{1:1} U pocetku stvori Bog nebo i zemlju.
{1:2} Zemlja bijase pusta  i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Bozji lebdio  je nad vodama.
{1:3} I rece Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.
{1:4} I  vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.
{1:5} Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noc. Tako bude vecer, pa jutro - dan prvi.
{1:6} I rece Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode  od voda!" I bi tako.
{1:7} Bog nacini svod i vode pod svodom odijeli  od voda nad svodom.
{1:8} A svod prozva Bog nebo. Tako bude vecer, pa jutro - dan drugi.
{1:9} I rece Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto  i neka se pokaze kopno!" I bi tako.
{1:10} Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.
{1:11} I rece Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom  sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod sto u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.
{1:12} I nikne iz zemlje zelena trava sto se sjemeni, svaka prema  svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima sto u sebi nose svoje  sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.
{1:13} Tako  bude vecer, pa jutro - dan treci.
{1:14} I rece Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da  luce dan od noci, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,
{1:15} i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!"  I bi tako.
{1:16} I nacini Bog dva velika svjetlila - vece da vlada  danom, manje da vlada nocu - i zvijezde.
{1:17} I Bog ih postavi  na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,
{1:18} da vladaju danom  i nocu i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je  dobro.
{1:19} Tako bude vecer, pa jutro - dan cetvrti.
{1:20} I rece Bog: "Nek' povrvi vodom vreva zivih stvorova,  i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.
{1:21} Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne zive stvorove sto  mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da  je dobro.
{1:22} I blagoslovi ih govoreci: "Plodite se i mnozite  i napunite vode morske! I ptice neka se namnoze na zemlji!"
{1:23} Tako  bude vecer, pa jutro - dan peti.
{1:24} I rece Bog: "Neka zemlja izvede ziva bica, svako prema  svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.
{1:25} I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste.  I vidje Bog da je dobro.
{1:26} I rece Bog: "Nacinimo covjeka na svoju sliku, sebi slicna, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci -  svoj zemlji - i svim gmizavcima sto puze po zemlji!"
{1:27} Na svoju sliku stvori Bog covjeka, na sliku Bozju on ga stvori, musko i zensko stvori ih.
{1:28} I blagoslovi ih Bog i rece im: "Plodite se, i mnozite, i napunite zemlju, i sebi je podlozite! Vladajte ribama u moru  i pticama u zraku i svim zivim stvorovima sto puze po zemlji!"
{1:29} I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje sto se sjemeni, po  svoj zemlji, i sva stabla plodonosna sto u sebi nose svoje sjeme:  neka vam budu za hranu!
{1:30} A zvijerima na zemlji i pticama u  zraku i gmizavcima sto puze po zemlji u kojima je dah zivota  - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.
{1:31} I vidje  Bog sve sto je ucinio, i bijase veoma dobro. Tako bude vecer, pa jutro - dan sesti.
{2:1} Tako bude dovrseno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom.
{2:2} I  sedmoga dana Bog dovrsi svoje djelo koje ucini. I pocinu u sedmi  dan od svega djela koje ucini.
{2:3} I blagoslovi Bog sedmi dan  i posveti, jer u taj dan pocinu od svega djela svoga koje ucini.
{2:4} To je postanak neba i zemlje, tako su stvarani.  Kad je Jahve, Bog, sazdao nebo i zemlju,
{2:5} jos nije bilo  nikakva poljskoga grmlja po zemlji, jos ne bijase niklo nikakvo  poljsko bilje, jer Jahve, Bog, jos ne pusti dazda na zemlju i  nije bilo covjeka da zemlju obraduje.
{2:6} Ipak, voda je izvirala  iz zemlje i natapala svu povrsinu zemaljsku.
{2:7} Jahve, Bog, napravi  covjeka od praha zemaljskog i u nosnice mu udahne dah zivota.  Tako postane covjek ziva dusa.
{2:8} I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti  covjeka koga je napravio.
{2:9} Tada Jahve, Bog, ucini te iz zemlje  nikose svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu  - i stablo zivota, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla.
{2:10} Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle  se granala u cetiri kraka.
{2:11} Prvom je ime Pison, a optjece  svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata.
{2:12} Zlato je te zemlje  dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa.
{2:13} Drugoj je rijeci ime  Gihon, a optjece svu zemlju Kus.
{2:14} Treca je rijeka Tigris,  a tece na istok od Asura; cetvrta je Eufrat.
{2:15} Jahve, Bog, uzme covjeka i postavi ga u edenski vrt da  ga obraduje i cuva.
{2:16} Jahve, Bog, zapovjedi covjeku: "Sa svakoga  stabla u vrtu slobodno jedi,
{2:17} ali sa stabla spoznaje dobra  i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusis, zacijelo  ces umrijeti!"
{2:18} I rece Jahve, Bog: "Nije dobro da covjek bude sam: nacinit  cu mu pomoc kao sto je on."
{2:19} Tada Jahve, Bog, nacini od zemlje  sve zivotinje u polju i sve ptice u zraku i predvede ih covjeku  da vidi kako ce koju nazvati, pa kako koje stvorenje covjek prozove, da mu tako bude ime.
{2:20} Covjek nadjene imena svoj stoci, svim  pticama u zraku i zivotinjama u polju. No covjeku se ne nade  pomoc kao sto je on.
{2:21} Tada Jahve, Bog, pusti tvrd san na covjeka  te on zaspa, pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom.
{2:22} Od rebra sto ga je uzeo covjeku napravi Jahve, Bog, zenu  pa je dovede covjeku.
{2:23} Nato covjek rece: "Gle, evo kosti od mojih kostiju, mesa od mesa mojega! Zenom neka se zove, od covjeka kad je uzeta!"
{2:24} Stoga ce covjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju  zenu i bit ce njih dvoje jedno tijelo.
{2:25} A bijahu oboje goli - covjek i njegova zena - ali ne  osjecahu stida.
{3:1} Zmija bijase lukavija od sve zvjeradi sto je stvori Jahve,  Bog. Ona rece zeni: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti  ni s jednog drveta u vrtu?"
{3:2} Zena odgovori zmiji: "Plodove  sa stabala u vrtu smijemo jesti.
{3:3} Samo za plod stabla sto je  nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"
{3:4} Nato ce zmija zeni: "Ne, necete umrijeti!
{3:5} Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit  ce vam se oci, i vi cete biti kao bogovi koji razlucuju dobro  i zlo."
{3:6} Vidje zena da je stablo dobro za jelo, za oci zamamljivo, a za mudrost pozeljno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i  svom muzu, koji bijase s njom, pa je i on jeo.
{3:7} Tada se obadvoma  otvore oci i upoznaju da su goli. Spletu smokova lisca i naprave  sebi pregace.
{3:8} Uto cuju korak Jahve, Boga, koji je setao vrtom za dnevnog  povjetarca. I sakriju se - covjek i njegova zena - pred Jahvom, Bogom, medu stabla u vrtu.
{3:9} Jahve, Bog, zovne covjeka: "Gdje  si?" - rece mu.
{3:10} On odgovori: "Cuo sam tvoj korak po vrtu;  pobojah se jer sam go, pa se sakrih."
{3:11} Nato mu rece: "Tko  ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti  zabranio jesti?"
{3:12} Covjek odgovori: "Zena koju si stavio uza  me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."
{3:13} Jahve, Bog, rece  zeni: "Sto si to ucinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela",  odgovori zena.
{3:14} Nato Jahve, Bog, rece zmiji: "Kad si to ucinila, prokleta bila medu svim zivotinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ces i zemlju jesti sveg zivota svog!
{3:15} Neprijateljstvo ja zamecem izmedu tebe i zene, izmedu roda tvojeg i roda njezina: on ce ti glavu satirati, a ti ces mu vrebati petu."
{3:16} A zeni rece: "Trudnoci tvojoj muke cu umnozit, u mukama djecu ces radati. Zudnja ce te muzu tjerati, a on ce gospodariti nad tobom."
{3:17} A covjeku rece: "Jer si poslusao glas svoje zene te jeo  sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavsi: S njega da  nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ces se od nje hraniti svega vijeka svog!
{3:18} Radat ce ti trnjem i korovom, a hranit ces se poljskim raslinjem.
{3:19} U znoju lica svoga kruh svoj ces jesti dokle se u zemlju ne vratis: tOa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ces se i vratiti."
{3:20} Svojoj zeni covjek nadjene ime Eva, jer je majka svima  zivima.
{3:21} I nacini Jahve, Bog, covjeku i njegovoj zeni odjecu  od krzna pa ih odjenu.
{3:22} Zatim rece Bog: "Evo, covjek postade  kao jedan od nas - znajuci dobro i zlo! Da ne bi sada pruzio  ruku, ubrao sa stabla zivota pa pojeo i zivio navijeke!"
{3:23} Zato  ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obraduje zemlju iz  koje je i uzet.
{3:24} Istjera, dakle, covjeka i nastani ga istocno  od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mac koji se svjetlucao  - da straze nad stazom koja vodi k stablu zivota.
{4:1} Covjek pozna svoju zenu Evu, a ona zace i rodi Kajina, pa rece:  "Musko sam cedo stekla pomocu Jahve!"
{4:2} Poslije rodi Abela,  brata Kajinova; Abel postane stocar, a Kajin zemljoradnik.
{4:3} I  jednoga dana Kajin prinese Jahvi zrtvu od zemaljskih plodova.
{4:4} A prinese i Abel od prvine svoje stoke, sve po izbor pretilinu.  Jahve milostivo pogleda na Abela i njegovu zrtvu,
{4:5} a na Kajina  i zrtvu njegovu ni pogleda ne svrati. Stoga se Kajin veoma razljuti  i lice mu se namrgodi.
{4:6} I Jahve rece Kajinu: "Zasto si ljut?  Zasto ti je lice namrgodeno?
{4:7} Jer ako pravo radis, vedrinom  odsijevas. A ne radis li pravo, grijeh ti je kao zvijer na pragu  sto na te vreba; jos mu se mozes oduprijeti."
{4:8} Kajin pak rece  svome bratu Abelu: "Hajdemo van!" I nasavsi se na polju, Kajin  skoci na brata Abela te ga ubi.
{4:9} Potom Jahve zapita Kajina: "Gdje ti je brat Abel?" "Ne  znam", odgovori. "Zar sam ja cuvar brata svoga?"
{4:10} Jahve nastavi:  "Sto si ucinio? Slusaj! Krv brata tvoga iz zemlje k meni vice.
{4:11} Stoga budi proklet na zemlji koja je rastvorila usta da proguta  s ruke tvoje krv brata tvoga!
{4:12} Obradivat ces zemlju, ali ti  vise nece davati svoga roda. Vjecni ces skitalica na zemlji biti!"
{4:13} A Kajin rece Jahvi: "Kazna je moja odvise teska da se snosi.
{4:14} Evo me tjeras danas s plodnoga tla; moram se skrivati od  tvoga lica i biti vjecni lutalac na zemlji - tko me god nade, moze me ubiti."
{4:15} A Jahve mu rece: "Ne! Nego tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta na njemu ce se izvrsiti!" I Jahve stavi  znak na Kajina, da ga tko, nasavsi ga, ne ubije.
{4:16} Kajin ode  ispred lica Jahvina u zemlju Nod, istocno od Edena, i ondje se  nastani.
{4:17} Kajin pozna svoju zenu te ona zace i rodi Henoka. Podigao  je grad i grad prozvao imenom svoga sina - Henok.
{4:18} Henoku  se rodio Irad, a od Irada potekao Mehujael; od Mehujaela potece  Metusael, od Metusaela Lamek.
{4:19} Lamek uzme dvije zene. Jedna  se zvala Ada, a druga Sila.
{4:20} Ada rodi Jabala, koji je postao  praocem onih sto pod satorima zive sa stokom.
{4:21} Bratu mu bijase  ime Jubal. On je praotac svih koji sviraju na liru i sviralu.
{4:22} Sila rodi Tubal-Kajina, praoca onih koji kuju bakar i zeljezo.  Tubal-Kajinovoj sestri bijase ime Naama.
{4:23} Lamek prozbori svojim zenama: "Ada i Sila, glas moj poslusajte! Zene Lamekove, cujte mi besjedu: Covjeka sam ubio jer me ranio i dijete jer me udarilo.
{4:24} Ako ce Kajin biti osvecen sedmerostruko, Lamek ce sedamdeset i sedam puta!"
{4:25} Adam pozna svoju zenu te ona rodi sina i nadjenu mu ime  Set. Rece ona: "Bog mi dade drugo dijete mjesto Abela, koga ubi  Kajin."
{4:26} Setu se rodi sin, komu on nadjenu ime Enos. Tada  se pocelo zazivati ime Jahvino.
{5:1} Ovo je povijest Adamova roda. Kad je Bog stvorio covjeka, napravio ga je na priliku svoju;
{5:2} stvorio je musko i zensko. A kad ih je stvorio, blagoslovi  ih i nazva - covjek.
{5:3} Kad je Adamu bilo sto i trideset godina, rodi mu se sin  njemu slican, na njegovu sliku; nadjenu mu ime Set.
{5:4} Po rodenju  Setovu Adam je zivio osam stotina godina te mu se rodilo jos  sinova i kceri.
{5:5} Adam pozivje u svemu devet stotina i trideset  godina. Potom umrije.
{5:6} Kad je Setu bilo sto i pet godina, rodi mu se Enos.
{5:7} Po  rodenju Enosevu Set je zivio osam stotina i sedam godina te mu  se rodilo jos sinova i kceri.
{5:8} Set pozivje u svemu devet stotina  i dvanaest godina. Potom umrije.
{5:9} Kad je Enosu bilo devedeset godina, rodi mu se Kenan.
{5:10} Po rodenju Kenanovu Enos je zivio osam stotina i petnaest  godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{5:11} Enos pozivje u  svemu devet stotina i pet godina. Potom umrije.
{5:12} Kad je Kenanu bilo sedamdeset godina, rodi mu se Mahalalel.
{5:13} Po rodenju Mahalalelovu Kenan je zivio osam stotina i cetrdeset  godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{5:14} Kenan pozivje  u svemu devet stotina i deset godina. Potom umrije.
{5:15} Kad je Mahalalelu bilo sezdeset i pet godina, rodi mu  se Jered.
{5:16} Po rodenju Jeredovu Mahalalel je zivio osam stotina  i trideset godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{5:17} Mahalalel  pozivje u svemu osam stotina devedeset i pet godina. Potom umrije.
{5:18} Kad je Jeredu bilo sto sezdeset i dvije godine, rodi  mu se Henok.
{5:19} Po rodenju Henokovu Jered je zivio osam stotina  godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{5:20} Jered pozivje  u svemu devet stotina sezdeset i dvije godine. Potom umrije.
{5:21} Kad je Henoku bilo sezdeset i pet godina, rodi mu se  Metusalah.
{5:22} Henok je hodio s Bogom. Po rodenju Metusalahovu  Henok je zivio trista godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{5:23} Henok pozivje u svemu trista sezdeset i pet godina.
{5:24} Henok  je hodio s Bogom, potom isceznu; Bog ga uze.
{5:25} Kad je Metusalahu bilo sto osamdeset i sedam godina,  rodi mu se Lamek.
{5:26} Po rodenju Lamekovu Metusalah je zivio  sedam stotina osamdeset i dvije godine te mu se rodilo jos sinova  i kceri.
{5:27} Metusalah pozivje u svemu devet stotina sezdeset  i devet godina. Potom umrije.
{5:28} Kad su Lameku bile sto osamdeset i dvije godine, rodi  mu se sin.
{5:29} Nadjene mu ime Noa, govoreci: "Ovaj ce nam pribavljati, u trudu i naporu nasih ruku, utjehu iz zemlje koju je Bog prokleo."
{5:30} Po rodenju Noinu Lamek je zivio pet stotina devedeset i pet  godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{5:31} Lamek pozivje  u svemu sedam stotina sedamdeset i sedam godina. Potom umrije.
{5:32} Posto je Noa prozivio pet stotina godina, rode mu se  Sem, Ham i Jafet.
{6:1} Kad su se ljudi poceli siriti po zemlji i kceri im se narodile,
{6:2} opaze sinovi Bozji da su kceri ljudske pristale, pa ih uzimahu  sebi za zene koje su god htjeli.
{6:3} Onda Jahve rece: "Nece moj  duh u covjeku ostati dovijeka; covjek je tjelesan, pa neka mu  vijek bude stotinu dvadeset godina."
{6:4} U ona su vremena - a  i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Bozji sinovi opcili  s ljudskim kcerima pa im one radale djecu. To su oni od starine  po snazi glasoviti ljudi.
{6:5} Vidje Jahve kako je covjekova pokvarenost na zemlji velika  i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloca.
{6:6} Jahve se pokaja i u svom srcu razalosti sto je nacinio covjeka  na zemlji.
{6:7} Rece Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat cu  s lica zemlje - od covjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku  - jer sam se pokajao sto sam ih napravio."
{6:8} Ali je Noa nasao  milost u ocima Jahvinim.
{6:9} Ovo je povijest Noina: Noa je bio covjek pravedan i neporocan u svom vremenu. S  Bogom je Noa hodio.
{6:10} Tri su se sina rodila Noi: Sem, Ham i  Jafet.
{6:11} U ocima Bozjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se  napunila.
{6:12} I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tOa  svako se bice na zemlji izopacilo -
{6:13} rece Bog Noi: "Odlucio  sam da bude kraj svim bicima jer se zemlja napunila opacinom;  i, evo, unistit cu ih zajedno sa zemljom.
{6:14} Napravi sebi korablju  od smolastoga drveta; korablju nacini s prijekletima i oblozi  je iznutra i izvana paklinom.
{6:15} A pravit ces je ovako: neka  korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u sirinu, a trideset  lakata u visinu.
{6:16} Na korablji nacini otvor za svjetlo, zavrsi  ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji nacini sa strane; neka  ima donji, srednji i gornji kat.
{6:17} Ja cu, evo, pustiti potop  - vode na zemlju - da izgine svako bice pod nebom, sve u cemu  ima dah zivota: sve na zemlji mora poginuti.
{6:18} A s tobom cu  uciniti Savez; ti ces uci u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja zena i zene tvojih sinova.
{6:19} A od svega sto je zivo  - od svih bica - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom  prezivi, i neka budu musko i zensko.
{6:20} Od ptica prema njihovim  vrstama, od zivotinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova  sto po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka  ude k tebi da prezivi.
{6:21} Sa sobom uzmi svega za jelo pa cuvaj  da bude hrane tebi i njima."
{6:22} Noa ucini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvrsio.
{7:1} Onda Jahve rece Noi: "Udi ti i sva tvoja obitelj u korablju, jer sam uvidio da si ti jedini preda mnom pravedan u ovom vremenu.
{7:2} Uzmi sa sobom od svih cistih zivotinja po sedam parova: muzjaka  i njegovu zenku.
{7:3} Isto tako od ptica nebeskih po sedam parova  - muzjaka i zenku - da im se sjeme sacuva na zemlji.
{7:4} Jer cu  do sedam dana pustiti dazd po zemlji cetrdeset dana i cetrdeset  noci te cu istrijebiti s lica zemlje svako zivo bice sto sam  ga nacinio."
{7:5} Noa ucini sve kako mu je Jahve naredio.
{7:6} Noi bijase sest stotina godina kad je potop dosao na zemlju.
{7:7} I pred vodama potopnim udu s Noom u korablju njegovi sinovi, njegova zena i zene sinova njegovih.
{7:8} Od cistih zivotinja  i od zivotinja koje nisu ciste, od ptica, od svega sto zemljom  puzi,
{7:9} ude po dvoje - muzjak i zenka - u korablju s Noom, kako  je Bog naredio Noi.
{7:10} A sedmoga dana zapljuste potopne vode  po zemlji.
{7:11} U dan onaj - sestote godine Noina zivota, mjeseca drugog, dana u mjesecu sedamnaestog - navale svi izvori bezdana, rastvore se ustave nebeske.
{7:12} I udari dazd na zemlju da pljusti cetrdeset dana i cetrdeset  noci.
{7:13} Onog dana ude u korablju Noa i njegovi sinovi: Sem, Ham i Jafet, Noina zena i tri zene Noinih sinova s njima;
{7:14} oni, pa sve vrste zivotinja: stoka, gmizavci sto po tlu gmizu, ptice  i svakovrsna krilata stvorenja,
{7:15} udu u korablju s Noom, po  dvoje od svih bica sto u sebi imaju dah zivota.
{7:16} Sto ude,  sve bijase par, muzjak i zenka od svih bica, kako je Bog naredio  Noi.  Onda Jahve zatvori za njim vrata.
{7:17} Pljusak je na zemlju padao cetrdeset dana; vode sveudilj  rasle i korablju nosile: digla se visoko iznad zemlje.
{7:18} Vode  su nad zemljom bujale i visoko rasle, a korablja plovila povrsinom.
{7:19} Vode su sve silnije navaljivale i rasle nad zemljom, tako  te prekrise sva najvisa brda pod nebom.
{7:20} Petnaest lakata dizale  se vode povrh potonulih brda.
{7:21} Izgibose sva bica sto se po  zemlji krecu: ptice, stoka, zvijeri, svi gmizavci i svi ljudi.
{7:22} Sve sto u svojim nosnicama imase dah zivota - sve sto bijase  na kopnu - izgibe.
{7:23} Istrijebi se svako bice s povrsja zemaljskog:  covjek, zivotinje, gmizavci i ptice nebeske, sve se izbrisa sa  zemlje. Samo Noa ostade i oni sto bijahu s njim u korablji.
{7:24} Stotinu  pedeset dana vladahu vode zemljom.
{8:1} Onda se Bog sjeti Noe, svih zvijeri i sve stoke sto bijase  s njim u korablji, pa pokrenu vjetar nad zemljom da uzbije vodu.
{8:2} Zatvorise se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dazd s neba  prestade.
{8:3} Polako se povlacile vode sa zemlje. Nakon stotinu  pedeset dana vode su jenjale,
{8:4} a sedmoga mjeseca, sedamnaestog  dana u mjesecu korablja se zaustavi na brdima Ararata.
{8:5} Vode  su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog  mjeseca pokazu se brdski vrhunci.
{8:6} Kad je izminulo cetrdeset dana, Noa otvori prozor sto  ga je nacinio na korablji;
{8:7} ispusti gavrana, a gavran svejednako  odlijetase i dolijetase dok se vode sa zemlje nisu isusile.
{8:8} Zatim  ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje.
{8:9} Ali  golubica ne nade uporista nogama te se vrati k njemu u korablju, jer voda jos pokrivase svu povrsinu; on pruzi ruku, uhvati golubicu  te je unese k sebi u korablju.
{8:10} Poceka jos sedam dana pa opet  pusti golubicu iz korablje.
{8:11} Prema veceri golubica se vrati  k njemu, i gle! u kljunu joj svjez maslinov list; tako je Noa  doznao da su opale vode sa zemlje.
{8:12} Jos poceka sedam dana  pa opet pusti golubicu: vise mu se nije vratila.
{8:13} Sest stotina prve godine Noina zivota, prvoga mjeseca, prvog dana u mjesecu uzmakose vode sa zemlje. Noa skine pokrov s korablje i pogleda: povrsina okopnjela.
{8:14} A drugoga mjeseca, sedamnaestog dana u mjesecu, zemlja  bijase suha.
{8:15} Tada Bog rece Noi:
{8:16} "Izidi iz korablje, ti, tvoja  zena, tvoji sinovi i zene tvojih sinova s tobom.
{8:17} Sa sobom  izvedi sva ziva bica, sva stvorenja sto su s tobom: ptice, stoku  i sve gmizavce sto zemljom puze; neka zemljom vrve, plode se  i na zemlji mnoze!"
{8:18} I Noa izide, a s njime sinovi njegovi, zena njegova i zene sinova njegovih.
{8:19} Sve zivotinje, svi  gmizavci, sve ptice - svi stvorovi sto se zemljom micu - izidu  iz korablje, vrsta za vrstom.
{8:20} I podize Noa zrtvenik Jahvi; uze od svih cistih zivotinja  i od svih cistih ptica i prinese na zrtveniku zrtve paljenice.
{8:21} Jahve omirisa miris ugodni pa rece u sebi: "Nikad vise necu  zemlju u propast strovaliti zbog covjeka, tOa covjecje su misli  opake od njegova pocetka; niti cu ikad vise unistiti sva ziva  stvorenja, kako sam ucinio.
{8:22} Sve dok zemlje bude, sjetve, zetve, studeni, vrucine, ljeta, zime, dani, noci nikada prestati nece."
{9:1} Tada Bog blagoslovi Nou i njegove sinove i rece im: "Plodite  se i mnozite i zemlju napunite.
{9:2} Neka vas se boje i od vas  strahuju sve zivotinje na zemlji, sve ptice u zraku, sve sto  se po zemlji krece i sve ribe u moru: u vase su ruke predane.
{9:3} Sve sto se krece i zivi neka vam bude za hranu: sve vam dajem, kao sto vam dadoh zeleno bilje.
{9:4} Samo ne smijete jesti mesa  u kojem je jos dusa, to jest njegova krv.
{9:5} A za vasu krv, za  vas zivot, trazit cu obracun: trazit cu ga od svake zivotinje;  i od covjeka za njegova druga trazit cu obracun za ljudski zivot.
{9:6} Tko prolije krv covjekovu, njegovu ce krv covjek proliti! Jer na sliku Bozju stvoren je covjek!
{9:7} A vi, plodite se, i mnozite i zemlju napunite, i podlozite  je sebi!"
{9:8} Jos rece Bog Noi i njegovim sinovima s njim:
{9:9} "A ja, evo, sklapam svoj Savez s vama i s vasim potomstvom poslije  vas
{9:10} i sa svim zivim stvorovima sto su s vama: s pticama,  sa stokom, sa zvijerima - sa svime sto je s vama izislo iz korablje  - sa svim zivim stvorovima na zemlji.
{9:11} Drzat cu se ja svog  Saveza s vama te nikada vise vode potopne nece unistiti ziva  bica niti ce ikad vise potop zemlju opustositi."
{9:12} I rece Bog: "A ovo znamen je Saveza koji stavljam izmedu sebe i vas i svih zivih bica sto su s vama, za narastaje buduce:
{9:13} Dugu svoju u oblak stavljam, da zalogom bude Savezu izmedu mene i zemlje.
{9:14} Kad oblake nad zemlju navucem i duga se u oblaku pokaze,
{9:15} spomenut cu se Saveza svoga, Saveza izmedu mene i vas i stvorenja svakoga zivog: potopa vise nece biti da unisti svako bice.
{9:16} U oblaku kad se pojavi duga, ja cu je vidjeti i vjekovnog cu se sjecati Saveza izmedu Boga i svake zive duse, svakog tijela na zemlji."
{9:17} I rece Bog Noi: "To neka je znak Saveza koji sam postavio  izmedu sebe i svih zivih bica sto su na zemlji."
{9:18} Sinovi Noini, koji su iz korablje izisli, bijahu: Sem, Ham i Jafet. Ham je praotac Kanaanaca.
{9:19} Ovo su trojica Noinih  sinova i od njih se sav svijet razgranao.
{9:20} Noa, zemljoradnik, zasadio vinograd.
{9:21} Napio se vina  i opio, pa se otkrio nasred satora.
{9:22} Ham, praotac Kanaanaca, opazi oca gola pa to kaza dvojici svoje brace vani.
{9:23} Sem  i Jafet uzmu ogrtac, obojica ga prebace sebi preko ramena pa  njime, iduci natraske, pokriju ocevu golotinju. Lica im bijahu  okrenuta na drugu stranu, tako te ne vidjese oca gola.
{9:24} Kad se Noa otrijeznio od vina i saznao sto mu je ucinio  najmladi sin, rece:
{9:25} "Neka je proklet Kanaanac, braci svojoj najnizi sluga nek' bude!"
{9:26} Onda nastavi: "Blagoslovljen Jahve, Semov Bog, Kanaanac nek' mu je sluga!
{9:27} Nek Bog rasiri Jafeta da prebiva pod satorima Semovim, Kanaanac nek' mu je sluga!"
{9:28} Poslije Potopa Noa pozivje trista pedeset godina.
{9:29} U  svemu pozivje Noa devet stotina pedeset godina; potom umrije.
{10:1} Ovo je povijest Noinih sinova: Sema, Hama i Jafeta, kojima  su se rodili sinovi poslije Potopa.
{10:2} Sinovi su Jafetovi: Gomer, Magog, Madaj, Javan, Tubal, Mesak, Tiras.
{10:3} A sinovi su Gomerovi: Askenaz, Rifat i Togarma.
{10:4} Javanovi su opet sinovi: Elisa, Tarsis, Kitijci i Dodanci.
{10:5} Od njih su se razgranali narodi po otocima. To su Jafetovi sinovi prema svojim zemljama - svaki s vlastitim  jezikom - prema svojim plemenima i narodima.
{10:6} Sinovi su Hamovi: Kus i Misrajim, Put i Kanaan.
{10:7} Kusevi  su: Seba, Havila, Sabta, Rama i Sabteka. Ramini su: Seba i Dedan.
{10:8} Od Kusa se rodio Nimrod, koji je postao prvi velmoza na  zemlji.
{10:9} Voljom Jahve bio je silan lovac. Zato se veli: "Kao  Nimrod, silan lovac voljom Jahve."
{10:10} Glavno uporiste njegova  kraljevstva bili su: Babilon, Erek, Akad i Kalne, svi u zemlji  Sinearu.
{10:11} Iz ove je zemlje dosao Asur. On je podigao Ninivu, Rehobot Ir, Kalah
{10:12} i Resen izmedu Ninive i Kalaha (to je  glavni grad).
{10:13} Od Misrajima potekli su Ludijci, Anamijci, Lehabijci, Naftuhijci,
{10:14} pa Patrusani, Kasluhijci i Kaftorci, od kojih  su potekli Filistejci.
{10:15} Od Kanaana potjece Sidon, njegov prvenac, i Het.
{10:16} Dalje:  Jebusejci, Amorejci, Girgasani,
{10:17} Hivijci, Arkijci, Sinijci,
{10:18} Arvadani, Semarjani i Hamacani. Poslije se kanaanska plemena  razgranase,
{10:19} tako da se granica Kanaanaca protezala od Sidona  prema Geraru sve do Gaze pa prema Sodomi, Gomori, Admi i Sebojimu  sve do Lese.
{10:20} To su sinovi Hamovi prema svojim plemenima i jezicima, po svojim zemljama i narodima.
{10:21} A i Semu - praocu svih sinova Eberovih i starijem bratu  Jafetovu - rodili se sinovi.
{10:22} Semovi su sinovi: Elam, Asur, Arpaksad, Lud i Aram.
{10:23} A Aramovi su sinovi: Us, Hul, Geter  i Mas.
{10:24} Arpaksad rodi Selaha, Selah rodi Ebera.
{10:25} Eberu  su se rodila dva sina: jednomu bjese ime Peleg, jer se za njegova  vijeka zemlja razdijelila. Njegovu je bratu bilo ime Joktan.
{10:26} Od Joktana se rodise: Almodad, Selef, Hasarmavet, Jerah,
{10:27} Hadoram, Uzal, Dikla,
{10:28} Obal, Abimael, Seba,
{10:29} Ofir,  Havila i Jobab. Sve su to sinovi Joktanovi.
{10:30} Njihova se naselja  protezahu od Mese sve do Sefara, brdovitih krajeva na istoku.
{10:31} To su sinovi Semovi prema svojim plemenima, jezicima  i zemljama, po svojim narodima.
{10:32} To su rodovi Noinih sinova prema svojim lozama i narodima.  Od njih su se razgranali narodi po zemlji poslije Potopa.
{11:1} Sva je zemlja imala jedan jezik i rijeci iste.
{11:2} Ali kako  su se ljudi selili s istoka, naidu na jednu dolinu u zemlji Sinearu  i tu se nastane.
{11:3} Jedan drugome rece: "Hajdemo praviti opeke  te ih peci da otvrdnu!" Opeke im bile mjesto kamena, a paklina  im sluzila za zbuku.
{11:4} Onda rekose: "Hajde da sebi podignemo  grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne rasprsimo  po svoj zemlji!"
{11:5} Jahve se spusti da vidi grad i toranj sto su ga gradili  sinovi covjecji.
{11:6} Jahve rece. "Zbilja su jedan narod, s jednim  jezikom za sve! Ovo je tek pocetak njihovih nastojanja. Sad im  nista nece biti neostvarivo sto god naume izvesti.
{11:7} Hajde da  sidemo i jezik im pobrkamo, da jedan drugome govora ne razumije."
{11:8} Tako ih Jahve rasu odande po svoj zemlji te ne sazidase grada.
{11:9} Stoga mu je ime Babel, jer je ondje Jahve pobrkao govor svima  u onom kraju i odande ih je Jahve rasprsio po svoj zemlji.
{11:10} Ovo su potomci Semovi: Kad je Semu bilo sto godina - dvije godine poslije Potopa  - rodi mu se Arpaksad.
{11:11} Po rodenju Arpaksadovu Sem je zivio  petsto godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{11:12} Kad je Arpaksadu bilo trideset i pet godina, rodi mu  se Selah.
{11:13} Po rodenju Selahovu Arpaksad je zivio cetiri stotine  i tri godine te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{11:14} Kad je Selahu bilo trideset godina, rodi mu se Eber.
{11:15} Po rodenju Eberovu Selah je zivio cetiri stotine i tri godine  te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{11:16} Kad su Eberu bile trideset i cetiri godine, rodi mu se  Peleg.
{11:17} Po rodenju Pelegovu Eber je zivio cetiri stotine i  trideset godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{11:18} Kad je Pelegu bilo trideset godina, rodi mu se Reu.
{11:19} Po  rodenju Reuovu Peleg je zivio dvjesta i devet godina te mu se  rodilo jos sinova i kceri.
{11:20} Kad su Reuu bile trideset i dvije godine, rodi mu se  Serug.
{11:21} Po rodenju Serugovu Reu je zivio dvjesta i sedam godina  te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{11:22} Kad je Serugu bilo trideset godina, rodi mu se Nahor.
{11:23} Po rodenju Nahorovu Serug je zivio dvjesta godina te mu se  rodilo jos sinova i kceri.
{11:24} Kad je Nahoru bilo dvadeset i devet godina, rodi mu se  Terah.
{11:25} Po rodenju Terahovu Nahor je zivio sto i devetnaest  godina te mu se rodilo jos sinova i kceri.
{11:26} Kad je Terahu bilo sedamdeset godina, rode mu se: Abram, Nahor i Haran.
{11:27} Ovo je povijest Terahova. Terahu se rodio Abram, Nahor  i Haran; a Haranu se rodio Lot.
{11:28} Haran umrije za zivota svoga  oca Teraha, u svome rodnom kraju, u Uru Kaldejskom.
{11:29} Abram  se i Nahor ozene. Abramovoj zeni bijase ime Saraja, a Nahorovoj  Milka; ova je bila kci Harana, oca Milke i Jiske.
{11:30} Saraja  bijase nerotkinja - nije imala poroda.
{11:31} Terah povede svoga sina Abrama, svog unuka Lota, sina  Haranova, svoju snahu Saraju, zenu svoga sina Abrama, pa se zaputi  s njima iz Ura Kaldejskoga u zemlju kanaansku. Kad stignu do  Harana, ondje se nastane.
{11:32} Dob Terahova dosegnu dvjesta i pet godina; a onda Terah  umrije u Haranu.
{12:1} Jahve rece Abramu: "Idi iz zemlje svoje, iz zavicaja i doma ocinskog, u krajeve koje cu ti pokazati.
{12:2} Velik cu narod od tebe uciniti, blagoslovit cu te, ime cu ti uzvelicati, i sam ces biti blagoslov.
{12:3} Blagoslivljat cu one koji te blagoslivljali budu, koji te budu kleli, njih cu proklinjati; sva plemena na zemlji tobom ce se blagoslivljati."
{12:4} Abram se zaputi kako mu je Jahve rekao. S njime krenu  i Lot. Abramu je bilo sedamdeset i pet godina kad je otisao iz  Harana.
{12:5} Abram uze sa sobom svoju zenu Saraju, svoga bratica  Lota, svu imovinu sto su je namakli i svu celjad koju su stekli  u Haranu te svi podu u zemlju kanaansku. Kad su stigli u Kanaan,
{12:6} Abram prode zemljom do mjesta Sekema - do hrasta More. Kanaanci  su onda bili u zemlji.
{12:7} Jahve se javi Abramu pa mu rece: "Tvome  cu potomstvu dati ovu zemlju." Abram tu podigne zrtvenik Jahvi  koji mu se objavio.
{12:8} Odatle prijede u brdoviti kraj, na istok  od Betela. Svoj sator postavi izmedu Betela na zapadu i Aja na  istoku. Ondje podigne zrtvenik Jahvi i zazva ime Jahvino.
{12:9} Od postaje do postaje Abram se pomicao prema Negebu.
{12:10} Ali kad je zemljom zavladala glad, Abram se spusti u  Egipat da ondje proboravi, jer je velika glad harala zemljom.
{12:11} Kad je bio na ulazu u Egipat, rece svojoj zeni Saraji: "Znam  da si lijepa zena.
{12:12} Kad te Egipcani vide, reci ce: 'To je  njegova zena', i mene ce ubiti, a tebe na zivotu ostaviti.
{12:13} Nego  reci da si mi sestra, tako da i meni bude zbog tebe dobro i da, iz obzira prema tebi, postede moj zivot."
{12:14} Zbilja, kad je Abram usao u Egipat, Egipcani vide da  je zena veoma lijepa.
{12:15} Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale  faraonu i odvedu zenu na faraonov dvor.
{12:16} Abramu pode dobro  zbog nje; stece on stoke i goveda, magaraca, slugu i sluskinja, magarica i deva.
{12:17} Ali Jahve udari faraona i njegov dom velikim nevoljama  zbog Abramove zene Saraje.
{12:18} I faraon pozva Abrama pa rece:  "Sto si mi to ucinio? Zasto mi nisi kazao da je ona tvoja zena?
{12:19} Zasto si rekao: 'Ona mi je sestra', pa je ja uzeh sebi za  zenu? A sad, evo ti zene; uzmi je i hajde!"
{12:20} Faraon ga onda preda momcima, a oni ga otprave s njegovom  zenom i sa svime sto bijase njegovo.
{13:1} Iz Egipta Abram ode gore u Negeb sa svojom zenom i sa svime  sto je imao. I Lot bjese s njim.
{13:2} Abram je bio veoma bogat  stokom, srebrom i zlatom.
{13:3} Od postaje do postaje iz Negeba  isao je do Betela,
{13:4} do mjesta na kojem je bio postavio sator, izmedu Betela i Aja, gdje je prije podigao zrtvenik. Tu je Abram  zazivao ime Jahvino.
{13:5} I Lot, koji idase s Abramom, imase ovaca, goveda i satora,
{13:6} tako da ih kraj ne bi izdrzavao kad bi zajedno ostali. Njihovo  je blago bilo veliko, te zajedno nisu mogli boraviti.
{13:7} Svada  je nastajala izmedu pastira stoke Abramove i pastira stoke Lotove.  Tada su zemlju nastavali Kanaanci i Perizani.
{13:8} Zato Abram rece  Lotu: "Neka ne bude svade izmedu mene i tebe, izmedu pastira  mojih i tvojih - tOa mi smo braca!
{13:9} Nije li sva zemlja pred  tobom? Odvoji se od mene! Krenes li ti nalijevo, ja cu nadesno;  ako ces ti nadesno, ja cu nalijevo."
{13:10} Lot podize oci i vidje kako je dobro posvuda natapana  sva Jordanska dolina, kao kakav vrt Jahvin, kao zemlja egipatska  prema Soaru. - Bilo je to prije nego sto je Jahve unistio Sodomu  i Gomoru. -
{13:11} Lot izabere za se svu Jordansku dolinu i ode  na istok. Tako se odijele jedan od drugoga.
{13:12} Abram ostade  u kanaanskoj zemlji, dok je Lot zivio po mjestima u dolini i  razapeo svoje satore do Sodome.
{13:13} A zitelji Sodome bijahu veoma  opaki, sami gresnici protiv Jahve.
{13:14} Jahve rece Abramu, posto se Lot od njega rastao: "Oci  svoje podigni i s mjesta na kojem si pogledaj prema sjeveru,  jugu, istoku i zapadu;
{13:15} jer svu zemlju sto je mozes vidjeti  dat cu tebi i tvome potomstvu zauvijek.
{13:16} Potomstvo cu tvoje  uciniti kao prah na zemlji. Ako tko mogne prebrojiti prah zemlje, i tvoje ce potomstvo moci prebrojiti.
{13:17} Na noge! Prodi zemljom  uzduz i poprijeko jer cu je tebi predati."
{13:18} Abram digne satore i dode pa se naseli kod hrasta Mamre, sto je u Hebronu. Ondje podigne zrtvenik Jahvi.
{14:1} Kad Amrafel bijase kralj Sineara, Ariok kralj Elasara, Kedor-Laomer  kralj Elama, Tidal kralj Gojima,
{14:2} povedose oni rat protiv Bere, kralja Sodome, Birse, kralja Gomore, Sinaba, kralja Adme, Semebera, kralja Sebojima, i protiv kralja u Beli, to jest Soaru.
{14:3} I vojske se sliju u dolinu Sidim, gdje je danas Slano  more.
{14:4} Dvanaest su godina sluzili Kedor-Laomera, ali trinaeste  godine dignu se na ustanak.
{14:5} U cetrnaestoj godini digne se  Kedor-Laomer i kraljevi koji su bili s njim te potuku Refaimce  u Asterot Karnajimu, Zuzijce u Hamu, Emijce na ravnici Kirjatajimu,
{14:6} Horijce u brdskom kraju Seiru, blizu El Parana, koji je uz  pustinju.
{14:7} Onda se povuku natrag i stignu u En Mispat, to jest  Kades, i pokore sve krajeve Amalecana i Amorejaca, koji su nastavali  Haseson Tamar.
{14:8} Zatim istupi kralj Sodome, kralj Gomore, kralj  Adme, kralj Sebojima i kralj Bele, odnosno Soara, te zapodjenu  borbu protiv onih u dolini Sidimu:
{14:9} Kedor-Laomera, kralja Elama, Tidala, kralja Gojima, Amrafela, kralja Sineara, Arioka, kralja  Elasara - cetiri kralja protiv pet.
{14:10} Dolina Sidim bila je puna provalija s paklinom, pa kraljevi  Sodome i Gomore, na bijegu, u njih poskacu, a ostali izmaknu  u planine.
{14:11} Pobjednici pokupe sve blago po Sodomi i Gomori  i svu hranu pa odu.
{14:12} Pograbe i Lota, Abramova bratica - i  on je zivio u Sodomi - i njegovo blago pa otidu.
{14:13} A bjegunac neki - rodak Eskola i Anera, Abramovih saveznika  - donese vijest Abramu Hebrejcu dok je boravio kod hrasta Amorejske  Mamre.
{14:14} Kad je Abram cuo da mu je bratic zarobljen, skupi  svoju momcad - rodenu u njegovu domu - njih trista osamnaest, pa pode u potjeru do Dana.
{14:15} Podijeli svoje momke u dvije  cete, napadne nocu te one potuce. Progonio ih je do Hobe, sjeverno  od Damaska.
{14:16} Povrati sve blago, svoga bratica Lota i njegovo  blago, zene i ostali svijet.
{14:17} Posto se vratio, porazivsi Kedor-Laomera i kraljeve koji  su bili s njim, u susret mu, u dolinu Save, to jest u Kraljev  dol, izide kralj Sodome.
{14:18} A Melkisedek, kralj Salema, iznese  kruha i vina. On je bio svecenik Boga Svevisnjega.
{14:19} Blagoslovi  ga govoreci: "Od Boga Svevisnjega, Stvoritelja neba i zemlje, neka je Abramu blagoslov!
{14:20} I Svevisnji Bog, sto ti u ruke preda neprijatelje, hvaljen bio!" Abram mu dade desetinu od svega.
{14:21} Tada kralj Sodome rece Abramu: "Meni daj ljude, a dobra  uzmi sebi!"
{14:22} Abram odgovori kralju Sodome: "Ruku uzdizem pred  Jahvom, Svevisnjim Stvoriteljem neba i zemlje,
{14:23} da necu uzeti  ni koncica, ni remena od obuce, niti ista sto je tvoje da ne  kazes: na meni se Abram obogatio.
{14:24} Ne, meni nista, osim sto  su moji momci upotrijebili; i dio za momcad sto je sa mnom isla:  Aner, Eskol i Mamre, oni neka uzmu svoj dio."
{15:1} Poslije tih dogadaja Jahve uputi Abramu rijec u ukazanju: "Ne boj se, Abrame, ja sam ti zastita; a nagrada tvoja bit ce vrlo velika!"
{15:2} Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, cemu mi tvoji darovi  kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kuci nasljednik Eliezer  Damascanin?
{15:3} Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan  ce, eto, od mojih ukucana postati moj bastinik."
{15:4} Ali mu Jahve  opet uputi rijec: "Taj nece biti tvoj bastinik, nego ce ti bastinik  biti tvoj potomak."
{15:5} Izvede ga van i rece: "Pogledaj na nebo  i zvijezde prebroj ako ih mozes prebrojiti." A onda doda: "Toliko  ce biti tvoje potomstvo."
{15:6} Abram povjerova Jahvi, i on mu to  uracuna u pravednost.
{15:7} Tada mu on rece: "Ja sam Jahve koji sam te odveo iz Ura  Kaldejskoga da ti predam ovu zemlju u posjed."
{15:8} A on odvrati:  "Gospodine moj, Jahve, kako cu ja doznati da cu je zaposjesti?"
{15:9} Odgovori mu: "Prinesi mi junicu od tri godine, kozu od tri  godine, ovna od tri godine, jednu grlicu i jednog golubica."
{15:10} Sve mu to donese, rasijece na pole i metnu sve pole jednu  prema drugoj; ptica nije rasijecao.
{15:11} Ptice grabezljivice obarale  se na leseve, ali ih je Abram rastjerivao.
{15:12} Kad je sunce bilo  pri zalazu, dubok san obuzme Abrama, a onda se na nj spusti gust  mrak pun jeze.
{15:13} Tada Bog rece Abramu: "Dobro znaj da ce tvoji  potomci biti stranci u tudoj zemlji; robovat ce i biti tlaceni  cetiri stotine godina,
{15:14} ali narodu kojem budu sluzili ja cu  suditi; i konacno ce izici s velikim blagom.
{15:15} A ti ces k ocima  svojim u miru poci, u sretnoj starosti bit ces sahranjen.
{15:16} Oni  ce se ovamo vratiti za cetvrtog narastaja, jer mjera se zlodjela  amorejskih jos nije navrsila."
{15:17} Kad je sunce zaslo i pao gust mrak, pojavi se zadimljen  zeravnjak i goruca zublja te produ izmedu onih dijelova.
{15:18} Toga  je dana Jahve sklopio Savez s Abramom rekavsi: "Potomstvu tvojemu dajem zemlju ovu od Rijeke u Egiptu do Velike rijeke, rijeke Eufrata:
{15:19} Kenijce, Kenizane, Kadmonce,
{15:20} Hetite, Perizane, Refaimce,
{15:21} Amorejce, Kanaance, Girgasane, Jebusejce."
{16:1} Abramova zena Saraja nije mu radala djece. A imase ona sluskinju  Egipcanku - zvala se Hagara.
{16:2} I rece Saraja Abramu: "Vidis, Jahve me ucinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluskinji, mozda  cu imati djece." Abram poslusa rijec Sarajinu.
{16:3} Tako, posto je Abram proboravio deset godina u zemlji  kanaanskoj, njegova zena Saraja uzme Hagaru, Egipcanku, sluskinju  svoju, pa je dade svome muzu Abramu za zenu.
{16:4} Ude on k Hagari  te ona zace. A kad je vidjela da je zacela, s prezirom je gledala  na svoju gospodaricu.
{16:5} Tada rece Saraja Abramu: "Nepravda sto  se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluskinju  tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom  na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!"
{16:6} Nato Abram odvrati  Saraji: "Tvoja je sluskinja u tvojoj ruci: kako ti se cini da  je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj  tako lose da ona od nje pobjeze.
{16:7} Andeo Jahvin nade je kod izvora u pustinji - uz vrelo  sto je na putu prema Suru -
{16:8} pa je zapita: "Hagaro, sluskinjo  Sarajina, odakle dolazis i kamo ides?" "Bjezim, evo, od svoje  gospodarice Saraje", odgovori ona.
{16:9} Nato joj andeo Jahvin rece: "Vrati se svojoj gospodarici  i pokori joj se!"
{16:10} Jos joj rece andeo Jahvin: "Tvoje cu potomstvo  silno umnoziti; od mnostva se nece moci ni prebrojiti."
{16:11} Dalje  joj je andeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit ces sina. Nadjeni mu ime Jismael, jer Jahve cu jad tvoj.
{16:12} On ce biti kao divlje magare: ruka ce se njegova dizati na svakoga i svacija ruka na njega; i pred licem sve mu brace on ce stan sebi podici."
{16:13} A Jahvu koji joj govorase nazva: "Ti si El Roi - Svevid  Bog", jer - rece ona - "vidjeh Boga i nakon videnja - jos zivim!"
{16:14} Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac zivotvornog  Svevida, a eno ga izmedu Kadesa i Bereda.
{16:15} Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu sto mu ga rodi  Hagara nadjene ime Jismael.
{16:16} Abramu je bilo osamdeset i sest  godina kad mu je Hagara rodila Jismaela.
{17:1} Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve  pa mu rece: "Ja sam El Sadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporocan budi.
{17:2} A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno cu te razmnoziti."
{17:3} Abram pade nicice dok mu Bog govorase dalje:
{17:4} "A ovo je Savez moj s tobom: postat ces ocem mnogim narodima;
{17:5} i neces se vise zvati Abram - vec Abraham ce ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.
{17:6} Silno cu te rodnim uciniti; narode cu iz tebe izvesti;  i kraljevi ce od tebe izaci.
{17:7} Savez svoj sklapam izmedu sebe  i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove:  ja cu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.
{17:8} Tebi  i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boravis kao  pridoslica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja cu  biti njihov Bog."
{17:9} Jos rece Bog Abrahamu: "A ti Savez cuvaj moj - ti i tvoje  potomstvo poslije tebe u sve vijeke.
{17:10} A ovo je Savez moj s  tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji ces vrsiti: svako  musko medu vama neka bude obrezano.
{17:11} Obrezujte se, i to neka  bude znak Saveza izmedu mene i vas.
{17:12} Svako musko medu vama, kroz vasa pokoljenja, kad mu se navrsi osam dana, neka bude  obrezano; i rob, roden u vasem domu, i onaj sto bude kupljen  od stranca, koji ne bude od vase krvi.
{17:13} Da, i rob roden u  tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako ce moj  Savez na vasem tijelu ostati vjecnim Savezom.
{17:14} Musko koje  se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekrsio  moj Savez."
{17:15} Jos rece Bog Abrahamu: "Tvojoj zeni Saraji nije vise  ime Saraja: Sara ce joj ime biti.
{17:16} Nju cu ja blagosloviti  i od nje ti dati sina; blagoslov cu na nju izliti te ce se narodi  od nje razviti; kraljevi ce narodima od nje poteci."
{17:17} Abraham  pade nicice pa se nasmija i rece u sebi: "Onome komu je stotinu  godina, zar se moze roditi dijete? Zar ce Sara u devedesetoj  rod radati!"
{17:18} Abraham rece Bogu: "Neka tvojom miloscu Jismael  pozivi!"
{17:19} A Bog rece: "Ipak ce ti tvoja zena Sara roditi sina;  nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime cu sklopiti, Savez vjecni  s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.
{17:20} I za Jismaela  uslisah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim cu ga uciniti i silno  ga razmnoziti; dvanaest ce knezova od njega postati i u velik  ce narod izrasti.
{17:21} Ali cu drzati svoj Savez s Izakom, koga  ce ti roditi Sara dogodine u ovo doba."
{17:22} Kad je zavrsio razgovor  s njim, od Abrahama Bog se podize.
{17:23} Uzme zatim Abraham svoga sina Jismaela i sve robove koji  su bili rodeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve  muske ukucane - pa ih toga istog dana obreze, kako mu je Bog  rekao.
{17:24} Abrahamu bijase devedeset i devet godina kad se obrezao,
{17:25} a njegovu sinu Jismaelu bijase trinaest godina kad ga obreza.
{17:26} Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin  Jismael;
{17:27} i svi muskarci njegova doma, rodeni u njegovoj kuci  ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.
{18:1} Jahve mu se ukaza kod hrasta Mamre dok je on sjedio na ulazu  u sator za dnevne zege.
{18:2} Podigavsi oci, opazi tri covjeka gdje  stoje nedaleko od njega. Cim ih spazi, potrca s ulaza satora  njima u susret. Pade nicice na zemlju
{18:3} pa rece: "Gospodine  moj, ako sam stekao milost u tvojim ocima, nemoj mimoici svoga  sluge!
{18:4} Nek' se donese malo vode: operite noge i pod stablom  otpocinite.
{18:5} Donijet cu kruha da se okrijepite prije nego podete  dalje. TOa k svome ste sluzi navratili." Oni odgovore: "Dobro, ucini kako si rekao!"
{18:6} Abraham se pozuri u sator k Sari pa joj rece: "Brzo! Tri  mjerice najboljeg brasna! Zamijesi i prevrtu ispeci!"
{18:7} Zatim  Abraham otrca govedima, uhvati tele, mlado i debelo, i dade ga  momku da ga brze zgotovi.
{18:8} Poslije uzme masla, mlijeka i zgotovljeno  tele pa stavi pred njih, a sam stajase pred njima, pod stablom, dok su blagovali.
{18:9} "Gdje ti je zena Sara?" - zapitaju ga. "Eno je pod satorom", odgovori.
{18:10} Onda on rece: "Vratit cu se k tebi kad istece  vrijeme trudnoce; a tvoja zena Sara imat ce sina." Iza njega, na ulazu u sator, Sara je prisluskivala.
{18:11} Abraham i Sara  bijahu u odmakloj dobi, ostarjeli. U Sare bijase prestalo sto  biva u zena.
{18:12} Zato se u sebi Sara smijala i govorila: "Posto  sam uvenula, sad da spoznam nasladu? A jos mi je i gospodar star!"
{18:13} Onda Jahve upita Abrahama: "A zasto se Sara smijala i govorila:  'Kako cu rod roditi ja starica?'
{18:14} Zar je Jahvi ista nemoguce?  Navratit cu se k tebi kad istece vrijeme trudnoce: Sara ce imati  sina."
{18:15} Sara se napravi nevjestom govoreci: "Nisam se smijala."  Jer se prestrasila. Ali on rece: "Jesi, smijala si se!"
{18:16} Ljudi ustanu i krenu put Sodome. Abraham pode s njima  da ih isprati.
{18:17} Jahve pomisli: "Zar da sakrivam od Abrahama  sto cu uciniti
{18:18} kad ce od Abrahama nastati velik i brojan  narod te ce se svi narodi zemlje njim blagoslivljati?
{18:19} Njega  sam izlucio zato da pouci svoju djecu i svoju buducu obitelj  kako ce hoditi putem Jahvinim, radeci sto je dobro i pravedno, tako da Jahve mogne ostvariti sto je Abrahamu obecao."
{18:20} Onda  Jahve nastavi: "Velika je vika na Sodomu i Gomoru da je njihov  grijeh pretezak.
{18:21} Idem dolje da vidim rade li zaista kako  veli tuzba sto je do mene stigla. Zelim razvidjeti."
{18:22} Odande ljudi krenu prema Sodomi, dok je Abraham jos stajao  pred Jahvom.
{18:23} Nato se Abraham primace blize i rece: "Hoces  li iskorijeniti i nevinoga s krivim?
{18:24} Mozda ima pedeset nevinih  u gradu. Zar ces unistiti mjesto radije nego ga postedjeti zbog  pedeset nevinih koji budu ondje?
{18:25} Daleko to bilo od tebe da  ubijas nevinoga kao i krivoga, tako da i nevini i krivi produ  jednako! Daleko bilo od tebe! Zar da ni Sudac svega svijeta ne  radi pravo?"
{18:26} "Ako nadem u gradu Sodomi pedeset nevinih",  odvrati Jahve, "zbog njih cu postedjeti cijelo mjesto."
{18:27} "Ja se, evo, usudujem govoriti Gospodinu", opet progovori  Abraham. - "Ja, prah i pepeo!
{18:28} Da slucajno bude nevinih pet  manje od pedeset, bi li unistio sav grad zbog tih pet?" "Necu  ga unistiti ako ih ondje nadem cetrdeset i pet", odgovori.
{18:29} "Ako  ih se ondje mozda nade samo cetrdeset?" - opet ce Abraham. "Necu  to uciniti zbog cetrdesetorice", odgovori.
{18:30} "Neka se Gospodin ne ljuti ako nastavim. Ako ih se ondje  nade mozda samo trideset?" - opet ce on. "Necu to uciniti", odgovori, "ako ih ondje nadem samo trideset."
{18:31} "Evo se opet usudujem  govoriti Gospodinu", nastavi dalje. "Ako ih se slucajno ondje  nade samo dvadeset?" "Necu ga unistiti", odgovori, "zbog dvadesetorice."
{18:32} "Neka se Gospodin ne ljuti", on ce opet, "ako recem jos samo  jednom: Ako ih je slucajno ondje samo deset?" "Necu ga unistiti  zbog njih deset", odgovori.
{18:33} Kad je Jahve zavrsio razgovor s Abrahamom, ode, a Abraham  se vrati u svoje mjesto.
{19:1} Ona dva andela stignu navecer u Sodomu dok je Lot sjedio na  vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pode im u susret.  Nakloni se licem do zemlje,
{19:2} a onda im rece: "Molim, gospodo, svrnite u kucu svoga sluge da noc provedete i noge operete;  a onda mozete na put rano." A oni rekose: "Ne, noc cemo provesti  na trgu."
{19:3} Ali ih on uporno navracase, i oni se uvratise k  njemu i udose u njegovu kucu. On ih ugosti, ispece pogacu te  blagovase.
{19:4} Jos ne bijahu legli na pocinak, kad gradani Sodome, mladi  i stari, sav narod do posljednjeg covjeka, opkole kucu.
{19:5} Zovnu  Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi sto su nocas dosli k tebi? Izvedi  nam ih da ih se namilujemo?"
{19:6} Lot izide k njima na ulaz, a  za sobom zatvori vrata.
{19:7} "Braco moja," rece on, "molim vas, ne cinite toga zla!
{19:8} Imam, evo, dvije kceri s kojima jos covjek  nije imao dodira: njih cu vam izvesti pa cinite s njima sto zelite;  samo ovim ljudima nemojte nista uciniti jer su dosli pod sjenu  moga krova."
{19:9} "Odstupi odatle!" - rekose. - "Dosao kao dotepenac, a za suca se vec postavlja. Sad cemo mi s tobom gore nego s  njima." I nasrnuse na jadnika Lota i navalise na vrata da ih  razbiju.
{19:10} Ali ona dvojica pruze ruke van, povukose Lota k  sebi u kucu i zatvore vrata;
{19:11} a ljude pred vratima, mlade  i stare, zablijeste tako da nisu mogli naci vrata.
{19:12} Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga jos ovdje imas:  sinove i kceri, sve koje imas u gradu iz mjesta izvedi!
{19:13} Jer  mi cemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala  tolika te nas Jahve posla da ga unistimo."
{19:14} Izide Lot da to  kaze svojima buducim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove  kceri te rece: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer ce Jahve  unistiti grad!" Ali je u ocima svojih buducih zetova ispao kao  da zbija salu.
{19:15} Kako zora puce, andeli navale na Lota govoreci: "Na noge!  Uzmi svoju zenu i svoje dvije kceri koje su ovdje da ne budes  zatrt kaznom grada!"
{19:16} Ali on oklijevase. Zato ga oni uzese  za ruku, a tako i njegovu zenu i njegove dvije kceri i - po smilovanju  Jahvinu nad njim - odvedose ih i ostavise izvan grada.
{19:17} Kad  ih izvedose u polje, jedan progovori: "Bjezi da zivot spasis!  Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bjezi u brdo  da ne budes zatrt!"
{19:18} Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!
{19:19} Nego  ako je tvoj sluga nasao milost u tvojim ocima - a toliko milosrde  vec si mi iskazao spasivsi mi zivot - ja ne mogu pobjeci u brdo  a da me nesreca ne snade i ne poginem.
{19:20} Eno onamo grada; dosta  je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo  bjezim - mjesto je zbilja maleno - daj da zivot spasim!"
{19:21} Odgovori  mu: "Uslisat cu ti i tu molbu i necu zatrti grada o kojemu govoris.
{19:22} Brzo! Bjezi onamo, jer ne mogu nista ciniti dok ti onamo  ne stignes." Zato se onaj grad zove Soar.
{19:23} Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,
{19:24} Jahve zapljusti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem
{19:25} i unisti one gradove i svu onu ravnicu, sve zitelje gradske  i sve raslinstvo na zemlji.
{19:26} A Lotova se zena obazre i pretvori  se u stup soli.
{19:27} Sutradan u rano jutro Abraham se pozuri na mjesto gdje  je stajao pred Jahvom,
{19:28} upravi pogled prema Sodomi i Gomori  i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se dize dim nad zemljom  kao dim kakve klacine.
{19:29} Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima  je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.
{19:30} Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kceri  ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kceri  zivjeli su u pecini.
{19:31} Starija rece mladoj: "Otac nam ostarje, a muza na zemlji nema da bude s nama, kako je obicaj po svem  svijetu.
{19:32} Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leci: tako cemo  s ocem sacuvati potomstvo."
{19:33} One noci opiju oca vinom, i starija  ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad  je ustala.
{19:34} Sutradan starija rece mladoj: "Sinoc sam, eto, lezala ja s nasim ocem; napojimo ga vinom i nocas, pa idi ti  i s njim lezi: tako cemo ocu sacuvati potomstvo."
{19:35} Opiju oca  vinom i one noci te mlada ode i s njim legne, a on nije znao  kad je legla ni kad je ustala.
{19:36} Tako obje Lotove kceri zanesu  s ocem.
{19:37} Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac  danasnjih Moabaca.
{19:38} I mlada rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami.  On je praotac danasnjih Amonaca.
{20:1} Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmedu  Kadesa i Sura. Dok je boravio kao pridoslica u Geraru,
{20:2} rekao  je Abraham za svoju zenu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj  gerarski, uze Saru sebi.
{20:3} Ali Bog dode Abimeleku nocu u snu  te mu rece: "Zbog zene koju si uzeo moras umrijeti, jer je ona  zena udata."
{20:4} A nije se Abimelek k njoj priblizavao. Zato rece:  "Gospodine, zar ces pravednika pogubiti?
{20:5} Zar mi on nije rekao:  'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.'  Ciste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo ucinio."
{20:6} Bog mu  odvrati u snu: "Znam da si to ucinio ciste savjesti; i ja sam  te zadrzavao da protiv mene ne grijesis; i nisam dopustao da  je dotaknes.
{20:7} Sada vrati covjeku zenu njegovu; prorok je on;  molit ce se za tebe da ostanes na zivotu. Ako je ne vratis, znaj  da ces umrijeti, ti i svi tvoji."
{20:8} Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i  kaze im sve sto je bilo, a ljudi se veoma uplase.
{20:9} Potom Abimelek  dozva Abrahama te mu rece: "Sto si nam ucinio! Cime sam se ja  ogrijesio prema tebi da izlozis mene i moje kraljevstvo velikoj  grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.
{20:10} Sto si, dakle  na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?"
{20:11} Abraham  uzvrati: "Zbilja sam drzao da nema Bozjeg straha u ovome mjestu, pa ce me ljudi ubiti zbog moje zene.
{20:12} A onda, ona je uistinu  moja sestra: kci je moga oca, iako ne i moje majke, pa je posla  za me.
{20:13} A kad me Bog udaljio od doma oceva, rekoh joj: Ovu  mi uslugu ucini: kamo god dodemo, reci o meni da sam ti brat."
{20:14} Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluskinja pa ih  dade Abrahamu; vrati mu i njegovu zenu Saru.
{20:15} Abimelek zatim  rece: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se  svidi!"
{20:16} A Sari rece: "Evo tisucu srebrnika sto ih dajem tvome  bratu: neka ti budu koprenom pred ocima sviju sto su s tobom.  Ti si svakako opravdana."
{20:17} Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi  Abimeleka, njegovu zenu i njegove sluskinje, tako te opet mogahu  radati.
{20:18} Jer Jahve bijase zbog Sare, Abrahamove zene, zatvorio  svaku utrobu u domu Abimelekovu.
{21:1} Jahve se sjeti Sare kako je rekao i ucini joj kako je obecao:
{21:2} Sara zace i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme  koje je Bog oznacio.
{21:3} Abraham nadjene ime Izak svome sinu sto  mu ga Sara rodi.
{21:4} I poslije osam dana obreza Abraham svoga  sina Izaka, kako mu je Bog naredio.
{21:5} Abrahamu bijase stotinu  godina kad mu se rodio sin Izak.
{21:6} Sara rece: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to cuje  nasmijat ce mi se."
{21:7} Jos doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu ce ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti".
{21:8} Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji  Izak bijase od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.
{21:9} Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipcanka Hagara  Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom,
{21:10} pa rece Abrahamu:  "Otjeraj tu sluskinju i njezina sina, jer sin sluskinje ne smije  biti bastinik s mojim sinom - s Izakom!"
{21:11} To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jismael bio njegov  sin.
{21:12} Ali Bog rece Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djecaka  i zbog svoje sluskinje; sve sto ti kaze Sara poslusaj, jer ce  Izakovo potomstvo tebi ovjekovjeciti ime.
{21:13} I od sina tvoje  sluskinje podici cu velik narod, jer je tvoj potomak."
{21:14} Rano ujutro Abraham uze kruha i mjesinicu vode pa dade  Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djecakom, te je  otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Sebe.
{21:15} Potrosivsi  vodu iz mjesinice, ostavi dijete pod jednim grmom,
{21:16} a sama  ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk moze dobaciti. Govorila  je u sebi: "Necu da vidim kako dijete umire." Sjedeci tako, udari  u jecanje.
{21:17} Bog cu plac djecaka te andeo Bozji zovne s neba Hagaru  i rece joj: "Sto ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog cuo plac  djecaka u njegovoj nevolji.
{21:18} Na noge! Digni djecaka i utjesi  ga, jer od njega cu podici velik narod."
{21:19} Tada joj Bog otvori  oci pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mjesinicu pa napoji  djecaka.
{21:20} Bog je bio s djecakom te je rastao i odrastao. Zivio  je u pustinji te postao vjest u strijeljanju iz luka.
{21:21} Dom  mu bijase u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi zenu iz  zemlje egipatske.
{21:22} U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik  njegove vojske - rece Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu sto radis.
{21:23} Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neces varati ni  mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da ces se prema meni i  prema zemlji u kojoj sad boravis ponasati posteno, kao sto sam  se ja prema tebi ponio."
{21:24} "Kunem se", odgovori Abraham.
{21:25} Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode sto su  ga Abimelekove sluge bile prisvojile.
{21:26} A Abimelek rece: "Ne  znam tko je to ucinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti  sam ja o tome cuo, osim danas."
{21:27} Abraham uzme ovaca i goveda  pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez.
{21:28} Potom  Abraham razluci napose sedam janjaca od stada.
{21:29} Nato Abimelek  zapita Abrahama: "Sto znaci ovih sedam janjaca koje si na stranu  stavio?"
{21:30} A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje  ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac."
{21:31} Zato  se ono mjesto nazvalo Beer Seba; jer se njih dvojica ondje zaklese.
{21:32} Posto su sklopili savez kod Beer Sebe, Abimelek i zapovjednik  njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.
{21:33} Abraham  zasadi kod Beer Sebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga  Vjecnoga.
{21:34} Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj  kao pridoslica.
{22:1} Poslije tih dogadaja Bog stavi Abrahama na kusnju. Zovnu ga:  "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!"
{22:2} Bog nastavi: "Uzmi svoga  sina, jedinca svoga Izaka koga ljubis, i podi u krajinu Moriju  pa ga ondje prinesi kao zrtvu paljenicu na brdu koje cu ti pokazati."
{22:3} Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede  dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, posto je prije nacijepao  drva za zrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog  oznacio.
{22:4} Treci dan Abraham podigne oci i opazi mjesto izdaleka.
{22:5} Abraham onda rece slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca,  a ja i djecak odosmo gore da se poklonimo, pa cemo se vratiti  k vama".
{22:6} Abraham uzme drva za zrtvu paljenicu, stavi ih na  sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i noz. Tako podu obojica  zajedno.
{22:7} Onda Izak rece svome ocu Abrahamu: "Oce!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet ce sin, "ali  gdje je janje za zrtvu paljenicu?"
{22:8} "Bog ce vec providjeti  janje za zrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave  put.
{22:9} Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham  podigne zrtvenik, naslaze drva, sveze svog sina Izaka i polozi  ga po drvima na zrtvenik.
{22:10} Pruzi sad Abraham ruku i uzme noz  da zakolje svog sina.
{22:11} Uto ga zovne s neba andeo Jahvin i  povice: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on.
{22:12} "Ne  spustaj ruku na djecaka", rece, "niti mu sto cini! Sad, evo,  znam da se Boga bojis, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca  svoga."
{22:13} Podize Abraham oci i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese  ga za zrtvu paljenicu mjesto svoga sina.
{22:14} Onome mjestu Abraham  dade ime "Jahve provida". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina  providanja."
{22:15} Andeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put
{22:16} i rece:  "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to ucinio i nisi  mi uskratio svog jedinca sina,
{22:17} svoj cu blagoslov na te izliti  i uciniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska  na obali morskoj! A tvoji ce potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.
{22:18} Buduci da si poslusao moju zapovijed, svi ce se narodi zemlje  blagoslivljati tvojim potomstvom."
{22:19} Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno  upute u Beer Sebu. U Beer Sebi se Abraham nastani.
{22:20} Poslije tih dogadaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu  Nahoru Milka je porodila djecu:
{22:21} njegova prvorodenca Usa,  brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,
{22:22} Keseda, Haza, Pildasa, Jidlafa i Betuela."
{22:23} Betuel je bio otac Rebekin. Njih je  osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu.
{22:24} A i njegova suloznica, kojoj bijase ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahasa i Maaku.
{23:1} Duljina Sarina zivota bila je stotinu dvadeset i sedam godina.
{23:2} Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj;  i Abraham ude u zalost za Sarom i naricase za njom.
{23:3} Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori  sinovima Hetovim:
{23:4} "Premda sam ja medu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljiste za grob medu vama, tako da mogu iznijeti  svoju pokojnicu i sahraniti je."
{23:5} A sinovi Hetovi odgovore  Abrahamu:
{23:6} "Gospodine, saslusaj nas! Ti si izabranik Bozji  u nasoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u nasem najbiranijem  grobu. Nitko ti od nas nece odbiti svoga groba da mognes sahraniti  svoju pokojnicu."
{23:7} Nato se Abraham dize pa se mjestanima, sinovima  Hetovim, duboko pokloni
{23:8} te im rece: "Ako se slazete da svoju  pokojnicu uklonim i sahranim, cujte me: zauzmite se za me kod  Efrona, sina Soharova,
{23:9} da mi proda spilju Makpelu sto njemu  pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu  cijenu, u vasoj nazocnosti, proda u vlasnistvo za sahranjivanje."
{23:10} A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga cuju sinovi Hetovi svojim usima - svi  koji su sjedili u vijecu onoga grada:
{23:11} "Ne, moj gospodine!  Saslusaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju sto je na njoj;  darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu."
{23:12} Abraham se duboko nakloni mjestanima,
{23:13} a onda progovori  Efronu da mjestani cuju na svoje usi: "Ded me samo poslusaj!  Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti  svoju pokojnicu!"
{23:14} Efron odgovori Abrahamu:
{23:15} "Cuj me, moj  gospodine: zemljiste u vrijednosti od cetiri stotine srebrnika, sto je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!"
{23:16} Abraham  se slozi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac sto ga je spomenuo  tako da su na svoje usi culi sinovi Hetovi - cetiri stotine srebrnika  trgovacke mjere.
{23:17} I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla sto su bila na poljani -
{23:18} prijede u vlasnistvo  Abrahamovo u nazocnosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili  u vijecu svoga grada.
{23:19} A onda Abraham sahrani svoju zenu Saru  u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu -  u zemlji kanaanskoj.
{23:20} Tako je poljana i spilja na njoj presla  od sinova Hetovih u vlasnistvo Abrahamovo za sahranjivanje.
{24:1} Abraham bijase vec ostario, zasao u godine, Jahve je Abrahama  blagoslovio u svemu.
{24:2} Abraham prozbori svome najstarijem sluzi u kuci, pod cijom  je upravom bilo sve njegovo: "Stavi svoju ruku pod moje stegno
{24:3} da te zakunem Jahvom, Bogom neba i Bogom zemlje, da mome sinu  neces nabaviti za zenu ni jednu od kceri Kanaanaca, medu kojima  boravim,
{24:4} nego ces otici u moj rodni kraj i dobaviti zenu mom  sinu Izaku."
{24:5} A sluga mu rece: "A sto ako zena ne htjedne za  mnom ici u ovu zemlju? Hocu li ja onda odvesti tvoga sina u zemlju  iz koje si ti dosao?"
{24:6} Abraham mu odgovori: "Dobro pripazi  da onamo ne vodis moga sina!
{24:7} Jahve, Bog nebesa, koji me odveo  iz kuce moga oca i rodnog kraja i koji mi je pod zakletvom obecao:  'Tvome cu potomstvu dati ovu zemlju', pred tobom ce poslati svog  andela, i odande ces ti dovesti zenu mome sinu.
{24:8} A ako zena  ne bude htjela za tobom poci, ti ces biti osloboden od ove moje  zakletve; ali moga sina onamo ne vodi!"
{24:9} Tako sluga stavi svoju  ruku pod stegno Abrahamu, svom gospodaru, te mu se zakune.
{24:10} Sluga opremi deset gospodarevih deva, ponese sa sobom  svakog blaga svoga gospodara pa se zaputi u Aram Naharajim, u  Nahorov grad.
{24:11} Pusti deve da polijezu izvan grada, pokraj  studenca. Bijase vecer, kad zene izlaze da crpu vodu.
{24:12} Onda  rece: "Oh, Jahve, Boze moga gospodara Abrahama, molim te, izidi  mi danas u susret i mome gospodaru Abrahamu milost iskazi!
{24:13} Evo  me kraj studenca, a kceri onih iz grada dolaze crpsti vodu;
{24:14} pa  neka djevojka kojoj ja recem: 'Molim te, spusti svoj vrc da se  napijem', a ona odgovori: 'Pij! I deve cu ti napojiti', bude  ona koju si odredio za svoga slugu Izaka. Tako cu saznati da  si iskazao milost mome gospodaru."
{24:15} Tek sto on izrece svoje, gle, dode Rebeka, kci Betuelova;  taj Betuel bijase sin Milke, zene Abrahamova brata Nahora. Dode  ona s krcagom na ramenu.
{24:16} Djevojka je bila krasna, djevica  koju muskarac nije dirnuo. Side ona k vrelu, napuni krcag i eto  je opet gore.
{24:17} Sluga joj potrca u susret i rece: "Daj mi malo  vode iz svog vrca!"
{24:18} "Pij, gospodine!" - odgovori ona. Brzo  spusti krcag na ruku i dade mu piti.
{24:19} Kad je njega napojila, rece: "Nalit cu i tvojim devama da se napoje."
{24:20} Izlivsi brzo  krcag u korito, otrca natrag zdencu da ponovo zahvaca, i tako  nali svim njegovim devama.
{24:21} Covjek ju je sutke motrio ne bi  li saznao je li Jahve njegov put uspjesno priveo kraju ili nije.
{24:22} Kad su deve prestale piti, covjek izvadi viticu od zlata, tesku pol sekela, i stavi je na njezine nosnice, a na ruke joj  stavi dvije zlatne narukvice, teske deset sekela.
{24:23} Zatim rece:  "Kazi mi cija si kci. Ima li u kuci tvoga oca mjesta za nas da  prenocimo?"
{24:24} Ona mu odgovori: "Ja sam kci Betuela, koga je  Milka rodila Nahoru."
{24:25} Jos mu doda: "Ima slame i p§ice kod  nas u obilju, a i mjesta za prenociste."
{24:26} Covjek se onda duboko  nakloni te iskaze postovanje Jahvi
{24:27} i progovori: "Neka je  blagoslovljen Jahve, Bog moga gospodara Abrahama, sto nije uskratio  svoju ljubav i svoju vjernost mome gospodaru. Mene je Jahve vodio  pravim putem, u kucu brata moga gospodara."
{24:28} Djevojka otrca i sve ovo ispripovjedi u kuci svoje majke.
{24:29} A Rebeka imala brata komu bijase ime Laban. Laban se pozuri  van, k covjeku kod studenca.
{24:30} Cim je vidio nosnu viticu i  narukvice na rukama svoje sestre te cuo kako je njegova sestra  Rebeka rekla: "Ovako mi je covjek govorio", on pode onome koji  je jos stajao kod deva na studencu.
{24:31} Rece on: "Hajde unutra, blagoslovljeni od Jahve! Sto stojis vani kad sam ja spremio  kucu i mjesto za deve."
{24:32} Tako covjek ude u kucu. Rastovare  deve i dadu im slame i p§ice, a njemu i ljudima koji su ga pratili  donesu vode da operu noge.
{24:33} Ali kad su preda nj stavili hranu, rece: "Necu jesti dok ne kazem sto imam kazati." A Laban mu  rece: "Onda kazuj!"
{24:34} "Ja sam sluga Abrahamov", poce on.
{24:35} "Jahve je uvelike  blagoslovio moga gospodara te je postao bogat. Nadavao mu je  ovaca i goveda, srebra i zlata, sluga i sluskinja, deva i magaradi.
{24:36} Sara, zena moga gospodara, rodi mu sina posto je ostarjela, i on mu ustupi sve svoje.
{24:37} Potom mene moj gospodar zakune  rekavsi: 'Nemoj uzeti za zenu mome sinu djevojku Kanaanku, u  zemlji u kojoj boravim kao stranac,
{24:38} nego otidi k obitelji  moga oca, k mojoj rodbini, da nades zenu mome sinu.'
{24:39} A ja  rekoh svome gospodaru: 'A sto ako zena za mnom ne pode?'
{24:40} On  mi odgovori: 'Jahve, pred cijim sam licem hodio, poslat ce s  tobom svog andela i tvoje ce putovanje dovesti k cilju, a ti  ces naci zenu mome sinu od moje rodbine, od obitelji moga oca.
{24:41} Jedino ces ovako biti osloboden moje zakletve: ako dodes  k mojoj rodbini, i oni te odbiju, od moje si zakletve osloboden.'
{24:42} Danas dodoh na studenac i rekoh: 'Jahve, Boze moga gospodara  Abrahama, ako si voljan da uspjesno zavrsim putovanje sto sam  ga poduzeo,
{24:43} ja, evo, stojim kraj studenca, a djevojka koja  dode vodu crpsti i ja joj recem: Daj mi da se napijem malo vode  iz tvog vrca! -
{24:44} i koja mi kaze: Pij ti, a i tvojim cu devama  zahvatiti! - ona neka bude zena koju je Jahve odredio sinu moga  gospodara.'
{24:45} Tek sto sam ja zavrsio govor u sebi, kad se,  evo, pojavi Rebeka s vrcem na ramenu; side k izvoru i zahvati.  Ja joj rekoh: 'Daj mi da se napijem!'
{24:46} Ona brzo spusti vrc  i odvrati: 'Pij! A napojit cu i tvoje deve.' Tako sam se ja napio, a ona napoji i moje deve.
{24:47} Pitao sam je: 'Cija si kci?' Odgovorila  je: 'Kci sam Betuela, koga je Nahoru rodila Milka.' Tada joj  stavim viticu na nos a narukvice na ruke.
{24:48} Duboko se naklonim  i stovanje Jahvi iskazem te blagoslovim Jahvu, Boga gospodara  moga, koji me vodio pravim putem da uzmem kcer brata moga gospodara  njegovu sinu.
{24:49} A sad, ako kanite iskazati ljubav i vjernost  mome gospodaru, recite mi; ako li ne, to mi kazite, tako da mogu  krenuti bilo desno bilo lijevo."
{24:50} Tada odgovore Laban i Betuel: "Od Jahve to dolazi; mi  tu ne mozemo reci ni da ni ne.
{24:51} Rebeka je, eto, pred tobom:  uzmi je pa idi, neka bude zenom sinu tvoga gospodara, kako je  Jahve rekao."
{24:52} Kad Abrahamov sluga cu njihov pristanak, do  zemlje se nakloni Jahvi.
{24:53} Sluga zatim izvadi srebrnih i zlatnih  predmeta te haljina i dade ih Rebeki, a dade darova i njezinu  bratu i majci.
{24:54} Tada jedose i pise on i ljudi koji su bili s njim i provedose  noc. Kad su ujutro ustali, on rece: "Pustite me da se vratim  svome gospodaru!"
{24:55} A njezin brat i majka odgovore: "Neka djevojka  ostane s nama jos desetak dana, pa poslije toga podi!"
{24:56} On  im rece: "Ne zadrzavajte me kad je Jahve moje putovanje uspjesno  kraju priveo. Pustite me da se vratim svome gospodaru!"
{24:57} Oni  odgovore: "Pozovimo djevojku i upitajmo sto ona misli!"
{24:58} Dozovu  Rebeku pa je upitaju: "Hoces li poci s ovim covjekom?" Ona odgovori:  "Hocu."
{24:59} I tako otpreme svoju sestru Rebeku i njezinu dojilju  s Abrahamovim slugom i njegovim ljudima.
{24:60} Blagoslove Rebeku  i reknu joj: "Sejo nasa, budi mati nebrojenim tisucama, a dusmana svojih vrata potomci ti zaposjeli!"
{24:61} Onda se dize Rebeka i njezine dvorkinje, zajahase deve  te podose za covjekom. Tako sluga preuze Rebeku i ode.
{24:62} Izak se vratio iz blizine Beer Lahaj Roja; zivio je,  naime, u kraju Negeba.
{24:63} U predvecerje izide Izak da se poljem  proseta; dize oci i ugleda deve gdje dolaze.
{24:64} Kad Rebeka,  podigavsi svoje oci, opazi Izaka, sjaha s deve
{24:65} pa zapita  slugu: "Tko je onaj covjek sto poljem ide nama u susret?" A sluga  odgovori: "Ono je moj gospodar." Nato ona uze koprenu te se pokri.
{24:66} Sluga isprica Izaku sve sto je ucinio.
{24:67} Tada Izak  uvede Rebeku u svoj sator i uze je sebi za zenu. U ljubavi prema  njoj Izak je nalazio utjehu nakon smrti svoje majke.
{25:1} Abraham je sebi uzeo jos jednu zenu; zvala se Ketura.
{25:2} Ona  mu je rodila Zimrana, Joksana, Medana, Midjana, Jisbaka i Suaha.
{25:3} A od Joksana rodili se Seba i Dedan. Dedanovi su potomci:  Asurci, Letusci i Leumci.
{25:4} Sinovi su Midjanovi: Efa, Efer,  Hanok, Abida i Eldaa. Sve su to potomci Keturini.
{25:5} Abraham prenese sav svoj imutak na Izaka;
{25:6} a sinovima  od svojih suloznica dade Abraham samo darove i jos ih za svoga  zivota razasalje po istoku - daleko od svog sina Izaka - u Istocni  kraj.
{25:7} Ovo je duljina Abrahamova zivota sto ga je prozivio:  stotinu sedamdeset i pet godina.
{25:8} Zatim Abraham preminu, umrije  u sretnoj dobi - star i pun godina - te bi pridruzen svojim precima.
{25:9} Njegovi sinovi, Izak i Jismael, sahrane ga u spilji Makpeli, na poljani Efrona, sina Hetita Sohara, nasuprot Mamri:
{25:10} to  je poljana sto ju je Abraham kupio od Hetovih sinova. Ondje je  sahranjen Abraham i njegova zena Sara.
{25:11} Poslije Abrahamove  smrti Bog je blagoslivljao njegova sina Izaka. Izak je zivio  blizu Beer Lahaj Roja.
{25:12} Ovo je povijest Abrahamova sina Jismaela, koga je Abrahamu  rodila Sarina sluskinja, Egipcanka Hagara.
{25:13} A ovo su sinovi  Jismaelovi, svaki po svom imenu i po svom rodenju: Jismaelov  prvenac Nebajot, Kedar, Adbeel, Mibsam,
{25:14} Misma, Duma, Masa,
{25:15} Hadad, Tema, Jetur, Nafis i Kedma.
{25:16} To su Jismaelovi sinovi i to su njihova imena prema njihovim  naseljima i taboristima: dvanaest poglavica od isto toliko plemena.
{25:17} A ovo je duljina Jismaelova zivota: stotinu trideset i sedam  godina. Zatim izdahnu; umrije i bi pridruzen svojim precima.
{25:18} Potomstvo mu se naselilo od Havile do Sura, koji je na istok  Egiptu iduci prema Asuru. Nastanise se nasuprot svojoj braci.
{25:19} Ovo je povijest Abrahamova sina Izaka: Izak se rodio  od Abrahama.
{25:20} Izaku je bilo cetrdeset godina kad se ozenio  Rebekom, kcerkom Aramejca Betuela iz Padan Arama, a sestrom Aramejca  Labana.
{25:21} Izak se obrati Jahvi za svoju zenu jer je bila nerotkinja.  Jahve ga uslisa te njegova zena Rebeka zace.
{25:22} No djeca se  u njezinoj utrobi tako sudarala te ona uzviknu: "Ako je tako, zasto cu zivjeti!" Ode, dakle, da se posavjetuje s Jahvom.
{25:23} I  Jahve joj rece: "Dva su svijeta u utrobi tvojoj; dva ce se naroda iz tvog krila odijeliti. Narod ce nad narodom gospodovati, stariji ce sluziti mlademu."
{25:24} Doslo vrijeme da rodi, kad gle - blizanci u njezinoj  utrobi.
{25:25} Pojavi se prvi. Bio je crven; sav runjav kao ogrtac.  Stoga mu nadjenuse ime Ezav.
{25:26} Potom se pojavi njegov brat.  Rukom se drzao Ezavu za petu. Zato mu nadjenuse ime Jakov. Izaku  je bilo sezdeset godina kad su oni rodeni.
{25:27} Kad su djecaci odrasli, Ezav postane vjest lovac, covjek  pustare. Jakov je bio covjek krotak i boravio je u satorima.
{25:28} Izaku je Ezav bio drazi jer je volio divljac, a Rebeka je  vise voljela Jakova.
{25:29} Jednom Jakov kuhase jelo. Ezav stigne s polja, gladan.
{25:30} Rece Ezav Jakovu: "Daj mi toga crvenog variva da pojedem  jer sam izgladnio." Stoga mu je ime Edom.
{25:31} A Jakov odgovori:  "Ustupi mi prije svoje prvorodstvo!"
{25:32} Ezav rece: "Evo me skoro  na smrti; sto ce mi prvorodstvo!"
{25:33} Jakov nastavi: "Prije mi  se zakuni!" On mu se zakune, i tako proda Jakovu svoje prvorodstvo.
{25:34} Tada Jakov dade Ezavu kruha i corbe od socivice. Jeo je i  pio, onda se digao i otisao. Tako Ezav pogazi svoje prvorodstvo.
{26:1} U zemlji zavlada glad, razlicita od prijasnje sto je bila  za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.
{26:2} Jahve mu se ukaza i rece: "Ne silazi u Egipat:  boravi u zemlji koju cu ti oznaciti.
{26:3} U ovoj se zemlji nastani, ja cu s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu  dat cu sve ove krajeve, da izvrsim zakletvu kojom sam se zakleo  tvome ocu Abrahamu.
{26:4} Tvoje cu potomstvo umnoziti kao zvijezde  na nebesima i tvome cu potomstvu predati sve ove krajeve, tako  da ce se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;
{26:5} a to zato sto je Abraham slusao moj glas i pokoravao se mojim  zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"
{26:6} Tako Izak ostane u Geraru.
{26:7} Kad su ga mjestani pitali  o njegovoj zeni, rece: "Ona mi je sestra." Bojao se reci: "Ona  mi je zena", misleci: "Mjestani bi me mogli ubiti zbog Rebeke  jer je lijepa."
{26:8} Kako su se ondje duze zadrzali, kralj Filistejaca  Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje  svoju zenu Rebeku.
{26:9} Nato Abimelek pozove Izaka te rece: "Tako, ona ti je zena! Kako si mogao reci da ti je sestra?" Izak mu  odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti."
{26:10} Abimelek  rece: "Zasto si nam to ucinio? Umalo netko od ljudi nije legao  s tvojom zenom. Tako bi na nas svalio krivnju."
{26:11} Onda Abimelek  izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog covjeka i  njegove zene, glavu ce izgubiti."
{26:12} Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko.  Jahve ga blagoslivljao
{26:13} te je covjek bivao sve bogatiji, dok  nije postao vrlo bogat.
{26:14} Stekao je stada ovaca i goveda i  mnogu sluzincad, tako da su mu Filistejci zavidjeli.
{26:15} Zato  Filistejci zasuse sve bunare sto su ih sluge njegova oca bile  iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napunise ih zemljom.
{26:16} Onda Abimelek rece Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo  mocniji od nas!"
{26:17} Tako Izak ode odande, postavi svoj sator u gerarskoj  dolini i nastani se ondje.
{26:18} Izak opet iskopa bunare za vodu  sto su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci  ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim  imenima kojima ih je zvao i njegov otac.
{26:19} Ali kad su Izakove  sluge, dok su u dolini kopale, ondje nasle bunar sa zivom vodom,
{26:20} pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreci:  "Nasa je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim  svadili.
{26:21} A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega  svadali, nazva ga imenom Sitna.
{26:22} Odatle se preseli pa iskopa  drugi bunar. Zbog njega se nisu svadali, pa ga nazove imenom  Rehobot i protumaci: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji  umnozimo."
{26:23} Odande se popne u Beer Sebu.
{26:24} Iste mu se noci ukaze Jahve i rece: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit cu te, potomke ti umnozit, zbog Abrahama, sluge svojega."
{26:25} Izak tu podigne zrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi  ondje svoj sator, a njegove sluge pocnu kopati bunar.
{26:26} Uto mu dode Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom  Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.
{26:27} Izak ih upita:  "Zasto ste dosli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od  sebe?"
{26:28} Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga  pomislismo: neka zakletva bude veza izmedu nas i tebe. Daj da  s tobom sklopimo savez:
{26:29} ti nama neces zla nanositi, kao sto  mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali  i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom."
{26:30} On  im priredi gozbu te su jeli i pili.
{26:31} Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti  i oni od njega odu u miru.
{26:32} Toga istog dana dodu Izakove sluge  i obavijeste ga o bunaru sto su ga iskopali te mu reknu: "Nasli  smo vodu."
{26:33} On ga prozva Siba. Zato je ime onom gradu do danas  - Beer Seba.
{26:34} Kad je Ezavu bilo cetrdeset godina, uzme za zenu Juditu, kcer Hetita Beerija, i Basematu, kcer Hetita Elona.
{26:35} One postadose izvor ogorcenja Izaku i Rebeki.
{27:1} Ostarje Izak, vid mu se ocinji gasio. Zato zovne svoga starijeg  sina Ezava i rece mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"
{27:2} A  on nastavi: "Vidis, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.
{27:3} Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru  i ulovi mi divljaci.
{27:4} Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije  nego umrem."
{27:5} Rebeka je slusala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otisao u pustaru da ulovi divljaci svome ocu,
{27:6} Rebeka rece svome sinu Jakovu: "Upravo sam cula kako tvoj  otac govori tvome bratu Ezavu:
{27:7} 'Donesi mi divljaci te mi priredi  ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim  prije nego umrem.'
{27:8} A sad, sine moj, poslusaj me i ucini kako  ti naredim.
{27:9} Otidi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja cu od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.
{27:10} Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti  prije nego umre."
{27:11} Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki:  "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka!
{27:12} Mozda  me se moj otac dotakne te cu u njegovim ocima ispasti varalicom  i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."
{27:13} Ali njegova  mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na  mene! Samo ti mene poslusaj, otidi i donesi!"
{27:14} Ode on, nade i donese svojoj majci, a njegova majka priredi  ukusan obrok, kako je njegov otac volio.
{27:15} Potom Rebeka uzme  najljepse odijelo svoga starijeg sina Ezava sto je u kuci imala, pa u nj odjene svoga mladeg sina Jakova.
{27:16} U kozu kozleta  zamota mu ruke i goli dio vrata.
{27:17} Stavi zatim ukusan obrok  i kruh sto ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.
{27:18} Ode on k ocu i rece: "Oce!" On odgovori: "Evo me. Koji  si ti moj sin?"
{27:19} A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvorodenac; ucinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi  pa jedi moje lovine, da me onda mognes blagosloviti."
{27:20} Izak  upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori:  "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."
{27:21} Potom Izak rece  Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj  sin Ezav ili nisi."
{27:22} Jakov se primakne k svome ocu Izaku,  koji ga opipa i rece: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove."
{27:23} Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke  njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,
{27:24} upita jos  jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam."
{27:25} Potom rece Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga  sina pa da te blagoslovi dusa moja." Jakov ga posluzi pa je jeo.  Zatim mu donese i vina, pa je pio.
{27:26} Poslije toga rece mu njegov  otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!"
{27:27} Kad se  primace i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjece pa ga  blagoslovi:  "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.
{27:28} Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje zita i mladoga vina.
{27:29} Narodi ti sluzili, plemena ti se klanjala! Bracom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"
{27:30} Tek sto se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - posto je  Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dode iz lova.
{27:31} I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I rece svome  ocu: "Ustani, oce moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda  mognes blagosloviti!"
{27:32} A njegov ga otac Izak zapita: "Tko  si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvorodenac Ezav!"
{27:33} Izak  se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj sto je divljaci ulovio  i meni vec donio? Blagovao sam je prije nego si ti dosao; onoga  sam blagoslovio i blagoslovljen ce ostati."
{27:34} Kad je Ezav cuo  rijeci svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa rece svome  ocu: "I mene blagoslovi, oce!"
{27:35} A on odvrati: "Brat tvoj dode  na prijevaru i odnese tvoj blagoslov."
{27:36} "Zato valjda sto mu  je ime Jakov, dvaput me vec prevario", rece Ezav. "Oduzeo mi  prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar  za me nisi sacuvao nikakva blagoslova?"
{27:37} Izak odgovori Ezavu:  "Njega sam vec postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu  bracu predao za sluge; zitom sam ga i vinom opskrbio. A sto sad  za te mogu uciniti, sine moj?"
{27:38} Ezav odgovori svome ocu: "Zar  ti, oce, raspolazes samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oce moj!" Ezav jecase na sav glas.
{27:39} Tada otac njegov Izak  progovori i rece: "Daleko od plodna tla dom tvoj ce biti, daleko od rose s neba.
{27:40} Od maca svoga ces zivjeti, brata svoga ces sluziti. Ali jednom, kada se pobunis, jaram ces njegov stresti sa svog vrata."
{27:41} Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov  blagoslovio pa rece u sebi: "Cim dodu dani zalosti za mojim ocem, ubit cu ja svoga brata Jakova."
{27:42} Kada su Rebeki javili te  rijeci sto ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga  mladeg sina Jakova te mu rece: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mislju  kako ce te ubiti.
{27:43} Ali ti, sine moj, poslusaj mene: odmah  bjezi mome bratu Labanu u Haran.
{27:44} Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,
{27:45} dok se srdzba brata tvoga  odvrati od tebe te on zaboravi sto si mu ucinio. Ja cu onda po  te poslati i odande te dovesti. Zasto da vas obojicu izgubim  u jedan dan!"
{27:46} Potom Rebeka rece Izaku: "Moj mi je zivot dosadio zbog  ovih zena Hetitkinja. Ako se i Jakov ozeni kojom kao sto su ove  urodenice, Hetitkinjom, sto ce mi onda zivot!"
{28:1} Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu nalozi: "Nemoj  uzimati zenu od kanaanskih djevojaka.
{28:2} Odmah se zaputi u Padan  Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi zenu, od kceri Labana, brata svoje majke.
{28:3} A Bog Svemozni, El-Sadaj, neka te blagoslovi i neka te ucini rodnim i brojnim, tako da  postanes mnostvo naroda.
{28:4} Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjednes zemlju u kojoj  boravis kao pridoslica, a koju je Bog predao Abrahamu!"
{28:5} Tako  Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca  Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.
{28:6} Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad  ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme zenu, naredujuci  mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smijes uzeti zenu od kanaanskih  djevojaka",
{28:7} i da je Jakov poslusao svoga oca i svoju majku  te otisao u Padan Aram,
{28:8} Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske  mrske njegovu ocu Izaku.
{28:9} Stoga ode k Jismaelu te se, uza zene  koje vec imase, ozeni Mahalatom, kcerju Jismaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.
{28:10} Jakov ostavi Beer Sebu i zaputi se u Haran.
{28:11} Stigne  u neko mjesto i tu prenoci, jer sunce bijase vec zaslo. Uzme  jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu  legne.
{28:12} I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba  dopiru, i andeli Bozji po njima se penju i silaze.
{28:13} Uza nj  je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama  i Bog Izakov. Zemlju na kojoj lezis dat cu tebi i tvome potomstvu.
{28:14} Tvojih ce potomaka biti kao i praha na zemlji; rasirit cete  se na zapad, istok, sjever i jug; tobom ce se i tvojim potomstvom  blagoslivljati svi narodi zemlje.
{28:15} Dobro znaj: ja sam s tobom;  cuvat cu te kamo god podes te cu te dovesti natrag u ovu zemlju;  i necu te ostaviti dok ne izvrsim sto sam ti obecao."
{28:16} Jakov se probudi od sna te rece: "Zaista se Jahve nalazi  na ovome mjestu, ali ja nisam znao!"
{28:17} Potresen, uzviknu: "Kako  je strasno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuca Bozja, ovo su vrata  nebeska!"
{28:18} Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen sto ga bijase  stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.
{28:19} Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo  Luz.
{28:20} Tada ucini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i uscuva me  na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da  se oblacim,
{28:21} te se zdravo vratim kuci svoga oca, Jahve ce  biti moj Bog.
{28:22} A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit  ce kuca Bozja. A od svega sto mi budes davao za te cu odlagati  desetinu."
{29:1} Jakov nastavi put i dode u zemlju istocnu.
{29:2} Najednom opazi  studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer  se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu  na otvoru.
{29:3} Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli  bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili  kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.
{29:4} "Odakle ste, braco moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.
{29:5} "Poznajete li", pitase ih dalje, "Nahorova sina  Labana?" "Poznajemo", odgovore.
{29:6} "Je li zdravo?" - opet ih  upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kci Rahela sa stadom", odgovore.
{29:7} "Jos ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spracati blago.  Zasto ga ne napojite i ne otjerate na pasu?"
{29:8} "Ne mozemo dok  se ne skupe svi pastiri", odgovorise, "da odvale kamen s otvora  studenca, tako da mognemo napojiti ovce."
{29:9} Dok je on jos s njima govorio, dode Rahela s ovcama svoga  oca. Bila je, naime, pastirica.
{29:10} Kako Jakov ugleda Rahelu, kcer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primace i odvali kamen s otvora studenca te napoji  stado svoga ujaka Labana.
{29:11} Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda  briznu u plac.
{29:12} Potom Jakov kaza Raheli da je on sestric njezina  oca, sin Rebekin. Nato ona otrca i obavijesti oca.
{29:13} Kad je  Laban cuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrca mu u susret.  Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kucu. Isprica Labanu sve  sto mu se dogodilo.
{29:14} A onda Laban rece. "Zbilja si ti moja  kost i moje meso!" Posto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
{29:15} Laban  rece Jakovu: "Zar ces me zato sto si mi sestric badava sluziti!  Kazi mi koliko ces traziti za najam?"
{29:16} A Laban imase dvije  kceri. Starijoj bijase ime Lea, a mladoj Rahela.
{29:17} Lea imala  slabe oci, a Rahela bila stasita i lijepa.
{29:18} Kako je Jakov  volio Rahelu, rece: "Sluzit cu ti sedam godina za tvoju mladu  kcer Rahelu."
{29:19} Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego  kakvu strancu. Ostani sa mnom!"
{29:20} Tako je Jakov sluzio za Rahelu sedam godina, ali mu se  ucinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.
{29:21} Poslije toga Jakov rece Labanu: "Daj mi moju zenu, jer  se moje vrijeme navrsilo pa bih htio k njoj."
{29:22} Laban sabra  sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.
{29:23} Ali navecer uzme  svoju kcer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on pride k njoj.
{29:24} Laban  dade svoju sluskinju Zilpu svojoj kceri Lei za sluskinju.
{29:25} Kad  bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov rece Labanu: "Zasto si  mi to ucinio! Zar te ja nisam sluzio za Rahelu? Zasto si me prevario?"
{29:26} Laban odgovori: "U nasem mjestu nije obicaj da se mlada udaje  prije starije.
{29:27} Zavrsi s njom ovu zenidbenu sedmicu, a onda  cu ti dati i drugu, za drugih sedam godina sluzbe kod mene."  Jakov pristane: navrsi onu zenidbenu sedmicu.
{29:28} Onda mu Laban  dade i svoju kcer Rahelu za zenu.
{29:29} Laban dade svoju sluskinju  Bilhu svojoj kceri Raheli za sluskinju.
{29:30} Jakov nato pride  Raheli. Rahelu je vise volio nego Leu. I tako je sluzio Labana  jos sedam godina.
{29:31} Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je ucini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.
{29:32} Lea zace i rodi sina; nadjenu  mu ime Ruben, a to znaci, kako je ona protumacila: "Jahve je  vidio moju nevolju i stoga ce me sada muz moj ljubiti."
{29:33} Opet  zace i rodi sina te izjavi: "Jahve je cuo da nisam voljena, stoga  mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Simun.
{29:34} Opet zace  i rodi sina te izjavi: "Sad ce se moj muz meni prikloniti: tri  sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.
{29:35} A kad je jos  jednom zacela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit cu Jahvu."  Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade radati.
{30:1} Vidjevsi Rahela da Jakovu ne rada djece, postade zavidna svojoj  sestri pa rece Jakovu: "Daj mi djecu! Inace cu svisnuti!"
{30:2} Jakov  se razljuti na Rahelu te rece. "Zar sam ja namjesto Boga koji  ti je uskratio plod utrobe?"
{30:3} A ona odgovori: "Evo moje sluskinje  Bilhe: udi k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i  ja steknem djecu po njoj."
{30:4} Dade mu dakle svoju sluskinju Bilhu  za zenu, i Jakov pride k njoj.
{30:5} Bilha zace te Jakovu rodi sina.
{30:6} Tada Rahela rece: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslisao je moj  glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.
{30:7} Rahelina sluskinja  Bilha opet zace i rodi Jakovu drugoga sina.
{30:8} Tada Rahela rece:  "Zestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako  mu nadjenu ime Naftali.
{30:9} A vidjevsi Lea da je prestala radati, uzme svoju sluskinju  Zilpu pa je dade Jakovu za zenu.
{30:10} I kad je Leina sluskinja  Zilpa rodila Jakovu sina,
{30:11} Lea uskliknu: "Koje srece!" Tako  mu nadjenu ime Gad.
{30:12} Leina sluskinja Zilpa rodi Jakovu i drugog  sina,
{30:13} i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Zene ce me zvati  blazenom!" Tako mu nadjenu ime Aser.
{30:14} Jednoga dana, u vrijeme psenicne zetve, namjeri se Ruben  u polju na ljubavcice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela  rece Lei: "Daj mi od ljubavcica svoga sina!"
{30:15} A Lea odgovori:  "Zar ti nije dosta sto si mi oduzela muza pa jos hoces da od  mene uzmes i ljubavcice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom nocas lezi u zamjenu za ljubavcice tvog sina."
{30:16} Kad je Jakov navecer stigao iz polja, Lea mu izide u susret  pa rece: "Treba da dodes k meni, jer sam te unajmila za ljubavcice  moga sina." One je noci on s njom lezao.
{30:17} Bog uslisa Leu;  ona zace te Jakovu rodi petog sina.
{30:18} Onda Lea rece: "Bog mi  je uzvratio nagradom sto sam ustupila svoju sluskinju svome muzu."  Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.
{30:19} Lea opet zace i rodi Jakovu  sestoga sina.
{30:20} Onda Lea rece: "Bog me obdari dragocjenim darom;  sada ce mi moj muz dati darove: tOa rodila sam mu sest sinova."  Tako mu nadjenu ime Zebulun.
{30:21} Zatim rodi kcer te joj nadjenu  ime Dina.
{30:22} Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je uslisa i otvori njezinu  utrobu.
{30:23} Ona zace i rodi sina te rece: "Ukloni Bog moju sramotu!"
{30:24} Nadjene mu ime Josip, rekavsi: "Neka mi Jahve pridoda drugog  sina!"
{30:25} Posto je Rahela rodila Josipa, Jakov rece Labanu: "Pusti  me da idem u svoj zavicaj!
{30:26} Daj mi moje zene za koje sam te  sluzio i moju djecu da mogu otici: tOa dobro znas kako sam te  sluzio."
{30:27} A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj.  Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe."
{30:28} I nadoda: "Odredi  placu koju zelis od mene, i dat cu ti."
{30:29} On mu odgovori: "Ti  dobro znas sto je moja sluzba znacila za te i kako je tvome blagu  bilo sa mnom.
{30:30} Malenkost sto si je imao prije nego sam ja  dosao povecala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve  te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim  i za svoj dom."
{30:31} On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori:  "Nemoj mi platiti nista! Ako mi ucinis ovo, opet cu na pasu goniti  i cuvati tvoje stado.
{30:32} Daj da prodem danas kroz tvoje stado  i od njega izlucim svaku garavu ovcu i svaku sarenu ili napruganu  kozu! Neka to bude moja placa!
{30:33} A ubuduce kad budes svojim  ocima provjeravao moju naplatu, moje ce postenje biti svjedok  za mene: nade li se medu mojim kozama ijedna koja ne bude sarena  ili naprugana, ili medu ovcama koja ne bi bila garava, neka se  smatra ukradenom!"
{30:34} Laban rece: "Dobro, neka bude kako si kazao."
{30:35} Ali toga dana Laban izluci naprugane i sarene jarce i  sve ridaste i sarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo  - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima.
{30:36} I odande  gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja  tri dana hoda.
{30:37} A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana;  na njima izreza bijele pruge, otkrivsi bjeliku na mladicama.
{30:38} Pruce tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih  se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,
{30:39} to su se jarci parili uz pruce, pa su koze kozile prugaste, ridaste i sarene kozlice.
{30:40} Tako je i ovce Jakov bio izlucio  i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima sto su  bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja  nije mijesao s Labanovim stadima.
{30:41} Osim toga, kad bi se god  dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruce u korita, bas  pred oci zivine, tako da se pari pred prucem.
{30:42} Ali ga pred  krzljavu marvu nije stavljao. Tako je krzljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.
{30:43} Covjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluskinje, deve i magarad.
{31:1} Uto Jakov dozna kako Labanovi sinovi govore: "Sve dobro nasega  oca uze Jakov; i od onoga sto bi moralo pripasti nasem ocu namaknuo  je sve ono bogatstvo."
{31:2} A opazi Jakov i na Labanovu licu da  se on ne drzi prema njemu kao prije.
{31:3} Tada Jahve rece Jakovu:  "Vrati se u zemlju svojih otaca, u svoj zavicaj, i ja cu biti  s tobom!"
{31:4} Jakov onda pozove Rahelu i Leu u polje, k svome  stadu,
{31:5} pa im rece: "Ja vidim na licu vasega oca da se on ne  drzi prema meni kao prije; ali Bog oca moga sa mnom je bio.
{31:6} I  same znate da sam vasega oca sluzio koliko sam god mogao;
{31:7} pa  ipak je vas otac mene varao, deset mi je puta placu mijenjao.  Ali Bog nije dopustao da mi nanese stetu.
{31:8} Ako bi on rekao:  'Svaka sarena neka bude tebi za naplatu', onda bi cijelo stado  mladilo sarene; ako bi opet rekao: 'Prugasti neka budu tebi za  placu', onda bi cijelo stado mladilo prugaste.
{31:9} Tako je Bog  uzimao blago od vaseg oca pa ga meni davao.
{31:10} Jednom, kad se  stado oplodivalo, nenadano vidjeh u snu da su jarci u stadu,  dok su se parili, bili prugasti, mjestimicno bijeli i sareni.
{31:11} Jos u snu andeo Bozji mene zovne: 'Jakove!' 'Evo me!' rekoh.
{31:12} A on nastavi: 'Primijeti dobro da su jarci u stadu sto se  pare prugasti, mjestimicno bijeli i sareni. Ja sam, naime, vidio  sve sto ti je Laban cinio.
{31:13} Ja sam Bog koji ti se ukazao u  Betelu, gdje si uljem pomazao stup i gdje si mi ucinio zavjet.  Sad ustaj i idi iz ove zemlje; vrati se u svoj zavicaj!'"
{31:14} Nato mu Rahela i Lea odgovore: "Zar jos imamo bastinskog  dijela u svome ocinskom domu?
{31:15} Zar nas otac nije smatrao tudinkama?  TOa on je nas prodao, a onda je pojeo novac sto ga je za nas  dobio!
{31:16} Sve bogatstvo sto je Bog oduzeo nasem ocu zbilja je  nase i djece nase. Zato izvrsi sve sto ti je Bog rekao!"
{31:17} Nato Jakov naprti na deve svoju djecu i svoje zene;
{31:18} pred  sobom potjera sve svoje blago, sva svoja dobra sto ih je stekao, stoku sto ju je namaknuo u Padan Aramu: krenu u zemlju kanaansku, k svome ocu Izaku.
{31:19} Laban bijase otisao da strize svoje ovce, pa Rahela prisvoji  kucne kumire koji su pripadali njezinu ocu.
{31:20} Jakov zavara  Aramejca Labana tako da nije ni slutio da ce bjezati.
{31:21} I pobjegne  sa svim sto je bilo njegovo. Ubrzo prijede Eufrat i upravi put  prema brdu Gileadu.
{31:22} Treceg dana obavijeste Labana da je Jakov pobjegao.
{31:23} On  povede sa sobom svoje rodake te je za Jakovom isao u potjeru  sedam dana hoda; stize ga na brdu Gileadu.
{31:24} Ali se Bog ukaza  Aramejcu Labanu, nocu u snu, te mu rece. "Pazi da protiv Jakova  ne poduzimljes nista, ni dobro ni zlo!"
{31:25} Uto Laban stigne  Jakova. Jakov bijase postavio svoj sator na Glavici, a Laban  se utabori na brdu Gileadu.
{31:26} Onda Laban rece Jakovu: "Sto si to htio zavaravajuci  me i odvodeci mi kceri kao zarobljenice na macu?
{31:27} Zasto si  potajno pobjegao, u bludnju me zaveo i nisi me obavijestio? Otpratio  bih te s veseljem i pjesmom, uz bubnje i lire.
{31:28} Nisi mi dopustio  ni da izljubim svoje kceri i svoju unucad! Zbilja si ludo postupio.
{31:29} U mojoj je ruci da s tobom lose postupim. Ali Bog tvoga oca  nocas mi rece: 'Pazi da protiv Jakova ne poduzmes nista, ni dobro  ni zlo!'
{31:30} Sada dobro, otisao si jer si ceznuo za svojim ocinskim  domom; ali zasto si mi kumire pokrao?"
{31:31} Jakov odgovori Labanu: "Strepio sam od pomisli da bi  mi mogao silom oteti svoje kceri.
{31:32} A kumire svoje u koga nades, onaj neka pogine! Ovdje pred nasom bracom kazi sto je tvoga  pri meni i nosi!" Jakov nije znao da ih je Rahela prisvojila.
{31:33} Tako Laban ude u sator Jakovljev, pa u sator Lein, onda u  sator dviju sluskinja, ali nista ne nade. Izisavsi iz Leina satora, ude u sator Rahelin.
{31:34} A Rahela bijase uzela kumire i stavila  ih u sjedalo svoje deve, a onda na njih sjela. Laban je premetao  po svemu satoru, ali ih ne nade.
{31:35} Ona je, naime, rekla svome  ocu: "Neka se moj gospodar ne ljuti sto ne mogu pred njim ustati  jer imam ono sto je red kod zena." I tako je pretrazivao, ali  kumira nije nasao.
{31:36} Sad se Jakov razesti i zade u prepirku s Labanom. Otvoreno  Jakov rece Labanu: "Kakvo je moje zlodjelo, koja li je moja krivnja  da me progonis?
{31:37} Eto si premetnuo sve moje stvari, pa kakav  si predmet nasao od svega svog kucanstva? Polozi ga tu pred moj  i svoj rod pa neka oni budu suci medu nama dvojicom.
{31:38} Za ovih  dvadeset godina sto sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje  koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada.
{31:39} Ono sto bi zvijer razdrla, tebi nisam donosio, nego bih od  svoga gubitak nadoknadio. Ti si to od mene trazio, bilo da je  nestalo danju ili da je nestalo nocu.
{31:40} Cesto sam danju skapavao  od zedi, a obnoc od studeni. San je bjezao od mojih ociju.
{31:41} Od  ovih dvadeset godina sto sam ih proveo u tvojoj kuci cetrnaest  sam ti godina sluzio za tvoje dvije kceri, a sest godina za tvoju  stoku, jer si mi mijenjao zaradu deset puta.
{31:42} Da sa mnom nije  bio Bog moga oca, Bog Abrahamov, Strah Izakov, otpravio bi me  praznih ruku. Ali je Bog gledao moju nevolju i trud mojih ruku  te je sinoc dosudio."
{31:43} Nato Laban odgovori Jakovu: "Kceri su moje kceri; djeca  su moja djeca; stada su moja stada, sve sto gledas moje je. Ali  sto danas mogu uciniti ovim svojim kcerima ili djeci koju su  rodile?
{31:44} Pa dobro, hajde da ti i ja napravimo ugovor, tako  da bude svjedok izmedu mene i tebe."
{31:45} Nato Jakov uzme jedan kamen pa ga uspravi kao stup,
{31:46} a  onda rece svojim ljudima: "Skupite kamenja!" Tako oni nakupe  kamenja i nabace gomilu. Tu su na gomili blagovali.
{31:47} Laban  je nazva "Jegar sahaduta", a Jakov je nazva "Gal-ed".
{31:48} Onda  Laban izjavi: "Neka ova gomila danas bude svjedok izmedu mene  i tebe!" Stoga je nazvana Gal-ed,
{31:49} ali i Mispa, jer je rekao.  "Neka Jahve bude na vidu i tebi i meni kad jedan drugog ne budemo  gledali.
{31:50} Ako budes lose postupao prema mojim kcerima, ili  ako uzmes druge zene uz moje kceri, sve da nitko drugi ne bude  s nama, znaj da ce Bog biti svjedok izmedu mene i tebe."
{31:51} Potom Laban rece Jakovu: "Ovdje je, evo, gomila; ovdje  je stup koji sam uspravio izmedu sebe i tebe:
{31:52} ova gomila  i ovaj stup neka budu jamac da ja u zloj namjeri necu ici na  te iza ove gomile i da ti neces ici na me iza ove gomile i ovog  stupa.
{31:53} Neka Bog Abrahamov i Bog Nahorov budu nasi suci!"  Jakov se zakune Bogom - Strahom svoga oca Izaka.
{31:54} Poslije  toga Jakov prinese zrtvu na Glavici i pozva svoje ljude da blaguju.  Poslije objeda proveli su noc na Glavici.
{31:55} Ranim se jutrom Laban digne, izljubi svoje sinove i svoje  kceri te ih blagoslovi; onda se zaputi natrag u svoje mjesto.
{32:1} Jakov je putovao svojim putem, kad mu u susret izadu andeli  Bozji.
{32:2} Kad ih Jakov opazi, rece: "Ovo je Bozje taboriste!"  Zato nazva ono mjesto Mahanajim.
{32:3} Jakov posalje pred sobom glasnike svome bratu Ezavu u  zemlju Seir, u Edomsku pustaru,
{32:4} i nalozi im: "Ovako cete reci  mome gospodaru Ezavu: 'Sluga tvoj Jakov porucuje ti: Boravio  sam kod Labana i dosad se ondje zadrzao.
{32:5} Stekao sam goveda, magaradi, ovaca, sluga i sluskinja. Javljam to svome gospodaru, ne bih li nasao naklonost u njegovim ocima.'"
{32:6} Glasnici se vrate Jakovu te mu reknu: "Bili smo kod tvoga  brata Ezava; on sam dolazi ti u susret sa cetiri stotine momaka."
{32:7} Jakov se silno uplasi. U zabrinutosti rastavi na dva tabora  ljude, stada, krda i deve sto ih je sa sobom imao.
{32:8} Racunao  je: ako Ezav naide na jedan tabor i napadne ga, drugi bi se tabor  mogao spasiti.
{32:9} Onda se Jakov pomoli: "O Boze oca moga Abrahama!  Boze oca moga Izaka! O Jahve, koji si mi naredio: 'Vrati se u  svoj rodni kraj, i ja cu ti biti dobrostiv!'
{32:10} Nisam vrijedan  sve dobrote koju si tako postojano iskazivao svome sluzi. TOa  samo sam sa svojim stapom nekoc presao ovaj Jordan, a sad sam  narastao u dva tabora.
{32:11} Izbavi me od saka moga brata, od saka  Ezavovih! Inace se bojim da bi mogao doci i umlatiti i mene,  i majke, i djecu.
{32:12} Ti si rekao: 'Obilnim cu te dobrima obasipati  i tvoje potomstvo umnoziti poput pijeska u moru koji se ne da  prebrojiti zbog mnozine.'"
{32:13} Ondje provede onu noc; a onda, od onog sto je imao pri  ruci, pripravi dar svome bratu Ezavu:
{32:14} dvjesta koza i dvadeset  jaraca, dvjesta ovaca i dvadeset ovnova;
{32:15} trideset deva dojilica  s njihovim mladima; cetrdeset krava i deset junaca; dvadeset  magarica i deset magaraca.
{32:16} Stado po stado preda svojim slugama.  Onda rece svojim slugama: "Idite preda mnom, ali drzite razmak  medu stadima!"
{32:17} A prvom izda naredbu rekavsi: "Kad te sretne  moj brat Ezav pa te upita: 'Ciji si ti? Kamo ides? Cije je ovo  pred tobom?'
{32:18} odgovori: 'Tvoga sluge Jakova; ovo je dar koji  salje svome gospodaru Ezavu; on je tamo za nama.'"
{32:19} Tako je  naredio i drugome, pa trecemu i svima drugima koji su isli za  stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretnes.
{32:20} Jos mu dodaj:  'A sluga tvoj Jakov i sam je za nama.'" Mislio je naime: "Ako  ga unaprijed udobrostivim darovima, a onda se s njim suocim,  mozda ce mi oprostiti."
{32:21} Tako darovi krenu naprijed, dok je  on ostao one noci u taboristu.
{32:22} One noci on ustane, uzme svoje obje zene, obje svoje  sluskinje i svoje jedanaestero djece te prijede Jabok preko gaza.
{32:23} Prebacivsi njih na drugu stranu toka, prebaci zatim i ostalo  sto bijase njegovo.
{32:24} Jakov ostane sam. I neki se covjek rvao s njim dok nije zora svanula.
{32:25} Videci  da ga ne moze svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se  Jakovu kuk iscasio dok su se rvali.
{32:26} Potom rece: "Pusti me  jer zora svice!" Ali on odgovori: "Necu te pustiti dok me ne  blagoslovis."
{32:27} Nato ga onaj zapita: "Kako ti je ime?" Odgovori:  "Jakov."
{32:28} Onaj rece. "Vise se neces zvati Jakov nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si."
{32:29} Onda zapita Jakov: "Reci mi svoje ime!" Odgovori onaj: "Za  moje me ime ne smijes pitati!" I tu ga blagoslovi.
{32:30} Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - rece - "Vidjeh  Boga licem u lice, i na zivotu ostadoh."
{32:31} Sunce je nad njim  bilo ogranulo kad je prosao Penuel. Hramao je zbog kuka.
{32:32} Zato  Izraelci do danasnjeg dana ne jedu kukovnu tetivu sto se nalazi  na bedrenom zglobu, buduci da je Jakovljev bedreni zglob bio  iscasen u kukovnoj tetivi.
{33:1} Jakov podize oci i opazi gdje dolazi Ezav i s njime cetiri  stotine ljudi. Onda on podijeli svoju djecu medu Leu, Rahelu  i dvije sluskinje;
{33:2} postavi sluskinje i njihovu djecu na celo;  iza njih Leu i njezinu djecu; a Rahelu i Josipa straga.
{33:3} Sam  prode naprijed, nakloni se do zemlje sedam puta dok se ne primace  svome bratu.
{33:4} Ezav mu potrca u susret. Zagrli ga padnuvsi mu  oko vrata, poljubi ga i zaplaka.
{33:5} Onda podize oci i vidje zene  i djecu. "Tko su ovi s tobom?" - zapita. On odgovori: "Djeca  kojom je Bog obdario tvoga slugu."
{33:6} Potom naprijed stupe sluskinje  sa svojom djecom te se duboko naklone.
{33:7} Naprijed stupi i Lea  sa svojom djecom te se duboko nakloni. Najposlije stupe naprijed  Josip i Rahela te se duboko naklone.
{33:8} Ezav upita: "Sto kanis sa svom ovom povorkom sto sam je  sreo?" Odgovori: "Naci naklonost svoga gospodara."
{33:9} Ezav odgovori:  "Ja imam dosta, brate moj. Neka ostane tebi sto je tvoje."
{33:10} A  Jakov rece: "Nemoj tako! Ako sam nasao naklonost u tvojim ocima, primi dar iz moje ruke; jer meni je, sto si me ljubezno primio, kao da gledam lice Bozje.
{33:11} Zato prihvati moj dar sto sam  ti ga donio; Bog mi je bio sklon te imam svega." Kako ga je uporno  nagovarao, Ezav prihvati.
{33:12} "Podimo na put", rece Ezav, "i ja cu s tobom putovati."
{33:13} Ali mu on odvrati: "Zna moj gospodar da su djeca nejaka.  Osim toga, valja mi se brinuti o ovcama i kravama koje doje:  ako bi se tjerale prebrzo samo jednog dana, sve bi pocrkale.
{33:14} Neka moj gospodar ide ispred svoga sluge, a ja cu ici polako, uz korak marve pred sobom i uz korak djece, dok ne stignem k  svome gospodaru u Seir."
{33:15} Onda rece Ezav: "Da ti barem ostavim  nekoliko ljudi koji se sa mnom nalaze." Ali on odgovori: "Cemu  to? Neka ja samo nadem milost u ocima svoga gospodara!"
{33:16} Tako  se Ezav onog dana zaputi natrag u Seir,
{33:17} dok je Jakov otisao  u Sukot, gdje sebi sagradi kucu, a svom blagu podigne staje.  Stoga je onom mjestu dano ime Sukot.
{33:18} Dosavsi tako iz Padan Arama, Jakov sretno stigne u grad  Sekem, koji se nalazi u zemlji kanaanskoj, i postavi svoj sator  pred gradom.
{33:19} A komad zemlje na kojoj je postavio svoj sator  kupi od sinova Hamora, Sekemova oca, za stotinu kesita.
{33:20} Tu  podize zrtvenik i nazva ga "El, Bog Izraelov".
{34:1} Dina, kci koju je Lea rodila Jakovu, izide da posjeti neke  zene onoga kraja.
{34:2} Opazi je Hivijac Sekem, sin Hamora, poglavice  kraja, pa je pograbi i na silu s njom leze.
{34:3} Njegovo srce prione  za Dinu, Jakovljevu kcer, i on se u djevojku zaljubi. Nastojao  je pridobiti djevojcino srce.
{34:4} Sekem je govorio i svom ocu  Hamoru: "Onu mi djevojku uzmi za zenu!"
{34:5} Jakov sazna da je  Sekem obescastio njegovu kcer Dinu. Ali kako su njegovi sinovi  bili uz blago na polju, Jakov nije poduzimao nista dok oni ne  dodu.
{34:6} Uto dode k Jakovu Sekemov otac Hamor da se s njim sporazumije,
{34:7} upravo kad su se Jakovljevi sinovi vracali iz polja. Kad  su culi vijest, ljudi su bili ojadeni i vrlo ljuti. Sto je Sekem  ucinio - legavsi s Jakovljevom kceri - u Izraelu je bila sramota.  To se nije smjelo trpjeti.
{34:8} Hamor im rece. "Moj se sin Sekem  svom dusom zaljubio u vasu kcer. Dajte mu je za zenu!
{34:9} Oprijateljite  se s nama: dajite nam svoje kceri, a nase kceri uzimajte sebi!
{34:10} Tako mozete zivjeti medu nama; zemlja je pred vama da se  naselite, u njoj se slobodno krecete i stjecete imovinu!"
{34:11} Potom  Sekem rece njezinu ocu i njezinoj braci: "Da nadem milost u vasim  ocima, dat cu vam sto zatrazite.
{34:12} Trazite od mene koliko hocete:  sve sto god zapitate dat cu, samo mi dajte djevojku za zenu."
{34:13} Jakovljevi sinovi odgovore Sekemu i njegovu ocu Hamoru  - govorili su s prijevarom jer je obescastio njihovu sestru Dinu  -
{34:14} te im rekose: "Ne mozemo pristati da svoju sestru damo  covjeku koji nije obrezan, jer bi to za nas bila sramota.
{34:15} Jedino  cemo je dati ako postanete kao i mi, ako obrezete sve svoje muskarce.
{34:16} Onda vam mozemo davati svoje kceri i uzimati vase sebi, s  vama se naseliti i biti jedan rod.
{34:17} A ako ne pristajete na  obrezanje, uzet cemo svoju kcer i otici."
{34:18} Hamoru i Sekemu, Hamorovu sinu, njihov se zahtjev ucini povoljan.
{34:19} Mladic  nije casio da zahtjev izvrsi, jer je ceznuo za Jakovljevom kceri;  a bio je najuvazeniji od svih u ocevu domu.
{34:20} Tako Hamor i njegov sin Sekem dodu u svoje gradsko vijece  i obrate se svojim sugradanima ovako:
{34:21} "Ovaj je svijet prijazan;  neka se medu nama u zemlji nasele; neka se po njoj slobodno krecu;  ima dosta prostora u zemlji za njih; mozemo uzimati njihove kceri  sebi za zene, a njima davati svoje.
{34:22} No ljudi ce pristati  da medu nama zive i s nama budu jedan rod samo ako se svi nasi  muskarci obrezu kao sto su oni obrezani.
{34:23} Zar tako ne bi stoka  koju su stekli, sve njihovo blago - bilo nase? Pristanimo, pa  neka se medu nama nasele!"
{34:24} Svi odrasli muskarci koji imaju pravo izaci na gradska  vrata poslusase Hamora i njegova sina Sekema, pa bude obrezan  svaki muskarac - svaki koji ima pravo izaci na gradska vrata.
{34:25} A trecega dana, dok su oni jos bili u bolovima, dva Jakovljeva  sina, Simun i Levi, Dinina braca, pograbe svaki svoj mac i nesmetano  dodu u grad te poubijaju sve muskarce.
{34:26} Sasijeku macem Hamora  i njegova sina Sekema, uzmu Dinu iz Sekemove kuce i odu.
{34:27} Ostali  Jakovljevi sinovi dodu na ubijene i opustose grad sto je njihova  sestra bila obescascena.
{34:28} Sto je bilo krupne i sitne stoke  i magaradi, u gradu i u polju, otjeraju;
{34:29} opljackaju sva njihova  dobra, a svu im djecu i zene - sve sto je bilo po kucama - odvedu  u roblje.
{34:30} Jakov rece Simunu i Leviju: "Uveli ste me u nepriliku  omrazivsi me stanovnicima zemlje, Kanaancima i Perizanima. Ako  se ujedine protiv mene i napadnu me, dok je nas ovako malo na  broj, istrijebit ce me s mojim domom."
{34:31} Oni odgovore: "Zar  da prema nasoj sestri postupaju kao prema kakvoj bludnici?"
{35:1} Bog rece Jakovu: "Ustani, idi gore u Betel te ondje ostani!  Nacini ondje zrtvenik Bogu koji ti se objavio kad si bjezao od  svoga brata Ezava!"
{35:2} I Jakov rece svojoj obitelji i svima koji bijahu s njime:  "Odbacite tude kumire koji se nalaze u vasoj sredini; ocistite  se i preobucite.
{35:3} Idemo gore u Betel; ondje cu naciniti zrtvenik  Bogu, koji me uslisao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na  putu kojim sam hodio."
{35:4} Oni predaju Jakovu sve tude kumire  sto su ih imali i nausnice sto su bile o njihovim usima, pa ih  Jakov zakopa pod hrast kod Sekema.
{35:5} Kad su se zaputili, strah  od Boga spopadne okolisna mjesta, tako da nisu isli u potjeru  za Jakovljevim sinovima.
{35:6} Jakov stigne u Luz, to jest Betel, u zemlji kanaanskoj, i sav puk sto je bio s njim.
{35:7} Ondje sagradi zrtvenik i mjesto  nazva El Betel, jer mu se ondje Bog objavio kad on bjezase pred  svojim bratom Ezavom.
{35:8} Tada umre Rebekina dojilja Debora te  je sahranise pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tuzni  hrast".
{35:9} Bog se opet objavi Jakovu kad je stigao iz Padan Arama, te ga blagoslovi.
{35:10} Bog mu rece: "Ime ti je Jakov, ali se  odsad neces zvati Jakov nego ce Izrael biti tvoje ime." Tako  ga prozva Izraelom.
{35:11} Onda mu Bog rece: "Ja sam El Sadaj - Bog Svesilni! Budi  rodan i mnozi se! Od tebe poteci ce narod, mnostvo naroda, i  kraljevi iz tvog ce izaci krila.
{35:12} Zemlju sto je dadoh Abrahamu  i Izaku tebi predajem; i potomstvu tvojem poslije tebe zemlju  cu ovu dati."
{35:13} A onda Bog ode od njega gore.
{35:14} Na mjestu gdje je Bog s njim govorio Jakov uspravi stup, stup od kamena; na njemu prinese zrtvu i izli ulja.
{35:15} A mjesto  gdje mu je Bog govorio Jakov nazva Betel.
{35:16} Potom odu iz Betela. Jos bijase malo puta do Efrate,  a Rahela se nade pri porodaju. Napali je teski trudovi.
{35:17} Kad  su joj porodajni bolovi bili najtezi, rece joj babica: "Ne boj  se jer ti je i ovo sin!"
{35:18} Kad se rastavljala s dusom - jer  umirase Rahela - nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva  Benjamin.
{35:19} Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem.
{35:20} A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik  - onaj sto je na Rahelinu grobu do danas.
{35:21} Izrael krenu dalje te razape svoj sator s onu stranu  Migdal-Edera.
{35:22} Dok je Izrael boravio u onom kraju, ode Ruben  i legne s Bilhom, prileznicom svoga oca. Sazna za to Izrael. Izrael je imao dvanaest sinova.
{35:23} S Leom: Rubena, koji  je Jakovljev prvorodenac, Simuna, Levija, Judu, Jisakara i Zebuluna;
{35:24} s Rahelom: Josipa i Benjamina;
{35:25} s Bilhom, Rahelinom sluskinjom:  Dana i Naftalija;
{35:26} sa Zilpom, sluskinjom Leinom: Gada i Asera.  To su Jakovljevi sinovi sto su mu se rodili u Padan Aramu.
{35:27} Jakov dode k svome ocu Izaku u Mamru u Kirjat Arbu, to  je Hebron - gdje su boravili Abraham i Izak kao pridoslice.
{35:28} Kad  je Izaku bilo sto i osamdeset godina, umrije.
{35:29} Izak izdahne  i umre, starac i godinama zasicen, te bude pridruzen svojim precima.  Sahrane ga njegovi sinovi, Ezav i Jakov.
{36:1} Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.
{36:2} Ezav je uzeo  sebi zene od kanaanskih djevojaka: Adu, kcer Hetita Elona; Oholibamu, kcer Ane, unuku Sibeona Horijca;
{36:3} i Basematu, kcer Jismaelovu, sestru Nebajotovu.
{36:4} Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi  Reuela,
{36:5} Oholibama rodi Jeusa, Jalama i Koraha. To su Ezavovi  sinovi koji se rodise u zemlji kanaanskoj.
{36:6} Ezav uzme svoje zene, svoje sinove, svoje kceri, svu celjad  svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu sto ju  je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko  od svog brata Jakova.
{36:7} Njihov se, naime, posjed jako uvecao  te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih  mogao izdrzavati zbog njihova blaga.
{36:8} Tako se Ezav - Edom nazvani  - naseli u brdskom kraju Seiru.
{36:9} Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom  kraju Seiru.
{36:10} Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove zene  Ade; Reuel, sin Ezavove zene Basemate.
{36:11} Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i  Kenaz.
{36:12} Timna je bila inoca Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu  rodila Amaleka. To su potomci Ezavove zene Ade.
{36:13} A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Sama i Miza.  Oni su bili sinovi Ezavove zene Basemate.
{36:14} A ovo su opet sinovi Ezavove zene Oholibame, Anine kceri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeusa, Jalama i Koraha.
{36:15} Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvorodenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,
{36:16} knez Korah, knez Gatam i knez Amalek.  To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci  Adini.
{36:17} A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat,  knez Zerah, knez Sama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi  u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove zene Basemate.
{36:18} A ovo su potomci Ezavove zene Oholibame: knez Jeus, knez  Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove zene Oholibame, kceri Anine.
{36:19} To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.
{36:20} A ovo su sinovi Seira Horijca, zitelji one zemlje: Lotan, Sobal, Sibeon, Ana,
{36:21} Dison, Eser i Disan. To su koljenovici  Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj.
{36:22} Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova  bila je Timna.
{36:23} Ovo su bili sinovi Sobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Sefo i Onam.
{36:24} Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana  je onaj koji je nasao vruca vrela u pustari dok je cuvao magarad  svoga oca Sibeona.
{36:25} Ovo su bila djeca Ane: sin Dison i Anina  kci Oholibama.
{36:26} Ovo su bili sinovi Disonovi: Hemdan, Esban, Jitran i Keran.
{36:27} Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan  i Akan.
{36:28} A sinovi Disanovi bili su: Uz i Aran.
{36:29} Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Sobal, knez  Sibeon, knez Ana,
{36:30} knez Dison, knez Eser i knez Disan. To  su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.
{36:31} Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije  nego je zavladao kralj sinova Izraelovih.
{36:32} Beorov sin Bela  vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.
{36:33} Kad je umro  Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre.
{36:34} Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Husam iz  temanske zemlje.
{36:35} Kad je umro Husam, zakraljio se na njegovo  mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom  polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit.
{36:36} Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.
{36:37} Kad je  umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Saul iz Rehobota na  Rijeci.
{36:38} Kad umrije Saul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.
{36:39} Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladase Hadad. Ime je  njegovu gradu bilo Pai. Zena mu se zvala Mehetabela. Bila je  kci Matredova, iz Me Zahaba.
{36:40} Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po  rodovima i smjestaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,
{36:41} knez  Oholibama, knez Ela, knez Pinon,
{36:42} knez Kenaz, knez Teman,  knez Mibzar,
{36:43} knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi  edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli.  To je Ezav, praotac Edomaca.
{37:1} A Jakov se bijase nastanio u zemlji gdje je njegov otac boravio  kao pridoslica - u zemlji kanaanskoj.
{37:2} Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladic, u dobi od sedamnaest godina, Josip je cuvao stada  sa svojom bracom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu zene njegova  oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima.
{37:3} Izrael je volio Josipa vise nego ijednog svoga sina jer  je bio dijete njegove staracke dobi; i on mu napravi kicenu haljinu.
{37:4} Kako njegova braca opaze da ga njihov otac voli vise od svih  drugih svojih sinova, zamrze ga toliko da mu nisu mogli ni prijaznu  rijec progovoriti.
{37:5} Jednom Josip usni san i kaza ga svojoj braci, a oni ga  zbog toga jos vise zamrze.
{37:6} "Poslusajte", rece im, "san sto  sam ga usnio!
{37:7} Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove,  kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vasi  snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu."
{37:8} Njegova  ga braca upitase: "Kanis li nad nama zakraljevati? Hoces li nam  biti gospodar?" I jos ga vise zamrze zbog njegova pricanja o  snovima.
{37:9} Usni on jos jedan san te ga isprica svojoj braci:  "Jos sam jedan san usnuo. Pazite! Sunce, mjesec i jedanaest zvijezda  duboko mi se klanjahu!"
{37:10} Kad je to ispricao svome ocu, ukori  ga otac i rece mu: "Sto znaci taj san sto si ga usnuo? Zar cemo  doci ja, tvoja majka i tvoja braca pa ti se do zemlje klanjati?"
{37:11} I dok su braca od zavisti bila ljuta na nj, njegov je otac  razmisljao o svemu.
{37:12} Jednom njegova braca odu cuvati oceva stada blizu Sekema.
{37:13} Izrael rece Josipu: "Tvoja braca cuvaju stada kod Sekema, pa hajde da te posaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem."
{37:14} Potom ce mu otac: "Hajde i vidi kako su ti braca i stoka  pa mi javi." Tako ga otpremi iz doline Hebrona, i on stigne u  Sekem.
{37:15} Neki covjek nade ga gdje luta poljem pa ga upita: "Sto  trazis?"
{37:16} "Trazim bracu", odgovori. "Mozes li mi kazati gdje  cuvaju stada?"
{37:17} A covjek rece: "Odavde su otisli. Cuo sam  ih gdje govore: 'Hajdemo u Dotan.'" Tako Josip ode za svojom  bracom i nade ih u Dotanu.
{37:18} Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se priblizio, pocnu  se dogovarati da ga ubiju.
{37:19} I jedan drugom rece: "Eno stize  onaj sanjar!
{37:20} Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu catrnju!  Mozemo kazati da ga je prozdrla divlja zvijer. Vidjet cemo sto  ce biti od njegovih snova!"
{37:21} Ali kad je to cuo Ruben, pokusa da ga izbavi iz njihovih  saka. I rece: "Nemojmo oduzimati njegova zivota!
{37:22} Ne prolijevajte  krvi" - dalje je govorio Ruben. "Bacite ga u catrnju u pustari;  ali ne dizite na nj ruke!" Htio ga je tako izbaviti iz njihovih  saka i odvesti ocu.
{37:23} Ali kad je Josip stigao braci, oni s  Josipa svuku njegovu haljinu, haljinu kicenu sto je bila na njemu;
{37:24} pograbe ga i bace u catrnju. Catrnja je bila prazna; nije  bilo u njoj vode.
{37:25} Potom sjednu da rucaju. Kako podignu svoje oci, opaze povorku Jismaelaca gdje dolazi  iz Gileada. Deve su im nosile mirodije, balzam i mirisavu smolu  da ih preprodaju u Egipat.
{37:26} Tada rece Juda svojoj braci: "Sto  cemo postici ako ubijemo svog brata a krv njegovu sakrijemo?
{37:27} Hajde da ga prodamo Jismaelcima; ali ne dizimo na nj ruke.  TOa on je nas brat, nase meso." Braca ga poslusaju.
{37:28} Uto naidu ljudi, midjanski trgovci. Braca izvuku Josipa  iz catrnje i prodaju ga za dvadeset srebrnika Jismaelcima, a  oni Josipa dovedu u Egipat.
{37:29} Kad se Ruben vratio k catrnji i vidio da Josipa nema  u catrnji, razdere svoju odjecu.
{37:30} A kad se vratio svojoj braci, povika: "Djecaka nema! Kamo cu ja sad?"
{37:31} A oni uzmu Josipovu haljinu, zakolju jedno kozle i haljinu  zamoce u krv.
{37:32} Kicenu haljinu otpreme ocu i poruce: "Ovo smo  nasli; gledaj je li ovo haljina tvoga sina ili nije."
{37:33} Prepozna  je on pa rece: "Haljina je moga sina! Divlja ga je zvijer rastrgla!  Na komade je Josip rastrgan!"
{37:34} I razdere Jakov svoje haljine, stavi pokornicku kostrijet oko bokova i dugo vremena oplakivase  svoga sina.
{37:35} Svi su ga njegovi sinovi i sve njegove kceri  nastojali utjesiti, ali se on ne mogase utjesiti. Govorio je:  "Ne, sici cu k svome sinu u Seol tugujuci!" Tako ga je oplakivao  njegov otac.
{37:36} A Midjanci ga prodaju u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku straze.
{38:1} Otprilike u to vrijeme Juda ode od svoje brace te okrenu nekom  Adulamcu komu ime bijase Hira.
{38:2} Tu Juda zapazi kcer jednog  Kanaanca - zvao se Sua - i njome se ozeni. Pride njoj
{38:3} te ona  zace i rodi sina, komu dade ime Er.
{38:4} Opet ona zace, rodi sina  i dade mu ime Onan.
{38:5} Jos jednog sina rodi te mu nadjene ime  Sela. Nalazila se u Kezibu kad je njega rodila.
{38:6} Juda ozeni svoga prvorodenca Era djevojkom kojoj bijase  ime Tamara.
{38:7} Ali Judin prvorodenac Er uvrijedi Jahvu i Jahve  ga pogubi.
{38:8} Tada rece Juda Onanu: "Pridi k udovici svoga brata, izvrsi prema njoj djeversku duznost i tako ocuvaj lozu svome  bratu!"
{38:9} Ali Onan, znajuci da se sjeme nece racunati kao njegovo, ispustase ga na zemlju kad god bi prisao bratovoj udovici, tako  da ne dade potomstva svome bratu.
{38:10} To sto je cinio uvrijedilo  je Jahvu, pa i njega pogubi.
{38:11} Onda Juda rece svojoj nevjesti  Tamari: "Ostani kao udovica u domu svoga oca dok poodraste moj  sin Sela." Bojao se, naime, da bi i on mogao umrijeti kao i njegova  braca. I tako Tamara ode da zivi u ocevu domu.
{38:12} Dugo vremena poslije toga umre Suina kci, Judina zena.  Kad je proslo vrijeme zalosti, Juda ode, zajedno sa svojim prijateljem  Adulamcem Hirom, u Timnu da strize svoje ovce.
{38:13} Obavijeste  Tamaru: "Eno ti je svekar", rekose joj, "na putu u Timnu da strize  ovce."
{38:14} Ona svuce udovicko ruho, navuce koprenu i zamota se  pa sjede na ulazu u Enajim, sto je na putu k Timni. Vidjela je, naime, da je Sela odrastao, ali nju jos ne udase za nj.
{38:15} Kad je Juda opazi, pomisli da je bludnica, jer je bila  pokrila lice.
{38:16} Svrati se on k njoj i rece: "Daj da ti pridem!"  Nije znao da mu je nevjesta. A ona odgovori: "Sto ces mi dati  da udes k meni?"
{38:17} "Spremit cu ti jedno kozle od svoga stada", odgovori. "Treba da ostavis jamcevinu dok ga ne posaljes."
{38:18} A  on zapita: "Kakvu jamcevinu da ti ostavim?" Ona odgovori: "Svoj  pecatnjak o vrpci i stap sto ti je u ruci." Dade joj jedno i  drugo, a onda pride k njoj i ona po njem zace.
{38:19} Potom ona  ustade i ode; skide sa sebe koprenu i opet se odjenu u svoje  udovicko ruho.
{38:20} Uto Juda posalje kozle po svom prijatelju Adulamcu da  iskupi jamcevinu iz ruku zene, ali je nije mogao naci.
{38:21} Upita  ljude u mjestu: "Gdje je bludnica sto se nalazila uz put u Enajim?"  Oni mu odgovore: "Ovdje nije nikad bilo bludnice."
{38:22} Tako se  on vrati k Judi pa rece: "Nisam je mogao naci. Osim toga, ljudi  mi u mjestu rekose da ondje nije nikad bilo bludnice."
{38:23} Onda  rece Juda: "Da ne ostanemo za ruglo, neka ih drzi! Slao sam joj, eto, ovo kozle, ali je ti nisi nasao."
{38:24} Otprilike poslije tri mjeseca donesose vijest Judi: "Tvoja  nevjesta Tamara odala se bludnistvu; cak je u bludnicenju i zacela."  "Izvedite je", naredi Juda, "pa neka se spali!"
{38:25} Dok su je  izvodili, ona poruci svekru: "Zacela sam po covjeku cije je ovo."  Jos doda: "Vidi ciji je ovaj pecatnjak o vrpci i ovaj stap!"
{38:26} Juda ih prepozna pa rece: "Ona je pravednija nego ja, koji  joj nisam dao svoga sina Selu." Ali vise s njom nije imao posla.
{38:27} Kad joj je doslo vrijeme da rodi, pokaze se da nosi blizance.
{38:28} Dok je radala, jedan od njih pruzi ruku van. Nato babica  priveze za njegovu ruku crven konac govoreci: "Ovaj je izisao  prvi."
{38:29} Ali bas tada on uvuce ruku te izide njegov brat. A  ona rece: "Kakav li proder napravi!" Stoga mu nadjenu ime Peres.
{38:30} Poslije izide njegov brat koji je oko ruke imao crveni konac.  Njemu dadose ime Zerah.
{39:1} Josipa dovedose u Egipat. Tu ga od Jismaelaca koji su ga onamo  doveli kupi Egipcanin Potifar, dvoranin faraonov i zapovjednik  njegove tjelesne straze.
{39:2} Jahve je bio s Josipom, zato je u  svemu imao srecu: Egipcanin ga uzme k sebi u kucu.
{39:3} Vidje njegov  gospodar da je Jahve s njim i da svemu sto mu ruka poduzme Jahve  daje uspjeh;
{39:4} zavolje on Josipa, uze ga za dvoranina i postavi  ga za upravitelja svoga doma i povjeri mu sav svoj imetak.
{39:5} I  otkad mu je povjerio upravu svoga doma i svega svog imetka, blagoslovi  Jahve dom Egipcaninov zbog Josipa: blagoslov Jahvin bijase na  svemu sto je imao - u kuci i u polju.
{39:6} I tako sve svoje prepusti  brizi Josipovoj te se vise ni za sto nije brinuo, osim za jelo  sto je jeo. A Josip je bio mladic stasit i naocit.
{39:7} Poslije nekog vremena zena njegova gospodara zagleda se  u Josipa i rece mu: "Legni sa mnom!"
{39:8} On se oprije i rece zeni  svoga gospodara: "Gledaj! Otkako sam ja ovdje, moj se gospodar  ne brine ni za sto u kuci; sve sto ima meni je povjerio.
{39:9} On  u ovoj kuci nema vise vlasti negoli ja i nista mi ne krati, osim  tebe, jer si njegova zena. Pa kako bih ja mogao uciniti tako  veliku opacinu i sagrijesiti protiv Boga!"
{39:10} Iako je Josipa  salijetala iz dana u dan, on nije pristajao da uz nju legne;  nije joj prilazio.
{39:11} Jednog dana Josip ude u kucu na posao. Kako nikog od  sluzincadi nije bilo u kuci,
{39:12} ona ga uhvati za ogrtac i rece:  "Legni sa mnom!" Ali on ostavi svoj ogrtac u njezinoj ruci, otrze  se i pobjeze van.
{39:13} Vidjevsi ona da je u njezinoj ruci ostavio  ogrtac i pobjegao van,
{39:14} zovne svoje sluge te im rece: "Gledajte!  Trebalo je da nam dovede jednog Hebrejca da se s nama poigrava.  Taj k meni dode da sa mnom legne, ali sam ja na sav glas zaviknula.
{39:15} A cim je cuo kako vicem, ostavi svoj ogrtac pokraj mene i  pobjeze van."
{39:16} Uza se je drzala njegov ogrtac dok mu je gospodar dosao  kuci.
{39:17} Onda i njemu kaza istu pricu: "Onaj sluga Hebrejac  koga si nam doveo dode k meni da sa mnom ljubaka!
{39:18} Ali cim  je cuo kako vicem, ostavi svoj ogrtac pokraj mene i pobjeze van."
{39:19} Kad je njegov gospodar cuo pripovijest svoje zene koja rece:  "Eto, tako sa mnom tvoj sluga", razgnjevi se.
{39:20} Gospodar pograbi  Josipa i baci ga u tamnicu - tamo gdje su bili zatvoreni kraljevi  utamnicenici. I osta u tamnici.
{39:21} Ali je Jahve bio s njim, iskaza naklonost Josipu te on  nade milost u ocima upravitelja tamnice.
{39:22} Tako upravitelj  tamnice preda u Josipove ruke sve utamnicenike koji su se nalazili  u tamnici; i ondje se nista nije radilo bez njega.
{39:23} Buduci  da je Jahve bio s njim, upravitelj tamnice nije nadgledao nista  sto je Josipu bilo povjereno: Jahve bijase s njim, i sto god  bi poduzeo, Jahve bi to okrunio uspjehom.
{40:1} Poslije toga peharnik se i pekar egipatskog kralja ogrijese  o svoga gospodara, kralja egipatskog.
{40:2} Faraon se razljuti na  svoja dva dvoranina, glavnog peharnika i glavnog pekara,
{40:3} te  ih stavi u zatvor, u zgradu zapovjednika tjelesne straze - u  istu tamnicu gdje je i Josip bio zatvoren.
{40:4} Zapovjednik tjelesne  straze odredi Josipa da ih posluzuje. Posto su proveli u zatvoru neko vrijeme,
{40:5} obojica njih  - peharnik i pekar egipatskog kralja, utamnicenici - usnu san  jedne te iste noci. Svaki je usnuo svoj san; i svaki je san imao  svoje znacenje.
{40:6} Kad je Josip ujutro dosao k njima, opazi da  su neraspolozeni.
{40:7} Upita faraonove dvorane koji su bili s njim  u zatvoru u zgradi njegova gospodara: "Zasto ste danas tako potisteni?"
{40:8} Odgovore mu: "Sne smo usnuli, ali nikog nema da nam ih protumaci."  Josip im rece: "Zar tumacenje ne spada na Boga? Dajte, pricajte  mi!"
{40:9} Onda je glavni peharnik ispripovjedio Josipu svoj san:  "Sanjao sam da je preda mnom lozov trs.
{40:10} Na trsu bile tri  mladice. I tek sto je propupao, procvjeta i na njegovim grozdovima  sazru bobe.
{40:11} Kako sam u ruci drzao faraonov pehar, uzmem grozda, istijestim ga u faraonov pehar, a onda stavim pehar u faraonovu  ruku."
{40:12} Josip mu rece: "Ovo ti je znacenje: tri mladice tri  su dana.
{40:13} Poslije tri dana faraon ce te pomilovati i vratiti  na tvoje mjesto; opet ces stavljati pehar faraonu u ruku, kao  i prije, dok si mu bio peharnik.
{40:14} Kada ti bude opet dobro, sjeti se da sam i ja bio s tobom, pa mi ucini ovu uslugu: spomeni  me faraonu i pokusaj me izvesti iz ove kuce.
{40:15} Jer, zbilja, bio sam silom odveden iz zemlje Hebreja; ni ovdje nisam nista  skrivio, a bacise me u tamnicu."
{40:16} Kad je glavni pekar vidio kako je Josip dao dobro tumacenje, rece mu: "Usnuh da su mi na glavi tri bijele kosare.
{40:17} U najgornjoj  bilo svakovrsna peciva sto ga pekar pripravlja faraonu, ali su  ptice jele iz kosare povrh moje glave."
{40:18} Josip odgovori: "Ovo  je znacenje: tri kosare tri su dana.
{40:19} Poslije tri dana faraon  ce uzdici tvoju glavu i o drvo te objesiti te ce ptice jesti  meso s tebe."
{40:20} I zaista, trecega dana, kad je faraon priredio gozbu  za sve svoje sluzbenike - bio mu je rodendan - iz sredine svojih  sluzbenika izluci glavnog peharnika i glavnog pekara.
{40:21} Vrati  glavnog peharnika u peharnicku sluzbu te je i dalje stavljao  pehar u faraonovu ruku,
{40:22} a glavnog pekara objesi, kako je  Josip protumacio.
{40:23} Ipak se glavni peharnik nije sjetio Josipa  - zaboravio je na nj.
{41:1} Poslije dvije godine usnu faraon da stoji pokraj Nila.
{41:2} Iz  Nila izide sedam krava, lijepih i debelih; pasle su po sasu.
{41:3} Ali odmah poslije njih iz Nila izide sedam drugih krava, ruznih  i mrsavih, te stanu uz one krave na obali Nila.
{41:4} Ruzne i mrsave  krave pozderu ono sedam lijepih i pretilih, i uto se faraon probudi.
{41:5} Opet zaspi te usnu drugi san: sedam punih i jedrih klasova  izraste na jednoj stabljici.
{41:6} Ali, eto, poslije njih uzraste  sedam klasova sturih, istocnjakom opaljenih.
{41:7} Sturi klasovi  prozdru sedam jedrih i punih klasova. I faraon se probudi, i  gle: bio je to san.
{41:8} Ujutro faraon bijase uznemiren u dusi, pa pozva sve carobnjake  i sve mudrace egipatske: isprica im faraon svoje sne, ali mu  ih nitko nije mogao protumaciti.
{41:9} Onda progovori faraonov glavni  peharnik: "Moram danas spomenuti jedan svoj propust.
{41:10} Jednom, kad se faraon razljutio na svoje sluzbenike, mene i glavnog  pekara stavio je u zatvor u zgradi glavnog upravitelja.
{41:11} Usnusmo  san iste noci, i ja i on, ali je svaki od nas usnuo san drugog  znacenja.
{41:12} Onda je s nama bio neki mladi Hebrej, sluga zapovjednika  straze. Ispricasmo njemu svoje sne, a on nam ih protumaci: kaza  svakom znacenje njegova sna.
{41:13} Kako nam ih je protumacio, tako  nam se i dogodilo: mene vratise na moje mjesto, a onoga objesise."
{41:14} Faraon odmah posalje po Josipa; izvuku ga brze-bolje  iz tamnice; osisaju mu kosu, obuku novo odijelo i on stupi pred  faraona.
{41:15} Onda faraon rece Josipu: "Usnuo sam san, a nitko  ga ne moze protumaciti. Cuo sam o tebi da mozes protumaciti san  cim ga cujes."
{41:16} "Nista ja ne mogu", odgovori Josip faraonu, "nego ce Bog dati pravi odgovor faraonu."
{41:17} Onda je faraon pripovjedao Josipu: "U svom snu stojim  na obali Nila.
{41:18} I gle! Iz Nila izide sedam debelih i lijepih  krava. Pasle su po sasu.
{41:19} Poslije njih izade drugih sedam  krava. Bile su mrsave, vrlo ruzne i kostunjave. Jos nikad ne  vidjeh onako ruznih krava u svoj zemlji egipatskoj!
{41:20} I sedam  mrsavih i ruznih krava prozdru prvih sedam debelih krava.
{41:21} Pa  iako su ih progutale, nije se vidjelo da im je sto u trbuhu:  bile su ruzne kao i prije. Uto se probudim.
{41:22} Zatim sam u snu  vidio kako na jednoj stabljici uzraste sedam punih i lijepih  klasova.
{41:23} Ali poslije njih uzraste sedam klasova zgrcenih, sturih, istocnjakom opaljenih.
{41:24} I sturi klasovi prozdru sedam  jedrih klasova. Kazao sam ovo i vracarima, ali nema nikoga da  mi razjasni."
{41:25} Onda Josip rece faraonu: "Faraonov je san samo jedan:  Bog javlja faraonu sto kani uciniti.
{41:26} Sedam lijepih krava, to je sedam godina; sedam lijepih klasova opet je sedam godina.  Tako je samo jedan san.
{41:27} Sedam mrsavih i ruznih krava poslije  njih, a tako i sedam praznih, istocnjakom opaljenih klasova,  oznacuje sedam gladnih godina.
{41:28} To je ono sto sam vec faraonu  rekao: Bog objavljuje faraonu sto kani uciniti.
{41:29} Dolazi, evo, sedam godina velikog obilja svoj zemlji egipatskoj.
{41:30} A poslije  njih nastat ce sedam gladnih godina, kada ce se zaboraviti sve  obilje u zemlji egipatskoj.
{41:31} Kako glad bude harala zemljom, nece se ni znati da je u zemlji bilo obilje - zbog gladi koja  ce doci - jer ce biti vrlo velika.
{41:32} A sto se faraonov san  ponovio, znaci da se Bog na to zaista odlucio i da ce to uskoro  provesti.
{41:33} Zato neka faraon izabere sposobna i mudra covjeka  te ga postavi nad zemljom egipatskom.
{41:34} Nadalje, neka se faraon  pobrine da postavi nadglednika u zemlji koji ce kOupiti petinu  sve zetve u zemlji egipatskoj za sedam godina obilja.
{41:35} Neka  skupljaju od svakog zita za sedam dobrih godina sto dolaze; neka  s ovlastenjem faraonovim sabiru zito za hranu i pohranjuju ga  po gradovima.
{41:36} Neka zalihe sluze za hranu u zemlji za sedam  godina gladi sto ce snaci zemlju egipatsku, tako da za gladi  zemlja ne propadne."
{41:37} Svidje se odgovor faraonu i svim njegovim sluzbenicima.
{41:38} Zato faraon rece svojim sluzbenicima: "Zar bismo mogli naci  drugoga kao sto je on, covjeka koji bi bio tako obdaren duhom  Bozjim?"
{41:39} A onda faraon rece Josipu: "Otkako je sve to Bog  tebi otkrio, nikoga nema sposobna i mudra kao sto si ti.
{41:40} Ti  ces biti upravitelj moga dvora: sav ce se moj narod pokoravati  tvojim naredbama. Jedino prijestoljem ja cu biti veci od tebe.
{41:41} Postavljam te, evo," rece faraon Josipu, "nad svom zemljom  egipatskom."
{41:42} Poslije toga skine faraon sa svoje ruke pecatni  prsten i stavi ga Josipu na ruku. Zatim zaodjene Josipa odjecom  od najljepse tkanine, a o vrat mu objesi zlatan lanac.
{41:43} Vozio  se on u kolima kao njegov zamjenik, a pred njim klicahu: "Abrek!  Na koljena!" Tako ga postavi nad svu zemlju egipatsku.
{41:44} Jos  faraon rece Josipu: "Premda sam ja faraon, nece nitko dici svoje  ruke ni noge bez tvog odobrenja u svoj zemlji egipatskoj."
{41:45} Faraon  nazva Josipa "Safenat Paneah", a za zenu mu dade Asenatu, kcer  Poti-Fere, svecenika u Onu. I Josip postade poznat po zemlji  egipatskoj.
{41:46} Josipu je bilo trideset godina kad je stupio u sluzbu  faraona, kralja egipatskog. A otisavsi Josip ispred faraona,  putovao je po svoj zemlji egipatskoj.
{41:47} Za sedam rodnih godina  zemlja je radala u obilju;
{41:48} on je - u tih sedam godina sto  ih je egipatska zemlja uzivala - kOupio od razlicite ljetine  i hranu pohranjivao u gradove, smjestajuci u svakom gradu urod  iz okolnih polja.
{41:49} Tako Josip nagomila mnogo zita, kao pijeska  u moru, pa ga prestade i mjeriti jer mu mjere ne bijase.
{41:50} Dok jos ne nasta gladna godina, Josip imade dva sina  koje mu rodi Asenata, kci Poti-Fere, svecenika u Onu.
{41:51} Prvorodencu  Josip nadjenu ime Manase, "jer Bog je", rece, "dao te sam zaboravio  svoje teskoce i svoj ocinski dom."
{41:52} Drugomu nadjenu ime Efrajim, "jer Bog me", rece, "ucinio rodnim u zemlji moje nevolje."
{41:53} Sedam godina obilja koje je uzivala zemlja egipatska  dode kraju,
{41:54} a primace se sedam gladnih godina, kako je Josip  prorekao. U svim zemljama bijase glad, a u svoj zemlji egipatskoj  bijase kruha.
{41:55} A kad je i sva zemlja egipatska osjetila glad, puk zavapi faraonu za kruh; a faraon rece Egipcanima: "Idite  k Josipu i sto god vam rekne, cinite!"
{41:56} Kad se glad prosiri  po svoj zemlji, Josip rastvori skladista te je Egipcane opskrbljivao  zitom, jer je glad postala zestoka i u zemlji egipatskoj.
{41:57} Sav  je svijet isao u Egipat k Josipu da kupuje zita, jer je strasna  glad vladala po svem svijetu.
{42:1} Kad je Jakov cuo da u Egiptu ima zita, rece svojim sinovima:  "Sto tu zurite jedan u drugoga?
{42:2} Cujem da ima zita u Egiptu.  Otidite dolje te nam ga odande nabavite da ostanemo na zivotu  i ne pomremo."
{42:3} Tako desetero Josipove brace side da nabavi  zita iz Egipta.
{42:4} Benjamina, Josipova pravog brata, Jakov ne  posla s ostalima. "Da ga ne bi zadesila kakva nesreca", govorio  je.
{42:5} Medu onima koji su isli nabavljati zito, jer u zemlji  kanaanskoj vladase glad, bijahu i sinovi Izraelovi.
{42:6} Josip je bio namjesnik u zemlji; on je dijelio zito svemu  svijetu. Dodu tako i Josipova braca i poklone mu se licem do  zemlje.
{42:7} Josip prepozna bracu cim ih ugleda, ali se prema njima  vladao kao stranac i ostro im govorio. Zapita ih: "Odakle dolazite?"  Odgovore: "Iz zemlje kanaanske dosli smo da kupimo hrane."
{42:8} Iako  je Josip prepoznao svoju bracu, oni njega nisu prepoznali.
{42:9} Josip  se sjeti snova sto ih je o njima sanjao. I rece im: "Vi ste uhode!  Dosli ste da izvidite slaba mjesta ove zemlje."
{42:10} Oni mu odgovore:  "Ne, gospodaru! Tvoje su sluge dosle da nabave hrane.
{42:11} Svi  smo sinovi jednog oca; posteni smo ljudi; sluge tvoje nikad nisu  bile uhode."
{42:12} On ce im opet: "Ne, nego ste dosli da izvidite  slaba mjesta ove zemlje."
{42:13} Nato oni uzvrate: "Nas, tvojih  slugu, bijase dvanaestero brace - sinovi jednog oca, u zemlji  kanaanskoj; najmladi je sad s ocem, a jednoga vise nema."
{42:14} No  Josip im dobaci: "Onako kako sam vam vec rekao: vi ste uhode!
{42:15} Ovako cu vas iskusati: odavde, tako mi faraona, necete izici  ako vas najmladi brat ne dode ovamo!
{42:16} Posaljite jednoga izmedu  sebe da vam dovede brata, a vi ostali u zatvor! Tako cu iskusati  vase rijeci i vidjeti je li u vas istina ili nije. Inace, tako  mi faraona, vi ste uhode!"
{42:17} Potom ih baci u zatvor na tri  dana.
{42:18} Treci im dan rece Josip: "Izvrsite to, i ostat cete na  zivotu, jer sam ja covjek bogobojazan.
{42:19} Ako ste posteni, neka  jedan od vas ostane u zatvoru, a vi ostali idite i nosite zito  svojim izgladnjelim domovima.
{42:20} Poslije toga dovedite mi svoga  najmladeg brata, tako da se obistine vase rijeci te da ne izginete."  Oni pristanu.
{42:21} Zatim je jedan drugom govorio : "Jao nama!  Stize nas kazna zbog nasega brata; gledali smo njegovu muku dok  nas je molio za milost, ali ga nismo uslisali. Stoga nas je ova  nevolja snasla."
{42:22} Ruben im odvrati: "Zar vam nisam govorio:  Ne ogresujte se o mladica! Ali vi niste slusali. Sad se trazi  racun za njegovu krv."
{42:23} Nisu znali da ih Josip razumije, jer  su se s njim razgovarali preko tumaca.
{42:24} On se od njih udalji  te zaplaka. Opet se vrati i razgovarase s njima. Onda izdvoji  Simuna izmedu njih i naredi da bude svezan na njihove oci.
{42:25} Potom Josip zapovjedi da im vrece napune zitom; da svakome  njegov novac metnu u vrecu i da im daju poputninu. Tako im ucine.
{42:26} Tada oni natovare zito na svoje magarce i krenu odande.
{42:27} Kad  na prenocistu jedan od njih otvori svoju vrecu da nahrani magarca, opazi svoj novac ozgo u vreci.
{42:28} "Moj je novac vracen!" -  povika braci. - "Evo ga u mojoj vreci!" Zadrhta srce u njima.  Zgledase se, uplaseni, i rekose: "Sto nam ovo Bog uradi!"
{42:29} Dosavsi k svome ocu Jakovu u zemlju kanaansku, kazase  mu sve sto ih je snaslo.
{42:30} "Covjek koji je gospodar one zemlje", rekose, "ostro nam je govorio i optuzio nas kao uhode.
{42:31} Posteni  smo ljudi, kazasmo mu, i nikad nismo bili uhode.
{42:32} Bilo nas  je dvanaestero brace, sinovi istog oca, ali jednoga vise nema, dok se najmladi sad nalazi s nasim ocem u zemlji kanaanskoj.
{42:33} Ali covjek koji je gospodar one zemlje rece nam: 'Ovim cu  doznati da ste posteni ljudi: ostavite jednoga brata kod mene, a vi ostali uzmite sto vam treba za izgladnjele domove, pa idite.
{42:34} Onda mi dovedite svoga najmladeg brata, tako da znam da niste  uhode, nego posteni ljudi. Poslije toga vratit cu vam vaseg brata, i vi cete se moci slobodno kretati u ovoj zemlji.'"
{42:35} Kako su praznili svoje vrece, svaki nade u vreci svoju  kesu. Opazivsi to, zapadose u strah - i oni i njihov otac.
{42:36} "Mene  vi ostavljate bez djece!" - rece im njihov otac. - "Josipa je  nestalo, Simuna nema, a sad biste odveli i Benjamina. Sve se  to na me svaljuje!"
{42:37} Onda Ruben rece svome ocu: "Ubij moja dva sina ako ti  ga ja natrag ne dovedem! Predaj ga u moje ruke, i ja cu ti ga  vratiti!"
{42:38} "Moj sin nece s vama!" - uzvrati on. - "Njegov  je pravi brat vec mrtav, a on je ostao sam. Ako bi ga na putu  na koji cete poci snasla nesreca, u tuzi biste otpravili moju  sijedu glavu dolje u Seol."
{43:1} Strasna glad pritisla zemlju.
{43:2} Kad su pojeli hranu koju  bijahu donijeli iz Egipta, njihov im otac rece: "Idite opet i  nabavite nam malo hrane."
{43:3} Nato ce mu Juda: "Onaj nam je covjek  jasno rekao: 'Ne smijete preda me ako vas brat ne bude s vama.'
{43:4} Ako si, dakle, voljan s nama poslati nasega brata, mi cemo  otici dolje i kupit cemo ti zita.
{43:5} Ali ako njega ne pustis  s nama, onda mi tamo i ne idemo, jer nam je onaj zaprijetio:  'Ne smijete preda me ako vas brat ne bude s vama.'"
{43:6} "Zasto  ste mi", zapita Izrael, "nanijeli jad rekavsi onom covjeku da  imate jos jednoga brata?"
{43:7} Oni odgovore: "Covjek nas je neprestano  zapitkivao o nama i o nasoj obitelji: 'Je li vam jos ziv otac?  Imate li jos kojega brata?' Mi smo mu odgovarali na pitanja.  Kako smo mogli znati da ce reci : 'Dovedite svoga brata!'"
{43:8} Potom Juda rece svome ocu Izraelu: "Pusti djecaka sa mnom  pa da se dignemo i krenemo; tako cemo prezivjeti, a ne pomrijeti, i mi, i ti, i nasa djeca.
{43:9} Ja za nj jamcim; mene drzi odgovornim  za nj. Ako ga tebi ne vratim i preda te ga ne dovedem, bit cu  ti kriv svega vijeka.
{43:10} TOa da nismo toliko oklijevali, mogli  smo se vec i dvaput vratiti."
{43:11} Njihov otac Izrael rece im: "Kad je tako, neka bude,  ali ucinite ovo: metnite u torbe najbiranijih proizvoda ove zemlje  i ponesite na dar onom covjeku: nesto balzama, nesto meda i mirodija, mirisne smole, pa ljesnjaka i badema.
{43:12} Sa sobom uzmite dvostruko  novaca, jer treba vratiti novac koji ste nasli u grlima svojih  vreca. Mozda je ono bila zabuna.
{43:13} Uzmite svoga brata pa se  opet zaputite onom covjeku.
{43:14} Neka Bog Svemoguci, El Sadaj, potakne onog covjeka na milosrde prema nama te vam pusti i drugoga  brata i Benjamina. A ja, moram li bez djece ostati, neka ostanem."
{43:15} Uzmu ljudi darove; uzmu sa sobom dvostruko novaca, povedu  Benjamina te sidu u Egipat i stupe pred Josipa.
{43:16} Kad Josip  ugleda s njima Benjamina, rece upravitelju svoga kucanstva: "Odvedi  ljude u kucu, zakolji jedno zivince i pripremi, jer ce ovi ljudi  blagovati sa mnom o podne!"
{43:17} Covjek ucini kako je Josip rekao  i povede ljude u Josipov dom.
{43:18} Ljudi se pobojase kad su bili povedeni u dom Josipov  te rekose: "Zbog novca koji se nasao u nasim vrecama prvi put  vode nas unutra tako da nas napadnu i zajedno s nasom magaradi  uzmu za robove."
{43:19} Stoga se primaknu upravitelju Josipova doma  te mu, na ulazu u kucu, reknu:
{43:20} "Oprosti, gospodaru! Mi smo  i prije jednom dolazili da nabavimo hrane;
{43:21} i kad smo stigli  na prenociste i otvorili svoje vrece, a to novac svakoga od nas  ozgo u njegovoj vreci, nas novac, ista svota. Sad smo ga donijeli  sa sobom.
{43:22} A ponijeli smo i drugog novca da kupimo hrane.  Mi ne znamo tko nam je stavio novac u nase vrece."
{43:23} "Budite  mirni", rece im on. "Ne bojte se! Bog vas i Bog vasega oca stavio  je blago u vase vrece. Vas je novac k meni stigao." Potom im  izvede Simuna.
{43:24} Covjek zatim uvede ljude u Josipovu kucu; dade im vode  da operu noge, a njihovoj magaradi baci p§ice.
{43:25} Potom priprave  oni svoje darove za dolazak Josipov o podne, jer su culi da ce  ondje rucati.
{43:26} Kad je Josip dosao u kucu, dadu mu darove koje su sa  sobom donijeli i do zemlje mu se poklone.
{43:27} Upita ih on za  zdravlje te ce dalje: "A je li dobro vas stari otac o kome ste  mi govorili? Je li jos dobra zdravlja?"
{43:28} "Sluga tvoj, otac  nas, dobro je i jos je dobra zdravlja", odgovore i duboko se  naklone iskazujuci postovanje.
{43:29} Podigavsi svoje oci, Josip  opazi svoga brata Benjamina - sina svoje majke - te upita: "Je  li ovo vas najmladi brat o kome ste mi govorili?" Onda nastavi:  "Bog ti bio milostiv, sine moj!"
{43:30} Josip se poslije toga pozuri  van jer mu se srce uzbudilo zbog brata; bilo mu je da zaplace.  Ude u jednu sobu i tu se isplaka.
{43:31} Onda opere lice, ponovo  se javi i, svladavajuci se, naredi: "Posluzite rucak!"
{43:32} Stavise  njemu napose, njima napose, a napose opet Egipcanima koji su  s njim jeli. Egipcani ne bi mogli jesti s Hebrejima, jer bi to  Egipcanima bilo odvratno.
{43:33} I kad posjedase pred njim, najstariji  prema starosti svojoj, a najmladi prema mladosti svojoj, samo  se zgledahu.
{43:34} I naredivase on da jela ispred njega nose njima, a obrok Benjaminov bijase pet puta veci od svih ostalih. I pili  su i gostili se s njim.
{44:1} Onda Josip naredi upravitelju svoga kucanstva: "Napuni vrece  ovih ljudi hranom koliko mogu ponijeti, a novac svakog stavi  u grlo njegove vrece.
{44:2} A moj pehar - onaj od srebra - stavi  u grlo vrece najmladega, zajedno s njegovim novcem za zito."  On ucini kako mu je Josip naredio.
{44:3} Kad je svanulo, otpreme ljude i njihove magarce.
{44:4} Tek  sto su izisli iz grada - nisu bili odmakli daleko - kad Josip  rece upravitelju svoga kucanstva: "Na noge! Podi za onim ljudima!  Kad ih stignes, kazi im: 'Zasto uzvracate zlo za dobro?
{44:5} Zar  iz onog pehara ne pije moj gospodar i ne cita iz njega proricanje?  Zlo ste ucinili!'"
{44:6} Stigavsi ih, ponovi im te rijeci.
{44:7} Oni odgovore: "Zasto  nam gospodar govori tako? Daleko bilo od slugu tvojih da ucine  takvo sto!
{44:8} Cak i novac koji smo nasli u svojim vrecama donijeli  smo ti natrag iz zemlje kanaanske. Kako bismo onda mogli ukrasti  srebra ili zlata iz kuce tvoga gospodara!
{44:9} Onaj u koga se od  tvojih slugu nade, neka se usmrti, a mi drugi postat cemo robovi  tvome gospodaru."
{44:10} "Premda je ono sto predlazes pravo", preuzme  on, "ipak ce samo onaj u koga se ukradeno pronade biti moj rob, a ostali bit cete slobodni."
{44:11} Brze spustise vrece na zemlju i svaki svoju otvori.
{44:12} On  je pretrazivao, pocevsi s najstarijim i zavrsivsi s najmladim.  Pehar se nade u Benjaminovoj vreci.
{44:13} Nato oni razdru svoje  haljine; svaki ponovo natovari svoga magarca i vrate se u grad.
{44:14} Kad su Juda i njegova braca ponovo stupili u Josipov  dom, jos je on bio ondje. Bace se preda nj na zemlju.
{44:15} Onda  im Josip rece: "Kakvo je to djelo sto ste ga ucinili? Zar ne  znate da se covjek kao sto sam ja bavi proricanjem?"
{44:16} Nato  Juda odgovori: "Sto bismo mogli reci svome gospodaru? Sto mozemo  kazati, cime li se opravdati? Bog je otkrio zlodjelo tvojih slugu.  Evo nas za robove svome gospodaru - jednako nas kao i onog u  koga se nasao pehar."
{44:17} "Daleko od mene da ucinim tako!" -  odgovori. "Nego, onaj u koga se nasao pehar bit ce moj rob, a  vi drugi podite mirno k svome ocu!"
{44:18} Onda mu se Juda primace i rece: "Gospodaru moj, molim  te, dopusti sluzi svojem da rekne rijec usima gospodara svojega  i neka se tvoja srdzba ne razlijeva na tvog slugu. TOa ti si  ravan faraonu.
{44:19} Pitao je moj gospodar svoje sluge: 'Imate  li oca ili jos kojega brata?'
{44:20} Svome smo gospodaru odgovorili:  'Imamo stara oca; on jos ima jednog sina, rodena u njegovoj starackoj  dobi. Taj je najmladi. Njegov je pravi brat umro, tako da je  on jedini ostao od svoje majke. Njegov ga otac osobito voli.'
{44:21} Potom si rekao svojim slugama: 'Dovedite mi ga ovamo da ga  vide moje oci?'
{44:22} A mi smo odgovorili svome gospodaru: 'Djecak  ne moze ostaviti oca; kad bi ga ostavio, njegov bi otac umro.'
{44:23} Nato si rekao svojim slugama: 'Ako vas najmladi brat s vama  ne dode ovamo, vise ne smijete preda me.'
{44:24} Kad smo se vratili  tvome sluzi, ocu mome, kazali smo mu rijeci moga gospodara.
{44:25} Nas  nam je otac rekao: 'Idite opet i nabavite nam malo hrane!'
{44:26} Odgovorili  smo: 'Ne mozemo onamo. Samo ako s nama pode nas najmladi brat, sici cemo, jer ne smijemo pred onoga covjeka ako ne bude s nama  nas najmladi brat.'
{44:27} Tvoj sluga, otac moj, odvrati nam: 'Kako  znate, zena mi je rodila dva sina.
{44:28} Jedan je nestao, te sam  zakljucio: sigurno je rastrgan! Odonda ga vise nisam vidio.
{44:29} Ako  i ovoga od mene odvedete pa ga kakva nesreca snade, moju cete  sijedu glavu s tugom strovaliti dolje u Seol.'
{44:30} Ako sad dodem  k tvome sluzi, ocu svome, a mladic - ciji je zivot tako povezan  s njegovim - ne bude s nama,
{44:31} on ce svisnuti kad vidi da djecaka  nema s nama; tako ce tvoje sluge strovaliti u tuzi sijedu glavu  tvoga sluge, oca nasega, dolje u Seol.
{44:32} Jer tvoj je sluga  zajamcio ocu svome za djecaka, rekavsi: 'Ako ti ga ne vratim, bit cu kriv svome ocu svega vijeka.'
{44:33} Zato, molim te, neka  tvoj sluga ostane kao rob mome gospodaru, a djecak neka ide natrag  s bracom.
{44:34} Jer, kako mogu k svome ocu ako djecaka nema sa  mnom! Ne bih mogao gledati jad sto bi snasao moga oca."
{45:1} Josip se vise nije mogo svladavati pred onima koji su ga okruzivali  pa povika: "Neka svi odstupe!" Tako nitko nije ostao s Josipom  kad se ocitovao svojoj braci.
{45:2} Briznuo je u glasan plac, da  su ga i Egipcani mogli cuti. Doznalo se za to i na faraonovu  dvoru.
{45:3} "Ja sam Josip", rece Josip svojoj braci. "Otac mi je,  dakle, jos na zivotu!" Ali mu braca nisu mogla odgovoriti, toliko  se zapanjise pred njim.
{45:4} Onda ce opet Josip svojoj braci: "Primaknite  se k meni!" Kad su se primakli, nastavi: "Ja sam Josip, vas brat;  onaj koga ste prodali u Egipat.
{45:5} Ali se nemojte uznemirivati  i prekoravati sto ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji  me pred vama poslao da vas odrzi u zivotu.
{45:6} Dvije su vec godine  sto je glad dosla na zemlju, a jos pet godina nece biti ni oranja  ni zetve u zemlji.
{45:7} Zato me Bog poslao pred vama da vam se  sacuva ostatak na zemlji te da vam zivot spasi velikim izbavljenjem.
{45:8} Tako niste vi mene poslali ovamo nego Bog; on me postavio  faraonu za oca, gospodara nad svim njegovim domom i vladaocem  nad svom zemljom egipatskom.
{45:9} Zurite se k mome ocu te mu recite: 'Ovo ti porucuje tvoj  sin Josip: Bog me postavio gospodarem nad svim Egiptom; sidi  k meni bez oklijevanja.
{45:10} Nastanit ces se u kraju Gosenu. Tako  ces biti blizu mene: ti, tvoja djeca, tvoja unucad, tvoje ovce  i goveda i sve sto je tvoje.
{45:11} Ondje cu se za te brinuti, jer  ce glad potrajati jos pet godina. Tako neces oskudijevati ni  ti, ni tvoja obitelj, niti itko tvoj.'
{45:12} Ta svojim ocima mozete  vidjeti, kao sto vidi i moj brat Benjamin, da vam to moja usta  govore.
{45:13} Pripovjedite ocu o mome visokom polozaju u Egiptu  i sve sto ste vidjeli; i brzo mi ovamo oca dovedite!"
{45:14} Potom zagrli brata Benjamina te zaplaka; a plakao je  i Benjamin obisnuvsi mu oko vrata.
{45:15} Izljubi zatim svu svoju  bracu, u narucju im se rasplaka. Poslije toga njegova braca zadu  s njim u razgovor.
{45:16} Glas se procuje u faraonovu dvoru: "Stigla Josipova braca!"  Bilo je to drago faraonu i njegovim dvoranima.
{45:17} Onda faraon  rece Josipu: "Kazi svojoj braci neka ucine ovo: 'Natovarite svoje  zivine i odmah se uputite u zemlju kanaansku.
{45:18} Uzmite svoga  oca i svoje obitelji i k meni dodite! Ja cu vam dati najbolju  zemlju u Egiptu te cete uzivati od obilja ove zemlje.'
{45:19} A  naredi i ovo: 'Ovako ucinite: Iz zemlje egipatske potjerajte  kola za svoju djecu i svoje zene, uzmite oca i dodite.
{45:20} Neka  vam se oci ne rastuzuju za vasim stvarima, jer sve sto je u Egiptu  najbolje bit ce vase.'"
{45:21} Sinovi Izraelovi tako ucine. Po faraonovoj zapovijedi  Josip im dade kola i popudbinu.
{45:22} Svakom od njih dade nove  haljine, a Benjaminu dade tri stotine srebrnika i petore haljine.
{45:23} Isto tako posalje svome ocu: deset magaraca natovarenih najboljim  plodovima egipatskim i deset magarica natovarenih zitom, kruhom  i namirnicama ocu za put.
{45:24} Isprativsi svoju bracu na put,  rece im: "Nemojte se putem svadati!"
{45:25} I tako oni odose iz Egipta i stigose u zemlju kanaansku, k svome ocu Jakovu.
{45:26} Kad mu rekose: "Josip je ziv i cak vlada  nad svom zemljom egipatskom!", njegovo se srce skameni jer im  nije mogao vjerovati.
{45:27} Ali kad mu ispripovjedise sve sto im  je Josip rekao i kad vidje kola sto ih je Josip poslao da ga  prevezu, duh njihova oca Jakova ozivje.
{45:28} "Dosta", rece Izrael.  "Sin moj Josip jos je ziv! Moram poci i vidjeti ga prije nego  umrem."
{46:1} Tako Izrael krene na put sa svim sto bijase njegovo i stigne  u Beer Sebu te prinese zrtvu Bogu svoga oca Izaka.
{46:2} U nocnom  videnju zovne Bog Izraela: "Jakove! Jakove!" On odgovori: "Evo  me!"
{46:3} "Ja sam Bog, Bog tvoga oca. Ne boj se sici u Egipat,  jer cu ondje od tebe proizvesti velik narod.
{46:4} Ja cu sici u  Egipat s tobom i sam cu te vratiti ovamo; a Josip ce ti svojom  rukom oci zaklopiti."
{46:5} I Jakov krene iz Beer Sebe. Sinovi Izraelovi postave svoga  oca Jakova, svoju djecu i svoje zene u kola sto ih je faraon  poslao da ga prevezu.
{46:6} Uzmu sa sobom svoje blago i dobra sto ih bijahu stekli  u zemlji kanaanskoj te stignu Jakov i sve njegovo potomstvo u  Egipat.
{46:7} Sa sobom je u Egipat poveo svoje sinove i unuke, svoje  kceri i kceri svojih sinova, sve svoje potomstvo.
{46:8} Ovo su imena Izraelaca - Jakova i njegovih potomaka -  koji su stigli u Egipat: Jakovljev prvorodenac Ruben.
{46:9} Rubenovi  sinovi: Henok, Falu, Hesron i Karmi.
{46:10} Sinovi Simunovi: Jemuel, Jamin, Ohad, Jakin, Sohar i Saul, sin Kanaanke.
{46:11} Sinovi Levijevi:  Gerson, Kehat i Merari.
{46:12} Sinovi Judini: Er, Onan, Sela, Peres  i Zerah. Er i Onan umrli su u zemlji kanaanskoj. Peresovi sinovi  bili su Hesron i Hamul.
{46:13} Sinovi Jisakarovi: Tola, Fuva, Jasub  i Simron.
{46:14} Sinovi Zebulunovi: Sered, Elon i Jahleel.
{46:15} To  su sinovi koje je Lea imala s Jakovom u Padan Aramu i jos kcerka  Dina. U svemu je, dakle, imao sinova i kceri trideset i troje.
{46:16} Sinovi Gadovi: Sifjon, Hagi, Suni, Esbon, Eri, Arodi  i Areli.
{46:17} Sinovi Aserovi: Jimna, Jisva, Jisvi, Berija i sestra  im Serah. Sinovi Berijini: Heber i Malkiel.
{46:18} To su bili potomci  Zilpe, koju je Laban darovao svojoj kceri Lei. Ona je tako rodila  Jakovu sesnaest dusa.
{46:19} Sinovi Jakovljeve zene Rahele: Josip i Benjamin.
{46:20} Josipu  su se u egipatskoj zemlji rodili Manase i Efrajim. Rodila mu  ih je kci onskog svecenika Poti-Fere.
{46:21} Sinovi Benjaminovi:  Bela, Beker, Asbel, Gera, Naaman, Ehi, Ros, Mupim, Hupim i Ard.
{46:22} To su bili potomci Rahelini koje je rodila Jakovu - u svemu  njih cetrnaest.
{46:23} Danov je sin Husim.
{46:24} Sinovi Naftalijevi: Jahseel,  Guni, Jeser i Silem.
{46:25} To su bili potomci Bilhe, koju je Laban  dao svojoj kceri Raheli. Ona je Jakovu rodila sedam potomaka.
{46:26} Tako je sve Jakovljeve celjadi sto je od njega poteklo  i u Egipat doselilo - ne ukljucujuci zena Jakovljevih sinova  - u svemu sezdeset i sest osoba.
{46:27} I k tome dva sina Josipova  sto su mu se rodila u Egiptu. Prema tome, sve celjadi Jakovljeva  doma sto se naseli u Egiptu bijase sedamdeset dusa.
{46:28} Izrael posla Judu naprijed k Josipu da se pred njim pojavi  u Gosenu. Kad stignu u gosenski kraj,
{46:29} Josip upregne svoja  kola i zaputi se u Gosen - u susret svome ocu Izraelu. Stupivsi  preda nj, pade mu oko vrata i dugo je tako plakao.
{46:30} Onda Izrael  rece Josipu: "Sada, posto sam rodenim ocima vidio da si jos ziv, mogu umrijeti."
{46:31} Zatim Josip rece svojoj braci i ocevoj obitelji: "Otici  cu i obavijestiti faraona; reci cu mu: 'Moja braca i obitelj  moga oca, koji su bili u zemlji kanaanskoj, dosli su k meni.
{46:32} Oni su ljudi pastiri, uvijek su se bavili stocarstvom; dotjerali  su sa sobom svoja stada i sve sto im pripada.'
{46:33} Tako, kad  vas faraon pozove i zapita: 'Cime se bavite?'
{46:34} odgovorite:  'Ljudi smo, sluge tvoje, koji se od pocetka do sad bavimo stocarstvom;  i mi i nasi preci', tako da se mozete naseliti u gosenskom kraju.  Svi su, naime, pastiri Egipcanima mrski."
{47:1} Ode, dakle, Josip te obavijesti faraona: "Moj otac i moja  braca stigose sa svojim ovcama i govedima i sa svime sto imaju  iz zemlje kanaanske, i eno ih u gosenskom kraju."
{47:2} I uzevsi  petoricu izmedu svoje brace, uvede ih faraonu.
{47:3} Onda faraon  zapita njegovu bracu: "Cime se bavite?" Odgovore faraonu: "Tvoje  su sluge stocari, bas kao sto su bili nasi preci.
{47:4} Dosli smo  da potrazimo kratak boravak u ovoj zemlji", rekose faraonu, "jer  je nestalo pase za stada tvojih slugu, strasna glad pritiste  kanaansku zemlju. Dopusti da se tvoje sluge nastane u gosenskom  kraju."
{47:5} [5a] Faraon rece Josipu: [6b] "Neka se, dakle, nastane  u gosenskom kraju. A ako znas da medu njima ima prikladnih, postavi  ih za nadglednike moga osobnog blaga." [5b] Tako, kad Jakov i njegovi sinovi stigose u Egipat i kad  faraon, kralj egipatski, to cu, rece Josipu: "Buduci da su tvoj  otac i tvoja braca dosli k tebi,
{47:6} [6a] egipatska ti je zemlja na  raspolaganju: smjesti svoga oca i svoju bracu u najboljem kraju."
{47:7} Josip onda dovede svoga oca Jakova faraonu. Jakov blagoslovi  faraona.
{47:8} A faraon upita Jakova: "Koliko ti je godina?"
{47:9} Jakov  odgovori faraonu: "Godina moga lutalackog zivljenja ima stotina  i trideset. Malo ih je i nesretne su bile godine moga zivota;  ne dostizu brojem godine zivljenja na zemlji mojih otaca."
{47:10} Poslije  toga Jakov se oprosti s faraonom i ode od njega.
{47:11} Tako Josip nastani svoga oca i svoju bracu davsi im u  vlasnistvo najljepsi kraj egipatske zemlje, u kraju Ramsesovu, kako je faraon naredio.
{47:12} A Josip opskrbi hranom svoga oca, svoju bracu i svu ocevu  obitelj sve do najmanjega.
{47:13} Nigdje nije bilo hrane jer je pritisla strasna glad:  izmuci ona i zemlju egipatsku i zemlju kanaansku.
{47:14} Josip pobra  sav novac sto se nalazio u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj  u zamjenu za zito koje se prodavalo i odnese novac u faraonov  dvor.
{47:15} Kad je nestalo novca u zemlji egipatskoj i zemlji kanaanskoj, svi Egipcani dodu k Josipu te mu reknu: "Daj nam kruha! Zasto  da pomremo pred tvojim ocima? Novca vise nema."
{47:16} Josip odgovori:  "Predajte svoju stoku pa cu vam dati zita u zamjenu za stoku  kad je novca nestalo."
{47:17} Tako su oni dovodili svoju stoku Josipu, a Josip im davase kruh u zamjenu za konje, za sitnu i krupnu  stoku i za magarad. Tako ih je one godine opskrbljivao kruhom  u zamjenu za sve njihovo blago.
{47:18} Kad je ona godina prosla, dodu k njemu i druge godine  te mu reknu: "Ne mozemo sakriti od svoga gospodara: novca je  nestalo, blaga su vec ustupljena gospodaru; drugo nista ne preostaje  da gospodaru ustupimo nego sebe i svoje oranice.
{47:19} Zasto da  unistimo na tvoje oci i sebe i svoje zemlje? Uzmi i nas i nase  zemlje u zakup za kruh, i tako cemo zajedno sa svojom zemljom  postati faraonovi kmetovi; daj sjemena da prezivimo: da ne izginemo  i da nam oranice ne postanu pustos!"
{47:20} Tako Josip stece faraonu u posjed sve egipatske oranice, jer je svaki Egipcanin, kako ih pritisnu glad, prodao svoje  njive. Tako je zemlja postala faraonovo vlasnistvo,
{47:21} a narod  od jednog kraja Egipta do drugoga njegovim robljem.
{47:22} Jedino  nije preuzeo svecenickih imanja, jer je faraon davao svecenicima  odredeni dio, i tako su zivjeli od prihoda sto im ga je faraon  davao. Stoga nisu prodali svojih imanja.
{47:23} Onda Josip rece svijetu: "Buduci da sam danas za faraona  prekupio i vas i vasu zemlju, evo vam sjeme pa zasijte zemlju.
{47:24} A kad bude pobiranje ljetine, faraonu cete davati jednu petinu, dok ce cetiri petine ostajati vama: za zasijavanje polja, za  hranu vama i onima koji su u vasim domovima i za hranu vasoj  djeci."
{47:25} Oni odgovore: "Zivot si nam spasio! Mi smo zahvalni  svome gospodaru sto mozemo biti faraonovi robovi."
{47:26} Tako Josip  napravi za Egipat zemljisni zakon koji i danas vrijedi: petina  pripada faraonu; jedino svecenicka imanja nisu presla faraonu.
{47:27} Izraelci se nastanise u zemlji egipatskoj, u kraju gosenskom;  u njem stekose vlasnistvo; bijahu rodni i broj im se veoma umnozi.
{47:28} U zemlji egipatskoj pozivje Jakov sedamnaest godina. Tako  je duljina Jakovljeva zivota iznosila sto cetrdeset i sedam godina.
{47:29} A kad se priblizi vrijeme Izraelu da umre, pozva svoga sina  Josipa te mu rece: "Ako mi zelis ugoditi, stavi svoju ruku pod  moje stegno kao jamstvo svoje odanosti meni: nemoj me sahraniti  u Egiptu!
{47:30} Kad legnem dolje sa svojim ocima, prenesi me iz  Egipta gore i sahrani me u njihovu grobnicu!" "Ucinit cu kako  si rekao", odgovori.
{47:31} "Zakuni mi se!" - rece. I on mu se zakle.  Tada se Izrael duboko prignu na uzglavlju.
{48:1} Poslije nekog vremena jave Josipu: "Eno ti je otac obolio."  Nato on uzme sa sobom svoja dva sina, Manasea i Efrajima.
{48:2} Kad  Jakovu rekose: "Evo ti je dosao sin Josip", Izrael skupi svoje  snage i sjede na postelju.
{48:3} Rece Jakov Josipu: "Bog Svemozni, El Sadaj, objavi mi se u Luzu, u zemlji kanaanskoj; blagoslov  mi dade,
{48:4} a potom mi rece: 'Ucinit cu te rodnim i mnogobrojnim, ucinit cu da postanes skup naroda, a tvome potomstvu poslije  tebe dat cu ovu zemlju u posjed zauvijek.'
{48:5} Sad, oba tvoja  sina sto su ti se rodila u zemlji egipatskoj, prije nego sam  ja stigao k tebi u Egipat, neka budu moji - Efrajim i Manase  neka budu moji kao i Ruben i Simun!
{48:6} A djeca sto su ti se rodila  poslije njih neka ostanu tvoja; a u svom nasljedstvu neka se  zovu po imenu svoje brace.
{48:7} Kad sam se, naime, vracao iz Padana, na moju zalost, tvoja  majka Rahela umrije na putovanju u kanaansku zemlju, tek u maloj  udaljenosti od Efrate. Sahranio sam je ondje uz put u Efratu, sadasnji Betlehem."
{48:8} Opazivsi Izrael Josipove sinove, zapita: "Tko su ovi?"
{48:9} Josip odgovori svome ocu: "Sinovi su to moji koje mi je Bog  dao ovdje." "Dovedi mi ih da ih blagoslovim", rece.
{48:10} Izraelu  oci oslabile od starosti, nije vidio. Zato mu privede sinove, a on ih poljubi i zagrli.
{48:11} Potom Izrael rece Josipu: "Nisam  ocekivao da cu jos ikada vidjeti tvoje lice; kad, evo, Bog mi  dade da vidim i tvoje potomke."
{48:12} Josip ih tada skine s njegovih  koljena i duboko se, sve do zemlje, nakloni.
{48:13} Nato ih uze Josip obojicu - Efrajima svojom desnicom, Izraelu nalijevo, a Manasea svojom ljevicom, Izraelu nadesno  - te ih k njemu primace.
{48:14} Ali Izrael ispruzi svoju desnicu  i stavi je na Efrajimovu glavu, premda je bio mladi, a svoju  ljevicu na glavu Manaseovu - tako je drzao ruke unakrst - iako  je Manase bio prvorodenac.
{48:15} Tako je davao svoj blagoslov Josipu  govoreci:  "Bog, cijim su putovima hodili oci moji Abraham i Izak, Bog, koji mi je pastir bio otkako postah pa do danas,
{48:16} andeo koji me od svakog zla izbavljao - djecu ovu neka blagoslovi! Neka se ime moje i mojih preda Abrahama i Izaka po njima spominje! U mnostva se mnogobrojna po zemlji razmnozili!"
{48:17} Kad je Josip vidio da je njegov otac polozio desnicu  na Efrajimovu glavu, njegovim se ocima to ucini krivo; zato posegne  za rukom svoga oca da je pomakne s Efrajimove glave na glavu  Manaseovu.
{48:18} "Ne tako, oce moj," rece Josip svome ocu, "jer  ovo je prvorodenac; zato stavi desnicu na njegovu glavu!"
{48:19} Ali  njegov otac to odbije rekavsi: "Znam ja, sine moj, znam; i od  njega ce postati narod i bit ce velik. Ali njegov mladi brat  bit ce veci od njega, a njegovo ce potomstvo biti mnostvo."
{48:20} Onoga ih, dakle, dana blagoslovi rekavsi: "Vama nek' se Izrael blagoslivlja govoreci: Kao sto je Efrajimu i Manaseu, nek' i tebi Bog ucini!" Tako stavi Efrajima pred Manasea.
{48:21} Poslije Izrael rece Josipu: "Ja cu, evo, naskoro umrijeti;  no Bog ce biti s vama i opet vas dovesti u zemlju vasih otaca.
{48:22} A tebi ostavljam Sekem, nesto vise nego tvojoj braci, sto  sam ga svojim macem i lukom osvojio od Amorejaca."
{49:1} Jakov zatim sazva svoje sinove te rece: "Skupite se da vam  kazem sto ce vas snaci u kasnije vrijeme:
{49:2} Okupite se, cujte, sinovi Jakovljevi, cujte oca svoga Izraela!
{49:3} Ti Rubene, moj prvorodence, snaga ti si moja, prvenac moje muskosti. Istices, se ponosom, snagom se istices,
{49:4} no, poput vode nabujao, neces vise imati prvenstva, jer na lezaj oca svog se pope, moj tad oskvrnu krevet.
{49:5} Simun i Levi braca su prava! Macevi im orude nasilja.
{49:6} Na njihova vijecanja ja ne silazio, u njihovim zborovima udjela ne imao! U srdzbi su svojoj ljude ubijali; u obijesti bikove sakatili.
{49:7} Prokleta im srdzba, jer je prezestoka! Prokleta im obijest, jer je preokrutna! Razdijelit cu ih po Jakovu, Izraelom rasprsiti.
{49:8} Judo! Tvoja braca slavit ce te; svagda ti je saka na siji dusmana, sinci oca tvoga tebi ce se klanjat.
{49:9} Judo, lavicu mali! Plijenom si se, sine, udebljao; poput lava, poput lavice legao potrbuske! Tko bi ga draziti smio?
{49:10} Od Jude zezlo se kraljevsko, ni palica vladalacka od nogu njegovih udaljiti nece dok ne dode onaj kome pripada - kome ce se narodi pokoriti.
{49:11} Svog magarca za lozu privezuje, mlado magarice svoje za cokot. U vinu on kupa svoju odjecu svoju halju u krvi od grozda.
{49:12} Oci su mu od vina mutne, zubi bjelji od mlijeka.
{49:13} Zebulun ce stanovati uz obalu morsku, luka spasa bit ce brodarima, uz bok njegov Sidon ce lezati.
{49:14} Jisakar je koscat magarac polegao medu ogradama.
{49:15} Vidje da je odmor ugodan, a zemlja lijepa, te leda svoja pod teret podmetnu i na tlaku pristade.
{49:16} Dan ce narod svoj suditi kao svako pleme Izraelovo.
{49:17} Nek' Dan zmija bude na putu, guja pokraj staze sto ce konja za zglob ujesti, i njegov konjik nauznak ce pasti.
{49:18} U spas tvoj se, Jahve, uzdam!
{49:19} Gada ce pljackat razbojnici, pljackom ce im za petama biti.
{49:20} U Asera bit ce hrane, poslastica za kraljeve.
{49:21} Naftali je kosuta lakonoga koja krasnu lanad mladi.
{49:22} Josip je stablo plodno, plodno stablo kraj izvora, grane svoje grana preko zida.
{49:23} Strijelci njega saletjeli, strijeljali ga, opljackali.
{49:24} Ali luk mu cvrst ostaje, misice mu ojacale, rukom Jakog Jakovljeva, imenom Pastira, Stijene Izraela,
{49:25} Bogom, Ocem tvojim, koji ti pomaze, Svesilnim koji te blagoslivlje blagoslovom ozgo sa nebesa, blagoslovom ozdo iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba!
{49:26} Blagoslovom klasja i cvjetova, blagoslovom drevnih brda, zelja vjecnih brezuljaka - nek' se oni spuste na Josipa, izmedu brace posvecenog!
{49:27} Benjamin je vuk grabezljivi, lovinu on jutrom jede, a navecer plijen dijeli."
{49:28} Sve su to Izraelova plemena - dvanaest ih na broj - i  to im je otac rekao kad ih je blagoslivljao; svakoga je od njih  blagoslovio njegovim blagoslovom.
{49:29} Poslije toga im dade ovu naredbu: "Naskoro cu se pridruziti  svojim precima. Sahranite me kraj mojih otaca,
{49:30} u spilji sto  se nalazi na polju Efrona, Hetita, u spilji na polju Makpeli, nasuprot Mamri, u zemlji kanaanskoj. To je ona koju je Abraham  kupio s poljem od Hetita Efrona za mjesto sahranjivanja.
{49:31} Ondje  je sahranjen Abraham i njegova zena Sara; sahranjeni su ondje  Izak i njegova zena Rebeka; ondje sam ja sahranio Leu.
{49:32} Polje  i spilja na njemu kupljeni su od Hetita."
{49:33} Kad je Jakov tako naputio svoje sinove, povuce noge natrag  na postelju te izdahnu - pridruzi se svojim precima.
{50:1} Josip se baci na oca, suzama mu oblije lice, izljubi ga.
{50:2} Poslije  toga Josip naredi lijecnicima koji su se nalazili u njegovoj  sluzbi da mu oca balzamiraju, i oni balzamirase Izraela.
{50:3} Trebalo  je cetrdeset dana: toliko, naime, traje balzamiranje. Sedamdeset  su ga dana Egipcani oplakivali.
{50:4} A kad je proslo vrijeme oplakivanja, Josip rece onima u dvoru faraonovu: "Ucinite mi milost i prenesite  faraonu ovo:
{50:5} Moj me otac zakleo govoreci: 'Kad umrem, sahrani  me u grob koji sam sebi pripravio u zemlji kanaanskoj!' Dopusti  mi da odem gore i sahranim oca, a onda cu se vratiti."
{50:6} Faraon  odgovori: "Otidi gore i sahrani svoga oca kako si mu se zakleo."
{50:7} Tako Josip ode da sahrani oca. S njim su posli i svi faraonovi  sluzbenici - odlicnici njegova dvora i svi dostojanstvenici egipatske  zemlje;
{50:8} sva Josipova obitelj, njegova braca i oceva porodica.  Jedino su u gosenskom kraju ostala njihova djeca, njihove ovce  i goveda.
{50:9} S njim su isla i kola i konjanici: bila je to vrlo  duga povorka.
{50:10} Stigavsi u Goren Haatad, s onu stranu Jordana, odrzase  ondje veliko i svecano naricanje. Josip odrza sedmodnevnu zalost  za ocem.
{50:11} Kad su stanovnici te zemlje, Kanaanci, vidjeli tugovanje  u Goren Haatadu, rekose: "To ti je svecano naricanje Egipcana!"  Zato nazovu to mjesto Abel-Misrajim. Nalazi se s onu stranu Jordana.
{50:12} Jakovljevi sinovi ucine kako im je naredio otac:
{50:13} odnesu  ga u zemlju kanaansku te ga sahrane u spilji na polju Makpeli  kod Mamre, polju sto ga je Abraham kupio od Hetita Efrona za  sahranjivanje.
{50:14} Posto je sahranio svoga oca, Josip se vrati u Egipat  - on, njegova braca i svi koji su s njim isli da mu oca pokopaju.
{50:15} Kad su Josipova braca vidjela da im je otac umro, rekose:  "Sto ako je Josip na nas ljut i pokusa uzvratiti nam za sve zlo  koje smo mi njemu nanijeli?"
{50:16} Stoga poruce Josipu ovako: "Pred  svoju smrt tvoj je otac naredio:
{50:17} 'Ovako recite Josipu: Oprosti  braci svojoj zlo i grijeh sto su onako okrutno prema tebi postupili.'  Oprosti, dakle, uvredu slugama Boga svoga oca!" Na te rijeci  Josip brizne u plac.
{50:18} Tada sama njegova braca dodu k njemu, bace se preda nj  te mu reknu: "Evo nas k tebi da budemo tvoji robovi!"
{50:19} Josip  im odvrati: "Ne bojte se! TOa zar sam ja namjesto Boga!
{50:20} Osim  toga, iako ste vi namjeravali da meni naudite, Bog je bio ono  okrenuo na dobro: da ucini sto se danas zbiva - da spasi zivot  velikom narodu.
{50:21} Zato se ne bojte! Ja cu se brinuti za vas  i za vasu djecu." Tako ih je smirio ljubeznim rijecima.
{50:22} Josip ostane u Egiptu zajedno s rodom svojim i ocevim.  Pozivje Josip stotinu i deset godina.
{50:23} Tako je Josip gledao  Efrajimovu djecu do treceg koljena; a radala se djeca i Makiru, Manaseovu sinu, na Josipovim koljenima.
{50:24} Napokon rece Josip  svojoj braci: "Ja cu, evo, naskoro umrijeti. Ali ce se Bog, zacijelo, sjetiti vas i odvesti vas iz ove zemlje u zemlju sto ju je pod  zakletvom obecao Abrahamu, Izaku i Jakovu."
{50:25} Tada Josip zakune  Izraelove sinove: "Bog ce se vas doista sjetiti, i tada ponesite  moje kosti odavde!"
{50:26} Josip umrije kad mu bijase sto i deset godina; balzamirase  ga i u Egiptu polozise u lijes.