{1:1} Rijec Jahvina koja dode Hosei, sinu Beerijevu, u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih, u dane Jeroboama, sina Joaseva, kralja izraelskog.
{1:2} Pocetak rijeci Jahvinih Hosei. Jahve rece Hosei: "Idi, ozeni se bludnicom i izrodi djecu bludnicku, jer se zemlja bludu  odala, odmetnuvsi se od Jahve!"
{1:3} I on ode, uze Gomeru, kcer Diblajimovu, koja zace i rodi  mu sina.
{1:4} Jahve mu rece: "Nadjeni mu ime Jizreel, jer jos samo malo  i kaznit cu pokolje jizreelske na domu Jehuovu i dokoncat cu  kraljevstvo doma Izraelova.
{1:5} I u taj dan slomit cu luk Izraelov  u Dolini jizreelskoj."
{1:6} I ona opet zace i rodi kcer. I rece mu Jahve: "Nadjeni  joj ime Nemila, jer mi odsad nece biti mila kuca Izraelova, od  nje cu se povuci;
{1:7} a omiljet ce mi kuca Judina, spasit cu je  Jahvom, Bogom njihovim, a necu je spasiti lukom, macem ni kopljem, ni konjima ni konjanicima."
{1:8} Kad odoji Nemilu, zace opet i rodi sina.
{1:9} I rece Jahve:  "Nadjeni mu ime Ne-narod-moj, jer vise niste narod moj i ja vama  nisam vise Onaj koji jest."
{1:10} (2:1) "A djece Izraelove bit ce brojem k'o pijeska u moru sto se izmjerit' ne moze ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat ce ih: 'Sinovi Boga zivoga.'
{1:11} (2:2) Ujedinit ce se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit ce sebi jednoga glavara i otici ce iz zemlje; jer velik ce biti dan jizreelski.
{2:1} (2:3) Recite braci svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.'
{2:2} (2:4) Podignite tuzbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije vise zena, a ja joj muz vise nisam. Nek' odbaci od sebe bludnicenja i preljube izmed' svojih dojki,
{2:3} (2:5) da je golu ne svucem te ucinim da bude k'o na dan rodenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i zedu ne umorim.
{2:4} (2:6) Ja joj djece necu milovati, jer djeca su to bludnicka.
{2:5} (2:7) Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zace. Da, rekla je: 'Trcat cu za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i pice moje.'
{2:6} (2:8) Stoga cu put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nade vise svojih staza.
{2:7} (2:9) I trcat ce za milosnicima, ali ih stici nece, trazit ce ih, al' ih nece pronaci. Tada ce reci: 'Idem se vratiti prvome muzu, jer sretnija bijah prije nego sada.'
{2:8} (2:10) I ona nije razumjela da joj ja davah i zito i most i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega nacinise baale.
{2:9} (2:11) Stoga cu uzeti natrag svoje zito u svoje vrijeme i svoj most u pravi cas; oduzet cu svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju;
{2:10} (2:12) sad cu joj otkriti sramotu na oci njenih milosnika, i nitko je iz moje nece izbaviti ruke.
{2:11} (2:13) Ucinit cu kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mladacima, subotama i svim blagdanima njezinim.
{2:12} (2:14) Opustosit cu joj cokote i smokve za koje je govorila: 'To je placa sto mi je dadose moji milosnici.' Obratit cu ih u sikarje, i zivotinje ce ih poljske obrstiti.
{2:13} (2:15) Kaznit cu je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trcala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - rijec je Jahvina.
{2:14} (2:16) Stoga cu je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.
{2:15} (2:17) I vratit cu joj ondje njene vinograde, i od Doline cu akorske uciniti vrata nade. Ondje ce mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izisla iz Egipta.
{2:16} (2:18) U onaj dan - rijec je Jahvina - ti ces me zvati: 'Muzu moj', a neces me vise zvati: 'Moj Baale.'
{2:17} (2:19) Uklonit cu joj iz usta imena baalska i nece im vise ime spominjati.
{2:18} (2:20) U onaj dan, ucinit cu za njih savez sa zivotinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mac i boj istrijebit cu iz zemlje da mirno u njoj pociva.
{2:19} (2:21) Zarucit cu te sebi dovijeka; zarucit cu te u pravdi i u pravu, u njeznosti i u ljubavi;
{2:20} (2:22) zarucit cu te sebi u vjernosti i ti ces spoznati Jahvu.
{2:21} (2:23) U onaj dan - rijec je Jahvina - odazvat cu se nebesima, a ona ce se zemlji odazvati;
{2:22} (2:24) zemlja ce se odazvati zitu, mostu i ulju, a oni ce se odazvati Jizreelu.
{2:23} (2:25) I posijat cu ga u zemlji, zamilovat cu Nemilu, Ne-narodu mom reci cu: 'Ti si narod moj!' a on ce reci: 'Boze moj!'"
{3:1} Potom mi Jahve rece: "Idi opet, ljubi zenu koja drugog ljubi  i cini preljub, kao sto Jahve ljubi djecu Izraelovu dok se oni  k drugim bogovima okrecu i zude za kolacima od grozda."
{3:2} Ja  je tad kupih za petnaest srebrnika, za homer i letek jecma,
{3:3} i  rekoh joj: "Za mnogo dana ostat ces mi povucena, neces se odavati  bludu ni podavati nikojem covjeku, a ni ja necu k tebi prilaziti."
{3:4} Jer mnogo ce dana sinovi Izraelovi ostati bez kralja i  bez kneza, bez zrtve i bez stupa, bez oplecka i bez kumira.
{3:5} Poslije  toga, sinovi ce se Izraelovi vratiti; trazit ce Jahvu, Boga svoga, i Davida, svoga kralja; sa strahom ce pristupiti k Jahvi i k  njegovim dobrima, na kraju dana.
{4:1} Cujte rijec Jahvinu, sinovi Izraelovi,  jer Jahve se parbi sa stanovnicima zemlje.
{4:2} Nema vise vjernosti, nema ljubavi, nema znanja Bozjega u zemlji, vec proklinjanje i laz, ubijanje i krada, preljub i nasilje, jedna krv drugu stize.
{4:3} Stoga tuguje zemlja i ginu svi stanovnici s poljskim zvijerima i pticama nebeskim te ugibaju i ribe u moru.
{4:4} Ipak neka se nitko ne parbi, neka nitko ne kori! Ali s tobom se moram parbiti, svecenice.
{4:5} Danju ti posrces, a nocu s tobom posrce i prorok; pogubit cu mater tvoju.
{4:6} Moj narod gine: nema znanja; jer si ti znanje odbacio, i ja odbacujem tebe iz svecenstva svoga; jer si Zakon svoga Boga zaboravio, i ja cu tvoje zaboraviti sinove.
{4:7} Sto ih je vise bivalo, vise su protiv mene grijesili, Slavu su svoju Sramotom zamijenili.
{4:8} Grijesima mog naroda oni se hrane, dusa im hlepi za bezakonjem njegovim.
{4:9} I sa svecenikom bit ce k'o i s narodom; kaznit cu ga za njegove putove i naplatit cu mu za njegova djela.
{4:10} Jest ce, ali se nasititi nece; bludnicit ce, ali se nece mnoziti, jer oni su prestali stovati Jahvu -
{4:11} blud, most i vino zarobise im srce.
{4:12} Narod moj savjet trazi od drva, palica mu njegova daje odgovore: jer duh razvratni njih zavodi te se od Boga svoga bludu odaju.
{4:13} Oni zrtvuju na gorskim vrhuncima i na bregovima pale kad, pod hrastom, jablanom i dubom; jer je tako lagodno pod njihovom sjenom. I zato, odaju li se vase kceri bludu, cine li preljub vase nevjeste,
{4:14} necu vam kazniti kceri sto bludnice niti nevjeste vase sto preljub cine; jer oni sami idu nasamo s bludnicama i zrtvuju s milosnicama hramskim. Tako, bez razuma narod u propast srlja!
{4:15} Ako li se ti bludu odajes, Izraele, neka bar Juda ne grijesi! I ne idite u Gilgal, ne penjite se u Bet Aven, ne kunite se "zivoga mi Jahve."
{4:16} Jer poput junice tvrdoglave Izrael tvrdoglav postade, pa kako da ga Jahve sad pase k'o janje na prostranoj livadi?
{4:17} Efrajim se udruzio s kumirima: pusti ga!
{4:18} A kad zavrse pijanku, bluda se prihvacaju, Sramotu vole vise nego Slavu svoju.
{4:19} Vihor ce ih svojim krilima stegnuti i njihovi ce ih osramotit' zrtvenici.
{5:1} Poslusajte ovo, svecenici, pazi, dome Izraelov, dome kraljev, de posluhni, jer vas je sud! Vi ste bili zamka u Mispi i mreza napeta na Taboru.
{5:2} Jamu su duboko iskopali prestupnici, ali cu ih sve kazniti.
{5:3} Poznajem ja Efrajima, Izrael mi nije sakriven: da, Efrajime, bludu si se odao, okaljao si se, Izraele.
{5:4} Ne daju im djela njihova da se Bogu svome vrate, jer je duh bluda medu njima; oni Jahve ne poznaju.
{5:5} Ponos Izraelov svjedoci protiv njega; svojom krivnjom posrnu Efrajim, posrnut ce i Juda s njim.
{5:6} Ici ce s ovcama i govedima Jahvu traziti ali ga naci nece - povukao se od njih!
{5:7} Jahvu su iznevjerili: rodili su kopilad; vjetar ce zarki prozdrijeti polja njihova.
{5:8} Zasvirajte u rog u Gibeji, u trublju u Rami, uzbunite Bet Aven: za petama su ti, Benjamine!
{5:9} Opustosit ce Efrajima u dan kazne: medu plemenima Izraelovim objavljujem ono sto je sasvim pouzdano.
{5:10} Knezovi judejski postadose poput onih sto razmicu mede; na njih cu k'o vodu gnjev svoj izliti.
{5:11} Efrajim je tlacitelj, on pravdu gazi jer mu se svidjelo ici za nistavilom.
{5:12} A ja cu biti poput moljca Efrajimu, kao gnjilez kuci Judinoj.
{5:13} Tad je Efrajim svoju bolest vidio, a Juda ranu svoju; i pode Efrajim u Asiriju, obrati se Juda velikome kralju; al' on vas nece iscijeliti niti vam ranu vasu zalijeciti.
{5:14} Jer k'o lav cu biti Efrajimu, kao lavic domu Judinu; ja, ja cu razderati i otici, odnijet cu i nitko nece spasiti.
{5:15} Poci cu, vratit cu se na svoje mjesto, dok krivnju ne priznaju i lice moje ne potraze; kad u nevolji budu, iskat ce me.
{6:1} "Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on ce nas iscijeliti: on je udario, on ce nam poviti rane;
{6:2} poslije dva dana ozivit ce nas, treceg ce nas dana podignuti i mi cemo zivjeti pred njim.
{6:3} Tezimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On ce nam doci poput dazda jesenskog, poput kise proljetne sto natapa zemlju."
{6:4} Sto za tebe mogu uciniti, Efrajime? Sto za tebe mogu uciniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vasa, k'o rana rosa koje nestaje.
{6:5} Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao rijecima usta svojih; al' sud ce tvoj izaci k'o svjetlost.
{6:6} Jer ljubav mi je mila, ne zrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.
{6:7} Al' oni su kod Adama prekrsili Savez i ondje mene iznevjerili.
{6:8} Gilead je grad zlikovacki, pun krvavih tragova.
{6:9} Druzba je svecenicka kao zasjeda razbojnicka: ubijaju na sekemskom putu; odista, sramotu pocinjaju!
{6:10} Strahotu vidjeh u domu Izraelovu; Efrajim se ondje bludu odaje i skvrni se Izrael.
{6:11} I tebi sam, Judo, zetvu odredio kad okrenem udes naroda svoga.
{7:1} Kad hocu Izraela lijeciti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloca Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kucu provaljuje, a vani napadaju razbojnici.
{7:2} I u srcu svome oni ne kazu da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje.
{7:3} Svojom zlocom razveseljuju kralja, a knezove podloscu svojom.
{7:4} Svi su oni preljubnici, kao pec su razarena koju pekar vise ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne.
{7:5} U dan kralja nasega knezovi oboljese od zestine vina, a on ruku pruza pijanima.
{7:6} U zavjeri srce im se zari poput peci; svu noc njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni;
{7:7} poput peci svi se raspalili te prozdiru svoje suce. Padose svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije.
{7:8} Efrajim se mijesa s narodima, Efrajim je pogaca sto je ne prevrnuse.
{7:9} Tudinci prozdiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijelise glavu, a on toga i ne zna!
{7:10} Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoci; i oni se ne vracaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne traze!
{7:11} Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju.
{7:12} Kamo god otisli, na njih cu razapeti svoju mrezu, oborit cu ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zlocu.
{7:13} Tesko njima jer od mene odbjegose! Propast na njih jer se pobunise protiv mene! Otkupit' ih hocu, a oni protiv mene lazu.
{7:14} Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim lezajima; razdiru svoje lice zbog zita i mosta, ali protiv mene se bune.
{7:15} Dok sam im ja misicu krijepio, oni su zlosti smisljali protiv mene!
{7:16} Okrecu se prema nistavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbjesnjela jezika knezovi ce im od maca pasti, bit ce im to na ruglo u zemlji egipatskoj!
{8:1} Trublju na usta, poput strazara na Domu Jahvinu; jer oni moj Savez prestupise, otpadose od moga Zakona.
{8:2} Meni vicu: "Poznajemo te, Boze Izraelov."
{8:3} Ali je Izrael odbacio dobro, dusman ce ga progoniti.
{8:4} Kraljeve su postavljali bez mene, knezove birali bez znanja moga. Od srebra svog i zlata nacinise sebi kumire da budu unisteni.
{8:5} Odbacih tvoje tele, Samarijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle ce ostati necisti sinovi Izraelovi?
{8:6} Umjetnik ga je neki nacinio, i ono Bog nije. Prometnut ce se u komadice tele samarijsko.
{8:7} Posijali su vjetar, i pozet ce oluju; zito im nece proklijati, nece brasna dati; ako ga i dade prozdrijet ce ga tudinci.
{8:8} Progutan je Izrael, evo ga medu narodima poput nevrijedne posude;
{8:9} jer otidose k Asircu, divljem magarcu sto sam zivi! Efrajim obdaruje milosnike.
{8:10} Neka ih samo obdaruje, medu narode cu ih sada razasuti: i doskora ce uzdrhtati pod teretom kralja knezova.
{8:11} Zrtvenike je umnozio Efrajim, za grijeh su mu oni posluzili.
{8:12} Da mu i tisucu zakona svojih napisem, oni ih smatraju tudima.
{8:13} Nek' zrtvuju klanice sto mi ih prinose, nek' samo jedu meso! Jahvi se ne mile. Odsad ce se spominjati bezakonja njihova i njihove ce kazniti grijehe: u Egipat ce se oni vratiti.
{8:14} Izrael je zaboravio tvorca svoga i sebi dvorove sagradio; Juda je namnozio gradove tvrde. Oganj cu pustiti na gradove njegove; vatra ce mu dvorove progutati.
{9:1} Ne raduj se, Izraele, ne klici k'o drugi narodi; bludu se oda, jer, ostavivsi Boga svoga, zavolio si placu bludnicku po svim gumnima zitnim.
{9:2} Ni gumno ni kaca nece ih hraniti, i mlado ce ih vino prevariti.
{9:3} Nece vise zivjeti u zemlji Jahvinoj, Efrajim ce se vratiti u Egipat i necista ce jela jesti u Asuru.
{9:4} Nece vise Jahvi lijevati vina, nit' ce mu prinositi zrtve svoje; kruh ce im biti kao kruh zalosti, i necist ce biti tko ga bude jeo; jer njihov je kruh samo za njih, nece uci u Dom Jahvin.
{9:5} Sto cete ciniti na dan blagdanski, na dan svetkovine Jahvine?
{9:6} Jer, evo gdje odose pred pustosenjem; prihvatit ce ih Egipat, sahraniti Memfis, srebrna im blaga kopriva ce bastiniti, satore ce njihove obrasti trnje.
{9:7} Dodose dani kazne! Dodose dani odmazde! Nek' znade Izrael! Lud je prorok, nadahnuti bunca! Zbog velikog bezakonja tvoga i silnog buntovnistva.
{9:8} Efrajim uhodi sator prorokov, stavljaju mu zamke po svim putovima, odmazda je u kuci Boga njegova.
{9:9} U duboku su pali pokvarenost kao u dane Gibeje; spomenut ce se Jahve bezakonja njihova i grijehe ce njihove kazniti.
{9:10} Kao grozde u pustinji nadoh ja Izraela, kao rani plod na smokvi vidjeh oce vase; oni dodose u Baal Peor, posvetise se sramoti i postadose grozote kao ljubimci njihovi.
{9:11} Odletje poput ptice slava Efrajimova: od rodenja, od utrobe, od zaceca.
{9:12} Ako i podignu svoje sinove, oduzet cu ih prije dobi muzevne, da, tesko njima kada ih ostavim!
{9:13} Efrajim je k'o da gledam Tir na njivi posaden, al' ce Efrajim djecu svoju voditi na klanje.
{9:14} Daj im, o Jahve! A sto da im dades? Daj im krilo jalovo, dojke usahle.
{9:15} U Gilgalu sva je njihova zloca, ondje sam ih zamrzio. Zbog njihovih djela opakih iz kuce svoje cu ih izagnati, voljeti ih vise necu, svi su im knezovi odmetnici.
{9:16} Pogoden je Efrajim, korijen mu je usahnuo; roda nece imati. Ako im se i rodi djece, ubit cu im mili plod utrobe.
{9:17} Odbacit ce ih Bog moj jer ga nisu poslusali; i potucat ce se medu narodima.
{10:1} Bujna je loza bio Izrael, rod bogat ona je nosila. I sto mu je vise rodilo plodova, to je vise umnazao zrtvenike; sto mu je bogatija zemlja bila, to je kicenije dizao stupove.
{10:2} Srce je njihovo prijevarno, okajat ce to oni! Porusit ce im On zrtvenike, polomiti stupove njihove.
{10:3} Kazat ce tada: "Mi kralja nemamo jer se Jahve bojali nismo. TOa cemu bi nam bio kralj?"
{10:4} Rijeci prosiplju, lazno se kunu, sklapaju saveze; a pravo cvate k'o otrovno bilje u brazdama polja.
{10:5} Za tele betavensko strepe stanovnici Samarije; da, zbog njega tuguje narod njegov, svecenici njegovi kukaju nad njim, nad slavom njegovom jer je od njega prognana.
{10:6} A njega samog odvuci ce u Asiriju na dar velikome kralju. Efrajima stid ce spopasti, crvenjet ce se Izrael zbog svoje odluke.
{10:7} Unistena je Samarija. Njen kralj tek trunak je vodi na povrsju.
{10:8} Bit ce razorene sramne uzvisice, grijeh Izraelov; trnje ce i cicak rasti po zrtvenicima njihovim. Tad ce govoriti brdima: "Pokrijte nas!" i bregovima: "Padnite na nas!"
{10:9} Vecma no u dane gibejske grijesio si, Izraele! A da se i ondje zaustavise, ne bi li ih zatekao rat kao bezakonike gibejske?
{10:10} Kako mi se svidi, kaznit cu ih: sabrat ce se protiv njih narodi da ih za dvostruko kazne bezakonje.
{10:11} Efrajim je junica dobro naucena koja rado vrse; siju cu joj lijepu ujarmiti, upregnut cu Efrajima. Juda ce orati, Jakov branat'.
{10:12} Sijte pravednost, pozet cete ljubav; krcite zemlje nove: vrijeme je da Jahvu trazite dok ne dode i podazdi vam pravdom.
{10:13} Orali ste bezboznost, zeli bezakonje, jeli plod prijevare. Pouzdao si se u kola svoja i u mnostvo svojih ratnika,
{10:14} zato ce se vika bojna razlijegati tvojim gradovima i sve ce ti tvrde biti razorene k'o sto Salman razori Bet Arbel u dan ratni, kada mater smrskase na sinovima.
{10:15} Evo sto vam Betel ucini jer ste u zlu ogrezli: u zoru ce zavijek nestati kralja Izraelova!
{11:1} Dok Izrael bijase dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga.
{11:2} Al' sto sam ih vise zvao, sve su dalje od mene odlazili; baalima su zrtvovali, kadili kumirima.
{11:3} A ja sam Efrajima hodati ucio, drzeci ga za ruke njegove; al' oni ne spoznase da sam se za njih brinuo.
{11:4} Uzima za ljude privlacio sam ih, konopcima ljubavi; bijah im k'o onaj koji u celjustima njihovim zvale opusta; nad njega se saginjah i davah mu jesti.
{11:5} U zemlju egipatsku on ce se vratiti, Asirac ce mu kraljem biti, jer se ne htjede vratiti k meni.
{11:6} Mac ce bjesnjeti njegovim gradovima, unistiti prijevornice njegove, prozdirat ce zbog spletaka njegovih.
{11:7} Narod je moj sklon otpadu; i premda ga k Visnjem dozivlju, nitko da ga podigne.
{11:8} Kako da te dadem, Efrajime, kako da te predam, Izraele! Kako da te dadem kao Admu, da ucinim s tobom kao Sebojimu? Srce mi je uznemireno, uzavrela mi sva utroba:
{11:9} necu vise gnjevu dati maha, necu opet zatirati Efrajima, jer ja sam Bog, a ne covjek: Svetac posred tebe - necu vise gnjevan dolaziti!
{11:10} Za Jahvom ce ici on, k'o lav on ce rikati; a kad zarikao bude, sinovi ce mu veselo dohrliti sa zapada;
{11:11} k'o ptice ce dohrliti iz Egipta, k'o golubica iz zemlje asirske, i naselit cu ih po kucama njihovim - rijec je Jahvina.
{11:12} (12:1) Opkolio me lazju Efrajim i prijevarom Izraelov dom. A i Juda jos je nestalan Bogu, Svecu vjernome.
{12:1} (12:2) Efrajim pase vjetar, za vjetrom istocnim trci cio dan, sve vise je lazi njegovih i nasilja. Savez sklapaju s Asirijom, ulje nose u Egipat.
{12:2} (12:3) S Izraelom ima Jahve parnicu, kaznit ce Jakova prema postupcima, vratit ce mu po djelima njegovim.
{12:3} (12:4) Vec u krilu materinu brata je potisnuo, u snazi muzevnoj s Bogom se borio.
{12:4} (12:5) S Andelom se borio i nadvladao ga, plakao je i zaklinjao ga. Nasao ga je u Betelu i ondje mu je govorio.
{12:5} (12:6) Da, Jahve, Bog nad Vojskama, Jahve je ime njegovo.
{12:6} (12:7) Ti se dakle Bogu svojem vrati, cuvaj ljubav i pravednost i u Boga se svoga uzdaj svagda!
{12:7} (12:8) U ruci je Kanaanu kriva tezulja, on voli zakidati.
{12:8} (12:9) I rece Efrajim: "Samo sam se obogatio, blago sam nagomilao." Ali nista mu od sveg dobitka nece ostati, jer se ogrijesio bezakonjima.
{12:9} (12:10) Ja sam Jahve, Bog tvoj, sve od zemlje egipatske, jos cu ti dati da stanujes pod satorima kao u dane Sastanka;
{12:10} (12:11) govorit cu prorocima, umnozit cu videnja i po prorocima prispodobom uciti.
{12:11} (12:12) Gilead je puko bezakonje, ispraznost sama; u Gilgali zrtvuju bikove; zato ce im oltari biti k'o hrpe kamenja u brazdama poljskim.
{12:12} (12:13) Jakov pobjeze u kraj aramski, za zenu sluzase Izrael, za zenu jednu stada cuvase.
{12:13} (12:14) Al' po Proroku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po Proroku on ga je cuvao.
{12:14} (12:15) Pregorko ga Efrajim uvrijedi: stoga ce krv njegovu na nj svaliti, platit ce mu Gospod njegov za pogrde.
{13:1} Kad je Efrajim govorio, strah je zadavao, jer bijase on prvak u Izraelu, al' ogrijesi se Baalom i poginu.
{13:2} I sad jos grijese oni od srebra pravec' sebi kipove, kumire po svojoj masti; svi su oni djelo rukotvorca! Tima - vele - zrtvujte, ljudi neka cjelivaju teoce!
{13:3} Zato, bit ce oni kao oblak jutarnji, kao rosa koje brzo nestaje, kao pljeva raznesena s gumna, kao dim sto kroz otvor izlazi.
{13:4} A ja sam Jahve, Bog tvoj sve od zemlje egipatske: drugog Boga osim mene ne ljubi! Osim mene nema spasitelja.
{13:5} Ja te ljubljah u pustinji, u zemlji suhoj.
{13:6} Ja ih pasoh, i siti bijahu; nasicenima srce se uzoholi; i tako me zaboravise.
{13:7} Stoga cu im biti kao lav, kao leopard sto na putu vreba;
{13:8} kao medvjedica kojoj ugrabise mlade, ja cu se na njih baciti, rastrgat' im grudi do srca; k'o lav cu prozdrijeti meso njihovo, zvijeri ce ih poljske rastrgati.
{13:9} Unistit cu te, Izraele, i tko ce ti pomoci?
{13:10} TOa gdje ti je kralj da te spasi, gdje tvoji knezovi da te brane - oni za koje si govorio: "Daj mi kralja i knezove!"
{13:11} U gnjevu svom kralja ti dadoh i u srdzbi ti ga uzimam.
{13:12} Dobro se cuva bezakonje Efrajimovo, grijeh je njegov dobro pohranjen.
{13:13} Dodose na nj trudovi porodiljski, ali on je ludo cedo, ne izlazi na vrijeme iz utrobe materine!
{13:14} Ja cu ih izbaviti od vlasti Podzemlja, od smrti cu ih spasiti! Gdje je tvoja kuga, o smrti, gdje pomor tvoj, Podzemlje! Samilost se sakri od mojih ociju!
{13:15} Tako je rodan medu bracom Efrajim, ali ce doci vjetar istocni, vjetar Jahvin iz pustinje: isusit ce mu izvore, presahnuti studence, opljackat mu riznicu, blago odnijeti.
{13:16} (14:1) Ispastat ce Samarija jer se protiv Boga svoga pobunila. Od maca past ce oni, djecu ce njihovu smrskati, zene trudne rasporiti.
{14:1} (14:2) Vrati se, Izraele, Jahvi Bogu svome, jer zbog svojeg si bezakonja posrnuo.
{14:2} (14:3) Uzmite sa sobom rijeci i Jahvi se vratite. Recite mu: "Skini sa nas bezakonje i dobrohotno primi da ti prinesemo plod svojih usana.
{14:3} (14:4) Asirac nas nece izbavljati i necemo konje vise jahati niti cemo djelu ruku svojih govoriti: 'Boze nas!' - jer u tebe sirota milost nalazi."
{14:4} (14:5) Iscijelit cu ih od njihova otpada, od svega cu ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih.
{14:5} (14:6) Bit cu kao rosa Izraelu; kao ljiljan on ce cvasti, pustit ce korijen poput jablana,
{14:6} (14:7) nadaleko pruzat ce izdanke. Ljepota ce mu biti kao u masline, miris poput libanonskog.
{14:7} (14:8) Opet ce u mojoj sjeni boraviti, uzgajat ce svoju psenicu, vinograde gajit' sto ce steci ime vina helbonskog.
{14:8} (14:9) Efrajime, sto ti imas jos s kumirima? Ja sam ga uslisao i pogledao. Ja sam poput zelena cempresa: po meni si rodan plodovima.
{14:9} (14:10) Tko je mudar neka shvati ovo, i covjek razuman neka spozna! Jer pravi su putovi Jahvini: pravednici hode po njima, gresnici na njima posrcu.