{1:1} Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.
{1:2} Ispraznost nad ispraznoscu, veli Propovjednik, ispraznost  nad ispraznoscu, sve je ispraznost!
{1:3} Kakva je korist covjeku od svega truda njegova kojim se  trudi pod suncem?
{1:4} Jedan narastaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.
{1:5} Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle  izlazi.
{1:6} Vjetar puse na jug i okrece se na sjever, kovitla sad  ovamo sad onamo i vraca se u novom vrtlogu.
{1:7} Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku  rijeke, onamo se vracaju da ponovo pocnu svoj tok.
{1:8} Sve je mucno. Nitko ne moze reci da se oci nisu do sita  nagledale i usi dovoljno naslusale.
{1:9} Sto je bilo, opet ce biti, i sto se cinilo, opet ce se  ciniti, i nema nista novo pod suncem.
{1:10} Ima li ista o cemu bi se moglo reci: "Gle, ovo je novo!"  Sve je vec davno prije nas postojalo.
{1:11} Samo, od proslosti ne ostade ni spomena, kao sto ni u  buducnosti nece biti sjecanja na ono sto ce poslije doci.
{1:12} Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.
{1:13} I trudih se da mudroscu istrazim i dokucim sve sto biva  pod nebom; o, kako mucnu zadacu zadade Bog sinovima ljudskim.
{1:14} Vidjeh sve sto se cini pod suncem: kakve li ispraznosti  i puste tlapnje!
{1:15} Sto je krivo, ne moze se ispraviti; cega nema, izbrojiti se ne moze.
{1:16} Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam vecu mudrost nego  bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je  golemu mudrost i znanje."
{1:17} Mudrost pomnjivo proucih, a tako  i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.
{1:18} Mnogo mudrosti - mnogo jada; sto vise znanja, to vise boli.
{2:1} Tad rekoh u srcu svom: "Daj da okusam uzitak i vidim sto naslada  pruza" - ali gle: i to je ispraznost!
{2:2} O smijehu rekoh: "Ludost je"; o uzitku: "Cemu valja?"
{2:3} Odlucih tijelo krijepiti vinom, a srce posvetiti mudrosti;  pozeljeh prigrliti i ludost, kako bih spoznao usrecava li ljude  ono sto pod nebesima cine za izbrojenih dana svojega zivota.
{2:4} Ucinih velika djela: sazidah sebi palace, zasadih vinograde;
{2:5} uredih perivoje i vocnjake, nasadih u njima vocke svakojake.
{2:6} Nacinih jezera da plodna sadista natapam.
{2:7} Nakupovah robova i robinja, imadoh i sluge domace, a tako  i stada krupne i sitne stoke vise no itko prije mene u Jeruzalemu.
{2:8} Nagomilah srebro i zlato i blago kraljeva i pokrajina, nabavih pjevace i pjevacice i svakoga raskosja ljudskog, sve  skrinju na skrinji.
{2:9} I postadoh tako velik, veci no bilo tko prije mene u Jeruzalemu;  a nije me ni mudrost moja ostavila.
{2:10} I sto god su mi oci pozeljele, nisam im uskratio, niti  branih srcu svojemu kakva veselja, vec se srce moje veselilo  svakom trudu mojem, i takva bi nagrada svakom mojem naporu.
{2:11} A onda razmotrih sva svoja djela, sve napore sto ulozih  da do njih dodem - i gle, sve je to opet ispraznost i pusta tlapnja!  I nista nema valjano pod suncem.
{2:12} Okrenuh zatim misao svoju mudrosti, gluposti i ludosti.  Sto, na priliku, cini kraljev nasljednik? Ono sto je vec ucinjeno.
{2:13} I spoznadoh da je bolja mudrost od ludosti, kao sto je  svjetlost bolja od tame.
{2:14} Mudracu su oci u glavi, a bezumnik luta u tami. Ali takoder znam da obojicu stize ista kob.
{2:15} Zato rekoh u sebi: "Kakva je sudbina ludaku, takva je  i meni. Cemu onda zudjeti za mudroscu?" I rekoh u srcu: "I to  je ispraznost!"
{2:16} Jer trajna spomena nema ni mudru ni bezumniku: obojicu  ce poslije nekog vremena prekriti zaborav! I, jao, mudrac mora  umrijeti kao i bezumnik.
{2:17} Omrznuh zivot, jer mi se ucini mucnim sve sto se zbiva  pod suncem: sve je ispraznost i pusta tlapnja.
{2:18} Zamrzih sve za sto sam se pod suncem trudio i sto sad  ostavljam svome nasljedniku.
{2:19} Tko zna hoce li on biti mudar ili lud? Pa ipak on ce  biti gospodar sve moje muke u koju ulozih sav svoj napor i mudrost  pod suncem. I to je ispraznost.
{2:20} I stao sam srcem ocajavati zbog velikog napora kojim  sam se trudio pod suncem.
{2:21} Jer covjek se trudi mudro i umjesno i uspjesno, pa sve  to mora ostaviti u bastinu drugomu koji se oko toga nije uopce  trudio. I to je ispraznost i velika nevolja.
{2:22} Jer sto on dobiva za sav svoj napor i trud koji je pod  suncem podnio?
{2:23} Jer svi su njegovi dani doista mukotrpni, poslovi mu  puni brige; cak ni nocu ne miruje srce njegovo. I to je ispraznost.
{2:24} Nema covjeku druge srece vec jesti i piti i biti zadovoljan  svojim poslom. I to je, vidim, dar Bozje ruke.
{2:25} Jer tko bi mogao jesti, tko li nezadovoljan biti, osim  po njemu.
{2:26} Mudrost, spoznaju, radost on daruje onom tko mu  je po volji, a gresniku namece zadacu da sabira i skuplja za  onoga tko je po volji Bogu. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
{3:1} Sve ima svoje doba i svaki posao pod nebom svoje vrijeme.
{3:2} Vrijeme radanja i vrijeme umiranja; vrijeme sadenja i vrijeme cupanja posadenog.
{3:3} Vrijeme ubijanja i vrijeme lijecenja; vrijeme rusenja i vrijeme gradenja.
{3:4} Vrijeme placa i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja.
{3:5} Vrijeme bacanja kamenja i vrijeme sabiranja kamenja; vrijeme grljenja i vrijeme kad se ostavlja grljenje.
{3:6} Vrijeme trazenja i vrijeme gubljenja; vrijeme cuvanja i vrijeme odbacivanja.
{3:7} Vrijeme deranja i vrijeme s§ijenja; vrijeme sutnje i vrijeme govorenja.
{3:8} Vrijeme ljubljenja i vrijeme mrznje; vrijeme rata i vrijeme mira.
{3:9} Koja je posleniku korist od njegovih napora?
{3:10} Razmisljam o mucnoj zadaci sto je Bog zadade sinovima  ljudskim.
{3:11} Sve sto on cini prikladno je u svoje vrijeme; ali iako  je dopustio covjeku uvid u vjekove, covjek ne moze dokuciti djela  koja Boga cini od pocetka do kraja.
{3:12} Znam da nije druge srece covjeku osim da se veseli i  cini dobro za svojega zivota.
{3:13} I kad covjek jede i pije i uziva u svojem radu, i to  je Bozji dar.
{3:14} I znam da sve sto Bog cini, cini za stalno. Tome se nista  dodati ne moze niti mu se moze oduzeti; a Bog cini tako da ga  se boje.
{3:15} Sto biva, vec bijase, i sto ce biti, vec je bilo; a Bog  obnavlja sto je prohujalo.
{3:16} Jos vidim kako pod suncem umjesto pravice vlada nepravda  i umjesto pravednika zlocinac.
{3:17} Zato rekoh u sebi: "Bog ce suditi i pravedniku i zlocincu, jer ovdje ima vrijeme za svaku namjeru i cin."
{3:18} Jos rekoh u sebi: "Ljudi se ponasaju tako da Bog moze  pokazati kakvi su uistinu, da su jedni drugima poput zvijeri."
{3:19} Jer zaista, kob ljudi i zvijeri jedna je te ista. Kako  ginu oni, tako ginu i one; i disu jednakim dahom, i covjek nicim  ne nadmasuje zvijer, jer sve je ispraznost.
{3:20} I jedni i drugi odlaze na isto mjesto; svi su postali  od praha i u prah se vracaju.
{3:21} Tko zna da li dah ljudski uzlazi gore, a dah zvijeri  silazi dolje k zemlji?
{3:22} Uvidam da covjeku druge srece nema osim radosti u svome  djelu, jer to je ljudska sudbina. A tko ce ga dovesti do toga  da dozna sto ce biti poslije njega?
{4:1} Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se cine pod suncem, i gle, suze potlacenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz  tlaciteljske ruke, a zastitnika niotkuda.
{4:2} Zato sretnima smatram mrtve koji su vec pomrli; sretniji  su od zivih sto jos zive.
{4:3} A od obojih je sretniji onaj koji  jos nije postao, koji nije vidio zlih djela sto se cine pod suncem.
{4:4} Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja  covjeku zavist njegova bliznjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
{4:5} Bezumnik prekrizi ruke i izjeda sebe.
{4:6} Bolja je puna saka u miru nego obje pregrsti mucna rada i puste tlapnje.
{4:7} I jos jednu opazih ispraznost pod suncem:
{4:8} Covjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema  kraja njegovu trudu; oci mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli:  za koga se mucim i uskracujem dobro sebi? I to je ispraznost  i zla briga.
{4:9} Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju placu za  svoj trud.
{4:10} Padne li jedan, drugi ce ga podici; a tesko jednomu!  Ako padne, nema nikoga da ga podigne.
{4:11} Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako ce se samac  zagrijati?
{4:12} I ako tko udari na jednoga, dvojica ce mu se oprijeti;  i trostruko se uze ne kida brzo.
{4:13} Bolji je mladic siromasan a mudar nego kralj star a lud, koji vise ne zna za savjet.
{4:14} Jer mladic moze izici iz tamnice i postati kraljem, iako  se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.
{4:15} Opazih kako svi koji zive i hode pod suncem pristaju  uz mladica, uz nastupnika koji ga naslijedi.
{4:16} On stupa na celo bezbrojnih podanika i kasniji se narastaji  ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i  pusta tlapnja.
{5:1} (4:17) Kad odlazis u Bozji dom, pazi na korake svoje. Pridi  da mognes cuti - zrtva je valjanija nego prinos ludaka, jer oni  i ne znaju da cine zlo.
{5:2} (5:1) Ne nagli ustima svojim i ne zuri se s rijecima pred Bogom,  jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato stedi svoje rijeci.
{5:3} (5:2) San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnostva rijeci.
{5:4} (5:3) Kad zavjetujes stogod Bogu, odmah to izvrsi, jer njemu  nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.
{5:5} (5:4) Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvrsiti  zavjeta.
{5:6} (5:5) Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci  kasnije pred andelom da je bilo nehotice. Zasto pruzati Bogu  priliku da se srdi na rijec tvoju i unisti djelo tvojih ruku?
{5:7} (5:6) Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeci - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.
{5:8} (5:7) Ako vidis gdje tlace siromaha i gaze pravo i pravicu u  zemlji, ne cudi se tomu, jer nad visokim strazi visi, a nad njim  najvisi.
{5:9} (5:8) Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljistu.
{5:10} (5:9) Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.
{5:11} (5:10) Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim sto ga ocima gleda?
{5:12} (5:11) Sladak je dan radisi, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo  ne da bogatasu zaspati.
{5:13} (5:12) I vidjeh tesko zlo pod suncem: skupljeno blago sto je  na propast svojemu vlasniku.
{5:14} (5:13) Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu sto  mu se rodi ne ostane nista.
{5:15} (5:14) Gol je izasao iz utrobe majke svoje i tako ce gol i otici  kakav je i dosao; nista nema od svega svojeg truda da ponese.
{5:16} (5:15) I to je tesko zlo sto tako odlazi kako je i dosao; pa  kakva mu je korist sto se u vjetar mucio.
{5:17} (5:16) Sve svoje dane zivi u tami, nevolji, brizi, bolesti i  srdzbi.
{5:18} (5:17) Ovo, stoga, zakljucujem: prava je sreca covjeku jesti  i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muci  pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu  je sudbina dosudena.
{5:19} (5:18) Pa ako je covjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uziva  i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.
{5:20} (5:19) Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog zivota, kad  mu Bog daje da mu se srce veseli.
{6:1} I vidjeh: ima jos jedno zlo pod suncem i tesko tisti ljude.
{6:2} Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i pocasti te ima  sve sto mu dusa pozeli, ali mu ne udijeli da to i uziva, nego  uziva tudinac. To je ispraznost i grdna nevolja.
{6:3} I velim: bolje je nedonosce od onoga koji bi rodio stotinu  djece i zivio mnogo godina, a sam se ne bi nauzio dobra niti  bi imao pogreba;
{6:4} jer je nedonosce uzalud doslo i u tamu otislo i ime mu je tamom pokriveno;
{6:5} sunca cak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.
{6:6} Pa kad bi takav zivio i dvije tisuce godina, a svojeg  dobra ne bi uzivao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?
{6:7} Covjek se trudi samo da bi jeo, a zeludac njegov nikad da se nasiti.
{6:8} Jer po cemu je mudrac bolji od ludaka i sto reci o siromahu  koji se umije drzati pred ljudima?
{6:9} Bolje je ocima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost  i pusta tlapnja.
{6:10} Sto je vec bilo, ime ima; i zna se sto je covjek; i on  se ne moze parbiti s jacim od sebe.
{6:11} Sto vise rijeci, to veca ispraznost svega, i koja je  od toga korist covjeku?
{6:12} Tko zna sto je dobro covjeku u zivotu njegovu, za ono  malo dana koje tako isprazno zivi, koji mu prolaze kao sjena?  Tko ce kazati covjeku sto ce biti poslije njega pod suncem?
{7:1} Bolji je dobar glas nego skupocjeno ulje, i smrtni dan nego dan rodenja.
{7:2} Bolje je ici u kucu gdje je zalost nego u kucu gdje je gozba, jer ondje je kraj svakoga covjeka, i tko je ziv, nek' primi k srcu!
{7:3} Bolji je jad nego smijeh, jer pod zalosnim licem srce je radosno.
{7:4} Srce je mudrih ljudi u kuci zalosti, a srce bezumnih u kuci veselja.
{7:5} Bolje je poslusati ukor mudra covjeka negoli slusati hvalospjev ludaka.
{7:6} Jer kao prasak trnja ispod kotla, takav je smijeh ludaka, i to je ispraznost.
{7:7} Jer smijeh od mudraca cini ludaka i veselje kvari srce.
{7:8} Bolji je svrsetak stvari nego njezin pocetak i bolja je strpljivost od oholosti.
{7:9} Ne nagli u srdzbu, jer srdzba pociva u srcu ludaka.
{7:10} Ne pitaj zasto su negdasnja vremena bila bolja od ovih, jer to nije mudro pitanje.
{7:11} Mudrost je dragocjena bastina i probitak onima na koje  sunce sja.
{7:12} Jer kao sto je novac zastita, tako je i mudrost; a prednost  je mudrosti u tome sto izbavlja onoga tko je ima.
{7:13} Pogledaj djela Bozja; tko moze ispraviti sto je on iskrivio?
{7:14} U sretan dan uzivaj srecu, a u zao dan razmisljaj: Bog  je stvorio jedno kao i drugo - da covjek ne otkrije nista od  svoje buducnosti.
{7:15} Svasta vidjeh u svojemu nistavnom zivotu: pravednik propada  unatoc svojoj pravednosti, a bezboznik i dalje zivi unatoc svojoj  bezboznosti.
{7:16} Ne budi prepravedan i ne budi premudar; zasto da se unistavas?
{7:17} Ne budi preopak i ne budi lud; zasto bi umro prije vremena?
{7:18} Dobro je da drzis jedno, ali ni drugo ne pustaj iz ruke, jer tko se boji Boga, izbavlja se od svega.
{7:19} Mudrost mudraca vecu moc daje gradu nego deset mogucnika.
{7:20} Na zemlji nema pravednika koji, cineci dobro, ne bi nikad  sagrijesio.
{7:21} I jos jedno: nemoj se obazirati na govorkanje; cut ces  mozda da te sluga tvoj proklinjao;
{7:22} a zna tvoje srce kako  si i ti cesto druge proklinjao.
{7:23} Sve sam to mudroscu iskusao. Mislio sam da sam mudar, ali mi je mudrost bila nedokuciva.
{7:24} Ono sto jest, daleko je i duboko, tako duboko - tko da  i pronade?
{7:25} I jos jednom pokusah istraziti i shvatiti mudrost i smisao, da spoznam opacinu kao ludost, a ludost kao bezumlje.
{7:26} Otkrih da ima nesto gorce od smrti - zena, ona je zamka, srce joj je mreza, a ruke okovi; tko je Bogu drag, izmice joj, a gresnik je njezin suzanj.
{7:27} Eto, to sam sve u svemu otkrio, veli Propovjednik.
{7:28} I jos sam trazio, ali bez uspjeha. Nadoh covjeka - jednog od tisucu, a zene ne nadoh medu svima nijedne.
{7:29} Otkrih ovo: Bog stvori covjeka jednostavnim, a on snuje  nebrojene spletke.
{8:1} Tko je kao mudrac? Tko jos umije tumaciti stvari? Mudrost covjeku razvedruje lice i mijenja njegov namrsteni lik.
{8:2} Zato velim: slusaj kraljevu zapovijed zbog Bozje zakletve.
{8:3} Ne nagli da je prekrsis: ne budi tvrdoglav kad razlog  nije dobar, jer on cini kako mu odgovara.
{8:4} Jer kraljeva je rijec najjaca, i tko ga smije pitati:  "Sto cinis?"
{8:5} Tko se drzi zapovijedi, ne poznaje nevolju, i mudrac zna  za vrijeme i sud.
{8:6} Jer postoji vrijeme i sud za sve, i covjeka veoma tereti  nedjelo njegovo
{8:7} jer on ne zna sto ce biti; a tko mu moze kazati kad ce  sto biti?
{8:8} Vjetar nitko ne moze svladati, niti gospodariti nad danom  smrtnim, niti ima odgode u ratu; niti opacina izbavlja onoga  koji je cini.
{8:9} Sve ovo vidjeh pazeci na sve sto se cini pod suncem, kad  covjek vlada nad covjekom na njegovu nesrecu.
{8:10} Dalje vidjeh kako opake nose na groblje, i ljudi iz svetog  mjesta izlaze da ih slave zbog toga sto su tako cinili. I to  je ispraznost.
{8:11} Kad nema brze osude za zlo djelo, ljudsko je srce sklono  ciniti zlo.
{8:12} I gresnik koji cini zlo i sto puta, dugo zivi. Ja ipak  znam da ce biti sretni oni koji se boje Boga jer ga se boje.
{8:13} Ali opak covjek nece biti sretan i nece produljivati  svoje dane ni kao sjena jer se ne boji Boga.
{8:14} Ali je na zemlji ispraznost te pravednike stize sudbina  opakih, a opake sudbina pravednika. Velim: i to je ispraznost.
{8:15} Zato slavim veselje, jer nema covjeku srece pod suncem  nego u jelu, pilu i nasladi. I to neka ga prati u njegovoj muci  za zivota koji mu Bog dade pod suncem.
{8:16} Poslije svih napora da dokucim mudrost, pokusah spoznati  sto se radi na zemlji. Uistinu, covjek ne nalazi spokojstva ni  danju ni nocu.
{8:17} Promatram cjelokupno djelo Bozje: i odista - nitko ne  moze dokuciti ono sto se zbiva pod suncem. Jer ma koliko se covjek  trudio da otkrije, nikad ne moze otkriti. Pa ni mudrac to ne  moze otkriti, iako misli da zna.
{9:1} Razmisljah o svemu tome i shvatih kako su i pravednici i mudraci, sa djelima svojim, u Bozjoj ruci; i covjek ne razumije ni ljubavi  ni mrznje, i njemu su obje ispraznost.
{9:2} Svima je ista kob, pravednomu kao i opakom, cistomu i  necistomu, onomu koji zrtvuje kao i onomu koji ne zrtvuje; jednako  dobru kao i gresniku, onomu koji se zaklinje kao i onomu koji  se boji zakletve.
{9:3} Najgore je od svega sto biva pod suncem ovo: ista je kob  svima, ljudsko je srce puno zla, ludost je u srcima ljudi dok  zive, a potom se pridruzuju mrtvima.
{9:4} Jer onaj tko je medu zivima, ima nade: i ziv pas vise  vrijedi nego mrtav lav.
{9:5} Zivi barem znaju da ce umrijeti, a mrtvi ne znaju nista  niti imaju vise nagrade, jer se zaboravlja i spomen na njih.
{9:6} Davno je nestalo i njihove ljubavi, i mrznje, i zavisti, i vise nemaju udjela ni u cem sto biva pod suncem.
{9:7} Zato s radoscu jedi svoj kruh i vesela srca pij svoje vino, jer se Bogu vec prije svidjelo tvoje djelo.
{9:8} U svako doba nosi haljine bijele i ulja nek' ne ponestane na tvojoj glavi.
{9:9} Uzivaj zivot sa zenom koju ljubis u sve dane svojega ispraznog  vijeka koji ti Bog daje pod suncem, jer to je tvoj udio u zivotu  i u trudu kojim se trudis pod suncem.
{9:10} I sto god nakanis uciniti, ucini dok mozes, jer nema  ni djela, ni umovanja, ni spoznaje, ni mudrosti u Podzemlju u  koje ides.
{9:11} Osim toga, vidjeh pod suncem: ne dobivaju trku hitri, ni boj hrabri; nema kruha za mudraca, ni bogatstva za razumne, ni milosti za ucene, jer vrijeme i kob sve ih dostize.
{9:12} Covjek ne zna svoga casa: kao ribe ulovljene u podmukloj  mrezi, i kao ptice u zamku uhvacene, tako se hvataju sinovi ljudski  u vrijeme nevolje koja ih iznenada spopada.
{9:13} Jos vidjeh pod suncem i ovu "mudrost" koja mi se ucini  velikom:
{9:14} Bi jedan malen grad i u njem malo ljudi, a na nj udari  velik kralj, opkoli ga i podize oko njega velike opsadne tornjeve.
{9:15} Ali se u njemu nade covjek siromah mudar koji spasi grad  svojom mudroscu, a poslije se nitko nije sjecao toga covjeka.
{9:16} Ipak ja velim: bolja je mudrost nego jakost, ali se ne  cijeni mudrost siromaha i ne slusaju njegove rijeci.
{9:17} Blage se rijeci mudraca bolje cuju nego vika zapovjednika  nad ludacima.
{9:18} Mudrost vise vrijedi nego bojno oruzje, ali jedan jedini  gresnik pokvari mnogo dobra.
{10:1} Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jace je  od mudrosti i casti.
{10:2} Mudrac kroci pravim putem, a ludak krivim.
{10:3} Dovoljno je da ludak pode putem: kako razbora nema, svakomu  pokazuje da je lud.
{10:4} Ako se na te digne vladaocev gnjev, ne ostavljaj svoga  mjesta, jer blagost sprecava velike grijehe.
{10:5} Ima zlo sto ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi  od vladaoca:
{10:6} ludost se podize na najvisa mjesta, a veliki zauzimaju  niske polozaje.
{10:7} Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pjesice kao  sluge.
{10:8} Tko jamu kopa, u nju pada; i tko rusi zid, ujeda ga zmija.
{10:9} Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, moze nastradati.
{10:10} Kad zatupi zeljezo i ostrica mu nije nabrusena, tada  treba vise snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.
{10:11} Ako zmija ujede prije caranja, nista onda opcaratelj  ne koristi.
{10:12} Pune su miline rijeci iz usta mudraca, a bezumnika upropascuju njegove usne.
{10:13} On pocinje svoje besjede ludoscu i svrsava ih potpunim  bezumljem.
{10:14} Ludak previse govori: covjek ne poznaje buducnost, i  tko mu moze kazati sto ce poslije njega biti?
{10:15} Ludake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne moze u grad.
{10:16} Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se  vec ujutro goste.
{10:17} Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi  ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
{10:18} S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokisnjava kuca.
{10:19} Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava zivot, a novci  pribavljaju sve.
{10:20} Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj loznici ne kuni bogatasa, jer ce ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
{11:1} Baci kruh svoj na vodu i naci ces ga poslije mnogo vremena.
{11:2} Podijeli sedmorici ili osmorici, jer ne znas kakvo ce  zlo zadesiti zemlju.
{11:3} Kad se oblaci napune kisom, prosiplju je na zemlju, a  padne li drvo na jug ili na sjever, svejedno: gdje padne, ondje  i ostaje.
{11:4} Tko pazi na vjetar, ne sije, i tko gleda na oblake, ne zanje.
{11:5} Kao sto ne znas koji je put vjetru ni kako postaju kosti  u utrobi trudne zene, tako ne znas ni djela Boga koji sve tvori.
{11:6} Ujutro sij svoje sjeme, a navecer nek' ti ruka ne pociva. Jer ne znas da li ce biti bolje ovo ili ono, ili ce oboje biti  jednako dobro.
{11:7} Ljupka je svjetlost i ugodno je ocima vidjeti sunce.
{11:8} Ali ako covjek zivi i mnogo godina, neka se uvijek veseli, a neka se sjeti da ce tamnih dana biti mnogo. Ispraznost je  sve sto ce doci.
{11:9} Zato se raduj, mladicu, za svoje mladosti, i veseli se u danima svoga mladenastva; idi putovima svoga srca i slijedi zelje svojih ociju; ali znaj da ce ti za sve to suditi Bog.
{11:10} Ukloni dakle jad iz svoga srca i udalji bol od svojega tijela. Ali je isprazna i mladost i doba tamnih kosa.
{12:1} I sjecaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije  nego dodu zli dani i prispiju godine kad ces reci: "Ne mile mi  se."
{12:2} Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kise.
{12:3} U dan kad zadrhte cuvari kuce i pognu se junaci, i dosaduju se mlinarice jer ih je premalo, i potamne oni koji gledaju kroz prozore;
{12:4} kad se zatvore ulicna vrata, oslabi sum mlina, kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.
{12:5} Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja; a badem je u cvatu, i skakavac ne skace vise, i koprov plot puca, jer covjek ide u svoj vjecni dom! A narikace vec se krecu ulicama.
{12:6} Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrc na izvoru i slomi tocak na bunaru;
{12:7} i vrati se prah u zemlju kao sto je iz nje i dosao, a duh  se vrati Bogu koji ga je dao.
{12:8} Ispraznost nad ispraznostima, veli Propovjednik, sve je  ispraznost.
{12:9} A osim toga sto je sam Propovjednik bio mudar, on je i  narod ucio mudrosti te je odmjerio, ispitao i sastavio mnogo  mudrih izreka.
{12:10} Ujedno se Propovjednik trudio pronaci prikladne  rijeci i izravno izraziti istinu.
{12:11} Besjede su mudrih ljudi kao ostani i kao pobodeni kolci:  pastir se njima sluzi na dobro svojega stada.
{12:12} I na kraju, sine moj, znaj da je neizmjerno mnogo truda  potrebno da se napise knjiga i da mnogo ucenje umara tijelo.
{12:13} Cujmo svemu zavrsnu rijec: "Boj se Boga, izvrsuj njegove  zapovijedi, jer - to je sav covjek."
{12:14} Jer sva ce skrivena  djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.