{1:1} U ono vrijeme kada su vladali suci nastala glad u zemlji, pa  iz Betlehema Judina jedan covjek ode sa svojom zenom i sa svoja  dva sina da se naseli na Moapskim poljanama.
{1:2} Taj se covjek  zvao Elimelek, zena mu Noemi, a dva njegova sina: Mahlon i Kiljon;  svi bijahu Efracani iz Betlehema Judina. Stigose na Moapske poljane  i tu se nastanise.
{1:3} Tada Elimelek, Noemin muz, umrije, i ona  osta sama sa svoja dva sina.
{1:4} Oni se ozenise Moapkama; jedna  se zvala Orpa, a druga Ruta. I tu proboravise deset godina.
{1:5} Onda  umrijese i Mahlon i Kiljon, i tako Noemi osta i bez svoja dva  sina i bez svoga muza.
{1:6} Tada se ona dize sa svojim snahama da ode s Moapskih poljana  jer je cula na Moapskim poljanama da je Jahve pohodio narod svoj  i dao mu kruha.
{1:7} Ode, dakle, ona iz mjesta gdje je zivjela, a s njome i njezine snahe; krenuse na put da se vrate u zemlju  Judinu.
{1:8} Noemi tada rece svojim dvjema snahama: "Vratite se  svaka domu majke svoje! Neka vam Jahve bude milostiv kao sto  vi bijaste pokojnicima i meni.
{1:9} Neka vam Jahve udijeli da obje  nadete mir, svaka u domu svoga muza!" I poljubi ih, a one briznuse u plac.
{1:10} I rekose joj: "Ne!  Mi cemo s tobom, tvome narodu."
{1:11} Ali im rece Noemi: "Vratite se natrag, kceri moje! Zasto  biste isle sa mnom? Zar cu jos imati sinova u utrobi svojoj da  vam budu muzevi?
{1:12} Vratite se natrag, kceri moje, idite samo!  Odvise sam stara, nisam za udaju. Pa i kad bih rekla: 'Imam nade  da se udam jos nocas i da rodim sinove' -
{1:13} zar biste mogle  cekati da odrastu i zar biste radi njih ostale neudate? Ne, kceri  moje, tuga bi moja bila veca od vase, jer se ruka Jahvina digla  na me."
{1:14} One i opet zaplakase i zajecase. Orpa poljubi svoju svekrvu  i vrati se, a Ruta ostade s njom.
{1:15} Noemi joj rece: "Eto vidis, jetrva se tvoja vratila narodu  svome i bogu svome: vrati se i ti za jetrvom svojom!"
{1:16} A Ruta joj odgovori: "Nemoj me tjerati da te ostavim  i da odem od tebe: jer kamo ti ides, idem i ja i gdje se ti nastanis, nastanit cu se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj  je Bog.
{1:17} Gdje ti umres, umrijet cu i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat ce i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom  ako me sto drugo, osim smrti, rastavi od tebe."
{1:18} Videci gdje je tvrdo naumila da ide s njom, prestade  je odvracati.
{1:19} Tako su zajedno isle dok ne dodose u Betlehem. A kad  dodose u Betlehem, sav se grad uzbudi zbog njih. "Ma je li ovo  Noemi?" - pitahu zene.
{1:20} A ona im odgovarase: "Ne zovite me  vise Noemi nego me zovite Mara; jer me Sadaj gorcinom ispunio!
{1:21} Odavde sam otisla punih ruku, a sad me Jahve vraca bez igdje  icega. Zasto me zovete Noemi kad Jahve posvjedoci protiv mene  i Svemoguci me u tugu zavi?"
{1:22} Tako se vrati Noemi s Rutom Moapkom, snahom svojom, s  Moapskih poljana. Stigle su u Betlehem bas kad je pocela zetva  jecma.
{2:1} Noemi imase rodaka po muzu, covjeka vrlo imucna, iz porodice  Elimelekove: zvao se Boaz.
{2:2} Tada Ruta Moapka rece Noemi: "Htjela  bih ici u polje pabirciti klasje za onim u koga nadem milost."  Ona joj odgovori: "Hajde, kceri moja!"
{2:3} I ode, dode u polje te poce pabirciti za zeteocima. A  sreca je dovede u polje koje pripadase Boazu, iz roda Elimelekova.
{2:4} I gle, dode Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi  on zeteoce. A oni mu odgovorise: "Jahve te blagoslovio!"
{2:5} Boaz  ce nato momku koji je nadzirao zeteoce: "Cija je ona mlada zena?"
{2:6} A momak koji bijase nad zeteocima odgovori: "Ono je mlada  Moapka sto je dosla prateci Noemi s Moapskih poljana.
{2:7} Pitala  je: 'Smijem li pabirciti i kupiti klasje izmedu snopova za zeteocima?'  I dosla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je  malo usla u kucu."
{2:8} Onda Boaz rece Ruti: "Cuj me, kceri moja, ne idi pabirciti  u drugoga nego se drzi mojih njiva i mojih poslenika.
{2:9} Pazi  na kojoj njivi oni zanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima  da te nitko ne dira. Kad ozednis, idi k posudama i pij sto moje  sluge zahitaju."
{2:10} Ona tada pade nicice, pokloni se do zemlje i rece: "Cime  sam stekla toliku milost u ocima tvojim da mi posvecujes paznju  kad sam tudinka?"
{2:11} Boaz joj odgovori: "Cuo sam sto si sve ucinila za svoju  svekrvu poslije smrti svoga muza; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavicaj svoj te dosla u narod kojega do jucer  ili prekjucer nisi poznavala.
{2:12} Neka ti Jahve plati sve sto  si ucinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si dosla da se pod krila njegova sklonis!"
{2:13} Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim  ocima, gospodaru, jer si me utjesio i milostivo progovorio sluskinji  svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluskinja."
{2:14} Kad bijase vrijeme rucku, Boaz joj rece: "Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoci svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj zetelaca, a on stavi pred nju przenih zrna.  Jela je i nasitila se i jos joj pretece.
{2:15} Kad je ustala da pabirci dalje, Boaz zapovjedi svojim  slugama: "I medu snopljem neka ona pabirci, a vi joj nemojte  zanovijetati.
{2:16} Nego navlas ispustajte klasove iz svojih rukoveti  i ostavljajte joj neka kOupi i nemojte je koriti!"
{2:17} I tako je pabircila sve do veceri, pa onda ovrse ono  sto je napabircila: bijase otprilike jedna efa jecma.
{2:18} Uze ona svoje i dode u grad, a svekrva vidje koliko je  napabircila. Tada Ruta izvadi i dade joj sto joj bijase preteklo  posto se nasitila.
{2:19} Svekrva je upita: "Gdje si pabircila danas? Gdje si radila?  Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i rece: "Covjek  u koga sam danas radila zove se Boaz."
{2:20} Tada ce Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga  koji ne uskracuje dobrote svoje ni zivima ni mrtvima!" I dometnu  Noemi: "Taj je covjek nas rod; jedan od nasih skrbnika."
{2:21} Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Jos mi rece: 'Drzi se  mojih poslenika dokle ne pozanju sve moje!'"
{2:22} Noemi nato rece Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kceri  moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na  kojoj drugoj njivi."
{2:23} I tako se drzala poslenika Boazovih i pabircila dokle  ne pozese i jecam i psenicu. I zivjela je kod svekrve svoje.
{3:1} Onda ce joj Noemi, svekrva njezina: "Kceri moja, da ti potrazim  mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna?
{3:2} Vidis, Boaz, s cijim  si se poslenicima nasla, nas je rodak. Evo, on ce nocas vijati  jecam na gumnu.
{3:3} Umij se ti i namazi, lijepo se odjeni pa idi  na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego sto se najede i napije.
{3:4} Kad bude lijegao, dobro pazi gdje ce leci; pa kad legne, otidi  onamo, podigni mu pokrivac s nogu i lezi ondje! Tada ce ti on  reci sto ti je ciniti."
{3:5} Ona joj odgovori: "Ucinit cu sve kako mi kazes."
{3:6} I side na gumno i ucini sve kako joj je svekrva naredila.
{3:7} A Boaz, posto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i leze  kraj stoga. Onda ona pride polako, otkri mu noge i leze.
{3:8} Kad bijase oko ponoci, trze se covjek i obrnu se, i gle:  zena lezi do njegovih nogu.
{3:9} "Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, sluskinja  tvoja. Rasiri skut svoje haljine na sluskinju svoju jer si mi  skrbnik."
{3:10} "Blagoslovio te Jahve, kceri moja!" - doceka on. "Ovaj  drugi tvoj cin milosti jos je vredniji od prvoga, jer se nisi  trudila da slijedis mlade poslenike, bili oni bogati ili siromasni.
{3:11} I zato se, kceri moja, sada ne plasi: ucinit cu ti sve sto  zatrazis, jer sva vrata moga naroda znaju da si cestita zena.
{3:12} Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji jos blizi od mene.
{3:13} Ostani nocas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne  uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet cu te ja, tako  mi Jahve! Spavaj do jutra."
{3:14} I spavase ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije  nego sto mogase covjek covjeka razaznati jer misljase: "Ne treba  da znaju da je zena bila na gumnu."
{3:15} I kaza joj: "Daj ogrtac  sto je na tebi i drzi ga dobro." Ona ga pridrza, a on joj nasu  sest mjerica jecma i naprti joj. I ode ona u grad.
{3:16} Kad je stigla, upita je svekrva: "Sto je s tobom, kceri  moja?" A ona joj pripovjedi sve sto je ucinio za nju.
{3:17} I nadoveza:  "Ovih sest mjerica jecma dade mi kazujuci: 'Ne smijes se vratiti  svekrvi praznih ruku.'"
{3:18} Nato ce joj Noemi: "Budi mirna, kceri moja, dok ne vidis  sto ce biti: jer nece on imati spokoja dok sve jos danas ne dokrajci."
{4:1} Boaz potom izide na gradska vrata i sjede ondje. I gle, naide  onaj skrbnik o kome je govorio. I dozva ga Boaz: "Ej, hodi ovamo  i sjedni!" Onaj dode i sjede.
{4:2} Onda Boaz uze deset ljudi izmedu starjesina gradskih i  rece: "Posjedajte ovdje!" I posjedase.
{4:3} Zatim rece skrbniku: "Noemi, koja se vratila s Moapskih  polja, htjela bi prodati ono zemlje nasega brata Elimeleka.
{4:4} Zato  sam odlucio da se s tobom razgovorim i predlozim ti: otkupi njivu  pred ovima koji sjede ovdje i pred starjesinama moga naroda.  Ako je kanis otkupiti, onda otkupi; ako ne kanis, kazi mi da  znam. Jer prije tebe nema nitko pravo na otkup; ja sam na redu  tek iza tebe." A onaj rece: "Hocu, otkupit cu je."
{4:5} Onda kaza Boaz: "Kad uzmes zemlju iz ruke Noemi, treba  da uzmes i Rutu Moapku, pokojnikovu zenu, da se pokojniku sacuva  ime na bastini."
{4:6} Ali skrbnik rece: "E, onda ne mogu biti otkupnik, da ne  raspem svoje bastine. Otkupi ti po svome skrbnickom pravu jer  ja ne mogu."
{4:7} A bijase od starine obicaj u Izraelu: da se cemu potkrijepi  valjanost otkupa ili zamjene, covjek bi izuo sandalu i dao je  drugome. To bijase svjedocanstvo u Izraelu.
{4:8} Tako dakle i onaj  skrbnik rece Boazu: "Otkupi ti!" te izu sandalu i dade mu je.
{4:9} Tada Boaz kaza starjesinama i svemu narodu: "Vi ste danas  svjedoci da ja otkupljujem iz ruke Noemine sve ono sto je bilo  Elimelekovo, sve sto je bilo Kiljonovo i Mahlonovo.
{4:10} Uz to  uzimam za zenu Rutu Moapku, zenu Mahlonovu, da bi se sacuvalo  ime pokojnikovo na bastini i da se ime njegovo ne bi zatrlo medu  bracom njegovom i nestalo s vrata zavicaja njegova. Vi ste danas  tome svjedoci."
{4:11} Sav narod koji se nalazio na vratima gradskim i starjesine  rekose: "Svjedoci smo! Dao Jahve da zena koja ulazi u dom tvoj  bude kao Rahela i Lea, koje su obje podigle kucu Izraelovu! Obogati  se u Efrati, a prodici u Betlehemu!
{4:12} Neka tvoja kuca, po potomstvu  koje ce ti dati Jahve od ove mlade zene, bude kao kuca Peresa, koga Judi rodi Tamara!"
{4:13} Tako Boaz uze Rutu i ona posta zena njegova. Ude on k  njoj i Jahve joj dade te ona zatrudnje i rodi sina.
{4:14} Onda zene rekose Noemi: "Blagoslovljen bio Jahve koji  ti danas nije uskratio skrbnika! I prodicio njegovo ime u Izraelu!
{4:15} On ce biti tvoja utjeha i potpora starosti tvojoj; jer ga  rodi snaha tvoja koja te ljubi i koja ti vrijedi vise od sedam  sinova."
{4:16} Noemi uze djecaka, metnu ga sebi na krilo i bi mu odgojiteljicom.
{4:17} Susjede mu nadjenuse ime govoreci: "Noemi se rodio sin!"  I prozvase ga Obed; on je otac Jisaja, oca Davidova.
{4:18} A ovo je rodoslovlje Peresovo: Peres imade sina Hesrona,
{4:19} Hesron Rama, Ram Aminadaba,
{4:20} Aminadab Nahsona, Nahson Salmona, Salmon Boaza, Boaz Obeda,
{4:21} - - -
{4:22} (4:21) Obed Jisaja, a Jisaj Davida.