{1:1} Pocetak Evandelja Isusa Krista Sina Bozjega.
{1:2} Pisano je u  Izaiji proroku: Evo saljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put.
{1:3} Glas vice u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
{1:4} Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao  krst obracenja na otpustenje grijeha.
{1:5} Grnula k njemu sva judejska  zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krstenje u rijeci  Jordanu ispovijedajuci svoje grijehe.
{1:6} Ivan bijase odjeven u devinu dlaku, s koznatim pojasom  oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom.
{1:7} I propovijedao je: "Nakon mene dolazi jaci od mene. Ja nisam dostojan sagnuti  se i odrijesiti mu remenje na obuci.
{1:8} Ja vas krstim vodom,  a on ce vas krstiti Duhom Svetim."
{1:9} Onih dana dode Isus iz Nazareta galilejskoga i primi u  Jordanu krstenje od Ivana.
{1:10} I odmah, cim izade iz vode, ugleda  otvorena nebesa i Duha poput goluba gdje silazi na nj,
{1:11} a  glas se zaori s nebesa: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi  sva milina!
{1:12} I odmah ga Duh nagna u pustinju.
{1:13} I bijase u pustinji  cetrdeset dana, gdje ga je iskusavao Sotona; bijase sa zvijerima, a andeli mu sluzahu.
{1:14} A posto Ivan bijase predan, otide Isus u Galileju. Propovijedao  je evandelje Bozje:
{1:15} "Ispunilo se vrijeme, priblizilo se kraljevstvo  Bozje! Obratite se i vjerujte evandelju!"
{1:16} I prolazeci uz Galilejsko more, ugleda Simuna i Andriju, brata Simunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari.
{1:17} I rece  im Isus: "Hajdete za mnom i ucinit cu vas ribarima ljudi!"
{1:18} Oni  odmah ostavise mreze i podose za njim.
{1:19} Posavsi malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova  brata Ivana: u ladi su krpali mreze.
{1:20} Odmah pozva i njih.  Oni ostave oca Zebedeja u ladi s nadnicarima i otidu za njim.
{1:21} I stignu u Kafarnaum. Odmah u subotu ude on u sinagogu  i poce naucavati.
{1:22} Bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta ucio  ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
{1:23} A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao covjek opsjednut  necistim duhom. On povika:
{1:24} "Sto ti imas s nama, Isuse Nazarecanine?  Dosao si da nas unistis? Znam tko si: Svetac Bozji!"
{1:25} Isus  mu zaprijeti: "Umukni i izidi iz njega!"
{1:26} Nato necisti duh  potrese njime pa povika iz svega glasa i izide iz njega.
{1:27} Svi se zaprepastise te se zapitkivahu: "Sto li je ovo?  Nova li i snazna nauka! Pa i samim necistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se."
{1:28} I proculo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
{1:29} I odmah posto izidose iz sinagoge, ude s Jakovom i Ivanom  u kucu Simunovu i Andrijinu.
{1:30} A punica Simunova lezala u ognjici.  I odmah mu kazu za nju.
{1:31} On pristupi, prihvati je za ruku  i podize. I pusti je ognjica. I posluzivase im.
{1:32} Uvecer, kad sunce zade, donosahu preda nj sve bolesne  i opsjednute.
{1:33} I sav je grad nagrnuo k vratima.
{1:34} I on ozdravi  bolesnike - a bijahu mnogi i razne im bolesti - i zloduhe mnoge  izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
{1:35} Rano ujutro, jos za mraka, ustane, izide i povuce se  na samotno mjesto i ondje se moljase.
{1:36} Potrazise ga Simun  i njegovi drugovi.
{1:37} Kad ga nadose, rekose mu: "Svi te traze."
{1:38} Kaze im: "Hajdemo drugamo, u obliznja mjesta, da i ondje  propovijedam! Ta zato sam dosao."
{1:39} I prode svom Galilejom:  propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
{1:40} I dode k njemu neki gubavac, klekne i zamoli: "Ako hoces, mozes me ocistiti!"
{1:41} Isus ganut pruzi ruku, dotace ga se  pa ce mu: "Hocu, budi cist!"
{1:42} I odmah nesta s njega gube i  ocisti se.
{1:43} Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi
{1:44} rijecima:  "Pazi, nikomu nista ne kazuj, nego idi, pokazi se sveceniku  i prinesi za svoje ociscenje sto propisa Mojsije, njima za svjedocanstvo."
{1:45} Ali cim izide, stane on uvelike pripovijedati i razglasavati  dogadaj tako da Isus vise nije mogao javno uci u grad, nego se  zadrzavao vani na samotnim mjestima. I dolazahu k njemu odasvud.
{2:1} I posto nakon nekoliko dana opet ude u Kafarnaum, proculo se  da je u kuci.
{2:2} I skupise se mnogi te vise nije bilo mjesta  ni pred vratima. On im navjescivase Rijec.
{2:3} I dodu noseci k  njemu uzetoga. Nosila ga cetvorica.
{2:4} Buduci da ga zbog mnostva  nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijase  Isus. Nacinivsi otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti lezao.
{2:5} Vidjevsi njihovu vjeru, kaze Isus uzetome: "Sinko! Otpustaju  ti se grijesi."
{2:6} Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji pocese  mudrovati u sebi:
{2:7} "Sto to ovaj govori? Huli! Ta tko moze grijehe  otpustati doli Bog jedini?"
{2:8} Isus duhom odmah proniknu da tako  mudruju u sebi, pa ce im: "Sto to mudrujete u sebi?
{2:9} Ta sto  je lakse? Reci uzetomu: 'Otpustaju ti se grijesi' ili reci: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?'
{2:10} Ali da znate: vlastan je Sin  Covjecji na zemlji otpustati grijehe!" I rece uzetomu:
{2:11} "Tebi  zapovijedam, ustani, uzmi postelju i podi kuci!"
{2:12} I on usta, uze odmah postelju i izide na ocigled svima. Svi su zaneseni  slavili Boga govoreci: "Takvo sto nikad jos ne vidjesmo!"
{2:13} Isus ponovno izide k moru. Sve je ono mnostvo grnulo  k njemu i on ih poucavase.
{2:14} Prolazeci ugleda Levija Alfejeva  gdje sjedi u carinarnici. I kaze mu: "Podi za mnom!" On usta  i pode za njim.
{2:15} Kada zatim Isus bijase za stolom u njegovoj kuci, nadose  se za stolom s njime i njegovim ucenicima i mnogi carinici i  gresnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga
{2:16} i pismoznanci  farizejske sljedbe pa vidjevsi da jede s gresnicima i carinicima  rekose njegovim ucenicima: "Zasto jede s carinicima i gresnicima?"
{2:17} Cuvsi to, Isus im rece: "Ne treba zdravima lijecnika, nego  bolesnima! Ne dodoh zvati pravednike, nego gresnike."
{2:18} Ivanovi su ucenici i farizeji postili. I dodu neki i  kazu mu: "Zasto ucenici Ivanovi i ucenici farizejski poste, a  tvoji ucenici ne poste?"
{2:19} Nato im Isus rece: "Mogu li svatovi  postiti dok je zarucnik s njima? Dokle god imaju zarucnika sa  sobom, ne mogu postiti.
{2:20} Doci ce vec dani kad ce im se ugrabiti  zarucnik i tada ce postiti u onaj dan!"
{2:21} "Nitko ne prisiva krpe od sirova sukna na staro odijelo.  Inace nova zakrpa vuce sa starog odijela pa nastane jos veca  rupa."
{2:22} "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjesine. Inace  ce vino poderati mjesine pa propade i vino i mjesine. Nego -  novo vino u nove mjesine!"
{2:23} Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Njegovi ucenici  pocese putem trgati klasje. A farizeji mu rekose:
{2:24} "Gle! Zasto  cine sto subotom nije dopusteno?"
{2:25} Isus im odgovori: "Zar nikad niste citali sto ucini David  kad ogladnje te se nade u potrebi on i njegovi pratioci?
{2:26} Kako  za velikog svecenika Ebjatara ude u Dom Bozji i pojede prinesene  kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svecenika; a on dade  i svojim pratiocima?"
{2:27} I govorase im: "Subota je stvorena radi covjeka, a ne  covjek radi subote.
{2:28} Tako, Sin Covjecji gospodar je subote!"
{3:1} Ude ponovno u sinagogu. Bio je ondje covjek usahle ruke.
{3:2} A  oni vrebahu hoce li ga Isus u subotu izlijeciti, da ga optuze.
{3:3} On kaze covjeku usahle ruke: "Stani na sredinu!"
{3:4} A njima  ce: "Je li subotom dopusteno ciniti dobro ili ciniti zlo, zivot  spasiti ili pogubiti?" No oni su sutjeli.
{3:5} A on, razaloscen okorjeloscu srca njihova, srdito ih osinu  pogledom pa rece tom covjeku: "Ispruzi ruku!" On ispruzi - i  ruka mu zdrava!
{3:6} Farizeji izidu i dadnu se odmah s herodovcima na vijecanje  protiv njega kako da ga pogube.
{3:7} Isus se s ucenicima povuce k moru. Za njim je isao silan  svijet iz Galileje. I iz Judeje,
{3:8} iz Jeruzalema, iz Idumeje, iz Transjordanije i iz okolice Tira i Sidona - silno je mnostvo  culo sto cini i nagrnulo k njemu.
{3:9} Stoga rece ucenicima neka mu se zbog mnostva pripravi  ladica da ga ne bi zgnjeli.
{3:10} Jer mnoge je ozdravio pa su se  svi koji bijahu pogodeni kakvim zlom bacali na nj da bi ga se  dotakli.
{3:11} A necisti duhovi, cim bi ga spazili, padali bi preda  nj i vikali: "Ti si Sin Bozji!"
{3:12} A on im se ostro prijetio  da ga ne prokazuju.
{3:13} Uzide na goru i pozove koje sam htjede. I dodose k njemu.
{3:14} I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih salje propovijedati
{3:15} s vlascu da izgone davle.
{3:16} Ustanovi dakle dvanaestoricu:  Simuna, kojemu nadjenu ime Petar,
{3:17} i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi  groma,
{3:18} i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i  Jakova Alfejeva i Tadeja i Simuna Kananajca
{3:19} i Judu Iskariotskoga, koji ga izda.
{3:20} I dode Isus u kucu. Opet se skupi toliko mnostvo da nisu  mogli ni jesti.
{3:21} Cuvsi to, dodose njegovi da ga obuzdaju jer  se govorilo: "Izvan sebe je!"
{3:22} I pismoznanci sto sidose iz Jeruzalema govorahu: "Beelzebula  ima, po poglavici davolskom izgoni davle."
{3:23} A on ih dozva pa im u prispodobama govorase: "Kako moze  Sotona Sotonu izgoniti?
{3:24} Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne moze opstati.
{3:25} Ili: ako se kuca u sebi razdijeli,  ona ne moze opstati.
{3:26} Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao  i razdijelio se, ne moze opstati, nego mu je kraj.
{3:27} Nitko, dakako, ne moze u kucu jakoga uci i oplijeniti mu pokucstvo  ako prije jakoga ne sveze. Tada ce mu kucu oplijeniti!"
{3:28} Doista, kazem vam, sve ce se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule.
{3:29} No pohuli  li tko na Duha Svetoga, nema oprostenja dovijeka; krivac je grijeha  vjecnoga."
{3:30} Jer govorahu: "Duha necistoga ima."
{3:31} I dodu majka njegova i braca njegova. Ostanu vani, a  k njemu posalju neka ga pozovu.
{3:32} Oko njega je sjedjelo mnostvo.  I reknu mu: "Eno vani majke tvoje i brace tvoje, traze te!"
{3:33} On  im odgovori: "Tko je majka moja i braca moja?"
{3:34} I okruzi pogledom po onima sto su sjedjeli oko njega  u krugu i kaze: "Evo majke moje, evo brace moje!
{3:35} Tko god  vrsi volju Bozju, on mi je brat i sestra i majka."
{4:1} I poce opet poucavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet  te on ude u ladu i sjede na moru, a sve ono mnostvo bijase uz  more, na kopnu.
{4:2} Poucavao ih je u prispodobama mnogocemu. Govorio im u  pouci:
{4:3} "Poslusajte! Gle, izide sijac sijati.
{4:4} I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dodose ptice i pozobase ga.
{4:5} Neko  opet pade na kamenito tlo gdje nemase dosta zemlje. Odmah izniknu  jer nemase duboke zemlje.
{4:6} Ali kad ogranu sunce, izgorje; i  jer nemase korijenja, osusi se.
{4:7} Neko opet pade u trnje i trnje  uzraste i ugusi ga te ploda ne donese.
{4:8} Neko napokon pade u  dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnozi, te donese:  jedno tridesetostruko, jedno sezdesetostruko, jedno stostruko."
{4:9} I doda: "Tko ima usi da cuje, neka cuje!"
{4:10} Kad bijase nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom  pitahu ga o prispodobama.
{4:11} I govorase im: "Vama je dano otajstvo  kraljevstva Bozjega, a onima vani sve biva u prispodobama:
{4:12} da gledaju, gledaju - i ne vide, slusaju, slusaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti."
{4:13} I kaze im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako cete onda  razumjeti prispodobe uopce?
{4:14} Sijac sije Rijec.
{4:15} Oni uz  put, gdje je Rijec posijana, jesu oni kojima, netom cuju, odmah  dolazi Sotona i odnosi Rijec u njih posijanu.
{4:16} Zasijani na  tlo kamenito jesu oni koji kad cuju Rijec, odmah je s radoscu  prime,
{4:17} ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad  nastane nevolja ili progonstvo zbog Rijeci, odmah se sablazne.
{4:18} A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji poslusaju  Rijec,
{4:19} ali nadosle brige vremenite, zavodljivost bogatstva  i ostale pozude uguse Rijec te ona ostane bez ploda.
{4:20} A zasijani  na dobru zemlju jesu oni koji cuju i prime Rijec te urode: tridesetostruko, sezdesetostruko, stostruko.
{4:21} I govorase im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu  stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijecnjak?
{4:22} Ta  nista nije zastrto, osim zato da se ocituje; i nista skriveno, osim zato da dode na vidjelo!
{4:23} Ima li tko usi da cuje, neka  cuje."
{4:24} I govorase im: "Pazite sto slusate. Mjerom kojom mjerite  mjerit ce vam se. I nadodat ce vam se.
{4:25} Doista, onomu tko  ima dat ce se, a onomu tko nema oduzet ce se i ono sto ima."
{4:26} I govorase im: "Kraljevstvo je Bozje kao kad covjek baci  sjeme u zemlju.
{4:27} Spavao on ili bdio, nocu i danju sjeme klija  i raste - sam ne zna kako;
{4:28} zemlja sama od sebe donosi plod:  najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.
{4:29} A cim plod dopusti, brze se on laca srpa jer eto zetve."
{4:30} I govorase: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko  ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo?
{4:31} Kao kad se gorusicino  zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji,
{4:32} jednoc  posijano, naraste i postane vece od svega povrca pa potjera velike  grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske."
{4:33} Mnogim takvim prispodobama navjescivase im Rijec, kako  vec mogahu slusati.
{4:34} Bez prispodobe im ne govorase, a nasamo  bi svojim ucenicima sve razjasnjavao.
{4:35} Uvecer istoga dana kaze im: "Prijedimo prijeko!"
{4:36} Oni  otpuste mnostvo i povezu Isusa kako vec bijase u ladi. A pratile  su ga i druge lade.
{4:37} Najednom nasta zestoka oluja, na ladu  navale valovi te su je vec gotovo napunili.
{4:38} A on na krmi  spavase na uzglavku. Probude ga i kazu mu: "Ucitelju! Zar ne  maris sto ginemo?"
{4:39} On se probudi, zaprijeti vjetru i rece  moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.
{4:40} Tada im rece: "Sto ste bojazljivi? Kako nemate vjere?"
{4:41} Oni  se silno prestrasise pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu  se i vjetar i more pokoravaju?"
{5:1} Stigose na onu stranu mora, u kraj gerazenski.
{5:2} Cim izide  iz lade, odmah mu iz grobnica pohiti u susret neki covjek s necistim  duhom.
{5:3} Obitavaliste je imao u grobnicama. I nitko ga vise  nije mogao svezati ni lancima
{5:4} jer je vec cesto bio i okovima  i lancima svezan, ali je raskinuo okove i iskidao lance i nitko  ga nije mogao ukrotiti.
{5:5} Po cijele bi noci i dane u grobnicama  i po brdima vikao i bio se kamenjem.
{5:6} Kad izdaleka opazi Isusa, dotrci i pokloni mu se,
{5:7} a  onda u sav glas povika: "Sto ti imas sa mnom, Isuse, Sine  Boga Svevisnjega? Zaklinjem te Bogom, ne muci me!"
{5:8} Jer Isus  mu bijase rekao: "Izidi, duse necisti, iz ovoga covjeka!"
{5:9} Isus  ga nato upita: "Kako ti je ime?" Kaze mu: "Legija mi je ime!  Ima nas mnogo!"
{5:10} I uporno zaklinjase Isusa da ih ne istjera  iz onoga kraja.
{5:11} A ondje je pod brdom paslo veliko krdo svinja.
{5:12} Zaklinjahu  ga dakle: "Posalji nas u ove svinje da u njih udemo!"
{5:13} I on  im dopusti. Tada izidose necisti duhovi i udose u svinje. I krdo  od oko dvije tisuce jurnu niz obronak u more i podavi se u moru.
{5:14} Svinjari pobjegose i razglasise gradom i selima. A ljudi  podose vidjeti sto se dogodilo.
{5:15} Dodu Isusu. Ugledaju opsjednutoga:  sjedio je obucen i zdrave pameti - on koji ih je imao legiju.  I prestrase se.
{5:16} A ocevici im razlagahu kako je to bilo s  opsjednutim i ono o svinjama.
{5:17} Tada ga stanu moliti da ode  iz njihova kraja.
{5:18} Kad je ulazio u ladu, onaj sto bijase opsjednut molio  ga da bude uza nj.
{5:19} No on mu ne dopusti, nego mu rece: "Podi  kuci k svojima pa im javi sto ti je ucinio Gospodin, kako ti  se smilovao."
{5:20} On ode i poce razglasavati po Dekapolu sto  mu ucini Isus. I svi su se divili.
{5:21} Kad se Isus ladom ponovno prebacio prijeko, zgrnu se  k njemu silan svijet.
{5:22} Stajao je uz more. I dode, gle, jedan  od nadstojnika sinagoge, imenom Jair. Ugledavsi ga, padne mu  pred noge
{5:23} pa ga usrdno moljase: "Kcerkica mi je na umoru!  Dodi, stavi ruke na nju da ozdravi i ostane u zivotu!"
{5:24} I  pode s njima. A za njim je isao silan svijet i pritiskao ga.
{5:25} A neka je zena dvanaest godina bolovala od krvarenja,
{5:26} mnogo pretrpjela od pustih lijecnika, razdala sve svoje  i nista nije koristilo; stovise, bivalo joj je sve gore.
{5:27} Cuvsi  za Isusa, pride mu medu mnostvom odostraga i dotaknu se njegove  haljine.
{5:28} Mislila je: "Dotaknem li se samo njegovih haljina, bit cu spasena."
{5:29} I odmah prestane njezino krvarenje te osjeti  u tijelu da je ozdravila od zla.
{5:30} Isus odmah u sebi osjeti da je iz njega izisla sila pa  se okrenu usred mnostva i rece: "Tko se to dotaknu mojih haljina?"
{5:31} A ucenici mu rekose: "Ta vidis kako te mnostvo odasvud pritisce  i jos pitas: 'Tko me se to dotaknu?'"
{5:32} A on zaokruzi pogledom  da vidi onu koja to ucini.
{5:33} Zena, sva u strahu i trepetu, svjesna onoga sto joj se  dogodilo, pristupi i baci se preda nj pa mu kaza sve po istini.
{5:34} On joj rece: "Kceri, vjera te tvoja spasila! Podi u miru  i budi zdrava od svojega zla!"
{5:35} Dok je Isus jos govorio, eto nadstojnikovih s porukom.  "Kci ti je umrla. Cemu dalje muciti ucitelja?"
{5:36} Isus je cuo  taj razgovor, pa ce nadstojniku: "Ne boj se! Samo vjeruj!"
{5:37} I  ne dopusti da ga itko drugi prati osim Petra i Jakova i Ivana, brata Jakovljeva.
{5:38} I dodu u kucu nadstojnikovu. Ugleda buku  i one koji plakahu i naricahu u sav glas.
{5:39} Ude i kaze im:  "Sto bucite i placete? Dijete nije umrlo, nego spava."
{5:40} A  oni mu se podsmjehivahu. No on ih sve izbaci, uzme sa sobom djetetova oca i majku  i svoje pratioce pa ude onamo gdje bijase dijete.
{5:41} Primi dijete  za ruku govoreci: "Talita, kum!" sto znaci: "Djevojko! Zapovijedam  ti, ustani!"
{5:42} I djevojka odmah usta i poce hodati. Bijase  joj dvanaest godina. I u tren ostadose zapanjeni, u cudu veliku.
{5:43} On im dobro poprijeti neka toga nitko ne dozna; i rece da  djevojci dadnu jesti.
{6:1} I otisavsi odande, dode u svoj zavicaj. A doprate ga ucenici.
{6:2} I kada dode subota, poce uciti u sinagogi. I mnogi sto su  ga slusali prenerazeni govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu  je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogadaju po njegovim  rukama?
{6:3} Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Simunov? I nisu li mu sestre ovdje medu  nama?" I sablaznjavahu se o njega.
{6:4} A Isus im govorase: "Nije prorok bez casti doli u svom  zavicaju i medu rodbinom i u svom domu."
{6:5} I ne mogase ondje  uciniti ni jedno cudo, osim sto ozdravi nekoliko nemocnika stavivsi  ruke na njih.
{6:6} I cudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i naucavao.
{6:7} Dozva dvanaestoricu te ih poce slati dva po dva dajuci  im vlast nad necistim dusima.
{6:8} I zapovjedi im da na put ne  nose nista osim stapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,
{6:9} nego da nose samo sandale i da ne oblace dviju haljina.
{6:10} I govorase im: "Kad udete gdje u kucu, u njoj ostanite  dok ne odete odande.
{6:11} Ako vas gdje ne prime te vas ne poslusaju, izidite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedocanstvo."
{6:12} Otisavsi, propovijedali su obracenje,
{6:13} izgonili mnoge  zloduhe i mnoge su nemocnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
{6:14} Docuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime  te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato cudesne  sile djeluju u njemu."
{6:15} A drugi govorahu: "Ilija je!" Treci  opet: "Prorok, kao jedan od proroka."
{6:16} Herod pak na to govorase:  "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."
{6:17} Herod doista bijase dao uhititi Ivana i svezati ga u  tamnici zbog Herodijade, zene brata svoga Filipa, kojom se bio  ozenio.
{6:18} Buduci da je Ivan govorio Herodu: "Ne smijes imati  zene brata svojega!",
{6:19} Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla
{6:20} jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on  covjek pravedan i svet pa ga je stitio. I kad god bi ga slusao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slusao.
{6:21} I dode zgodan dan kad Herod o svom rodendanu priredi  gozbu svojim velikasima, casnicima i prvacima galilejskim.
{6:22} Ude  kci Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima.  Kralj rece djevojci: "Zaisti od mene sto god hoces i dat cu ti!"
{6:23} I zakle joj se: "Sto god zaistes od mene, dat cu ti, pa  bilo to i pol mojega kraljevstva."
{6:24} Ona izide pa ce svojoj  materi: "Sto da zaistem?" A ona ce: "Glavu Ivana Krstitelja!"
{6:25} I odmah zurno ude kralju te zaiste: "Hocu da mi odmah dades  na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"
{6:26} Ozalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na  htjede je odbiti.
{6:27} Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese  glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,
{6:28} donese  je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.
{6:29} Kad  za to docuse Ivanovi ucenici, dodu, uzmu njegovo tijelo i poloze  ga u grob.
{6:30} Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu  sto su cinili i naucavali.
{6:31} I rece im: "Hajdete i vi u osamu  na samotno mjesto, i otpocinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo  i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.
{6:32} Otplovise dakle ladom  na samotno mjesto, u osamu.
{6:33} No kad su odlazili, mnogi ih  vidjese i prepoznase te se pjesice iz svih gradova strcase onamo  i pretekose ih.
{6:34} Kad izide, vidje silan svijet i sazali mu se jer bijahu  kao ovce bez pastira pa ih stane poucavati u mnogocemu.
{6:35} A u kasni vec sat pristupe mu ucenici pa mu reknu: "Pust  je ovo kraj i vec je kasno.
{6:36} Otpusti ih da odu po okolnim  zaseocima i selima i kupe sebi sto za jelo."
{6:37} No on im odgovori:  "Podajte im vi jesti." Kazu mu: "Da podemo i kupimo za dvjesta  denara kruha pa da im damo jesti?"
{6:38} A on ce im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Posto  izvidjese, kazu: "Pet, i dvije ribe."
{6:39} I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.
{6:40} I pruzise se po  sto i po pedeset na svaku lijehu.
{6:41} On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izrece  blagoslov pa razlomi kruhove i davase ucenicima da posluze ljude.  Tako i dvije ribe razdijeli svima.
{6:42} I jeli su svi i nasitili se.
{6:43} I od ulomaka nakupise dvanaest  punih kosara, a i od riba.
{6:44} A jelo je pet tisuca muskaraca.
{6:45} On odmah prisili ucenike da udu u ladu i da se prebace  prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnostvo.
{6:46} I posto  se rasta s ljudima, otide u goru da se pomoli.
{6:47} Uvecer pak lada bijase posred mora, a on sam na kraju.
{6:48} Vidjevsi kako se muce veslajuci, jer im bijase protivan vjetar, oko cetvrte nocne straze dode k njima hodeci po moru. I htjede  ih mimoici.
{6:49} A oni, vidjevsi kako hodi po moru, pomislise  da je utvara pa kriknuse.
{6:50} Jer svi su ga vidjeli i prestrasili  se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"
{6:51} I uzide k njima u ladu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;
{6:52} jos ne shvatise ono o kruhovima, nego im srce  bijase stvrdnuto.
{6:53} Posto doplovise na kraj, dodu u Genezaret i pristanu.
{6:54} Kad izidu iz lade, ljudi ga odmah prepoznaju
{6:55} pa oblete  sav onaj kraj. I pocnu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje  bi culi da se on nalazi.
{6:56} I kamo bi god ulazio - u sela, u  gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili  ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se  god dotakli, ozdravljali bi.
{7:1} Skupe se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca koji dodose  iz Jeruzalema.
{7:2} I opaze da neki njegovi ucenici jedu kruh necistih, to jest neopranih ruku.
{7:3} A farizeji i svi Zidovi ne jedu ako prije temeljito ne  operu ruke; drze se predaje starih.
{7:4} Niti s trga sto jedu ako  prije ne operu. Mnogo toga jos ima sto zbog predaje drze: pranje  casa, vrceva i lonaca.
{7:5} Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: "Zasto tvoji  ucenici ne postupaju po predaji starih, nego necistih ruku blaguju?"
{7:6} A on im rece: "Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama casti, a srce mu je daleko od mene.
{7:7} Uzalud me stuju naucavajuci nauke - uredbe ljudske.
{7:8} Napustili ste zapovijed Bozju, a drzite se predaje ljudske."
{7:9} Jos im govorase: "Lijepo! Dokidate Bozju zapovijed da  biste sacuvali svoju predaju.
{7:10} Mojsije doista rece: Postuj  oca svoga i majku svoju. I: Tko prokune oca ili majku, smrcu neka se kazni.
{7:11} A vi velite: 'Rekne li tko ocu  ili majci: Pomoc koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest  sveti dar',
{7:12} takvome vise ne dopustate nista uciniti za oca  ili majku.
{7:13} Tako dokidate rijec Bozju svojom predajom, koju  sami sebi predadoste. I jos stosta tomu slicno cinite."
{7:14} Tada  ponovno dozove mnostvo i stane govoriti: "Poslusajte me svi i  razumijte!
{7:15} Nista sto izvana ulazi u covjeka ne moze ga onecistiti, nego sto iz covjeka izlazi - to ga oneciscuje.
{7:16} Tko ima usi  da cuje, neka cuje!"
{7:17} I kad od mnostva ude u kucu, upitase ga ucenici za prispodobu.
{7:18} I rece im: "Tako? Ni vi ne razumijete? Ne shvacate li da  covjeka ne moze onecistiti sto u nj ulazi
{7:19} jer mu ne ulazi  u srce, nego u utrobu te izlazi u zahod?" Tako on ocisti sva  jela.
{7:20} Jos dometnu: "Sto iz covjeka izlazi, te oneciscuje covjeka.
{7:21} Ta iznutra, iz srca covjecjega, izlaze zle namisli, bludnistva, krade, ubojstva,
{7:22} preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje.
{7:23} Sva  ta zla iznutra izlaze i oneciscuju covjeka."
{7:24} Odande otide u kraj tirski. I ude u neku kucu. Htio je  da nitko ne sazna, ali se nije mogao sakriti,
{7:25} nego odmah  docu zena koje kcerkica imase duha necistoga. Ona dode i pade  mu pred noge.
{7:26} A zena bijase Grkinja, Sirofenicanka rodom.  I moljase ga da joj iz kceri istjera zloduha.
{7:27} A on joj govorase:  "Pusti da se prije nasite djeca! Ne prilici uzeti kruh djeci  i baciti ga psicima."
{7:28} A ona ce mu: "Da, Gospodine! Ali i  psici ispod stola jedu od mrvica djecjih."
{7:29} Rece joj: "Zbog  te rijeci idi, izisao je iz tvoje kceri zloduh."
{7:30} I ode kuci  te nade dijete gdje lezi na postelji, a zloduh je bio izisao.
{7:31} Zatim se ponovno vrati iz krajeva tirskih pa preko Sidona  dode Galilejskom moru, u krajeve dekapolske.
{7:32} Donesu mu nekoga gluhog mucavca pa ga zamole da stavi  na nj ruku.
{7:33} On ga uzme nasamo od mnostva, utisne svoje prste  u njegove usi, zatim pljune i dotakne se njegova jezika.
{7:34} Upravi  pogled u nebo, uzdahne i kaze mu: "Effata!" - to ce reci: "Otvori  se!"
{7:35} I odmah mu se otvorise usi i razdrijesi spona jezika  te stade govoriti razgovijetno.
{7:36} A Isus im zabrani da nikome ne kazuju. No sto im je on  vise branio, oni su to vise razglasavali
{7:37} i preko svake mjere  zadivljeni govorili: "Dobro je sve ucinio! Gluhima daje cuti, nijemima govoriti!"
{8:1} Onih se dana opet skupio silan svijet. Buduci da nisu imali  sto jesti, dozva Isus ucenike pa im rece:
{8:2} "Zao mi je naroda  jer su vec tri dana uza me i nemaju sto jesti.
{8:3} Ako ih otpravim  gladne njihovim kucama, klonut ce putom. A neki su od njih dosli  iz daleka."
{8:4} Ucenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u  pustinji mogao nahraniti kruhom?"
{8:5} On ih zapita: "Koliko kruhova  imate?" Oni odgovore: "Sedam."
{8:6} Nato zapovjedi mnostvu da posjeda  po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davase svojim  ucenicima da posluze. I posluzise mnostvu.
{8:7} A imali su i malo  ribica. Blagoslovi i njih te rece da i to posluze.
{8:8} I jeli  su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odnijese sedam kosara.
{8:9} Bilo ih je oko cetiri tisuce. Tada ih otpusti,
{8:10} a sam sa  svojim ucenicima odmah ude u ladu i ode u kraj dalmanutski.
{8:11} Tada istupise farizeji i pocese raspravljati s njime.  Iskusavajuci ga, zatraze od njega znak s neba.
{8:12} On uzdahnu  iz sve duse i rece: "Zasto ovaj narastaj trazi znak? Zaista,  kazem vam, ovome se narastaju nece dati znak."
{8:13} Tada ih ostavi, ponovno ude u ladu pa otide prijeko.
{8:14} A zaboravise ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh  sa sobom na ladi.
{8:15} Nato ih Isus opomenu: "Pazite, cuvajte  se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!"
{8:16} Oni, zamisljeni, medu sobom govorahu: "Kruha nemamo."
{8:17} Zamijetio to Isus pa  im rece: "Zasto ste zamisljeni sto kruha nemate? Zar jos ne shvacate  i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?
{8:18} Oci imate, a ne vidite; usi imate, a ne cujete? Zar se ne sjecate?
{8:19} Kad sam ono razlomio pet kruhova na  pet tisuca, koliko punih kosara ulomaka odnijeste?" Kazu mu:  "Dvanaest."
{8:20} "A kada razlomih sedam na cetiri tisuce, koliko  punih kosara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam."
{8:21} A on  ce njima: "I jos ne razumijete?"
{8:22} Dodu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga  se dotakne.
{8:23} On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oci, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidis li sto?"
{8:24} Slijepac upilji pogled i rece: "Opazam ljude; vidim nesto  kao drvece ... hodaju."
{8:25} Tada mu Isus opet stavi ruke na oci  i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko  vidjeti.
{8:26} Tada ga posla kuci i rece mu: "Ne ulazi u selo."
{8:27} I krenu Isus i njegovi ucenici u sela Cezareje Filipove.  Putem on upita ucenike: "Sto govore ljudi, tko sam ja?"
{8:28} Oni  mu rekose: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treci opet  da si neki od proroka."
{8:29} On njih upita: "A vi, sto vi kazete, tko sam ja?" Petar prihvati i rece: "Ti si Pomazanik - Krist!"
{8:30} I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.
{8:31} I poce ih poucavati kako Sin Covjecji treba da mnogo  pretrpi, da ga starjesine, glavari svecenicki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.
{8:32} Otvoreno im to  govorase. Petar ga uze u stranu i poce odvracati.
{8:33} A on se  okrenu, pogleda svoje ucenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od  mene, sotono, jer ti nije na pameti sto je Bozje, nego sto je  ljudsko!"
{8:34} Tada dozva narod i ucenike pa im rece: "Hoce li tko za  mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj kriz i neka  ide za mnom.
{8:35} Tko hoce zivot svoj spasiti, izgubit ce ga;  a tko izgubi zivot svoj poradi mene i evandelja, spasit ce ga.
{8:36} Ta sto koristi covjeku steci sav svijet, a zivotu svojemu  nauditi?
{8:37} Ta sto da covjek dadne u zamjenu za zivot svoj?
{8:38} Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeci u ovom preljubnickom  i gresnickom narastaju - njega ce se stidjeti i Sin Covjecji  kada dode u slavi Oca svoga zajedno sa svetim andelima."
{9:1} Jos im govorase: "Zaista, kazem vam, neki od ovdje nazocnih  nece okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Bozje doslo  u sili."
{9:2} Nakon sest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana  i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred  njima.
{9:3} I haljine mu postadose sjajne, bijele veoma - nijedan  ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.
{9:4} I ukaza  im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom.
{9:5} A Petar prihvati i rece Isusu: "Ucitelju, dobro nam je  ovdje biti! Nacinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i  Iliji jednu."
{9:6} Doista nije znao sto da kaze jer bijahu prestraseni.
{9:7} I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se zacu glas:  "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slusajte ga!"
{9:8} I odjednom, obazrevsi se uokolo, nikoga uza se ne vidjese doli Isusa sama.
{9:9} Dok su silazili s gore, nalozi im da nikomu ne pripovijedaju  sto su vidjeli dok Sin Covjecji od mrtvih ne ustane.
{9:10} Oni  odrzase tu rijec, ali se medu sobom pitahu sto znaci to njegovo  "od mrtvih ustati"
{9:11} pa ga upitaju: "Zasto pismoznanci govore  da prije treba da dode Ilija?"
{9:12} A on im rece: "Ilija ce,  doduse, prije doci i sve obnoviti. Pa kako ipak pise  o Sinu Covjecjem da ce mnogo pretrpjeti i biti prezren?
{9:13} Ali, velim vam: Ilija je vec dosao i oni ucinise s njim sto im se  prohtjelo, kao sto pise o njemu."
{9:14} Kada dodose k ucenicima, ugledase oko njih silan svijet  i pismoznance kako raspravljaju s njima.
{9:15} Cim ga sve ono mnostvo  ugleda, iznenadeno brze pohrli pozdraviti ga.
{9:16} A on ih upita:  "Sto to raspravljaste s njima?"
{9:17} Odvrati netko iz mnostva:  "Ucitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha.
{9:18} Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, skripi zubima i  koci se. Rekoh tvojim ucenicima da ga izagnaju, ali ne mogose."
{9:19} On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama?  Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!"
{9:20} I dovedose ga  k njemu. Cim zloduh ugleda Isusa, potrese djecakom i on se, oboren  na zemlju, stane valjati i pjeniti.
{9:21} Isus upita njegova oca:  "Koliko je vremena kako mu se to dogada?" On rece: "Od djetinjstva!
{9:22} A cesto ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti.  Nego, ako sto mozes, pomozi nam, imaj samilosti s nama!"
{9:23} Nato  mu Isus rece: "Sto? Ako mozes? Sve je moguce onomu koji vjeruje!"
{9:24} Djecakov otac brze povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!"
{9:25} Vidjevsi da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti necistomu  duhu: "Nijemi i gluhi duse, ja ti zapovijedam, izidi iz njega  i da nisi vise u nj usao!"
{9:26} Zloduh nato zavice, zestoko strese  djecaka te izide, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da  je umro.
{9:27} No Isus ga dohvati za ruku, podize ga i on ustade.
{9:28} Kad Isus ude u kucu, upitase ga ucenici nasamo: "Kako  to da ga mi ne mogosmo izagnati?"
{9:29} Odgovori im: "Ovaj se rod  nicim drugim ne moze izagnati osim molitvom i postom."
{9:30} Otisavsi odande, prolazahu kroz Galileju. On ne htjede  da to itko sazna.
{9:31} Jer poucavase svoje ucenike. Govorase im:  "Sin Covjecji predaje se u ruke ljudima. Ubit ce ga, ali ce on, ubijen, nakon tri dana ustati."
{9:32} No oni ne razumjese te besjede, a bojahu ga se pitati.
{9:33} I dodose u Kafarnaum. I vec u kuci upita ih: "Sto ste  putem raspravljali?"
{9:34} A oni umukose jer putem medu sobom razgovarahu  o tome tko je najveci.
{9:35} On sjede i dozove dvanaestoricu te  im rece: "Ako tko zeli biti prvi, neka bude od svih posljednji  i svima posluzitelj!"
{9:36} I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i rece im:
{9:37} "Tko god jedno ovakvo dijete primi  u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego  onoga koji mene posla."
{9:38} Rece mu Ivan: "Ucitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje  ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama."
{9:39} A  Isus rece: "Ne branite mu! Jer nitko ne moze uciniti nesto silno  u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi.
{9:40} Tko nije protiv nas, za nas je."
{9:41} "Uistinu, tko vas napoji casom vode u ime toga sto ste  Kristovi, zaista, kazem vam, nece mu propasti placa."
{9:42} "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih  sto vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu  bude bacen u more."
{9:43} "Pa ako te ruka sablaznjava, odsijeci je. Bolje ti je  sakatu uci u zivot, nego s obje ruke otici u pakao, u oganj neugasivi.
{9:44} #
{9:45} I ako te noga sablaznjava, odsijeci je. Bolje ti je  hromu uci u zivot, nego s obje noge bit bacen u pakao.
{9:46} #
{9:47} I ako te oko sablaznjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku  uci u kraljevstvo Bozje, nego s oba oka biti bacen u pakao,
{9:48} gdje  crv njihov ne gine niti se oganj gasi.
{9:49} Uistinu, ognjem ce svaki od njih biti posoljen.
{9:50} Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, cime cete  nju zaciniti? Imajte sol u sebi, a mir medu sobom!"
{10:1} Krenuvsi odande, dode u judejski kraj i na onu stranu Jordana.  I opet mnostvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem obicaju ponovno  poucavase.
{10:2} A pristupe farizeji pa, da ga iskusaju, upitase: "Je li  muzu dopusteno otpustiti zenu?"
{10:3} On im odgovori: "Sto vam zapovjedi  Mojsije?"
{10:4} Oni rekose: "Mojsije je dopustio napisati otpusno  pismo i - otpustiti."
{10:5} A Isus ce im: "Zbog okorjelosti  srca vasega napisa vam on tu zapovijed.
{10:6} Od pocetka stvorenja  musko i zensko stvori ih.
{10:7} Stoga ce covjek ostaviti oca  i majku da prione uza svoju zenu;
{10:8} i dvoje njih bit ce jedno  tijelo. Tako vise nisu dvoje, nego jedno tijelo.
{10:9} Sto dakle  Bog zdruzi, covjek neka ne rastavlja!"
{10:10} U kuci su ga ucenici ponovno o tome ispitivali.
{10:11} I  rece im: "Tko otpusti svoju zenu pa se ozeni drugom, cini prema  prvoj preljub.
{10:12} I ako zena napusti svoga muza pa se uda za  drugoga, cini preljub."
{10:13} Donosili mu djecicu da ih se dotakne, a ucenici im branili.
{10:14} Opazivsi to, Isus se ozlovolji i rece im: "Pustite djecicu  neka dolaze k meni; ne prijecite im jer takvih je kraljevstvo  Bozje!
{10:15} Zaista, kazem vam, tko ne primi kraljevstva Bozjega  kao dijete, ne, u nj nece uci."
{10:16} Nato ih zagrli pa ih blagoslivljase  polazuci na njih ruke.
{10:17} I dok je izlazio na put, dotrci netko, klekne preda nj  pa ga upita: "Ucitelju dobri, sto mi je ciniti da bastinim zivot  vjecni?"
{10:18} Isus mu rece: "Sto me zoves dobrim? Nitko nije dobar  doli Bog jedini!
{10:19} Zapovijedi znades: Ne ubij! Ne cini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoci lazno! Ne otmi! Postuj oca svoga i majku!"
{10:20} On mu odgovori: "Ucitelju, sve sam to cuvao od svoje  mladosti."
{10:21} Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: "Jedno  ti nedostaje! Idi i sto imas, prodaj i podaj siromasima pa ces  imati blago na nebu. A onda dodi i idi za mnom."
{10:22} On se na  tu rijec smrkne i ode zalostan jer imase velik imetak.
{10:23} Isus zaokruzi pogledom pa ce svojim ucenicima: "Kako  li ce tesko imucnici u kraljevstvo Bozje!"
{10:24} Ucenici ostadose  zapanjeni tim njegovim rijecima. Zato im Isus ponovi: "Djeco, kako je tesko u kraljevstvo Bozje!
{10:25} Lakse je devi kroz usice  iglene nego bogatasu u kraljevstvo Bozje."
{10:26} Oni se jos vecma snebivahu te ce jedan drugome: "Pa tko  se onda moze spasiti?"
{10:27} Isus upre u njih pogled i rece: "Ljudima  je nemoguce, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguce!"
{10:28} Petar mu poce govoriti: "Evo, mi sve ostavismo i podosmo  za tobom."
{10:29} Rece Isus: "Zaista, kazem vam, nema ga tko ostavi  kucu, ili bracu, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili  polja poradi mene i poradi evandelja,
{10:30} a da ne bi sada, u  ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuca, i brace,  i sestara, i majki, i djece, i polja - i u buducem vijeku zivot  vjecni.
{10:31} A mnogi prvi bit ce posljednji i posljednji prvi."
{10:32} Putovali su tako uzlazeci u Jeruzalem. Isus je isao pred  njima te bijahu zaprepasteni, a oni koji su isli za njima, prestraseni. Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poce im kazivati sto ce  ga zadesiti:
{10:33} "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Covjecji bit  ce predan glavarima svecenickim i pismoznancima. Osudit ce ga  na smrt, predati poganima,
{10:34} izrugati i popljuvati. Izbicevat  ce ga, ubit ce ga, ali on ce nakon tri dana ustati."
{10:35} I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreci  mu: "Ucitelju, htjeli bismo da nam ucinis sto te zaistemo."
{10:36} A  on ce im: "Sto hocete da vam ucinim?"
{10:37} Oni mu rekose: "Daj  nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva."
{10:38} A Isus im rece: "Ne znate sto istete. Mozete li piti casu  koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?"
{10:39} Oni  mu rekose: "Mozemo." A Isus ce im: "Casu koju ja pijem pit cete  i krstom kojim se ja krstim bit cete krsteni,
{10:40} ali sjesti  meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati - to je onih kojima  je pripravljeno."
{10:41} Kad su to cula ostala desetorica, pocese se gnjeviti  na Jakova i Ivana.
{10:42} Zato ih Isus dozva i rece im: "Znate da  oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikasi  njihovi drze ih pod vlascu.
{10:43} Nije tako medu vama! Naprotiv, tko hoce da medu vama bude najveci, neka vam bude posluzitelj!
{10:44} I tko hoce da medu vama bude prvi, neka bude svima sluga.
{10:45} Jer ni Sin Covjecji nije dosao da bude sluzen, nego da sluzi  i zivot svoj dade kao otkupninu za mnoge."
{10:46} Dodu tako u Jerihon. Kad je Isus s ucenicima i sa silnim  mnostvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak  Bartimej, sin Timejev.
{10:47} Kad je cuo da je to Isus Nazarecanin, stane vikati: "Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!"
{10:48} Mnogi  ga usutkivahu, ali on jos jace vikase: "Sine Davidov, smiluj  mi se!"
{10:49} Isus se zaustavi i rece: "Pozovite ga!" I pozovu  slijepca sokoleci ga: "Ustani! Zove te!"
{10:50} On baci sa sebe  ogrtac, skoci i dode Isusu.
{10:51} Isus ga upita: "Sto hoces da  ti ucinim?" Slijepac mu rece: "Ucitelju moj, da progledam."
{10:52} Isus  ce mu: "Idi, vjera te tvoja spasila!" I on odmah progleda i uputi  se za njim.
{11:1} Kad se priblize Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske  gore, posalje dva ucenika
{11:2} i kaze im: "Hajdete u selo pred  vama. Cim u nj udete, naci cete privezano magare koje jos nitko  nije zajahao. Odrijesite ga i vodite.
{11:3} Ako vam tko rece: 'Sto  to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah ce ga ipak ovamo  pustiti."
{11:4} Otidose i nadose magare privezano uz vrata vani na cesti  i odrijese ga.
{11:5} A neki od nazocnih upitase: "Sto radite? Sto  drijesite magare?"
{11:6} Oni im odvrate kako im rece Isus. I pustise  ih.
{11:7} I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine  i on zajaha na nj.
{11:8} Mnogi prostrijese svoje haljine po putu, a drugi narezase zelenih grana po poljima.
{11:9} I oni pred njim  i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi  u ime Gospodnje!
{11:10} Blagoslovljeno kraljevstvo oca nasega  Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"
{11:11} I ude u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa  kako vec bijase kasno, pode s dvanaestoricom u Betaniju.
{11:12} Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.
{11:13} Ugleda  izdaleka lisnatu smokvu i pride ne bi li na njoj sto nasao. Ali  dosavsi blize, ne nade nista osim lisca jer ne bijase vrijeme  smokvama.
{11:14} Tada rece smokvi: "Nitko nikada vise ne jeo s tebe!"  Culi su to njegovi ucenici.
{11:15} Stignu tako u Jeruzalem. On ude u Hram i stane izgoniti  one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjacima isprevrta  stolove i prodavacima golubova klupe.
{11:16} I ne dopusti da itko  ista pronese kroz Hram.
{11:17} Ucio ih je i govorio: "Nije li pisano:  Dom ce se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od  njega nacinili pecinu razbojnicku!"
{11:18} Kada su za to doculi glavari svecenicki i pismoznanci, trazili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav  narod bio ocaran njegovim naukom.
{11:19} A kad se uvecerilo, izlazili  su iz grada.
{11:20} Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je  usahla do korijena.
{11:21} Petar se prisjeti pa ce Isusu: "Ucitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."
{11:22} Isus im odvrati: "Imajte vjeru Bozju.
{11:23} Zaista, kazem  vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu  svome ne posumnja, nego vjeruje da ce se dogoditi to sto kaze  - doista, bit ce mu!
{11:24} Stoga vam kazem: Sve sto god zamolite  i zaistete, vjerujte da ste postigli i bit ce vam!
{11:25} No kad  ustanete na molitvu, otpustite ako sto imate protiv koga da i  vama Otac vas, koji je na nebesima, otpusti vase prijestupke."
{11:26} #
{11:27} I dodu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dodu  k njemu glavari svecenicki, pismoznanci i starjesine.
{11:28} I govorahu  mu: "Kojom vlascu to cinis? Ili tko ti dade tu vlast da to cinis?"
{11:29} A Isus im rece: "Jedno cu vas upitati. Odgovorite mi, pa  cu vam kazati kojom vlascu ovo cinim.
{11:30} Krst Ivanov bijase  li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"
{11:31} A oni umovahu medu  sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit ce 'Zasto mu dakle ne  povjerovaste?'
{11:32} Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se  mnostva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.
{11:33} I odgovore  Isusu: "Ne znamo." A Isus ce im: "Ni ja vama necu kazati kojom  vlascu ovo cinim."
{12:1} I uze im zboriti u prispodobama: Covjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podize pa ga iznajmi  vinogradarima i otputova.
{12:2} I u svoje vrijeme posla vinogradarima  slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga.
{12:3} A oni ga  pograbise, istukose i otposlase praznih ruku.
{12:4} I opet posla  k njima drugog slugu: i njemu razbise glavu i izruzise ga.
{12:5} Trecega  takoder posla: njega ubise. Tako i mnoge druge: jedne istukose, druge pobise."
{12:6} "Jos jednoga imase, sina ljubljenoga. Njega naposljetku  posla k njima misleci: 'Postovat ce sina moga.'
{12:7} Ali ti vinogradari  medu sobom rekose: 'Ovo je bastinik! Hajde da ga ubijemo i bastina  ce biti nasa.'
{12:8} I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda."
{12:9} "Sto li ce uciniti gospodar vinograda? Doci ce i pobiti  te vinogradare i dati vinograd drugima.
{12:10} Niste li citali ovo Pismo: Kamen sto ga odbacise graditelji, postade kamen zaglavni.
{12:11} Gospodnje je to djelo - kakvo cudo u ocima nasim!"
{12:12} I trazili su da ga uhvate, ali se pobojase mnostva. Razumjese  da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.
{12:13} I posalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga  uhvate u rijeci.
{12:14} Oni dodu i kazu mu: "Ucitelju, znamo da  si istinit i ne maris tko je tko jer nisi pristran, nego po istini  ucis putu Bozjemu. Je li dopusteno dati porez caru ili nije?  Da damo ili da ne damo?"
{12:15} A on im rece proziruci njihovo licemjerje:  "Sto me iskusavate? Donesite mi denar da vidim!"
{12:16} Oni donijese.  I rece im: "Cija je ovo slika i natpis?" A oni ce mu: "Carev."
{12:17} A Isus im rece: "Caru podajte carevo, a Bogu Bozje!" I divili  su mu se.
{12:18} Dodu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuca, i  upitaju ga:
{12:19} "Ucitelju, Mojsije nam napisa: Umre li ciji  brat i ostavi zenu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat  uzme tu zenu te podigne porod bratu svomu.
{12:20} Sedmero brace  bijase. Prvi uze zenu i umrije ne ostavivsi poroda.
{12:21} I drugi  je uze te umrije ne ostavivsi poroda. I treci jednako tako.
{12:22} I  sedmorica ne ostavise poroda. Najposlije i zena umrije.
{12:23} Komu  ce biti zena o uskrsnucu, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala  za zenu."
{12:24} Rece im Isus: "Niste li u zabludi zbog toga sto ne razumijete  Pisama ni sile Bozje?
{12:25} Ta kad od mrtvih ustaju, niti se zene  niti udavaju, nego su kao andeli na nebesima.
{12:26} A sto se tice  mrtvih, da ustaju, niste li citali u knjizi Mojsijevoj ono o  grmu, kako Mojsiju rece Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov  i Bog Jakovljev?
{12:27} Nije on Bog mrtvih, nego zivih. Uvelike  se varate."
{12:28} Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slusao njihovu  raspravu. Vidjevsi da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja  je zapovijed prva od sviju?"
{12:29} Isus odgovori: "Prva je: Slusaj, Izraele! Gospodin Bog nas Gospodin je jedini.
{12:30} Zato ljubi  Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duse svoje,  i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!"
{12:31} "Druga je: Ljubi svoga bliznjega kao sebe samoga.  Nema druge zapovijedi vece od tih."
{12:32} Nato ce mu pismoznanac: "Dobro, ucitelju! Po istini si  kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega.
{12:33} Njega ljubiti  iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bliznjega  kao sebe samoga - vise je nego sve paljenice i zrtve."
{12:34} Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, rece mu: "Nisi  daleko od kraljevstva Bozjega!" I nitko se vise nije usudivao  pitati ga.
{12:35} A naucavajuci u Hramu, uze Isus govoriti: "Kako pismoznanci  kazu da je Krist sin Davidov?
{12:36} A sam David rece u Duhu Svetome: Rece Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne polozim neprijatelje tvoje za podnozje nogama tvojim!'
{12:37} Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?" Silan ga je svijet s uzitkom slusao.
{12:38} A on im u pouci  svojoj govorase: "Cuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim  haljinama, vole pozdrave na trgovima,
{12:39} prva sjedala u sinagogama  i procelja na gozbama;
{12:40} prozdiru kuce udovicke, jos pod izlikom  dugih molitava. Stici ce ih to ostrija osuda!"
{12:41} Potom sjede nasuprot riznici te promatrase kako narod  baca sitnis u riznicu. Mnogi bogatasi bacahu mnogo.
{12:42} Dode  i neka siromasna udovica i baci dva novcica, to jest jedan kvadrant.
{12:43} Tada dozove svoje ucenike i rece im: "Doista, kazem vam,  ova je sirota udovica ubacila vise od svih koji ubacuju u riznicu.
{12:44} Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviska, a ona je od  svoje sirotinje ubacila sve sto je imala, sav svoj zitak."
{13:1} Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih ucenika:  "Ucitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!"
{13:2} Isus  mu odvrati: "Vidis li ta velicanstvena zdanja? Ne, nece se ostaviti  ni kamen na kamenu nerazvaljen."
{13:3} Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sucelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija:
{13:4} "Reci nam  kada ce to biti i na koji se znak sve to ima svrsiti?"
{13:5} Tada im Isus poce govoriti: "Pazite da vas tko ne zavede.
{13:6} Mnogi ce doci u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge  ce zavesti.
{13:7} Kada pak cujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to jos nije svrsetak."
{13:8} "Narod ce ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv  kraljevstva. Bit ce potresa po raznim mjestima, bit ce gladi.  To je pocetak trudova."
{13:9} "Vi pak pazite sami na sebe. Predavat ce vas vijecima  i tuci vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat  cete zbog mene, njima za svjedocanstvo.
{13:10} A treba da se najprije  svim narodima propovijeda evandelje."
{13:11} "Kad vas budu vodili na izrucenje, ne brinite se unaprijed  sto cete govoriti, nego govorite sto vam bude dano u onaj cas.  Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti.
{13:12} Predavat ce na  smrt brat brata i otac sina. Djeca ce ustajati na roditelje  i ubijati ih.
{13:13} Svi ce vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko  ustraje do svrsetka, bit ce spasen."
{13:14} "I kad vidite da grozota pustosi stoluje gdje  joj nije mjesto - tko cita, neka razumije - koji se tada zateknu  u Judeji, neka bjeze u gore!
{13:15} Tko bude na krovu, neka ne silazi  i ne ulazi u kucu da iz nje sto uzme.
{13:16} I tko bude u polju, neka se ne okrece natrag da uzme ogrtac!"
{13:17} "Jao trudnicama i dojiljama u one dane!
{13:18} A molite  da to ne bude zimi
{13:19} jer ce onih dana biti tjeskoba kakve  ne bi od pocetka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada,  a nece je ni biti.
{13:20} I kad Gospodin ne bi skratio dane  one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi  izabra, skratio je on te dane."
{13:21} Ako vam tada tko rekne: 'Evo Krista ovdje! Eno ondje!'  - ne vjerujte.
{13:22} Ustat ce doista lazni kristi i lazni proroci  i tvorit ce znamenja i cudesa da, bude li moguce, zavedu  izabrane.
{13:23} Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam  sve!"
{13:24} Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce ce pomrcati i mjesec nece vise svijetljeti
{13:25} a zvijezde ce s neba padati i sile ce se nebeske poljuljati.
{13:26} Tada ce ugledati Sina Covjecjega gdje dolazi na oblacima  s velikom moci i slavom.
{13:27} I razaslat ce andele i sabrati  svoje izabranike s cetiri vjetra, s kraja zemlje do  na kraj neba."
{13:28} A od smokve se naucite prispodobi! Kad joj grana vec  omeksa i lisce potjera, znate: ljeto je blizu.
{13:29} Tako i vi  kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!
{13:30} Zaista, kazem vam, ne, nece uminuti narastaj ovaj dok se sve to ne zbude.
{13:31} Nebo ce i zemlja uminuti, ali rijeci moje ne, nece uminuti."
{13:32} "A o onom danu i casu nitko ne zna, pa ni andeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac."
{13:33} "Pazite! Bdijte jer ne znate kada je cas.
{13:34} Kao kad ono covjek neki polazeci na put ostavi svoju  kucu, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi  da bdije.
{13:35} Bdijte, dakle, jer ne znate kad ce se domacin vratiti  - da li uvecer ili o ponoci, da li za prvih pijetlova ili ujutro  -
{13:36} da vas ne bi nasao pozaspale ako iznenada dode."
{13:37} "Sto vama kazem, svima kazem: Bdijte!"
{14:1} Za dva dana bijase Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svecenicki  i pismoznanci trazili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju.
{14:2} Jer se govorilo: "Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna  naroda."
{14:3} I kad je u Betaniji, u kuci Simuna Gubavca, bio za stolom, dode neka zena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove  pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi.
{14:4} A neki negodovahu  te ce jedan drugomu: "Cemu to rasipanje pomasti?
{14:5} Mogla se  pomast prodati za vise od tristo denara i dati siromasima." I  otresahu se na nju.
{14:6} A Isus rece: "Pustite je, sto joj dodijavate?  Dobro djelo ucini na meni.
{14:7} Ta siromaha svagda imate uza se  i kad god hocete mozete im dobro ciniti, a mene nemate svagda.
{14:8} Ucinila je sto je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop.
{14:9} Zaista, kazem vam, gdje se god bude propovijedalo evandelje, po svem svijetu, navjescivat ce se i ovo sto ona ucini - njoj  na spomen."
{14:10} A Juda Iskariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima  svecenickim da im ga preda.
{14:11} Kad su oni to culi, obradovali  su se i obecali mu dati novca. I trazio je zgodu da ga preda.
{14:12} Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se zrtvovala pasha, upitaju ucenici Isusa: "Gdje hoces blagovati pashu, da odemo  i pripravimo?"
{14:13} On posalje dvojicu ucenika i rekne im: "Idite  u grad i namjerit cete se na covjeka koji nosi krcag vode. Podite  za njim
{14:14} pa gdje on ude, recite domacinu: 'Ucitelj pita: Gdje  mi je svratiste u kojem bih blagovao pashu sa svojim ucenicima?'
{14:15} I on ce vam pokazati na katu veliko blagovaliste, prostrto  i spremljeno. Ondje nam pripravite."
{14:16} Ucenici odu, dodu u grad i nadu kako im on rece te priprave  pashu.
{14:17} A uvecer dode on s dvanaestoricom.
{14:18} I dok bijahu za stolom te blagovahu, rece Isus: "Zaista, kazem vam, jedan ce me od vas izdati - koji sa mnom blaguje."
{14:19} Ozalosceni, stanu mu govoriti jedan za drugim: "Da nisam  ja?"
{14:20} A on im rece: "Jedan od dvanaestorice koji umace sa  mnom u zdjelicu.
{14:21} Sin Covjecji, istina, odlazi kako je o njemu  pisano, ali jao covjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi covjeku  bolje bilo da se ni rodio nije!"
{14:22} I dok su blagovali, on uze kruh, izrece blagoslov pa  razlomi, dade im i rece: "Uzmite, ovo je tijelo moje."
{14:23} I  uze casu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili.
{14:24} A on im  rece: "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.
{14:25} Zaista, kazem vam, ne, necu vise piti od ovoga roda trsova  do onoga dana kad cu ga - novoga - piti u kraljevstvu Bozjem."
{14:26} Otpjevavsi hvalospjeve, zaputise se prema Maslinskoj  gori.
{14:27} I rece im Isus: "Svi cete se sablazniti. Ta pisano  je:  Udarit cu pastira i ovce ce se razbjeci.
{14:28} Ali kad uskrsnem, ici cu pred vama u Galileju."
{14:29} Nato  ce mu Petar: "Ako se i svi sablazne, ja necu!"
{14:30} A Isus mu  rece: "Zaista, kazem ti, bas ti, danas, ove noci, prije nego  se pijetao dvaput oglasi, triput ces me zatajiti."
{14:31} Ali on  je upornije uvjeravao: "Bude li trebalo i umrijeti s tobom -  ne, necu te zatajiti." A tako su svi govorili.
{14:32} I dodu u predio imenom Getsemani. I kaze Isus svojim  ucenicima: "Sjednite ovdje dok se ne pomolim."
{14:33} I povede sa  sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga uzas i tjeskoba
{14:34} pa  im rece: "Dusa mi je nasmrt zalosna! Ostanite ovdje  i bdijte!"
{14:35} Ode malo dalje i ruseci se na zemlju molio je  da ga, ako je moguce, mimoide ovaj cas.
{14:36} Govorase: "Abba!  Oce! Tebi je sve moguce! Otkloni casu ovu od mene! Ali ne sto  ja hocu, nego sto hoces ti!"
{14:37} I dode, nade ih pozaspale pa rece Petru: "Simune, spavas?  Jedan sat nisi mogao probdjeti?
{14:38} Bdijte i molite da ne padnete  u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo."
{14:39} Opet ode i pomoli se istim rijecima.
{14:40} Ponovno dode  i nade ih pozaspale. Oci im se sklapale i nisu znali sto da mu  odgovore.
{14:41} Dode i treci put i rece im: "Samo spavajte i pocivajte!  Gotovo je! Dode cas! Evo, predaje se Sin Covjecji u ruke gresnicke!
{14:42} Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj priblizio!"
{14:43} Uto, dok je on jos govorio, stize Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s macevima i toljagama, poslana od glavara  svecenickih, pismoznanaca i starjesina.
{14:44} A izdajica im njegov  dade znak: "Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!"
{14:45} I kako dode, odmah pristupi k njemu i rece: "Ucitelju!" I  poljubi ga.
{14:46} Oni podignu na nj ruke i uhvate ga.
{14:47} A jedan  od nazocnih trgnu mac, udari slugu velikoga svecenika i odsijece  mu uho.
{14:48} Isus im prozbori: "Kao na razbojnika izidoste s macevima  i toljagama da me uhvatite.
{14:49} Danomice bijah vam u Hramu, naucavah  i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!"
{14:50} I svi ga ostave i pobjegnu.
{14:51} A jedan je mladic isao za njim, ogrnut samo plahtom.  I njega htjedose uhvatiti,
{14:52} no on ostavi plahtu i gol pobjeze.
{14:53} Zatim odvedose Isusa velikom sveceniku. I skupe se svi  glavari svecenicki, starjesine i pismoznanci.
{14:54} Petar je izdaleka  isao za njim do u dvor velikog svecenika. Tu je sjedio sa strazarima  i grijao se uz vatru.
{14:55} A glavari svecenicki i cijelo Vijece, da bi mogli pogubiti  Isusa, trazili su protiv njega kakvo svjedocanstvo, ali nikako  da ga nadu.
{14:56} Mnogi su doduse lazno svjedocili protiv njega, ali im se svjedocanstva ne slagahu.
{14:57} Ustali su neki i lazno  svjedocili protiv njega:
{14:58} "Mi smo ga culi govoriti: 'Ja cu  razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!'"
{14:59} Ali ni u tom im svjedocanstvo ne bijase  slozno.
{14:60} Usta nato veliki svecenik na sredinu i upita Isusa: "Zar  nista ne odgovaras? Sto to ovi svjedoce protiv tebe?
{14:61} A on  je sutio i nista mu nije odgovarao. Veliki ga svecenik ponovo  upita: "Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?"
{14:62} A Isus mu  rece: "Ja jesam! I gledat cete Sina Covjecjega gdje  sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim."
{14:63} Nato  veliki svecenik razdrije haljine i rece: "Sto nam jos trebaju  svjedoci?
{14:64} Culi ste hulu. Sto vam se cini?" Oni svi presudise  da zasluzuje smrt.
{14:65} I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati  ga govoreci: "Proreci!" I sluge ga stadose pljuskati.
{14:66} I dok je Petar bio dolje u dvoru, dode jedna sluskinja  velikoga svecenika;
{14:67} ugledavsi Petra gdje se grije, upre u  nj pogled i rece: "I ti bijase s Nazarecaninom, Isusom."
{14:68} On  zanijeka: "Niti znam niti razumijem sto govoris." I izide van  u predvorje, a pijetao se oglasi.
{14:69} Sluskinja ga ugleda i poce  opet govoriti nazocnima: "Ovaj je od njih!"
{14:70} On opet nijekase.  Domalo nazocni opet stanu govoriti Petru: "Doista, i ti si od  njih! Ta Galilejac si!"
{14:71} On se tada stane kleti i preklinjati:  "Ne znam covjeka o kom govorite!"
{14:72} I odmah se po drugi put  oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus  rece: "Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ces me zatajiti."  I briznu u plac.
{15:1} Odmah izjutra glavari svecenicki zajedno sa starjesinama i  pismoznancima - cijelo Vijece - uprilicili su vijecanje pa Isusa  svezali, odveli i predali Pilatu.
{15:2} I upita ga Pilat: "Ti li  si kralj zidovski?" On mu odgovori: "Ti kazes."
{15:3} I glavari  ga svecenicki tesko optuzivahu.
{15:4} Pilat ga opet upita: "Nista  ne odgovaras? Gle, koliko te optuzuju."
{15:5} A Isus nista vise  ne odgovori te se Pilat cudio.
{15:6} O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali.
{15:7} A  zajedno s pobunjenicima koji u pobuni pocinise umorstvo bijase  u okove bacen covjek zvani Baraba.
{15:8} I uzide svjetina te poce  od Pilata iskati ono sto im obicavase ciniti.
{15:9} A on im odgovori:  "Hocete li da vam pustim kralja zidovskoga?"
{15:10} Znao je doista  da ga glavari svecenicki bijahu predali iz zavisti.
{15:11} Ali glavari  svecenicki podjare svjetinu da trazi neka im radije pusti Barabu.
{15:12} Pilat ih opet upita: "Sto dakle da ucinim s ovim kojega zovete  kraljem zidovskim?"
{15:13} A oni opet povikase: "Raspni ga!"
{15:14} Rece  im Pilat: "Ta sto je zla ucinio?" Povikase jos jace: "Raspni  ga!"
{15:15} Hoteci ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa  izbiceva i preda da se razapne.
{15:16} Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu cetu
{15:17} i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov  vijenac i stave mu na glavu
{15:18} te ga stanu pozdravljati: "Zdravo, kralju zidovski!"
{15:19} I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu  po njemu i klanjahu mu se prigibajuci koljena.
{15:20} A posto ga  izrugase, svukose mu grimiz i obukose mu njegove haljine. I izvedu ga da ga razapnu.
{15:21} I prisile nekog prolaznika  koji je dolazio s polja, Simuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese kriz.
{15:22} I dovuku ga na mjesto Golgotu, sto znaci Lubanjsko mjesto.
{15:23} I nudahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze.
{15:24} Kad  ga razapese, razdijele medu se haljine njegove bacivsi za  njih kocku - sto ce tko uzeti.
{15:25} A bijase treca ura kad  ga razapese.
{15:26} Bijase napisan i natpis o njegovoj krivici:  "Kralj zidovski."
{15:27} A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.
{15:28} #
{15:29} Prolaznici su ga pogrdivali masuci glavama: "Ej, ti,  koji razvaljujes Hram i sagradis ga za tri dana,
{15:30} spasi sam  sebe, sidi s kriza!"
{15:31} Slicno i glavari svecenicki s pismoznancima  rugajuci se govorahu jedni drugima: "Druge je spasio, sebe ne  moze spasiti!
{15:32} Krist, kralj Izraelov! Neka sad side s kriza  da vidimo i povjerujemo!" Vrijedahu ga i oni koji bijahu s njim  raspeti.
{15:33} A o sestoj uri tama nasta po svoj zemlji - sve do ure  devete.
{15:34} O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eloi, Eloi  lama sabahtani?" To znaci: "Boze moj, Boze moj, zasto  si me ostavio?"
{15:35} Neki od nazocnih cuvsi to govorahu: "Gle, Iliju zove."
{15:36} A jedan otrca, natopi spuzvu octom,  natakne na trsku i pruzi mu piti govoreci: "Pustite da  vidimo hoce li doci Ilija da ga skine."
{15:37} A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.
{15:38} I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje.
{15:39} A kad satnik koji stajase njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, rece: "Zaista, ovaj covjek bijase Sin Bozji!"
{15:40} Izdaleka promatrahu i neke zene: medu njima Marija Magdalena  i Marija, majka Jakova Mladega i Josipa, i Saloma -
{15:41} te su  ga pratile kad bijase u Galileji i posluzivale mu - i mnoge druge  koje uzidose s njim u Jeruzalem.
{15:42} A uvecer, buduci da je bila Priprava, to jest predvecerje  subote,
{15:43} dode Josip iz Arimateje, ugledan vijecnik, koji takoder  iscekivase kraljevstvo Bozje: odvazi se, ude k Pilatu i zaiska  tijelo Isusovo.
{15:44} Pilat se zacudi da je vec umro pa dozva satnika  i upita ga je li odavna umro.
{15:45} Kad sazna od satnika, darova  Josipu tijelo.
{15:46} Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga  u platno te polozi u grob, koji bijase izduben iz stijene. I  dokotrlja kamen na grobna vrata.
{15:47} A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo  ga polazu.
{16:1} Kad prode subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma  kupise miomirisa da odu pomazati Isusa.
{16:2} I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku suncevu, dodu na grob.
{16:3} I razgovarahu medu sobom: "Tko ce nam otkotrljati kamen  s vrata grobnih?"
{16:4} Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijase  doista veoma velik.
{16:5} I usavsi u grob, ugledaju mladica zaogrnuta  bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplase se.
{16:6} A on ce  im: "Ne plasite se! Isusa trazite, Nazarecanina, Raspetoga? Uskrsnu!  Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga polozise.
{16:7} Nego idite, recite  njegovim ucenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje cete  ga vidjeti, kamo vam rece!"
{16:8} One izidu i stanu bjezati od groba: spopade ih strah i  trepet. I nikomu nista ne rekose jer se bojahu.
{16:9} Uskrsnuvsi dakle rano prvog dana u tjednu, ukaza se najprije  Mariji Magdaleni iz koje bijase istjerao sedam zloduha.
{16:10} Ona  ode i dojavi njegovima, tuznima i zaplakanima.
{16:11} Kad su oni  culi da je ziv i da ga je ona vidjela, ne povjerovase.
{16:12} Nakon toga ukazao se u drugome oblicju dvojici od njih  na putu dok su isli u selo.
{16:13} I oni odu i dojave drugima. Ni  njima ne povjerovase.
{16:14} Napokon se ukaza jedanaestorici dok bijahu za stolom.  Prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca sto ne povjerovase  onima koji ga vidjese uskrsla od mrtvih.
{16:15} I rece im: "Podite po svem svijetu, propovijedajte evandelje  svemu stvorenju.
{16:16} Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit ce se, a tko ne uzvjeruje, osudit ce se.
{16:17} A ovi ce znakovi pratiti  one koji uzvjeruju: u ime ce moje izganjati zloduhe, novim ce  jezicima zboriti,
{16:18} zmije uzimati; i popiju li sto smrtonosno, ne, nece im nauditi; na nemocnike ce ruke polagati, i bit ce  im dobro."
{16:19} I Gospodin Isus, posto im to rece, bude uzet na nebo  i sjede zdesna Bogu.
{16:20} Oni pak odose i propovijedahu posvuda, a Gospodin suradivase  i utvrdivase Rijec popratnim znakovima.