{1:1} Poslije smrti Mojsija, sluge Jahvina, rece Jahve Josui, sinu Nunovu, pomocniku Mojsijevu: {1:2} "Moj je sluga Mojsije umro; zato sada ustani, prijedi preko toga Jordana, ti i sav taj narod, u zemlju koju dajem sinovima Izraelovim. {1:3} Svako mjesto na koje stupi vasa noga dajem vam, kao sto obecah Mojsiju. {1:4} Od pustinje i od Libanona pa do Velike rijeke, rijeke Eufrata, i sve do Velikog mora na suncanom zapadu - sve ce to biti vase podrucje. {1:5} Nitko nece odoljeti pred tobom u sve dane tvog zivota; ja cu biti s tobom, kao sto sam bio s Mojsijem, i nikada te necu napustiti niti cu te ostaviti. {1:6} Budi odvazan i hrabar jer ces ti uvesti narod ovaj da primi u bastinu zemlju za koju se zakleh ocima njihovim da cu im je dati. {1:7} Samo budi odvazan i hrabar da sve ucinis vjerno prema naredbama koje ti je dao Mojsije, sluga moj. Ne skreci od toga ni desno ni lijevo da bi ti bilo sretno sve sto poduzmes. {1:8} Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmisljaj o njoj danju i nocu, kako bi vjerno drzao sve sto je u njoj napisano: samo ces tada biti sretan i uspjet ces u pothvatima. Nisam li ti zapovjedio: {1:9} odvazi se i budi hrabar? Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god podes, s tobom je Jahve, Bog tvoj." {1:10} Tada zapovijedi Josua glavarima narodnim: {1:11} "Prodite kroz tabor i proglasite puku ovu zapovijed: 'Spremite sebi brasnenice jer cete za tri dana prijeci preko Jordana da biste primili u posjed zemlju koju vam Jahve, Bog vas, daje u bastinu.'" {1:12} Zatim rece Josua plemenu Rubenovu i Gadovu i polovini plemena Manaseova: {1:13} "Sjetite se onoga sto vam je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, kada vam je rekao: 'Jahve, Bog vas, hoce da pocinete i daje vam ovu zemlju. {1:14} Vase zene, djeca i stada mogu ostati u zemlji koju vam je dao Mojsije s onu stranu Jordana. Vi pak ratnici, za boj spremni, morate naoruzani poci pred svojom bracom da im pomognete, {1:15} sve dok Jahve ne dade da pocinu i vasa braca, kao i vi, i dok ne zaposjednu zemlju koju im daje Jahve, Bog vas. Tada se mozete vratiti u zemlju koja vam pripada i koju vam je dao Jahvin sluga Mojsije, na drugoj strani Jordana, prema istoku sunca.'" {1:16} Oni odgovore Josui: "Sve sto nam zapovjedis, ucinit cemo, i kuda nas god posaljes, poci cemo. {1:17} Kao sto smo slusali Mojsija, tako cemo se pokoravati i tebi. Samo neka Jahve, Bog tvoj, bude s tobom kao sto bijase s Mojsijem! {1:18} Tko se god usprotivi tvome glasu i ne poslusa tvojih rijeci u svemu sto mu zapovjedis neka bude pogubljen. Samo ti budi odvazan i hrabar!" {2:1} Josua, sin Nunov, posla potajno iz Sitima dvojicu uhoda s nalogom: "Idite, izvidite podrucje, osobito Jerihon." Oni odu i stignu u kucu bludnice koja se zvala Rahaba i ondje prenoce. {2:2} To bude javljeno kralju jerihonskom: "Evo, stigose nocas ovamo neki ljudi od sinova Izraelovih da izvide zemlju." {2:3} Tada kralj jerihonski poruci Rahabi: "Izvedi ljude koji su dosli k tebi, koji su usli u tvoj dom, jer su dosli uhoditi svu zemlju." {2:4} Ali zena uze ona dva covjeka, sakri ih i rece: "Istina, ti su ljudi dosli k meni, ali ja nisam znala odakle su. {2:5} Kada se u sumrak zatvarahu gradska vrata, oni odose i ja ne znam kamo su krenuli. Pozurite za njima jer ih jos mozete stici." {2:6} A ona ih bijase izvela na krov i sakrila pod netrveni lan sto ga je ondje razastrla. {2:7} I pozure se ljudi u potjeru za njima, prema Jordanu, sve do prijelaza preko rijeke; a kad je potjera izisla, zatvore se za njima gradska vrata. {2:8} Dok jos oni gore ne bijahu zaspali, popne se Rahaba k njima na krov {2:9} i rece im: "Znam da vam je Jahve dao ovu zemlju, jer nas je sve uhvatio strah od vas i prezaju od vas svi zitelji ovoga kraja. {2:10} Jer cusmo kako je Jahve isusio vodu Crvenoga mora pred vama kada ste izasli iz Egipta, i ono sto ste ucinili dvojici kraljeva amorejskih s druge strane Jordana, Sihonu i Ogu, koje pogubiste. {2:11} Kad smo culi sve to, zastalo nam srce i nitko da smogne snage da vam se suprotstavi jer Jahve, Bog vas - on je Bog gore na nebesima i dolje na zemlji. {2:12} Zakunite mi se, dakle, Jahvom da cete i vi uciniti milost domu oca moga, kao sto i ja ucinih milost vama, i dajte mi pouzdan znak {2:13} da cete ostaviti na zivotu moga oca i moju majku, bracu moju i sestre moje i sve njihovo i da cete nas izbaviti od smrti." {2:14} Odgovorise joj ljudi: "Zivotom svojim jamcimo za vas, samo ako nas ne izdate. Kad nam Jahve dade zemlju, iskazat cemo ti milost i vjernost." {2:15} Rahaba ih zatim spusti po konopu kroz prozor jer joj je kuca bila uz bedem i ona je do bedema stanovala. {2:16} Jos im rece: "Podite prema gori da vas potjera ne nade i krijte se ondje tri dana dok se progonitelji ne vrate, a onda idite svojim putem." {2:17} Ljudi joj odgovore: "Evo, ovako cemo ti ispuniti zakletvu kojom si nas zaklela: {2:18} kad udemo u zemlju, posluzi se ovim znakom: privezi ovu crvenu vrpcu za prozor kroz koji nas spustas i sakupi kod sebe, u kuci, svoga oca, i svoju majku, i svoju bracu, i svu svoju rodbinu. {2:19} Tko god od vas stupi van preko praga tvoje kuce, krv njegova na glavu njegovu: nije krivnja na nama - sam je krivac svojoj smrti; a tko ostane s tobom u kuci, krv njegova neka padne na glave nase - mi cemo biti krivci ako ga se tko rukom dotakne. {2:20} Ako pak izdas ovu nasu stvar, slobodni smo od zakletve kojom si nas zaklela." {2:21} A ona odgovori: "Neka bude kako rekoste!" Tada ih pusti i oni odose, a ona zaveza na prozor crvenu vrpcu. {2:22} Oni odose i dodose u goru i ondje ostadose tri dana dok se ne vrati potjera; trazila ih je potjera na svim putovima, ali ih nije nigdje nasla. {2:23} Tada se vrate i one dvije uhode: sidu s gore, prijedu preko rijeke i dodu k Josui, sinu Nunovu, te ga izvijeste o svemu sto im se dogodilo. {2:24} I rekose Josui: "Jahve nam je svu tu krajinu predao u ruke; sve je njezine stanovnike uhvatio strah pred nama." {3:1} Urani Josua i sa svim sinovima Izraelovim krene od Sitima. I stignu do Jordana pa ondje prije prelaza prenoce. {3:2} Poslije tri dana produ starjesine kroz tabor i zapovjede puku: {3:3} "Cim ugledate Kovceg saveza Jahve, Boga vasega, i svecenike levite koji ga nose, krenite svi sa svoga mjesta i podite za njim. {3:4} Tako cete znati put kojim vam je ici, jer tim putem jos nikada niste isli. Ali izmedu vas i Kovcega neka bude razmak do dvije tisuce lakata. I da mu se niste priblizili." {3:5} A Josua zapovjedi narodu: "Posvetite se za sutra, jer ce sutra Jahve uciniti cudesa medu vama." {3:6} A svecenicima Josua zapovjedi: "Dignite Kovceg saveza i nosite ga pred narodom." I digose Kovceg saveza i ponijese ga pred narodom. {3:7} Jahve rece Josui: "Danas te pocinjem uzvisivati pred ocima svega Izraela, neka znaju da sam s tobom kao sto bijah s Mojsijem. {3:8} Ti pak zapovjedi svecenicima koji nose Kovceg saveza:' Kada stignete do voda jordanskih, u Jordanu se samom zaustavite.'" {3:9} Tada rece Josua Izraelcima: "Pridite i cujte rijeci Jahve, Boga svojega." {3:10} I rece Josua: "Po ovomu cete spoznati da je medu vama Bog zivi: on ce goniti ispred vas Kanaance, Hetite, Hivijce, Perizane, Girgasane, Amorejce i Jebusejce. {3:11} Evo, Kovceg saveza Gospodara sve zemlje proci ce pred vama preko Jordana. {3:12} Izaberite odmah dvanaest ljudi iz plemena Izraelovih, po jednoga iz svakoga plemena. {3:13} Cim stopala svecenika koji nose Kovceg Jahve, Gospodara sve zemlje, stupe u Jordan, razdijelit ce se voda Jordana, i ona sto tece odozgo ustavit ce se kao nasip.'" {3:14} Kad je narod krenuo iz svojih satora da prijede preko Jordana, ponesu svecenici Kovceg saveza pred njim. {3:15} A kad su nosaci Kovcega stigli do Jordana i kada su svecenici koji su nosili Kovceg zagazili u vodu na obali - a bilo je vrijeme zetve kad se Jordan prelijeva preko svojih obala - {3:16} voda sto je tekla odozgo daleko se, poput nasipa, ustavila kod grada Adame, koji se nalazi kraj Sartana; a voda sto je otjecala dolje u Arabsko ili Slano more sasvim je otekla i narod je prelazio prema Jerihonu. {3:17} Svecenici koji su nosili Kovceg saveza Jahvina stajahu na suhu usred Jordana i prelazase Izrael po suhu sve dok sav narod ne prijede preko rijeke. {4:1} Posto je sav narod presao preko Jordana, rece Jahve Josui: {4:2} "Izaberite iz naroda dvanaest ljudi, od svakoga plemena po jednoga, {4:3} i zapovjedite im: 'Dignite odavde, iz sredine Jordana - s mjesta gdje stoje noge svecenika - dvanaest kamenova koje cete ponijeti sa sobom i poloziti na mjestu gdje budete nocas prenocili.'" {4:4} Tada pozva Josua dvanaest ljudi koje je bio izabrao izmedu sinova Izraelovih, iz svakoga plemena po jednoga covjeka, {4:5} i rece im: "Idite pred Kovceg Jahve, Boga svoga, u sredinu Jordana, i neka svaki donese na svojim ramenima po jedan kamen prema broju plemena Izraelovih. {4:6} To ce biti na spomen medu vama. Kad vas jednoga dana budu pitala vasa djeca: 'Sto vam znace ovi kamenovi?' {4:7} reci cete im: 'Voda se Jordana razdijelila pred Kovcegom saveza Jahvina kad je prelazio preko Jordana.' I ovo ce kamenje biti vjecni spomen sinovima Izraelovim." {4:8} Izraelci ucine kako im je zapovjedio Josua, uzmu dvanaest kamenova iz sredine Jordana, prema broju plemena Izraelovih, kako je Jahve naredio Josui: prenesu ih do svoga nocista i poloze ondje. {4:9} Zatim Josua postavi usred Jordana dvanaest kamenova na mjesta gdje su stajale noge svecenika koji su nosili Kovceg saveza. Ondje stoje i danas. {4:10} Svecenici koji su nosili Kovceg saveza stajali su usred Jordana, sve dok se nije izvrsilo sve sto je Jahve zapovjedio Josui da narod izvrsi, sasvim onako kao sto Mojsije bijase naredio Josui. A narod je zurno prelazio. {4:11} Posto je sav narod presao, prijedu i svecenici s Kovcegom saveza Jahvina i krenu pred narodom. {4:12} Tada sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manaseova u bojnoj opremi stanu na celo sinova Izraelovih, kao sto im bijase zapovjedio Mojsije. {4:13} Oko cetrdeset tisuca naoruzanih ljudi preslo je pred Jahvom da se bori na Jerihonskim poljanama. {4:14} Toga dana uzvisi Jahve Josuu pred svim Izraelom i svi ga se bojahu, kao nekoc Mojsija, u sve dane njegova zivota. {4:15} Jahve rece Josui: {4:16} "Zapovjedi svecenicima koji nose Kovceg saveza neka izadu iz Jordana." {4:17} Tada Josua zapovjedi svecenicima: "Izadite iz Jordana!" {4:18} A cim su svecenici koji su nosili Kovceg saveza Jahvina izasli isred Jordana i stali nogama na suho, vrate se vode Jordana na svoje mjesto i poteku kao i prije preko svojih obala. {4:19} Narod je izasao iz Jordana desetog dana prvoga mjeseca. Tada se utaborio u Gilgalu, istocno od Jerihona. {4:20} A onih dvanaest kamenova sto su ih uzeli sa sobom iz Jordana, Josua postavi u Gilgalu. {4:21} Tada rece Izraelcima: "Ako potomci vasi upitaju jednoga dana svoje oceve: 'Sto znaci ovo kamenje?' - {4:22} vi ih poucite ovako: 'Izrael je ovdje po suhu presao preko Jordana {4:23} jer je Jahve, Bog vas, osusio pred vama vodu Jordana dok ne prijedoste, kao sto je ucinio Jahve, Bog vas, s Morem crvenim kad ga je osusio pred nama dok ne prijedosmo. {4:24} A sve to, da bi znali svi narodi zemlje koliko je mocna ruka Jahvina, i vi sami da se svagda bojite Jahve, Boga svoga.'" {5:1} Posto su culi svi kraljevi amorejski na zapadnoj strani Jordana i svi kraljevi kanaanski koji bijahu uz more da je Jahve osusio Jordan pred Izraelcima dok ne prijedose, zastade im srce i nestade im junastva pred Izraelcima. {5:2} U to vrijeme Jahve rece Josui: "Nacini sebi kamene nozeve i ponovo obrezi Izraelce." {5:3} Josua nacini sebi kamene nozeve i obreza Izraelce na brezuljku Aralotu. {5:4} A evo zasto ih je Josua obrezao: sve ljudstvo sto je izislo iz Egipta, sve sto mogase nositi oruzje, pomrlo je na putu kroz pustinju. {5:5} Svi oni bijahu obrezani, ali nije bio obrezan nitko koji se rodio na putu kroz pustinju, poslije izlaska iz Egipta, {5:6} jer su cetrdeset godina Izraelci lutali pustinjom dok ne pomrijese svi za oruzje sposobni koji bijahu izisli iz Egipta; nisu slusali glasa Jahvina te im se Jahve zakleo da njihove oci nece vidjeti zemlju koju je obecao njihovim ocima - zemlju u kojoj tece mlijeko i med. {5:7} Na njihovo je mjesto podigao sinove njihove i njih je Josua obrezao: nisu bili obrezani jer se na putu nije obrezivalo. {5:8} Kad je bio obrezan sav narod, pocivali su u taboru sve dok nisu ozdravili. {5:9} Tada rece Jahve Josui: "Danas skidoh s vas sramotu egipatsku." I prozva se ono mjesto Gilgal sve do nasih dana. {5:10} Izraelci se, dakle, utaborise u Gilgalu i ondje na Jerihonskim poljanama proslavise Pashu uvecer cetrnaestoga dana u mjesecu. {5:11} A sutradan poslije Pashe, upravo toga dana, blagovali su od uroda one zemlje: beskvasna kruha i przena zrnja. {5:12} I mOana je prestala padati cim su poceli jesti plodove zemlje. Tako Izraelci nisu vise imali mane, nego su se te godine hranili plodovima zemlje kanaanske. {5:13} Kad se Josua priblizio gradu Jerihonu, podize oci i ugleda covjeka kako pred njim stoji s isukanim macem u ruci. Josua mu pristupi i upita ga: "Jesi li ti s nama ili s nasim neprijateljima?" {5:14} A on odgovori: "Ne, ja sam voda vojske Jahvine i upravo sam dosao ..." Tada Josua pade nicice, pokloni mu se i rece: "Sto zapovijedas Gospodaru, sluzi svome?" {5:15} A voda vojske Jahvine odgovori Josui: "Skini obucu s nogu svojih, jer je sveto mjesto na kojem stojis." I Josua ucini tako. {6:1} A Jerihon stajase silno utvrden i zatvoren pred sinovima Izraelovim. Nitko nije izlazio niti je tko ulazio. {6:2} Tada Jahve rece Josui: "Evo, predajem ti u ruke Jerihon i kralja njegova s ratnicima. {6:3} Svi vi ratnici obidite oko grada jedanput na dan. Tako cinite sest dana. {6:4} A sedam svecenika neka nose pred Kovcegom sedam truba od ovnujskih rogova. Sedmoga dana obidite sedam puta oko grada, a svecenici neka trube u trublje. {6:5} Pa kad otezuci zatrube u rog ovnujski, neka sav narod, cim cuje glas trube, podigne silnu bojnu viku. I srusit ce se gradski bedemi, a narod neka tada ulazi svaki odande gdje se nade." {6:6} Josua, sin Nunov, pozva k sebi svecenike i rece im: "Uzmite Kovceg saveza, a sedam svecenika neka ponese sedam truba od rogova ovnujskih pred Kovcegom Jahvinim." {6:7} A narodu rece: "Podite i obidite oko grada, a ratnici neka idu pred Kovcegom Jahvinim." {6:8} I bi kako je Josua zapovjedio narodu. Pode sedam svecenika noseci trube od rogova ovnujskih: trubili su u rogove, a Kovceg Jahvin idase za njima. {6:9} Ratnici podose pred svecenicima koji su trubili u trube, a zalaznica krenu za Kovcegom. Stupali su tako dok se glas truba razlijegao. {6:10} A narodu bijase zapovjedio Josua govoreci: "Ne vicite i ne dajte glasa od sebe i nijedna rijec neka se ne cuje iz vasih usta dok vam ne kazem: 'Vicite!' Tada neka odjekne bojna vika." {6:11} I naredi da Kovceg Jahvin obide jednom oko grada pa da se vrate u tabor i ondje prenoce. {6:12} Sutradan urani Josua, a svecenici ponesu Kovceg saveza. {6:13} A sedam svecenika koji su nosili sedam truba od rogova ovnujskih podu pred Kovcegom Jahvinim. Iduci trubili su u trube, ratnici idahu pred njima, a zalaznica pak za Kovcegom Jahvinim dok su trube odjekivale. {6:14} Tako i drugog dana obidu jednom oko grada pa se vrate natrag u tabor. Tako su cinili sest dana. {6:15} A sedmoga dana zorom ustanu i obidu oko grada istim onakvim redom sedam puta. Samo su toga dana obisli oko grada sedam puta. {6:16} Za sedmog obilaska snazno zatrube svecenici u rogove, a Josua rece narodu: "Klicite bojne poklike jer vam je Jahve predao grad! {6:17} Grad neka bude 'herem' Jahvi - uklet i predan unistenju sa svime sto je u njemu. Samo bludnica Rahaba da ostane ziva i svi koji budu s njom u kuci, jer je ona sakrila uhode koje smo poslali. {6:18} A cuvajte se svega ukletog u gradu da i sami ne budete prokleti sto ste uzeli ukleto, jer biste time navukli prokletstvo na tabor i unesrecili ga. {6:19} Zato sve srebro i zlato, sve bakreno i zeljezno posude neka bude posveceno Jahvi i pohranjeno u riznicu." {6:20} Tada povika narod i odjeknuse trube. Kada se zaori glas truba i bojni povici naroda, padose bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se nasao, i osvojise ga. {6:21} I tada izvrsise kletvu nisteci ostricom maca sve sto bijase u gradu: musko i zensko, staro i mlado, volove, ovce i magarad. {6:22} A onoj dvojici sto su uhodili zemlju rece Josua: "Idite u kucu one bludnice pa izvedite zenu sa svima njezinima, kako joj se zakleste." {6:23} I mladi ljudi, uhode, odose te izvedose Rahabu, njezina oca i njezinu majku, bracu i svu rodbinu. Izvedose sve njezine i smjestise ih izvan izraelskog tabora. {6:24} Spalise grad i sve sto bijase u njemu: uzese samo srebro, zlato, tucano i zeljezno posude i stavise u riznicu Doma Jahvina. {6:25} Ali bludnicu Rahabu, svu njenu obitelj i sve njihovo postedi Josua. Ona ostade medu Izraelcima sve do danas, jer je sakrila glasnike koje je poslao Josua da uhode Jerihon. {6:26} Tada izrece Josua ovu kletvu: "Proklet bio pred licem Jahve covjek koji pokusa da ponovo gradi Jerihon: gradio mu temelje na svom prvencu, podizao mu vrata na svome mezimcu!" {6:27} Jahve je bio s Josuom te se pronio glas o njemu po svoj zemlji. {7:1} Ali se sinovi Izraelovi tesko ogrijesise o "herem", jer je Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina, uzeo od ukletih stvari, i Jahve se razgnjevi na sinove Izraelove. {7:2} Josua pak posla ljude iz Jerihona u Aj, koji lezi istocno od Betela, i rece im: "Uzidite onamo, izvidite kraj!" Ljudi odose te izvidjese Aj. {7:3} Vrativsi se k Josui, rekose mu: "Ne treba da onamo uzlazi sav narod; dvije do tri tisuce ljudi neka idu da osvoje Aj. Ne muci onamo sav narod, jer je ondje malo svijeta." {7:4} Pode onamo oko tri tisuce ljudi od svega naroda, ali su morali pobjeci pred onima iz Aja. {7:5} Ajani pobise oko trideset i sest ljudi i tjerali su ih ispred svojih vrata do Sebarima: pobili su ih na strmini. Klonu tada srce narodu kao da mu je voda u zilama. {7:6} Razdrije Josua haljine svoje i baci se nicice pred Kovcegom Jahvinim, i ostade tako do veceri, on i starjesine u Izraelu, posuvsi glave pepelom. {7:7} Tada rece Josua: "Jao, Gospode Jahve, zasto si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas predas u ruke Amorejaca da nas pobiju? Kamo srece da smo stali s onu stranu Jordana! {7:8} Oprosti, Gospode! Sto drugo da recem kad je Izrael okrenuo leda pred svojim neprijateljima? {7:9} Ako to cuju Kanaanci i ostali zitelji zemlje, udruzit ce se protiv nas da zbrisu ime nase sa zemlje. Sto ces, dakle, uciniti za veliko ime svoje?" {7:10} A Jahve odgovori Josui: "Ustani! Zasto si pao nicice? {7:11} Izrael je sagrijesio: prekrsili su Savez kojim sam ih vezao. Zaista, uzese ukleto, porobise, posakrivase i prisvojise. {7:12} I zato Izraelci ne mogu izdrzati pred svojim neprijateljima, okrecu leda pred protivnicima jer su postali ukleti. Ja ne mogu vise biti s vama ako iz svoje sredine ne maknete proklete. {7:13} Ustani! Sazovi narod na posvecenje i reci mu: Posvetite se za sutra, jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'Kletva je u tebi, Izraele; i neces izdrzati pred svojim neprijateljima sve dok ne odstranite kletvu iz svoje sredine.' {7:14} Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje odredi Jahve prici ce rod za rodom, a onda iz roda koji oznaci Jahve pristupit ce obitelj po obitelj, a iz obitelji koju oznaci Jahve pristupit ce covjek za covjekom. {7:15} I tko se tada nade s ukletom stvari, neka se spali on i sve sto mu pripada, jer je prekrsio Savez Jahvin i osramotio Izraela." {7:16} Urani Josua ujutro i pozva Izraela po plemenima; pristupise i otkri se pleme Judino. {7:17} Potom pristupi rod za rodom iz plemena Judina i pronade se rod Zerahov. Pristupise obitelji roda Zerahova, domacin jedan za drugim, i pronadose obitelj Zabdijevu. {7:18} Naposljetku naredi Josua da pristupi obitelj Zabdijeva, muskarac jedan za drugim, i pronasao se Akan, sin Karmija, sina Zabdijeva, sina Zerahova, od plemena Judina. {7:19} Tada rece Josua Akanu: "Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu sto si ucinio; objasni sto si ucinio i nemoj mi nista tajiti." {7:20} Akan rece Josui: "Zaista, ja sagrijesih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo sto sam ucinio: {7:21} vidjeh u plijenu lijep sinearski plast, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu sipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga satora, a srebro je odozdo." {7:22} Tada uputi Josua poslanike, koji otrcase u sator. I gle, sve bijase zakopano u satoru, a odozdo srebro. {7:23} Uzmu sve iz satora i donesu Josui i starjesinama Izraelovim i prostrijese sve pred Jahvu. {7:24} Tada uze Josua Akana, sina Zerahova, i srebro, plast i zlatnu sipku, i sve sinove i kceri njegove, volove njegove i magarad, i ovce, sator njegov i sve sto bijase njegovo te ga izvede u dolinu Akor. Pratio ih sav Izrael. {7:25} Rece Josua: "Kako si ti nas unesrecio, tako danas tebe unesrecio Jahve!" I kamenova ga sav Izrael. {7:26} Potom navalise na njega gomilu kamenja, koje stoji do danas. Tako se Jahve ublazi od svoga zestoka gnjeva. Zbog toga se dogadaja prozva ono mjesto dolina Akor i tako se zove do danas. {8:1} Tada rece Jahve Josui: "Ne boj se i ne strahuj! Uzmi sa sobom sve ratnike, ustani i navali na Aj. Gle, predajem ti u ruke ajskoga kralja, njegov narod, grad i zemlju njegovu. {8:2} Ucini s Ajem i s njegovim kraljem kao sto si ucinio s Jerihonom i njegovim kraljem; ali vam je slobodno da prigrabite plijen iz njega i njegovu stoku. Postavi gradu zasjedu s leda." {8:3} Spremi se Josua da navali na Aj i svi ratnici s njime. Izabrao je trideset tisuca junaka i poslao ih nocu; {8:4} dade im zapovijed: "Pazite! Poci cete u zasjedu gradu s leda, ali da ne budete predaleko od grada i budite svi spremni. {8:5} A ja i sav narod koji me prati primaknut cemo se gradu; i kada ljudi iz Aja izadu pred nas, mi cemo kao i prije pobjeci ispred njih. {8:6} Oni ce onda navaliti za nama dok ih ne odvedemo od grada jer ce misliti: 'Bjeze ispred nas kao i prije.' {8:7} Tada provalite iz zasjede i zauzmite grad: Jahve, Bog vas, predat ce vam ga u ruke. {8:8} Kad jednom osvojite grad, spalite ga ognjem. Ucinite to po Jahvinoj zapovijedi. Pazite, to vam zapovjedih." {8:9} Josua ih posla i oni odose u zasjedu te se smjestise izmedu Betela i Aja, gradu sa zapada. A Josua provede noc medu narodom. {8:10} Uranivsi, Josua ujutro prebroja narod i pode sa starjesinama Izraelovim pred narodom na Aj. {8:11} Svi ratnici krenu s njim i kad se primaknu gradu, utabore se Aju sa sjevera, tako da je izmedu njih i mjesta bila ravnica. {8:12} Josua uze oko pet tisuca ljudi i namjesti zasjedu izmedu Betela i Aja, gradu sa zapadne strane. {8:13} A narod se smjesti u tabor, koji je bio na sjeveru grada, dok je njegova zalaznica bila na zapadu grada. Josua opet provede noc usred naroda. {8:14} Kad je sve to vidio ajski kralj, pozuri se te izade on i sav njegov narod niz obronak prema Arabi u boj protiv Izraela. A nisu ni slutili da je iza grada namjestena zasjeda. {8:15} Tada Josua i sav Izrael nagnu bjezati kao da su ih pobijedili. I bjezali su putem prema pustinji. {8:16} Ajani nato pozvase sve iz grada i dadose se za njima u potjeru te, goneci Josuu, odvoje se od grada. {8:17} I ne ostade nitko u Aju i Betelu da nije posao za Izraelcima. Ostavili su grad otvoren i gonili Izraelce. {8:18} Tada rece Jahve Josui: "Zamahni kopljem sto ti je u ruci prema Aju: predajem ti ga u ruke." I podize Josua koplje sto mu bjese u ruci i zamahnu prema gradu. {8:19} I tek sto je podigao ruku, dignu se ljudi iz zasjede i potrce prema gradu, osvoje ga i umah ga ognjem zapale. {8:20} Kada se oni iz Aja obazrese, imadose sto vidjeti: dim se dizao iz grada prema nebu. I nitko od njih nije imao kuda uteci ni tamo ni amo. Tada se narod koji je bjezao prema pustinji okrenuo prema progoniteljima. {8:21} Vidjevsi Josua i sav Izrael da je zasjeda zauzela grad i da se dize dim iz grada, vrate se i udare na ljude iz Aja. {8:22} Njihovi su im izasli u susret iz grada, i tako se oni iz Aja nadose posred Izraelaca, opkoljeni i s jedne i s druge strane: bise pobijeni tako te ni jedan ne ostade ziv niti utece. {8:23} A kralja Aja uhvatise ziva i dovedose ga Josui. {8:24} Kad su Izraelci pobili sve stanovnike Aja na otvorenu polju i u pustinji, kuda su ih gonili, i kada svi padose od maca, vratise se Izraelci u Aj i sasjekose macem sve sto bjese u njemu. {8:25} Bilo je dvanaest tisuca onih koji su izginuli toga dana, ljudi i zena - sav Aj. {8:26} Josua nije spustao ruke kojom bijase zamahnuo kopljem sve dok nisu poubijani svi stanovnici Aja. {8:27} Samo stoku i plijen iz onoga grada razdijele medu sobom Izraelci, kao sto je Jahve zapovjedio Josui. {8:28} Josua spali Aj i ucini ga za sve vijeke rusevinom, pustim mjestom do danas. {8:29} Kralja ajskoga objesi o drvo do veceri. O zapadu suncanom zapovjedi Josua te skinuse truplo s drveta, bacise ga pred gradska vrata i nabacase na nj veliku gomilu kamenja, koja stoji i danas. {8:30} Tada podize Josua zrtvenik Jahvi, Bogu Izraelovu, na gori Ebalu, {8:31} kao sto je zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin, svim sinovima Izraelovim i kako je napisano u Mojsijevoj knjizi Zakona: zrtvenik od grubog kamena, neklesanog zeljezom. Na njemu bi prinesena Jahvi zrtva paljenica i pricesnica. {8:32} Tu na kamenju Josua prepise Zakon Mojsijev koji bjese napisan za sinove Izraelove. {8:33} I sav Izrael i njegove starjesine, glavari narodni i suci, dosljaci i domaci, stanu s obje strane Kovcega prema svecenicima i levitima koji su nosili Kovceg saveza Jahvina - polovina prema gori Gerizimu, a polovina prema gori Ebalu - da bi se blagoslovio puk Izraelov prema obredu koji zapovjedi Mojsije. {8:34} Tada procita Josua svaku rijec Zakona, blagoslov i prokletstvo, sve kako je napisano u knjizi Zakona. {8:35} Nije Josua propustio nijedne Mojsijeve naredbe, nego ih je sve procitao pred saborom svih Izraelaca, pred zenama, djecom i dosljacima koji su isli s njima. {9:1} O tim su dogadajima culi svi kraljevi s onu stranu Jordana - u Gorju, u Sefeli i duz citave obale Velikoga mora sve do Libanona: Hetiti, Amorejci, Kanaanci, Perizani, Hivijci, Jebusejci - {9:2} pa se svi udruzise da slozno udare protiv Josue i Izraela. {9:3} A stanovnici Gibeona, pouceni onim sto Josua ucini Jerihonu i Aju, {9:4} dosjete se lukavstvu. Uzmu hiniti da su putnici: bace na svoje magarce stare vrece i vinske mjesine, poderane i zakrpane. {9:5} Obuli su na noge rabljenu i pokrpanu obucu i vrgli na se staru odjecu. Sav kruh sto su ga ponijeli na put bijase suh i razdrobljen. {9:6} Stigose Josui u gilgalski tabor i rekose njemu i ljudima Izraelcima: "Dolazimo iz daleke zemlje, sklopite savez s nama." {9:7} Ali ljudi Izraelci kazu tim Hivijcima: "Tko zna ne zivite li mozda medu nama? Kako cemo, dakle, sklopiti savez s vama?" {9:8} A oni odgovore Josui: "Tvoje smo sluge!" Josua ih upita: "Tko ste i odakle dolazite?" {9:9} Odgovore: "Daleka je zemlja iz koje dolaze tvoje sluge u ime Jahve, Boga tvojega: culi smo za slavu njegovu i za sve sto je ucinio u Egiptu {9:10} i za ono sto je ucinio dvojici kraljeva amorejskih koji su vladali s onu stranu Jordana - Sihonu, kralju hesbonskom, i Ogu, kralju basanskom u Astarotu. {9:11} Tada nam rekose nase starjesine i svi u nasoj zemlji: 'Opskrbite se hranom za put, podite im u susret i recite im: Vase smo sluge, sklopite dakle savez s nama.' {9:12} Evo nasega kruha: vruc smo ponijeli na put od kuca svojih kada smo krenuli k vama, a sada je, evo, suh i razdrobljen. {9:13} A ovo su vinski mjehovi: nove smo ih nalili, pa su se, evo, vec poderali; i haljine nase i obuca vec su trosni od dalekog puta." {9:14} I povjerovase im ljudi po putnoj opskrbi, ne pitajuci Jahvu sto ce im reci. {9:15} Josua uglavi s njima mir i sklopi savez s njima da ce ih postedjeti. I glavari se na to zakunu. {9:16} A poslije tri dana, posto su sklopili s njima savez, saznalo se da su im susjedi i da zive usred Izraela. {9:17} Tada krenu Izraelci iz tabora i stignu u njihove gradove, a to su bili Gibeon, Kefira, Beerot i Kirjat Jearim. {9:18} Ali ih nisu napali sinovi Izraelovi, jer su im se glavari zajednice zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim. Ali sva zajednica poce rogoboriti protiv glavara. {9:19} Tada svi glavari rekose zajednici: "Mi smo im se zakleli Jahvom, Bogom Izraelovim, i zato ih ne smijemo dirati. {9:20} Evo sto cemo: pustimo ih da zive, kako nas ne bi stigla srdzba zbog zakletve kojom smo se zakleli." {9:21} Jos dometnuse glavari: "Neka zive i neka budu drvosjece i vodonose svoj zajednici." Sva zajednica prihvati sto rekose glavari. {9:22} Josua pozva Gibeonce i rece im: "Zasto nas prevariste govoreci: 'Vrlo smo daleko od vas', kad eto zivite usred nas? {9:23} Zato ce sada na vama biti kletva i nikada nece nestati medu vama ropstva: bit cete drvosjece i vodonose za Dom Boga moga." {9:24} Oni odgovore Josui: "Sa svih strana dolazili su glasovi nama, slugama tvojim, kako je Jahve, Bog tvoj, odredio Mojsiju, sluzi svomu, da ce vam dati svu zemlju i da ce istrijebiti ispred vas sve stanovnike ove zemlje; silno smo se uplasili od vas za svoje zivote i zato smo ucinili ovo. {9:25} I sada smo, evo, u tvojim rukama: ucini s nama sto mislis da je dobro i pravo." {9:26} A on im je ucinio ovako: izbavio ih iz ruku sinova Izraelovih te ih nisu pobili. {9:27} I od toga dana naredi im Josua da sijeku drva i nose vodu, sve do danas, za zajednicu i za zrtvenik Jahvin na mjestu koje se god izabere. {10:1} A kad cu jeruzalemski kralj Adoni-Sedek da je Josua zauzeo Aj i da ga je izrucio "heremu", kletom unistenju, kao sto je ucinio s Jerihonom i njegovim kraljem, i da su stanovnici Gibeona ucinili mir s Izraelom i ukljucili se medu njih, {10:2} vrlo se uplasi, jer je Gibeon bio znacajan kao kakav kraljevski grad, veci od Aja, a svi zitelji njegovi bijahu ratnici. {10:3} Zato jeruzalemski kralj Adoni-Sedek poruci Hohamu, kralju hebronskom, Piramu, kralju jarmutskom, Jafiji, kralju lakiskom, i Debiru, kralju eglonskom: {10:4} "Dodite k meni i pomozite mi da udarimo na Gibeon, jer je ucinio mir s Josuom i Izraelcima!" {10:5} Udruzi se tada pet kraljeva amorejskih: kralj jeruzalemski, kralj hebronski, kralj jarmutski, kralj lakiski i kralj eglonski; krenu oni i sva njihova vojska, opsjednu grad Gibeon i pocnu ga napadati. {10:6} Tada Gibeonci porucise Josui u tabor u Gilgalu: "Ne napustaj svojih slugu, nego se pozuri k nama da nas izbavis i da nam pomognes, jer su se protiv nas udruzili svi amorejski kraljevi koji zive u Gorju." {10:7} I pode Josua iz Gilgala, a s njim i svi ratnici, sve vrsni junaci. {10:8} A Jahve rece Josui: "Ne boj se! Ja sam ih predao u tvoje ruke i nijedan od njih nece se odrzati pred tobom." {10:9} I udari na njih Josua iznenadno, posto je svu noc isao od Gilgala. {10:10} I smete ih Jahve pred Izraelcima, koji ih tesko porazise kod Gibeona i potjerase prema strmini kojom se uzlazi u Bet-Horon. Tukli su ih sve do Azeke i do Makede. {10:11} A dok su bjezali pred Izraelom uz bethoronsku strminu, bacao je Jahve s neba na njih tucu kamenja sve do Azeke te su ginuli. I poginulo ih je vise od tuce kamene nego sto su ih pobili sinovi Izraelovi svojim macevima. {10:12} Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Josua Jahvi i povice pred Izraelcima: "Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjesece, iznad dola Ajalona!" {10:13} I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne pise li to u knjizi Pravednika? I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. {10:14} Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu covjecjem. Tako je Jahve vojevao za Izraela. {10:15} Potom se vrati Josua i sav Izrael s njim u tabor gilgalski. {10:16} A onih pet kraljeva utece i sakri se u pecinu kod Makede. {10:17} Javise Josui: "Otkriveno je pet kraljeva sakrivenih u pecini kod Makede." {10:18} A Josua rece: "Navalite veliko kamenje pecini na otvor i postavite ljude pred nju da je cuvaju. {10:19} A vi se drugi ne zadrzavajte, nego tjerajte svoje neprijatelje i tucite ih s leda; ne dajte im da udu u svoje gradove, jer ih Jahve, Bog vas, predade u vase ruke." {10:20} A kad Josua i sinovi Izraelovi okoncase bitku teskim pokoljem - utekla im je samo nekolicina prezivjelih u tvrde gradove - {10:21} vrati se narod zdrav i citav k Josui u tabor u Makedi. I nitko vise ni da pisne protiv sinova Izraelovih. {10:22} Tada rece Josua: "Otvorite ulaz u pecinu i odande mi izvedite onih pet kraljeva." {10:23} I ucine tako, izvedu k njemu iz pecine onih pet kraljeva: kralja jeruzalemskoga, kralja hebronskoga, kralja jarmutskoga, kralja lakiskog i kralja eglonskog. {10:24} A kad ih izvedose, pozva Josua sve Izraelce i rece vojskovodama koji su ga pratili: "Pridite i stanite svojim nogama na vratove ovih kraljeva." Oni pristupe i stanu im svojim nogama na vratove. {10:25} Rece Josua: "Ne bojte se i ne plasite se! Hrabri budite i odlucni, jer ce tako Jahve uciniti sa svim vasim neprijateljima s kojima se budete borili." {10:26} Potom Josua naredi da ih pogube i objese na pet stabala; i visjeli su ondje do veceri. {10:27} A o zalasku suncanom zapovjedi Josua te ih skidose s drveca i bacise u istu onu pecinu u koju se bijahu sklonili te na otvor navalise golemo kamenje, koje je i danas ondje. {10:28} Istoga dana zauze Josua Makedu: udari na grad ostricom maca i pogubi kralja njegova i sve zivo u gradu izruci "heremu", kletom unistenju, ne pustajuci da itko utekne. I ucini s kraljem makedskim kao sto je ucinio s kraljem jerihonskim. {10:29} Ode zatim Josua i sav Izrael iz Makede u Libnu i udari na nju. {10:30} I nju Jahve i njena kralja predade u ruke Izraelu, koji ostricom maca pobi sve zivo u njoj; ne postedje nikoga, a s kraljem Libne ucini sto i s kraljem jerihonskim. {10:31} Potom ode Josua i svi Izraelci iz Libne u Lakis, opsjede ga i napade. {10:32} Jahve predade Lakis u ruke Izraela, koji ga osvoji sutradan: pobise ostricom maca sve zivo u njemu, onako kao sto su ucinili s Libnom. {10:33} Tada ustade Horam, kralj Gezera, da pomogne Lakisu, ali Josua porazi njega i njegov narod tako te nitko ne prezivje. {10:34} Josua krenu zatim sa svim Izraelcima od Lakisa na Eglon. Opsjedose grad i napadose ga. {10:35} Osvojise ga jos istoga dana i pobise sve ostricom maca. Sve zivo izrucise kletom unistenju, kako su ucinili s Lakisem. {10:36} Onda Josua sa svim Izraelom krenu od Eglona na Hebron i napade ga. {10:37} Osvojise ga i pobise sve ostricom maca, kralja i stanovnistvo u svim mjestima koja mu pripadaju, ne postedjevsi nikoga. Ucini s njime kao s Eglonom. Grad sa svim svojim stanovnistvom bi izrucen kletom unistenju. {10:38} Napokon krenu Josua i sav Izrael s njim na Debir i napadose ga. {10:39} Osvojise ga i razorise; kralja njegova i zitelje okolnih mjesta pobise ostricom maca. Kletom unistenju izrucise sve njegovo stanovnistvo. Ne postedjese nikoga. I ucini Josua s Debirom i njegovim kraljem kao sto je ucinio s Hebronom i njegovim kraljem, s Libnom i njezinim kraljem. {10:40} Tako je Josua zauzeo sav onaj kraj: Gorje i Negeb, Sefelu i Visocje - i sve njihove kraljeve. Ne ostavi prezivjelih, vec izruci kletom unistenju sve sto je disalo, kako je zapovjedio Jahve, Bog Izraelov. {10:41} I pobi ih Josua sve od Kades Barnee do Gaze i sav kraj Gosen do Gibeona. {10:42} Sve tamosnje kraljeve i zemlje njihove zauze Josua ujedanput, jer se za Izraela borio Jahve, Bog Izraelov. {10:43} Naposljetku se Josua i sav Izrael vratise u tabor u Gilgalu. {11:1} Kad je sve to cuo Jabin, kralj od Hasora, obavijesti Jobaba, kralja od Madona, i kralja od Simrona, i kralja od Aksafa, {11:2} i kraljeve na sjeveru, u Gorju, i u Arabi juzno od Kinereta, i u Sefeli, i na uzvisicama Dora prema moru; {11:3} Kanaance na istoku i zapadu, Amorejce, Hetite, Perizane i Jebusejce u planinama, Hivijce pod Hermonom u zemlji Mispi. {11:4} Svi oni izadu sa svim svojim cetama, s mnostvom sto ga bijase kao pijeska na obali morskoj i s mnogim konjima i kolima. {11:5} Udruze se, dakle, svi ti kraljevi i utabore se zajedno na vodama Meroma da se bore protiv Izraela. {11:6} Tada Jahve rece Josui: "Ne boj se njih, jer cu sutra u ovo doba uciniti te ce svi biti pobijeni pred Izraelom; konje njihove osakati, a bojna im kola ognjem spali." {11:7} Josua povede na njih sve svoje ratnike, iznenada ih napade na vodama Meroma i udari na njih. {11:8} I Jahve ih dade u ruke Izraelcima te ih oni pobise i protjerase sve do Velikog Sidona i do Misrefot Majima i do ravnice Mispe na istoku; i porazise ih tako te nitko ne prezivje. {11:9} Josua ucini kako mu je Jahve zapovjedio: konje im osakati, a kola im ognjem spali. {11:10} U to se vrijeme vrati Josua i zauze Hasor, a njegova kralja pogubi macem. Hasor je nekoc bio glavni grad svima tim kraljevstvima. {11:11} Pobili su sve ostricom maca, izvrsujuci "herem", kletvu. Ne ostade nista zivo, a Hasor spalise ognjem. {11:12} Sve gradove onih kraljeva pokori Josua i pobi kraljeve ostricom maca, izvrsujuci "herem", kletvu, kao sto je bio zapovjedio Mojsije, sluga Jahvin. {11:13} Od ostalih gradova koji se dizahu na svojim brezuljcima Izraelci nisu spalili ni jednoga, osim Hasora, koji spali Josua. {11:14} Sav plijen iz tih gradova i stoku razdijelise sinovi Izraelovi medu sobom, a sve ljude pobise ostricom maca, istrijebise ih i ni zive duse ne ostade. {11:15} Sve sto Jahve bijase zapovjedio svome sluzi Mojsiju, zapovjedio je Mojsije Josui, a Josua sve izvrsio, ne izostavivsi nista od svega sto Jahve bijase zapovjedio Mojsiju. {11:16} Tako je Josua zauzeo svu zemlju: Gorje, sav Negeb i svu zemlju Gosen, Sefelu, Arabu, Izraelsko gorje i njegove brezuljke, {11:17} od gore Halaka, koja se dize prema Seiru, pa do Baal Gada, u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom; zarobio je sve njihove kraljeve, pobio ih i pogubio. {11:18} Dugo je vremena ratovao Josua s tim kraljevima. {11:19} Nije bilo ni jednoga grada koji je sklopio mir s sinovima Izraelovim, osim Hivijaca, koji su zivjeli u Gibeonu: sve ih zauzese ratom. {11:20} Jahve im bijase otvrdnuo srca te su izasli u boj protiv Izraela i pali pod "herem", kletvu bez smilovanja, da budu istrijebljeni, kako je to Jahve bio zapovjedio Mojsiju. {11:21} U ono vrijeme dode Josua i istrijebi Anakovce iz Gorja, iz Hebrona, iz Debira, iz Anaba, iz svega gorja Judina i iz svega gorja Izraelova: predade ih "heremu", unistenju, njih i sve njihove gradove. {11:22} Tako ne ostade nijedan Anakovac u svoj zemlji sinova Izraelovih, osim u Gazi, u Gatu i Asdodu. {11:23} Josua zauze svu zemlju, kao sto je Jahve bio rekao Mojsiju, i dade je u bastinu Izraelu podijelivsi je po plemenima. I konacno zemlja pocinu od rata. {12:1} Ovo su zemaljski kraljevi sto su ih pobijedili Izraelci i osvojili njihovu zemlju s onu stranu Jordana k istoku, od potoka Arnona do gore Hermona, sa svom Arabom na istoku: {12:2} Sihon, kralj amorejski, koji je stolovao u Hesbonu; njegovo se kraljevstvo protezalo od Aroera, koji lezi na rubu doline potoka Arnona, sredinom doline i polovinom Gileada pa do potoka Jaboka, gdje je granicilo s Amoncima; {12:3} i na istoku mu bila Araba do Keneretskog mora s jedne strane i sve do Arabskog ili Slanog mora prema Bet Hajesimotu; i dalje na jugu do obronaka Pisge. {12:4} Medasio s njime Og, kralj basanski, jedan od posljednjih Refaimaca; stolovao je u Astarotu i Edreju. {12:5} A vladao je gorom Hermonom i Salkom, citavim Basanom sve do gesurske i maakadske mede te drugom polovinom Gileada sve do granice Sihona, kralja hesbonskoga. {12:6} Mojsije, sluga Jahvin, i sinovi Izraelovi sve su ih pobili i predao je Mojsije, sluga Jahvin, tu zemlju u posjed plemenu Rubenovu i Gadovu plemenu te polovini plemena Manaseova. {12:7} A ovo su zemaljski kraljevi sto su ih pobijedili Josua i sinovi Izraelovi s ovu stranu Jordana k zapadu, od Baal Gada u libanonskoj ravnici pa do gore Halaka, koja se dize prema Seiru, a tu je zemlju Josua dao u bastinu plemenima Izraelovim prema njihovim dijelovima, {12:8} u Gorju, u Sefeli, u Arabi i po obroncima, u Pustinji te u Negebu: zemlju hetitsku, amorejsku i kanaansku, perizansku, hivijsku i jebusejsku: {12:9} jerihonski kralj, jedan; kralj Aja kod Betela, jedan; {12:10} jeruzalemski kralj, jedan; hebronski kralj, jedan; {12:11} jarmutski kralj, jedan; lakiski kralj, jedan; {12:12} eglonski kralj, jedan; gezerski kralj, jedan; {12:13} debirski kralj, jedan; gederski kralj, jedan; {12:14} hormski kralj, jedan; aradski kralj, jedan; {12:15} kralj Libne, jedan; adulamski kralj, jedan; {12:16} makedski kralj, jedan; betelski kralj, jedan; {12:17} kralj Tapuaha, jedan; heferski kralj, jedan; {12:18} afecki kralj, jedan; saronski kralj, jedan; {12:19} madonski kralj, jedan; hasorski kralj, jedan; {12:20} simron-meronski kralj, jedan; ahsafski kralj, jedan; {12:21} tanaacki kralj, jedan; megidski kralj, jedan; {12:22} kedeski kralj, jedan; kralj Jokneama na Karmelu, jedan; {12:23} dorski kralj u pokrajini dorskoj, jedan; gojski kralj u Gilgalu, jedan; {12:24} tirski kralj, jedan. U svemu trideset i jedan kralj. {13:1} Kad je Josua ostario i odmakao u svojim godinama, rece mu Jahve: "Vec si star i vremesan, a ostalo je mnogo zemlje da se osvoji. {13:2} Evo podrucja sto jos preostaju: sve pokrajine filistejske i sva zemlja gesurska; {13:3} od Sihora, sto je pred Egiptom, sve do granice Ekrona na sjeveru, a racuna se kao podrucje Kanaanaca; pet knezevina filistejskih: Gaza, Asdod, Askelon, Git i Ekron; zatim Avijci {13:4} na jugu. Sva zemlja kanaanska od Are koja pripada Sidoncima, pa do Afeka i do mede amorejske; {13:5} onda zemlja Giblijaca i sav Libanon prema istoku, od Baal Gada u podnozju gore Hermona do Lebo Hamata. {13:6} Sve stanovnike gorja, od Libanona do Misrefota na zapadu - sve Sidonce otjerat cu ispred sinova Izraelovih. Samo razdijeli Izraelu zemlju u bastinu, kao sto sam ti zapovjedio. {13:7} Razdijeli, dakle, tu zemlju u bastinu medu devet plemena i polovinu plemena Manaseova." {13:8} Druga polovina plemena Manaseova, a s njome pleme Rubenovo i Gadovo, primise svoju bastinu koju im je predao Mojsije preko Jordana, na istoku. Mojsije, sluga Jahvin, dodijelio im je ovako: {13:9} od Aroera, koji se nalazi uz obalu potoka Arnona, i od grada usred doline, svu visoravan od Medebe do Dibona; {13:10} sve gradove Sihona, kralja amorejskoga, koji je vladao u Hesbonu, sve do mede sinova Amonovih; {13:11} i Gilead, i krajinu gesursku i maakansku sa svom gorom Hermonom, i sav Basan do Salke; {13:12} a u Basanu sve kraljevstvo Oga, koji je vladao u Astarotu i Edreju i bio posljednji potomak Refaima. Mojsije ih je pobijedio i protjerao. {13:13} Ali sinovi Izraelovi nisu protjerali Gesurce i Maakance, pa tako ostadose Gesurci i Maakanci usred Izraela sve do danasnjega dana. {13:14} Samo plemenu Levijevu ne dade bastine: Jahve, Bog Izraelov, njegova je bastina, kao sto je rekao. {13:15} Mojsije dade plemenu sinova Rubenovih dijelove po njihovim porodicama. {13:16} Primili su zemlju od Aroera, koji lezi uz obalu potoka Arnona, i od grada koji je u sredini doline i svu visoravan kod Medebe; {13:17} Hesbon sa svim njegovim gradovima koji leze na visoravni: Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon; {13:18} Jahas, Kedemot, Mefaat; {13:19} Kirjatajim, Sibmu i Seret Hasahar na gori iznad doline; {13:20} Bet Peor, Asdot Hapisgu, Bet Hajesimot; {13:21} sve gradove na visoravni i sve kraljevstvo Sihona, amorejskog kralja, koji je vladao u Hesbonu. Mojsije ga je pobijedio kao i knezove midjanske: Avija, Rekema, Sura, Hura, Reba, podanike Sihonove, koji su zivjeli u toj zemlji; {13:22} i vraca Bileama, sina Beorova, ubili su sinovi Izraelovi ostricom maca s ostalim zrtvama. {13:23} Meda sinova Rubenovih bijase Jordan. To je bila bastina sinova Rubenovih po njihovim porodicama: gradovi i sela njihova. {13:24} Onda dade Mojsije plemenu Gadovu, sinovima Gadovim, dijelove po porodicama njihovim. {13:25} Primili su u posjed: Jazer i sve gradove gileadske, polovinu zemlje sinova Amonovih sve do Aroera, nasuprot Rabi, {13:26} i od Hesbona do Ramat Hamispe i Betonima, i od Mahanajima do pokrajine Lo-Debar; {13:27} a u dolini: Bet Haram, Bet Nimru, Sukot i Safon, to jest ostatak kraljevstva Sihona, kralja hesbonskoga; Jordan s obalom sve do kraja Kineretskoga mora, na istocnoj strani Jordana. {13:28} To je bastina sinova Gadovih, po njihovim porodicama, gradovi i sela njihova. {13:29} Mojsije je dao dio polovini plemena Manaseova po njegovim porodicama. {13:30} Dobili su u posjed zemlju od Mahanajima, sav Basan, sve kraljevstvo Oga, kralja basanskoga, i sva Sela Jairova sto su u Basanu - sezdeset gradova. {13:31} A polovina Gileada, Astarot i Edrej, gradovi kraljevstva Ogova u Basanu, pripali su sinovima Makira, sina Manaseova, i to polovini sinova Makirovih po njihovim porodicama. {13:32} Tako je Mojsije bio podijelio bastine na Moapskim poljanama, s druge strane Jordana, istocno od Jerihona. {13:33} Levijevu plemenu ne dade Mojsije bastine: Jahve, Bog Izraelov, njihova je bastina, kao sto im je sam rekao. {14:1} Ovo je sto su dobili u bastinu sinovi Izraelovi u zemlji kanaanskoj - sto su im razdijelili u bastinu svecenik Eleazar i Josua, sin Nunov, i glavari porodica izraelskih plemena. {14:2} Zdrijebom su razdijelili bastinu, kao sto je Jahve odredio preko Mojsija, medu devet plemena i polovinu desetoga plemena. {14:3} Mojsije je odredio bastinu dvama plemenima i polovini desetog plemena s onu stranu Jordana, a levitima nije dao bastine medu njima. {14:4} Jer bijahu dva plemena sinova Josipovih: Manaseovo i Efrajimovo. A levitima nisu dali dijela u zemlji nego gradove za prebivanje i pasnjake za njihovu stoku i za blago njihovo. {14:5} Kako je Jahve zapovjedio Mojsiju, tako su ucinili sinovi Izraelovi pri diobi zemlje. {14:6} Sinovi Judini pristupe k Josui u Gilgalu, a Kaleb, sin Jefuneov, Kenizanin, rece mu: "Ti znas sto je Jahve rekao Mojsiju, covjeku Bozjem, za mene i za tebe u Kades Barnei. {14:7} Bilo mi je cetrdeset godina kad me posla Mojsije, sluga Jahvin, iz Kades Barnee da uhodim zemlju. I donio sam mu izvjesce kako sam najbolje znao. {14:8} Braca koja su posla sa mnom uplasila su srce naroda, ali sam ja vrsio volju Jahve, Boga svojega. {14:9} I onoga se dana zakle Mojsije: 'Zemlja kojom je stupala noga tvoja pripast ce tebi i sinovima tvojim u vjecnu bastinu, jer si vrsio volju Jahve, Boga mojega.' {14:10} I vidis, Jahve me sacuvao u zivotu, kao sto je rekao. Vec je proslo cetrdeset i pet godina kako je Jahve to obecao Mojsiju, dok je Izrael jos isao pustinjom; sada mi je osamdeset i pet godina, {14:11} ali sam jos i danas snazan kao sto sam bio onoga dana kad me Mojsije poslao kao uhodu. Kao nekoc, i sada je moja snaga u meni, za borbu, da odem i da se vratim. {14:12} Daj mi sada ovo gorje, koje mi je Jahve obecao onoga dana. Sam si cuo onoga dana. Ondje su Anakovci, a i gradovi su im veliki i tvrdi. Ako je Jahve sa mnom, protjerat cu ih, kako je to obecao Jahve." {14:13} Tada ga Josua blagoslovi i dade Kalebu, sinu Jefuneovu, Hebron u bastinu. {14:14} Hebron je pripao u bastinu Kalebu, sinu Jefuneovu, Kenizaninu, sve do danas, jer je Kaleb vrsio volju Jahve, Boga Izraelova. {14:15} Hebron se prije zvao Kirjat Arba; a Arba bijase velik covjek medu Anakovcima. I pocinu zemlja od rata. {15:1} Dio sto je pripao plemenu sinova Judinih, po njihovim porodicama, bijase prema granici edomskoj, na jug do Sinske pustinje, na krajnjem jugu. {15:2} A juzna im meda isla od kraja Slanoga mora od zaljeva sto je na jugu; {15:3} izlazila je onda juzno od Akrabimskog uspona, pruzala se preko Sina i uzlazila juzno od Kades Barnee, prelazila Hesron, penjala se k Adari i odatle okretala prema Karkai, {15:4} potom prelazila Asmon i dopirala do Potoka egipatskog i najposlije izbijala na more. To vam je juzna meda. {15:5} Na istoku je meda bila: Slano more do usca Jordana. Sjeverna je meda pocinjala od Slanog mora kod usca Jordana. {15:6} Odatle je meda uzlazila u Bet-Hoglu, tekla sjeverno uz Bet-Arabu, isla gore na Kamen Bohana, sina Rubenova. {15:7} Meda se zatim dizala od Akorske doline prema Debiru, okretala na sjever prema Gelilotu, koji lezi naprama Adumimskom usponu, juzno od Potoka; dalje je meda prolazila prema vodama En-Semesa te izlazila kod En-Rogela. {15:8} Odatle se preko doline Ben-Hinom s juga dizala k Jebusejskom obronku, to jest k Jeruzalemu. Potom se uspinjala na vrh gore koja prema zapadu gleda na dolinu Hinon i lezi na sjevernom kraju doline Refaima. {15:9} S vrha te gore zavijala je meda na izvor Neftoah te izlazila prema gradovima u gori Efronu da zatim okrene k Baali, to jest Kirjat Jearimu. {15:10} Od Baale meda je okretala na zapad prema gori Seiru i onda, prolazeci sjeverno od gore Jearima, to jest Kesalona, spustala se u Bet-Semes te isla k Timni. {15:11} Dalje je meda tekla k sjevernom obronku Ekrona, okretala prema Sikronu, prelazila visove Baale, pruzala se do Jabneela da konacno izbije na more. {15:12} Zapadna je meda Veliko more s obalom. To su bile zemlje sinova Judinih, unaokolo, po porodicama njihovim. {15:13} Kaleb, sin Jefuneov, primi dio medu sinovima Judinim, kako je Jahve naredio Josui. Dao mu je Kirjat Arbu, glavni grad sinova Anakovih - Hebron. {15:14} Kaleb protjera odatle tri sina Anakova: Sesaja, Ahimana i Talmaja, potomke Anakove. {15:15} Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoc zvao Kirjat Sefer. {15:16} Tada rece Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat cu mu svoju kcer Aksu za zenu." {15:17} Zauze ga Otniel, sin Kenaza, brata Kalebova; i dade mu Kaleb svoju kcer Aksu za zenu. {15:18} Kad je prisla muzu, on je nagovori da u svoga oca zatrazi polje. Ona side s magarca, a Kaleb je upita: "Sta hoces?" {15:19} Ona odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi i koji izvor vode." I on joj dade Gornje i Donje izvore. {15:20} To je bila bastina plemena sinova Judinih po porodicama njihovim. {15:21} Medasni su gradovi plemena sinova Judinih, duz edomske mede prema jugu, bili: Kabseel, Eder, Jagur; {15:22} Kina, Dimona, Adada; {15:23} Kedes, Hasor Jitnan; {15:24} Zif, Telem, Bealot; {15:25} Novi Hasor, Kirjat Hesron (to jest Hasor); {15:26} Amam, Sema, Molada; {15:27} Hasar Gada, Hesmon, Bet-Pelet; {15:28} Hasar Sual, Beer Seba s pripadnim podrucjima; {15:29} Baala, Ijim, Esem; {15:30} Eltolad, Kesil, Horma; {15:31} Siklag, Madmana, Sansana; {15:32} Lebaot, Selhim, En Rimon: svega dvadeset i devet gradova s njihovim selima. {15:33} U Dolini: Estaol, Sora, Asna; {15:34} Zanoah, En Ganim, Tapuah, Haenam; {15:35} Jarmut, Adulam, Soko, Azeka; {15:36} Saarajim, Aditajim, Hagedera i Gederotajim: cetrnaest gradova s njihovim selima. {15:37} Senan, Hadasa, Migdal-Gad; {15:38} Dilean, Hamispe, Jokteel; {15:39} Lakis, Boskat, Eglon; {15:40} Kabon, Lahmas, Kitlis; {15:41} Gederot, Bet-Dagon, Naama, Makeda: sesnaest gradova s njihovim selima. {15:42} Libna, Eter, Asan; {15:43} Jiftah, Asna, Nesib; {15:44} Keila, Akzib i Maresa: devet gradova s njihovim selima. {15:45} Ekron s naseljima i selima njegovim; {15:46} od Ekrona pa do Mora, sve sto se nalazi pokraj Asdoda, s njihovim selima; {15:47} Asdod s naseljima i selima njegovim, Gaza s naseljima i selima njegovim do Egipatskog potoka i Velikog mora, koje je meda. {15:48} A u Gori: Samir, Jatir, Soko; {15:49} Dana, Kirjat Sefer (to je Debir); {15:50} Anab, Estemoa, Anim; {15:51} Gosen, Holon, Gilo: jedanaest gradova s njihovim selima. {15:52} Arab, Duma, Esean; {15:53} Janum, Bet-Tapuah, Afeka, {15:54} Humta, Kirjat Arba (to jest Hebron), Sior: devet gradova s njihovim selima. {15:55} Maon, Karmel, Zif, Juta; {15:56} Jizreel, Jokdeam, Zanoah; {15:57} Hakajin, Gibea, Timna: deset gradova s njihovim selima. {15:58} Halhul, Bet-Sur, Gedor; {15:59} Maarat, Bet-Anot, Eltekon: sest gradova s njihovim selima. Tekoa, Efrata (to jest Betlehem), Peor, Etan, Kulon, Tatam, Sores, Karem, Galim, Beter, Manah: jedanaest gradova s njihovim selima. {15:60} Kirjat Baal (to jest Kirjat Jearim) i Haraba: dva grada s njihovim selima. {15:61} U pustinji: Bet Haaraba, Midin, Sekaka; {15:62} Hanibsan, Slani grad i En-Gedi: sest gradova s njihovim selima. {15:63} A Jebusejce koji su zivjeli u Jeruzalemu nisu mogli protjerati sinovi Judini. Tako su ostali sa sinovima Judinim u Jeruzalemu sve do danas. {16:1} Sinovima Josipovim pripao je zdrijebom posjed: od Jordana kod Jerihona, od Jerihonskih voda na istok, pa pustinjom k Betelskoj gori; {16:2} od Betel-Luza meda se nastavljala podrucjem Arkijaca do Atarota. {16:3} Potom se spustala na zapad do jafletske mede, sve do Donjeg Bet-Horona i do Gezera, odakle je izlazila na more. {16:4} To je bila bastina Josipovih sinova: Manasea i Efrajima. {16:5} Podrucje sinova Efrajimovih po njihovim porodicama bilo je ovo: meda bastine njihove prema istoku isla je od Atrot Adara pa do Gornjega Bet-Horona. {16:6} Odatle se pruzala do mora ... (isla na) Mikmetat na sjeveru i zavijala dalje na istok prema Taanat Silu i prolazila s istocne strane do Janoaha. {16:7} Od Janoaha spustala se u Atarot i Naarat i onda, doticuci se Jerihona, udarala na Jordan. {16:8} Od Tapuaha isla je ta meda prema zapadu do potoka Kane te izbijala na more. To je bila bastina plemena sinova Efrajimovih po njihovim porodicama. {16:9} A Efrajimovi su sinovi imali sve te gradove s njihovim selima i jos odvojene gradove usred bastine sinova Manaseovih. {16:10} Ali nisu uspjeli otjerati Kanaanaca koji su zivjeli u Gezeru. Tako su Kanaanci ostali medu sinovima Efrajimovim do danas, ali im bijase nametnuta tlaka. {17:1} Zdrijebom je dopao i dio plemenu Manaseovu, jer je Manase bio prvenac Josipov. Makiru, prvencu Manaseovu, ocu Gileadovu - bijase on ratnik bez premca - pripade Gilead i Basan. {17:2} Dobili su svoj dio i ostali sinovi Manaseovi po svojim porodicama: sinovi Abiezerovi, sinovi Helekovi, sinovi Asrielovi; sinovi Sekemovi, sinovi Heferovi i sinovi Semidini. To su muski potomci Manasea, sina Josipova, po svojim porodicama. {17:3} A Selofhad, sin Hefera, sina Gileada, sina Makira, sina Manaseova, nije imao sinova nego samo kceri. Evo im imena: Mahla, Noa, Hogla, Milka i Tirsa. {17:4} One dodose pred svecenika Eleazara i pred Josuu, sina Nunova, i pred glavare govoreci: "Jahve je zapovjedio Mojsiju da se i nama dade bastina medu nasom bracom." I dadose im po Jahvinoj zapovijedi bastinu medu bracom njihova oca. {17:5} Tako je dopalo Manaseu deset dijelova, povrh gileadske i basanske zemlje, koje su s onu stranu Jordana. {17:6} Kceri Manaseove dobise bastinu medu njegovim sinovima, a zemlja gileadska pripala je drugim sinovima Manaseovim. {17:7} Meda je Manaseova isla od Asera do Mikmetata, koji lezi nasuprot Sekemu, a zatim zavijala desno prema Jasibu na izvoru Tapuahu. {17:8} Pokrajina Tapuah pripadase Manaseu, ali sam Tapuah na medi Manaseovoj pripadase sinovima Efrajimovim. {17:9} Meda je silazila do potoka Kane. Juzno od potoka bili su i ovi gradovi sto su Efrajimovim sinovima pripadali izmedu Manaseovih gradova; a zemlja se Manaseova nalazila na sjeveru i izbijala na more. {17:10} Podrucje s juga pripadalo je Efrajimu, na sjeveru Manaseu, a more im bi meda; na sjeveru su granicili s Aserom, a s Jisakarom na istoku. {17:11} Manaseu pripadahu u Jisakaru i Aseru: Bet-Sean sa svojim selima, Jibleam sa svojim selima, stanovnici Dora sa svojim selima, stanovnici En-Dora sa svojim selima, stanovnici Taanaka sa svojim selima, stanovnici Megida sa svojim selima; dakle: tri podrucja. {17:12} Ali Manaseovi sinovi nisu mogli osvojiti te gradove i zato su Kanaanci ostali u tom kraju. {17:13} Ali kad su ojacali sinovi Izraelovi, nametnuse Kanaancima tlaku, ali ih nisu uspjeli protjerati. {17:14} Obrate se tada Josipovi sinovi Josui i upitaju: "Zasto si nam dao u bastinu prema jednom zdrijebu, samo jedan dio, kad smo mnogobrojni i Jahve nas dosad blagoslivljao?" {17:15} Josua im odgovori: "Kad ste narod mnogobrojan, podite u sumu i krcite ondje sebi zemlje u periskoj i refaimskoj krajini, ako vam je pretijesna gora Efrajimova." {17:16} A sinovi Josipovi rekose: "Gora nam ova nece biti dosta, a svi Kanaanci koji zive u ravnici imaju zeljezna kola, oni sto su u Bet-Seanu i selima njegovim i oni koji su u dolini jizreelskoj." {17:17} Tada odgovori Josua domu Josipovu, i Efrajimu i Manaseu: "Vi ste brojan narod i imate silnu snagu. Zato neces dobiti samo jedan zdrijeb: {17:18} neka gora bude tvoja. Ako je sumovita, iskrci je pa ce obronci biti posjed doma tvoga. Istjerat ces sigurno Kanaance ako i imaju zeljezna kola, ako i jesu jaki." {18:1} Sabrala se zajednica sinova Izraelovih u Silo, i ondje razapese Sator sastanka. Sva im se zemlja pokorila. {18:2} Ali ostade medu sinovima Izraelovim jos sedam plemena koja nisu primila svoje bastine. {18:3} Tada im rece Josua: "Dokle cete oklijevati da podete i zaposjednete zemlju koju vam je dao Jahve, Bog vasih otaca? {18:4} Izaberite po tri covjeka iz svakoga plemena, a ja cu ih poslati da popisu svu zemlju za diobu. Kad se vrate k meni, {18:5} razdijelit cu zemlju na sedam dijelova. Neka Juda ostane na svome podrucju na jugu, a Josipov dom neka ostane u svome kraju na sjeveru. {18:6} A vi raspisite zemlju na sedam dijelova i donesite mi amo da bacim zdrijeb za vas ovdje pred Jahvom, Bogom nasim. {18:7} Leviti nece imati dijela medu vama jer je svecenistvo Jahvino njihova bastina; a Gad, Ruben i polovina plemena Manaseova primili su svoju bastinu na istocnoj strani Jordana - onu koju im je dao Mojsije, sluga Jahvin." {18:8} Spreme se ti ljudi na put, a Josua zapovjedi onima koji su posli popisati zemlju: "Idite i obidite svu zemlju i opisite je, pa se onda vratite k meni da bacim zdrijeb ovdje pred Jahvom u Silu." {18:9} Odose oni ljudi, prodose zemljom i u knjigu popisase sve gradove u sedam dijelova, pa se vratise k Josui u tabor u Silu. {18:10} A Josua baci za njih zdrijeb u Silu pred Jahvom i ondje razdijeli Josua zemlju sinovima Izraelovim po njihovim dijelovima plemenskim. {18:11} I pade zdrijeb na pleme sinova Benjaminovih po njihovim porodicama: utvrdi se da je njihov dio izmedu dijela sinova Judinih i sinova Josipovih. {18:12} Sjeverna im se meda protezala od Jordana te isla uza sjeverni obronak Jerihona, uspinjala se sa zapada na goru i zavrsavala se u pustinji Bet-Avenu. {18:13} Odatle je isla k Luzu, k juznom obronku Luza, to jest Betela; spustala se zatim u Atrot-Adar, kraj brda koje je juzno od Donjeg Bet-Horona. {18:14} Meda se dalje savijala i okretala sa zapada prema jugu, od gore koja se dize nasuprot Bet-Horonu s juga, i svrsavala se kod Kirjat Baala, danas Kirjat Jearima, grada sinova Judinih. To je zapadna strana. {18:15} Juzna se strana pocinjala od granice Kirjat Jearima, pa se pruzala na zapad k vrelu Neftoahu; {18:16} potom se spustala meda do kraja gore koja je prema dolini Ben-Hinomu, na sjeveru refaimske nizine, silazila zatim u dolinu Hinom uz Jebusejski obronak i dosegla do izvora Rogela. {18:17} Zatim se savijala od sjevera te izlazila na En-Semes i doticala Gelilot, koji se dize prema Adumimskom usponu, i silazila na Kamen Bohana, sina Rubenova. {18:18} Prolazila je zatim obronkom sa sjeverne strane prema Bet-Haarabi i silazila do Arabe. {18:19} Dalje je tekla meda uz obronak Bet-Hogle prema sjeveru i svrsavala se na sjevernom Jeziku Slanog mora, do juznog kraja Jordana. To je juzna meda. {18:20} Jordan je pak bio meda s istocne strane. To je bastina sinova Benjaminovih, s njihovim medama unaokolo po porodicama njihovim. {18:21} Gradovi plemena sinova Benjaminovih po porodicama njihovim jesu: Jerihon, Bet-Hogla, Emek Kesis; {18:22} Bet-Haaraba, Samarajim, Betel; {18:23} Avim, Para, Ofra; {18:24} Kefar Haamona, Ofni i Gaba: dvanaest gradova s njihovim selima. {18:25} Gibeon, Rama, Beerot; {18:26} Mispe, Kefira i Mosa; {18:27} Rekem, Jirpeel, Tarala; {18:28} Sela Haelef, Jebus (to je Jeruzalem), Gibat i Kirjat: cetrnaest gradova s njihovim selima. To je bastina sinova Benjaminovih po porodicama njihovim. {19:1} Drugi zdrijeb izade za Simuna, za pleme sinova Simunovih po porodicama njihovim: njihova je bastina bila usred sinova Judinih. {19:2} Dodijeljena im je kao bastina: Beer Seba, Seba, Molada; {19:3} Hasar Sual, Bala, Esem; {19:4} Eltolad, Betul, Horma, {19:5} Siklag, Bet-Hamarkabot, Hasar Susa, {19:6} Bet-Lebaot i Saruhen: trinaest gradova i njihova sela. {19:7} Ajin, Rimon, Eter i Asan: cetiri grada s njihovim selima. {19:8} I sva naselja sto su oko tih gradova, do Baalat Beera, Ramat Negeba. To je bastina plemena sinova Simunovih po porodicama njihovim. {19:9} Bastina je sinova Simunovih bila od dijela sinova Judinih, jer dio dodijeljen sinovima Judinim bijase za njih prevelik. Zato su sinovi Simunovi dobili svoju bastinu usred njihova podrucja. {19:10} Treci zdrijeb izade za sinove Zebulunove po porodicama njihovim: njihovo je podrucje sezalo do Sarida, {19:11} odakle im se meda na zapadu penjala do Marale, doticala Dabeset i dopirala do potoka koji je nasuprot Jokneamu. {19:12} Od Sarida je meda okretala prema istoku, sve do mede Kislot Tabora, odakle je izlazila do Dabrata i uspinjala se do Jafije. {19:13} A odatle je isla opet prema istoku, na Git Hefer i na Ita Kasin, izlazila na Rimon i vracala se do Nee. {19:14} Onda je okretala sa sjevera oko Hanatona i zavrsavala se u dolini Jiftah-Elu. {19:15} Pa Katat, Nahalal, Simron, Jidalu i Betlehem: dvanaest gradova s njihovim selima. {19:16} To je bila bastina sinova Zebulunovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. {19:17} Cetvrti je zdrijeb izasao za Jisakara, za sinove Jisakarove po njihovim porodicama. {19:18} A posjed im je bio: Jizreel, Hakesulot, Sunem; {19:19} Hafarajim, Sion, Anaharat; {19:20} Harabit, Kisjon, Ebes; {19:21} Remet i En-Ganim, En-Hada i Bet-Pases. {19:22} Potom meda dotice Tabor, Sahasimu i Bet-Semes i izlazi na Jordan: sesnaest gradova s njihovim selima. {19:23} To je bastina plemena sinova Jisakarovih po porodicama njihovim: ti gradovi s njihovim selima. {19:24} Peti zdrijeb izide za pleme sinova Aserovih po njihovim porodicama. {19:25} Njihova je zemlja bila: Helkat, Hali, Beten, Aksaf, {19:26} Alamelek, Amad, Misal. Na zapadu je meda doticala Karmel i Sihor Libnat. {19:27} Zatim je okretala prema suncanom istoku do Bet-Dagona i doticala se Zebuluna i doline Jiftahela sa sjevera; protezala se dalje Bet-Haemekom i Neielom i dosezala slijeva Kabul, {19:28} pa Abdon, Rehob, Hamon i Kanu sve do Velikog Sidona. {19:29} Meda je tada zavijala prema Rami i do tvrdoga grada Tira te je okretala prema Hosi i izlazila na more. Obuhvacala je Mehaleb, Akzib, {19:30} Ako, Afek i Rehob: dvadeset i dva grada s njihovim selima. {19:31} To je bastina plemena sinova Aserovih po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. {19:32} Sesti zdrijeb izade za sinove Naftalijeve po njihovim porodicama. {19:33} Njihova meda ide od Helefa i od Hrasta u Saananimu, od Adami Hanekeba i Jabneela do Lakuma i izbija na Jordan. {19:34} Potom meda okrece na zapad k Aznot Taboru i pruza se odande prema Hukoku; na jugu se dotice Zebuluna, na zapadu Asera, na istoku Jordana. {19:35} Utvrdeni gradovi bijahu Hasidim, Ser, Hamat, Rakat, Kineret; {19:36} Adama, Rama, Hasor, {19:37} Kedes, Edrej, En-Hasor; {19:38} Jiron, Migdal-El, Horem, Bet-Anat, Bet-Semes: devetnaest gradova s njihovim selima. {19:39} To je bastina plemena Naftalijevih sinova po porodicama njihovim: ti gradovi i njihova sela. {19:40} Izade sedmi zdrijeb za pleme sinova Danovih po porodicama njihovim. {19:41} Podrucje bastine njihove bilo je: Sora, Estaol, Ir Semes, {19:42} Saalabin, Ajalon, Jitla, {19:43} Elon, Timna, Ekron, {19:44} Elteke, Gibeton, Baalat, {19:45} Jehud, Bene-Berak, Gat-Rimon, {19:46} Me-Hajarkon i Harakon s podrucjem prema Jafi. {19:47} Ali podrucje sinova Danovih bilo je za njih pretijesno; zato udare Danovi sinovi na Lesem, osvoje ga i sve pobiju ostricom maca; zaposjednu grad, nastane se u njemu i Lesem prozovu Dan, po imenu Dana, oca svoga. {19:48} To je bastina plemena sinova Danovih po porodicama njihovim: ti im gradovi i sela njihova. {19:49} Kada zavrse diobu zemlje zdrijebom i utvrde njezine mede, dadu Izraelci Josui, sinu Nunovu, bastinu u svojoj sredini. {19:50} Po zapovijedi Jahvinoj dali su mu grad koji je sebi zelio: Timnat-Serah u Efrajimovoj gori; on utvrdi taj grad i nastani se u njemu. {19:51} To su bastine koje su svecenik Eleazar i Josua, sin Nunov, i glavari izraelskih plemena podijelili zdrijebom medu plemena izraelska u Silu, pred Jahvom, na vratima Satora sastanka. Tako je zavsena razdioba zemlje. {20:1} Jahve rece Josui: {20:2} "Kazi sinovima Izraelovim i reci im: 'Odredite sebi gradove-utocista za koje sam vam govorio preko Mojsija, {20:3} da bi onamo mogao pobjeci ubojica koji nehotice ubije koga i da vam budu utocista od krvnoga osvetnika. {20:4} Ako ubojica utekne u koji od tih gradova, neka stane pred gradska vrata i neka starjesinama toga grada iznese svoju stvar. Oni neka ga prime u svoj grad i odrede mu mjesto gdje ce prebivati medu njima. {20:5} Ako ga krvni osvetnik progoni, ne smiju izruciti ubojicu u njegove ruke: tOa nehotice je ubio svoga bliznjega, a ne iz mrznje. {20:6} Ubojica neka ostane u tom gradu sve dok ne stupi pred sud zajednice ili do smrti velikoga svecenika koji bude u ono vrijeme. Tada neka se ubojica vrati i neka ode u svoj grad i svome domu - u grad iz kojega je utekao.'" {20:7} I posvete Kedes u Galileji, u Naftalijevoj gori; Sekem u Efrajimovoj gori; Kirjat-Arbu, to jest Hebron, u Judinoj gori. {20:8} S druge strane Jordana, istocno od Jerihona, odrede Beser u pustinji, u ravnici plemena Rubenova, i Ramot u Gileadu od plemena Gadova, i Golan u Basanu od plemena Manaseova. {20:9} To su bili gradovi odredeni svim Izraelcima i dosljacima koji borave medu njima: ovamo je mogao uteci svaki koji nehotice drugoga ubije, a da sam ne pogine od osvetnicke ruke dok ne izade na sud, pred zajednicu. {21:1} Podose tada glavari levitskih obitelji k sveceniku Eleazaru i Josui, sinu Nunovu, i plemenskim glavarima Izraela. {21:2} I rekose im u Silu, u zemlji kanaanskoj: "Jahve je zapovjedio preko Mojsija da nam se dadu gradovi gdje cemo zivjeti i pasnjaci oko njih za nasu stoku." {21:3} Izraelci dadose levitima od svoje bastine, po zapovijedi Jahvinoj, ove gradove s njihovim pasnjacima. {21:4} Izide, dakle, zdrijeb za porodice Kehatove: levitima, potomcima svecenika Arona, pripade trinaest gradova od plemena Judina, Simunova i Benjaminova; {21:5} ostalim sinovima Kehatovim pripalo je zdrijebom po porodicama deset gradova od plemena Efrajimova i Danova i od polovine plemena Manaseova. {21:6} Sinovi Gersonovi dobise po porodicama trinaest gradova od plemena Jisakarova, Aserova i Naftalijeva i od polovine plemena Manaseova u Basanu. {21:7} Merarijevim sinovima po njihovim porodicama pripalo je dvanaest gradova od plemena Rubenova, Gadova i Zebulunova. {21:8} Tako Izraelci zdrijebom dodijelise levitima te gradove s pasnjacima, kako bijase zapovjedio Jahve preko Mojsija. {21:9} Od plemena sinova Judinih i od plemena sinova Simunovih dodijeljeni su bili ovi gradovi koji se poimence navode: {21:10} sinovima Aronovim u levitskim porodicama Kehatovim, jer je prvi zdrijeb bio za njih, {21:11} pripade Kirjat-Arba, glavni grad Anakovaca, to jest Hebron, u Judinoj gori, s pasnjacima unaokolo. {21:12} Ali polja oko toga grada sa selima unaokolo bila su vec dana u bastinu Kalebu, sinu Jefuneovu. {21:13} Sinovima svecenika Arona pripade grad-utociste Hebron s pasnjacima i Libna s pasnjacima; {21:14} Jatir s pasnjacima, Estemoa s pasnjacima, {21:15} Holon s pasnjacima, Debir s pasnjacima, {21:16} Asan s pasnjacima, Juta s pasnjacima, Bet-Semes s pasnjacima. Dakle, devet gradova od ona dva plemena. {21:17} Od plemena Benjaminova: Gibeon s pasnjacima, Geba s pasnjacima, {21:18} Anatot s pasnjacima, Almon s pasnjacima. Dakle, cetiri grada. {21:19} Tako su svecenici, sinovi Aronovi, dobili svega trinaest gradova s njihovim pasnjacima. {21:20} Ostalim levitima u porodicama sinova Kehatovih zdrijebom su pripali gradovi plemena Efrajimova. {21:21} Dali su im grad-utociste Sekem s pasnjacima njegovim na Efrajimovoj gori, zatim Gezer s pasnjacima, {21:22} Kibsajim s pasnjacima, Bet-Horon s pasnjacima. Dakle, cetiri grada. {21:23} Od plemena Danova dobili su: Elteku s pasnjacima i Gibeton s pasnjacima, {21:24} Ajalon s pasnjacima i Gat-Rimon s pasnjacima. Dakle, cetiri grada. {21:25} Od polovine plemena Manaseova: Tanak s pasnjacima i Jibleam s pasnjacima. Dakle, dva grada. {21:26} U svemu: deset su gradova s pasnjacima dobile porodice ostalih sinova Kehatovih. {21:27} Gersonovim sinovima, porodicama levitskim, dadose od polovine plemena Manaseova grad-utociste Golan u Basanu i Astarot s njihovim pasnjacima. Dakle, dva grada. {21:28} Od plemena Jisakarova: Kison s pasnjacima, Dabrat s pasnjacima, {21:29} Jarmut s pasnjacima i En-Ganim s pasnjacima. Dakle, cetiri grada. {21:30} Od plemena Aserova: Misal s pasnjacima, Abdon s pasnjacima, {21:31} Helkat s pasnjacima i Rehob s pasnjacima. Dakle, cetiri grada. {21:32} Od plemena Naftalijeva: grad-utociste Kedes u Galileji s pasnjacima, Hamot Dor s pasnjacima i Kartan s pasnjacima. Dakle, tri grada. {21:33} Svega Gersonovih gradova po porodicama njihovim bijase trinaest gradova s pasnjacima. {21:34} Porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dali su od plemena Zebulunova: Jokneam s pasnjacima, Kartu s pasnjacima, {21:35} Rimon s pasnjacima, Nahalal s pasnjacima. Dakle, cetiri grada. {21:36} S onu stranu Jordana od plemena Rubenova dadose im grad-utociste Beser s pasnjacima na pustinjskoj visoravni, Jahas s pasnjacima, {21:37} Kedemot s pasnjacima, Mefaat s pasnjacima. Dakle, cetiri grada. {21:38} Od plemena Gadova: grad-utociste Ramot u Gileadu s pasnjacima, Mahanajim s pasnjacima, {21:39} Hesbon s pasnjacima, Jazer s pasnjacima. Dakle, cetiri grada. {21:40} U svemu bijase dodijeljeno zdrijebom porodicama sinova Merarijevih, preostalim levitima, dvanaest gradova. {21:41} Tako usred bastine sinova Izraelovih bijase cetrdeset i osam levitskih gradova s pasnjacima. {21:42} Svaki je taj grad imao pasnjake unaokolo. Tako je bilo sa svima spomenutim gradovima. {21:43} Tako je Jahve predao Izraelcima svu zemlju za koju se zakleo da ce je dati ocima njihovim. Primili su je u posjed i nastanili se u njoj. {21:44} I dade im Jahve da otpocinu u miru na svim medama, kako se bijase zakleo njihovim ocima. Nitko im od njihovih neprijatelja ne bijase kadar odoljeti. Sve im je njihove neprijatelje predao Jahve u ruke. {21:45} Od svih obecanja sto ih je Jahve dao domu Izraelovu nijedno ne osta neispunjeno. Sve se ispunilo. {22:1} Tada sazove Josua sinove Rubenove i Gadove i polovinu plemena Manaseova {22:2} i rece im: "Izvrsili ste sve sto vam je Mojsije, sluga Jahvin, zapovjedio i poslusali ste me u svemu sto sam vam zapovjedio. {22:3} Niste ostavili svoje brace unatoc dugom vojevanju do danasnjega dana i vrsili ste vjerno zapovijedi Jahve, Boga svojega. {22:4} Sada je Jahve, Bog vas, dao mir braci vasoj, kako im bijase obecao. Vratite se sada u svoje satore, u zemlju koju vam je dao Mojsije, sluga Jahvin, u bastinu s onu stranu Jordana. {22:5} Samo pazite da vrsite zapovijedi i Zakon sto vam ga dade Mojsije, sluga Jahvin: da ljubite Jahvu, Boga svojega, da uvijek idete putovima njegovim, da cuvate zapovijedi njegove, da se drzite uz njega i da mu sluzite svim srcem i svom dusom." {22:6} I blagoslovi ih Josua i otpusti, a oni se zatim vrate u svoje satore. {22:7} Mojsije bijase jednoj polovini plemena Manaseova dao bastinu u Basanu; a drugoj polovini dade je Josua usred njihove brace zapadno od Jordana. Otpustajuci ih u njihove satore, Josua ih blagoslovi. {22:8} I rece im: "Vratite se u svoje satore s velikim blagom i s mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, tucem, zeljezom i haljinama u izobilju i podijelite plijen od neprijatelja svojih s bracom svojom." {22:9} Vratise se sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi i polovina plemena Manaseova; odose od sinova Izraelovih iz Sila u zemlji kanaanskoj da krenu u zemlju gileadsku, na svoju bastinu koju su zaposjeli, kako im je zapovjedio Jahve preko Mojsija. {22:10} Kad su stigli do jordanskog podrucja u zemlji kanaanskoj, podigose sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manaseova zrtvenik na Jordanu, zrtvenik velik, izdaleka se vidio. {22:11} Culi Izraelci gdje se govori: "Evo, sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manaseova podigose zrtvenik prema zemlji kanaanskoj, kod Jordana, na izraelskoj strani." {22:12} Na to se skupi sva zajednica sinova Izraelovih u Silu da podu u boj na njih. {22:13} Izraelci sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manaseova u gileadsku zemlju poslase Pinhasa, sina svecenika Eleazara, {22:14} i s njime deset knezova, po jednoga rodovskog glavara od svakoga plemena Izraelova, a svaki je od njih bio glavar obitelji medu tisucama porodica Izraelovih. {22:15} I kad oni dodose k sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i polovini plemena Manaseova u zemlju gileadsku, rekose im: {22:16} "Evo sto veli sva zajednica Jahvina: 'Sto znaci nevjera koju cinite protiv Jahve, Boga Izraelova? Zasto se odvrgoste danas od Jahve i, podigavsi zrtvenik, zasto se bunite protiv Jahve? {22:17} Zar vam nije dosta zlocina iz Peora, od kojega se nismo ocistili do dana danasnjega i zbog kojega je dosao pomor na zajednicu Jahvinu? {22:18} Ako se danas odvracate od Jahve i bunite se danas protiv njega, nece li se sutra izliti njegov gnjev na svu zajednicu Izraelovu? {22:19} Ili vam je mozda zemlja vase bastine necista? Onda prijedite u zemlju bastine Jahvine, u kojoj je Jahvino Prebivaliste, i prebivajte medu nama. Ali se ne bunite protiv Jahve i ne bunite se protiv nas dizuci sebi zrtvenik mimo zrtvenik Jahve, Boga nasega. {22:20} Nije li se Akan, Zerahov sin, sam ogrijesio o 'herem' te se oborila srdzba na svu zajednicu Izraelovu? Zar nije umro zbog krivice svoje?'" {22:21} Tada odgovorise sinovi Rubenovi, sinovi Gadovi i polovina plemena Manaseova govoreci plemenskim glavarima Izraelovim: {22:22} "Bog, Bog Jahve, Bog nad bogovima, Jahve zna i neka zna Izrael: ako je to bila pobuna ili nevjernost prema Jahvi, neka nam uskrati svoju pomoc danas; {22:23} ako smo podigli zrtvenik da se odvrgnemo od Jahve i da prinosimo zrtve paljenice, prinosnice i zrtve pricesnice, neka nam onda sudi Jahve! {22:24} Ucinismo to od brige i skrbi i rekosmo: 'Jednoga ce dana sinovi vasi reci nasima: Sto vam je zajednicko s Jahvom, Bogom Izraelovim? {22:25} Zar nije, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi, postavio Jahve izmedu vas i nas medu nasu - Jordan? Vi nemate dijela s Jahvom.' I tako bi sinovi vasi mogli uciniti da se sinovi nasi odvrate te ne stuju Jahvu. {22:26} Zato smo rekli: 'Podignimo zrtvenik, ali ne za zrtve paljenice niti za klanice, {22:27} nego da bude svjedocanstvo izmedu nas i vas, medu potomcima nasim, da zelimo sluziti Jahvi paljenicama, klanicama i pricesnicama. Tako da ne mognu jednom vasi sinovi reci nasima: Nemate dijela s Jahvom.' {22:28} Ako bi kada tako rekli nama i potomcima nasim, mogli bismo odgovoriti: 'Pogledajte slog zrtvenika Jahvina sto su ga podigli oci nasi ne za zrtve paljenice ni klanice, nego za svjedocanstvo izmedu nas i vas.' {22:29} Nije nam ni na kraj pameti pomisao da se bunimo protiv Jahve i da se odvracamo od njega dizuci zrtvenik za zrtve paljenice, prinosnice i klanice, mimo zrtvenik Jahve, Boga nasega, koji je pred njegovim Prebivalistem!" {22:30} Kad svecenik Pinhas, knezovi zbora i glavari izraelskih plemena koji su bili s njim cuse rijeci koje im rekose sinovi Gadovi, sinovi Rubenovi i sinovi Manaseovi, umirise se. {22:31} Tada svecenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori sinovima Rubenovim, sinovima Gadovim i sinovima Manaseovim: "Spoznali smo sada da je Jahve medu nama, jer mu se niste iznevjerili: tako ste sacuvali sinove Izraelove od kazne Jahvine." {22:32} Svecenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi odose od sinova Rubenovih i sinova Gadovih i vratise se iz zemlje gileadske u kanaansku k sinovima Izraelovim i kazase im odgovor. {22:33} Izraelovim sinovima bijase drag taj odgovor: hvalili su Boga i odustali su od nauma da udare na njih i da opustose zemlju u kojoj su zivjeli sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. {22:34} Sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi nazvali su zrtvenik "Ed" - "Svjedocanstvo", jer rekose: "To je svjedocanstvo medu nama: Jahve je Bog." {23:1} Proteklo je mnogo dana kako je Jahve dao Izraelu da otpocine od svih neprijatelja unaokolo. I Josua bijase ostario, zasao u godine. {23:2} Dozva zato Josua sve Izraelce, starjesine, glavare, suce i upravitelje njihove i rece im: "Ostario sam i odmakao u godinama. {23:3} Vi ste bili svjedoci svega sto je Jahve, Bog vas, pred vasim ocima ucinio svim narodima radi vas: Jahve, Bog vas, borio se za vas. {23:4} Vidite, razdijelio sam zdrijebom u bastinu vasim plemenima sve narode koji su ostali i sve one narode koje sam istrijebio od Jordana do Velikog mora na zapadu. {23:5} Jahve, Bog vas, sam ce ih goniti ispred vas i otjerat ce ih ispred vas i zaposjest cete njihovu zemlju, kao sto vam je obecao Jahve, Bog vas. {23:6} Budite, dakle, postojani i sve cvrsci u tome da cuvate i vrsite sve sto je napisano u Knjizi zakona Mojsijeva i da ne odstupite od toga ni desno ni lijevo. {23:7} Ne mijesajte se s tim narodima koji ostadose medu vama; i ne spominjite imena njihovih bogova niti se kunite njima; nemojte im sluziti i ne klanjajte se njima. {23:8} Nego se drzite Jahve, Boga svoga, kako ste cinili do danas. {23:9} Jahve je protjerao ispred vas velike i mocne narode i nitko se nije do danas mogao odrzati pred vama. {23:10} Jedan je od vas tjerao pred sobom tisucu, jer se Jahve, Bog vas, borio za vas, kao sto vam je obecao. {23:11} Brizno pazite da ljubite Jahvu, Boga svojega, jer se radi o vasem zivotu. {23:12} Jer ako se odmetnete i prionete uz ostatak onih naroda koji preostase medu vama i s njima se povezete tazbinom i pomijesate se s njima i oni s vama, {23:13} znajte dobro da ce Jahve, Bog vas, prestati goniti te narode ispred vas; oni ce vam postati zamka i mreza, bit ce bic bokovima vasim i trnje ocima vasim, sve dok se ne iselite iz ove dobre zemlje koju vam dade Jahve, Bog vas. {23:14} Evo, ja krecem danas na put kojim je svima poci. Spoznajte i priznajte svim srcem svojim i svom dusom svojom: ni jedno od svih obecanja koja vam je dao Jahve, Bog vas, nije ostalo neispunjeno. {23:15} I kao sto vam se ispunilo svako obecanje sto vam ga je dao Jahve, Bog vas, tako ce Jahve ispuniti i svaku prijetnju dok vas ne izbrise s lica ove dobre zemlje koju vam je dao Jahve, Bog vas. {23:16} Ako prekrsite Savez koji je Jahve, Bog vas, sklopio s vama; ako budete sluzili drugim bogovima i klanjali se njima, buknut ce gnjev Jahvin na vas i nestat ce vas ubrzo iz dobre zemlje koju vam je Jahve dao." {24:1} Josua potom sabra sva plemena Izraelova u Sekem; i sazva starjesine Izraelove, glavare, suce i upravitelje njihove i oni stadose pred Bogom. {24:2} Tada rece Josua svemu narodu: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Nekoc su oci vasi, Terah, otac Abrahamov i Nahorov, zivjeli s onu stranu Rijeke i sluzili drugim bogovima. {24:3} Ali sam ja uzeo oca vasega Abrahama s one strane Rijeke i proveo ga kroza svu zemlju kanaansku, umnozio mu potomstvo i dao mu Izaka. {24:4} Izaku dadoh Jakova i Ezava. Ezavu sam dao goru Seir u posjed. Jakov i sinovi njegovi otisli su u Egipat. {24:5} Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario sam Egipat kaznama koje sam ucinio u njemu i tada sam vas izveo. {24:6} Izveo sam oce vase iz Egipta i stigli su na more; Egipcani su progonili vase oce bojnim kolima i konjanicima sve do Mora crvenoga. {24:7} Zavapili su tada Jahvi i on je razvukao gustu maglu izmedu njih i Egipcana i naveo ih u more koje ih je prekrilo. Vidjeli ste svojim ocima sto sam ucinio Egipcanima; zatim ste ostali dugo vremena u pustinji. {24:8} Nato sam vas uveo u zemlju Amorejaca, koji zive s onu stranu Jordana. Zaratise s vama i ja ih dadoh u vase ruke; uzeli ste u bastinu zemlju njihovu jer sam ih ja ispred vas unistio. {24:9} Tada se digao moapski kralj Balak, sin Siporov, da ratuje s Izraelom i on pozva Bileama, sina Beorova, da vas prokune. {24:10} Ali ja ne htjedoh poslusati Bileama: morade vas on i blagosloviti, i spasih vas iz njegove ruke. {24:11} Onda ste presli preko Jordana i dosli u Jerihon, ali su glavari Jerihona poveli rat protiv vas - kao i Amorejci, Perizani, Kanaanci, Hetiti, Girgasani, Hivijci i Jebusejci - ali sam ih ja predao u vase ruke. {24:12} Pred vama sam poslao strsljene koji su ispred vas tjerali dva kralja amorejska: nemas sto zahvaliti svome macu ni svome luku. {24:13} Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili i gradove koje niste gradili i u njima se nastaniste; i vinograde vam dadoh i maslinike koje niste sadili, a danas vas hrane.' {24:14} I zato se sada bojte Jahve i sluzite mu savrseno i vjerno! Uklonite bogove kojima su sluzili oci vasi s onu stranu Rijeke i u Egiptu i sluzite Jahvi! {24:15} Medutim, ako vam se ne svida sluziti Jahvi, onda danas izaberite kome cete sluziti: mozda bogovima kojima su sluzili vasi oci s onu stranu Rijeke ili bogovima Amorejaca u cijoj zemlji sada prebivate. Ja i moj dom sluzit cemo Jahvi." {24:16} Narod odgovori: "Daleko neka je od nas da ostavimo Jahvu a sluzimo drugim bogovima. {24:17} Jahve, Bog nas, izveo je nas i nase oce iz Egipta, iz doma robovanja, i on je pred nasim ocima ucinio velika cudesa i cuvao nas cijelim putem kojim smo isli i medu svim narodima kroz koje smo prolazili. {24:18} Jos vise: Jahve je ispred nas protjerao sve narode i Amorejce, koji su zivjeli u ovoj zemlji. I mi cemo sluziti Jahvi jer je on Bog nas." {24:19} Tada rece Josua narodu: "Vi ne mozete sluziti Jahvi, jer je on Bog sveti, Bog ljubomorni, koji ne moze podnijeti vasih prijestupa ni vasih grijeha. {24:20} Ako ostavite Jahvu da biste sluzili tudim bogovima, okrenut ce se protiv vas i unistit ce vas, posto vam je bio dobro cinio." {24:21} A narod odgovori Josui: "Ne, mi cemo sluziti Jahvi!" {24:22} Na to ce Josua narodu: "Sami ste protiv sebe svjedoci da ste izabrali Jahvu da mu sluzite." Odgovorise mu: "Svjedoci smo." {24:23} "Maknite, dakle, tude bogove koji su medu vama i priklonite svoja srca Jahvi, Bogu Izraelovu." {24:24} Odgovori narod Josui: "Sluzit cemo Jahvi, Bogu svojemu, i glas cemo njegov slusati." {24:25} Tako sklopi Josua toga dana Savez s narodom i utvrdi mu uredbu i zakon. Bilo je to u Sekemu. {24:26} Josua upisa te rijeci u Knjigu zakona Bozjega. Zatim uze velik kamen i stavi ga ondje pod hrast koji bijase u svetistu Jahvinu. {24:27} Zatim rece Josua svemu narodu: "Gle, ovaj kamen neka nam bude svjedokom jer je cuo rijeci sto ih je govorio Jahve; on ce biti svjedok da ne zatajite Boga svoga." {24:28} Tada Josua otpusti narod, svakoga na njegovu bastinu. {24:29} Poslije ovih dogadaja umrije Josua, sin Nunov, sluga Jahvin, u dobi od sto deset godina. {24:30} Sahranise ga u kraju sto ga je bastinio u Timnat Serahu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaasa. {24:31} Izrael je sluzio Jahvi svega vijeka Josuina i svega vijeka starjesina koje su Josuu nadzivjele i vidjele sva djela sto ih je Jahve ucinio Izraelu. {24:32} Kosti Josipove, koje su sinovi Izraelovi sa sobom donijeli iz Egipta, pokopali su u Sekemu, na zemljistu koje Jakov bijase kupio od sinova Hamora, oca Sekemova, za stotinu srebrnjaka i koje je pripalo u bastinu sinova Josipovih. {24:33} Umrije i Eleazar, sin Aronov, i pokopase ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu a nalazila se u Efrajimovoj gori.