{1:1} Kad vec mnogi poduzese sastaviti izvjesce o dogadajima koji  se ispunise medu nama -
{1:2} kako nam to predadose oni koji od  pocetka bijahu ocevici i sluge Rijeci -
{1:3} posto sam sve, od  pocetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po  redu napisati
{1:4} da se tako osvjedocis o pouzdanosti svega u  cemu si poucen.
{1:5} U dane Heroda, kralja judejskoga, bijase neki svecenik  imenom Zaharija iz razreda Abijina. Zena mu bijase od kceri Aronovih, a ime joj Elizabeta.
{1:6} Oboje bijahu pravedni pred Bogom: zivjeli  su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.
{1:7} No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijase nerotkinja, a oboje  vec poodmakle dobi.
{1:8} Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao  svecenicku sluzbu pred Bogom,
{1:9} zdrijebom ga zapade po bogosluznom  obicaju da ude u Svetiste Gospodnje i prinese kad.
{1:10} Za vrijeme  kadenice sve je ono mnostvo naroda vani molilo.
{1:11} A njemu se ukaza andeo Gospodnji. Stajao je s desne strane  kadionoga zrtvenika.
{1:12} Ugledavsi ga, Zaharija se prepade i  strah ga spopade.
{1:13} No andeo mu rece: "Ne boj se, Zaharija!  Uslisana ti je molitva: zena ce ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut  ces mu ime Ivan.
{1:14} Bit ce ti radost i veselje i rodenje ce  njegovo mnoge obradovati.
{1:15} Bit ce doista velik pred Gospodinom.  Ni vina ni drugoga opojnog pica nece piti. Duha Svetoga  bit ce pun vec od majcine utrobe.
{1:16} Mnoge ce sinove Izraelove  obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
{1:17} Ici ce pred njim u duhu  i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne  k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."
{1:18} Nato Zaharija rece andelu: "Po cemu cu ja to razaznati.  Ta star sam i zena mi poodmakle dobi."
{1:19} Andeo mu odgovori:  "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim  s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.
{1:20} I evo, buduci  da nisi povjerovao mojim rijecima, koje ce se ispuniti u svoje  vrijeme, zanijemjet ces i neces moci govoriti do dana dok se  to ne zbude."
{1:21} Narod je iscekivao Zahariju i cudio se sto se toliko  zadrzao u Svetistu.
{1:22} Kad je napokon izasao, nije im mogao  nista reci pa zakljucise da je u Svetistu imao videnje. Nastojao  im se doduse izraziti znakovima, ali osta nijem.
{1:23} Kad se navrsise dani njegove sluzbe, otide kuci.
{1:24} Nakon  tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova zena. Krila se pet mjeseci  govoreci:
{1:25} "Evo, to mi je ucinio Gospodin u dane kad mu se  svidje skinuti s mene sramotu medu ljudima."
{1:26} U sestome mjesecu posla Bog andela Gabriela u galilejski  grad imenom Nazaret
{1:27} k djevici zarucenoj s muzem koji se zvao  Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.
{1:28} Andeo  ude k njoj i rece: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"
{1:29} Na tu se rijec ona smete i stade razmisljati kakav bi to  bio pozdrav.
{1:30} No andeo joj rece: "Ne boj se, Marijo! Ta nasla  si milost u Boga.
{1:31} Evo, zacet ces i roditi sina i nadjenut  ces mu ime Isus.
{1:32} On ce biti velik i zvat ce se Sin Svevisnjega.  Njemu ce Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,
{1:33} i kraljevat ce nad domom Jakovljevim uvijeke  i njegovu kraljevstvu nece biti kraja."
{1:34} Nato ce Marija andelu: "Kako ce to biti kad ja muza ne  poznajem?"
{1:35} Andeo joj odgovori: "Duh Sveti sici ce na te i  sila ce te Svevisnjega osjeniti. Zato ce to cedo i biti sveto, Sin Bozji.
{1:36} A evo tvoje rodakinje Elizabete: i ona u starosti  svojoj zace sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je vec sesti  mjesec.
{1:37} Ta Bogu nista nije nemoguce!"
{1:38} Nato Marija rece: "Evo sluzbenice Gospodnje, neka mi  bude po tvojoj rijeci!" I andeo otide od nje.
{1:39} Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
{1:40} Ude u Zaharijinu kucu i pozdravi Elizabetu.
{1:41} Cim Elizabeta  zacu Marijin pozdrav, zaigra joj cedo u utrobi. I napuni se Elizabeta  Duha Svetoga
{1:42} i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti  medu zenama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
{1:43} Ta otkuda  meni da mi dode majka Gospodina mojega?
{1:44} Gledaj samo! Tek  sto mi do usiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti  cedo u utrobi.
{1:45} Blazena ti sto povjerova da ce se ispuniti  sto ti je receno od Gospodina!"
{1:46} Tada Marija rece: "Velica dusa moja Gospodina,
{1:47} klikce duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
{1:48} sto pogleda na neznatnost sluzbenice svoje: odsad ce me, evo, svi narastaji zvati blazenom.
{1:49} Jer velika mi djela ucini Svesilni, sveto je ime njegovo!
{1:50} Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima sto se njega boje.
{1:51} Iskaza snagu misice svoje, rasprsi oholice umisljene.
{1:52} Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.
{1:53} Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.
{1:54} Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeca ocima nasim:
{1:55} spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
{1:56} Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati  kuci.
{1:57} Elizabeti se medutim navrsilo vrijeme da rodi. I porodi  sina.
{1:58} Kad su njezini susjedi i rodaci culi da joj Gospodin  obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
{1:59} Osmoga se dana okupe da obrezu djecaka. Htjedose ga prozvati  imenom njegova oca - Zaharija,
{1:60} no mati se njegova usprotivi:  "Niposto, nego zvat ce se Ivan!"
{1:61} Rekose joj na to: "Ta nikoga  nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao."
{1:62} Tada znakovima  upitaju oca kojim ga imenom zeli prozvati.
{1:63} On zaiska plocicu  i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zacude,
{1:64} a njemu se umah  otvorise usta i jezik te progovori blagoslivljajuci Boga.
{1:65} Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju  judejskom razglasavali svi ti dogadaji.
{1:66} I koji su god culi, razmisljahu o tome pitajuci se: "Sto li ce biti od ovoga djeteta?"  Uistinu, ruka Gospodnja bijase s njime.
{1:67} A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade  prorokovati:
{1:68} "Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, sto pohodi i otkupi narod svoj!
{1:69} Podize nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,
{1:70} kao sto obeca na usta svetih proroka svojih odvijeka:
{1:71} spasiti nas od neprijatelja nasih i od ruke sviju koji nas mrze;
{1:72} iskazati dobrotu ocima nasim i sjetiti se svetog Saveza svojega,
{1:73} zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu nasemu: da ce nam dati
{1:74} te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluzimo bez straha
{1:75} u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
{1:76} A ti, dijete, prorok ces se Svevisnjega zvati jer ces ici pred Gospodinom da mu pripravis putove,
{1:77} da pruzis spoznaju spasenja narodu njegovu po otpustenju grijeha njihovih,
{1:78} darom premilosrdnog srca Boga nasega po kojem ce nas pohoditi Mlado sunce s visine
{1:79} da obasja one sto sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge nase na put mira."
{1:80} Djecak je medutim rastao i duhom jacao. Boravio je u  pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.
{2:1} U one dane izade naredba cara Augusta da se provede popis svega  svijeta.
{2:2} Bijase to prvi popis izvrsen za Kvirinijeva upravljanja  Sirijom.
{2:3} Svi su isli na popis, svaki u svoj grad.
{2:4} Tako  i Josip, buduci da je bio iz doma i loze Davidove, uzide iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem  -
{2:5} da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zarucnicom Marijom  koja bijase trudna.
{2:6} I dok se bili ondje, navrsilo joj se vrijeme da rodi.
{2:7} I porodi sina svoga, prvorodenca, povi ga i polozi u jasle  jer za njih nije bilo mjesta u svratistu.
{2:8} A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom cuvali  nocnu strazu kod svojih stada.
{2:9} Andeo im Gospodnji pristupi  i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrasise.
{2:10} No andeo  im rece: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost  za sav narod!
{2:11} Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj  - Krist, Gospodin.
{2:12} I evo vam znaka: naci cete novorodence  povijeno gdje lezi u jaslama."
{2:13} I odjednom se andelu pridruzi  silna nebeska vojska hvaleci Boga i govoreci:
{2:14} "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!"
{2:15} Cim andeli otidose od njih na nebo, pastiri stanu poticati  jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo sto se to  dogodilo, dogadaj koji nam obznani Gospodin."
{2:16} I pohite te  pronadu Mariju, Josipa i novorodence gdje lezi u jaslama.
{2:17} Posto  sve pogledase, ispripovijedise sto im bijase receno o tom djetetu.
{2:18} A svi koji su to culi divili se tome sto su im pripovijedali  pastiri.
{2:19} Marija u sebi pohranjivase sve te dogadaje i prebirase  ih u svome srcu.
{2:20} Pastiri se zatim vratise slaveci i hvaleci Boga za sve  sto su culi i vidjeli kako im je bilo receno.
{2:21} Kad se navrsilo osam dana da bude obrezan, nadjenuse  mu ime Isus, kako ga je bio prozvao andeo prije njegova zaceca.
{2:22} Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navrsise dani njihova  ciscenja, ponijese ga u Jeruzalem da ga prikazu Gospodinu  -
{2:23} kao sto pise u Zakonu Gospodnjem: Svako musko prvorodence  neka se posveti Gospodinu! -
{2:24} i da prinesu zrtvu kako  je receno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubica.
{2:25} Zivio tada u Jeruzalemu covjek po imenu Simun. Taj covjek, pravedan i bogobojazan, iscekivase Utjehu Izraelovu i Duh Sveti  bijase na njemu.
{2:26} Objavio mu Duh Sveti da nece vidjeti smrti  dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.
{2:27} Ponukan od Duha, dode  u Hram. I kad roditelji unijese dijete Isusa da obave sto o njemu  propisuje Zakon,
{2:28} primi ga on u narucje, blagoslovi Boga i  rece:
{2:29} "Sad otpustas slugu svojega, Gospodaru, po rijeci svojoj, u miru!
{2:30} Ta vidjese oci moje spasenje tvoje,
{2:31} koje si pripravio pred licem svih naroda:
{2:32} svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."
{2:33} Otac njegov i majka divili se sto se to o njemu govori.
{2:34} Simun ih blagoslovi i rece Mariji, majci njegovoj: "Ovaj  je evo postavljen na propast i uzdignuce mnogima u Izraelu i  za znak osporavan -
{2:35} a i tebi ce samoj mac probosti dusu -  da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"
{2:36} A bijase neka prorocica Ana, kci Penuelova, iz plemena  Aserova, zena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojastva zivjela  je s muzem sedam godina,
{2:37} a sama kao udovica do osamdeset  i cetvrte. Nije napustala Hrama, nego je postovima i molitvama  danju i nocu sluzila Bogu.
{2:38} Upravo u taj cas nadode. Hvalila  je Boga i svima koji iscekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala  o djetetu.
{2:39} Kad obavise sve po Zakonu Gospodnjem, vratise se u Galileju, u svoj grad Nazaret.
{2:40} A dijete je raslo, jacalo i napunjalo  se mudrosti i milost je Bozja bila na njemu.
{2:41} Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe isli  u Jeruzalem.
{2:42} Kad mu bijase dvanaest godina, uzidose po obicaju  blagdanskom.
{2:43} Kad su minuli ti dani, vracahu se oni, a djecak  Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.
{2:44} Uvjereni  da je medu suputnicima, odose dan hoda, a onda ga stanu traziti  medu rodbinom i znancima.
{2:45} I kad ga ne nadu, vrate se u Jeruzalem  trazeci ga.
{2:46} Nakon tri dana nadose ga u Hramu gdje sjedi posred ucitelja, slusa ih i pita.
{2:47} Svi koji ga slusahu bijahu zaneseni razumnoscu  i odgovorima njegovim.
{2:48} Kad ga ugledase, zapanjise se, a majka  mu njegova rece: "Sinko, zasto si nam to ucinio? Gle, otac tvoj  i ja zalosni smo te trazili."
{2:49} A on im rece: "Zasto ste me  trazili? Niste li znali da mi je biti u onome sto je Oca mojega?"
{2:50} Oni ne razumjese rijeci koju im rece.
{2:51} I side s njima, dode u Nazaret i bijase im poslusan.  A majka je njegova brizno cuvala sve ove uspomene u svom srcu.
{2:52} A Isus napredovase u mudrosti, dobi i milosti kod  Boga i ljudi.
{3:1} Petnaeste godine vladanja cara Tiberija, dok je upravitelj  Judeje bio Poncije Pilat, tetrarh Galileje Herod, a njegov brat  Filip tetrarh Itureje i zemlje trahonitidske, i Lizanije tetrarh  Abilene,
{3:2} za velikog svecenika Ane i Kajfe, dode rijec Bozja  Ivanu, sinu Zaharijinu, u pustinji.
{3:3} On obide svu okolicu jordansku  propovijedajuci obracenicko krstenje na otpustenje grijeha
{3:4} kao  sto je pisano u Knjizi besjeda Izaije proroka: Glas vice u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
{3:5} Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brezuljak neka se slegne! Sto je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade!
{3:6} I svako ce tijelo vidjeti spasenje Bozje.
{3:7} Govorase dakle mnostvu koje je dolazilo da se krsti: "Leglo  gujinje! Tko vas samo upozori da bjezite od skore srdzbe?
{3:8} Donosite  dakle plodove dostojne obracenja. I nemojte poceti u sebi govoriti:  'Imamo oca Abrahama!' Jer, kazem vam: Bog iz ovog kamenja moze  podici djecu Abrahamovu.
{3:9} Vec je sjekira polozena na korijen  stablima: svako dakle stablo koje ne donosi dobra roda sijece  se i u oganj baca."
{3:10} Pitalo ga mnostvo: "Sto nam je dakle ciniti?"
{3:11} On  im odgovarase: "Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji  nema. U koga ima hrane, neka ucini isto tako."
{3:12} Dodose krstiti  se i carinici pa ga pitahu: "Ucitelju, sto nam je ciniti?"
{3:13} Rece  im: "Ne utjerujte vise nego sto vam je odredeno."
{3:14} Pitahu  ga i vojnici: "A nama, sto je nama ciniti?" I rece im: "Nikome  ne cinite nasilja, nikoga krivo ne prijavljujte i budite zadovoljni  svojom placom."
{3:15} Narod bijase u iscekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu  nije li on mozda Krist.
{3:16} Zato im Ivan svima rece: "Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jaci od mene. Ja nisam dostojan  odrijesiti mu remenje na obuci. On ce vas krstiti Duhom Svetim  i ognjem.
{3:17} U ruci mu vijaca da procisti gumno svoje i sabere  zito u zitnicu svoju, a pljevu ce spaliti ognjem neugasivim."
{3:18} I mnogim je drugim pobudama Ivan narodu navjescivao evandelje.
{3:19} A Heroda je tetrarha Ivan prekorio zbog Herodijade, zene  njegova brata i zbog svih njegovih zlodjela.
{3:20} Svemu tome nadoda  Herod jos i ovo: zatvori Ivana u tamnicu.
{3:21} Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo,
{3:22} side na nj Duh Sveti u tjelesnom oblicju, poput goluba, a glas se s neba zaori: "Ti si Sin moj, Ljubljeni!  U tebi mi sva milina!"
{3:23} Kad je Isus nastupio, bilo mu je oko trideset godina. Bijase - kako se smatralo - sin Josipov, Elijev,
{3:24} Matatov, Levijev, Malkijev, Janajev, Josipov.
{3:25} Matatijin, Amosov,  Naumov, Heslijev, Nagajev,
{3:26} Mahatov, Matatijin, Simijev, Josehov, Jodin,
{3:27} Johananov, Resin, Zerubabelov, Sealtielov, Nerijev,
{3:28} Malkijev, Adijev, Kosamov, Elmadamov, Erov,
{3:29} Josuin, Eliezerov, Jorimov, Matatov, Levijev,
{3:30} Simunov, Judin, Josipov, Jonamov, Elijakimov,
{3:31} Melejin, Menin, Matatin, Natanov, Davidov,
{3:32} Jisajev, Obedov, Boazov, Salin, Nahsonov,
{3:33} Aminadabov, Adminov, Arnijev, Hesronov, Peresov, Judin,
{3:34} Jakovljev, Izakov, Abrahamov, Terahov, Nahorov,
{3:35} Serugov, Reuov, Pelegov, Eberov, Selahov,
{3:36} Kenanov, Arpaksadov, Semov, Noin, Lamekov,
{3:37} Metusalahov, Henokov, Jeredov, Mahalalelov, Kenanov,
{3:38} Enosev, Setov, Adamov, Bozji.
{4:1} Isus se, pun Duha Svetoga, vratio s Jordana i Duh ga cetrdeset  dana vodio pustinjom,
{4:2} gdje ga je iskusavao davao. Tih dana  nije nista jeo, te kad oni istekose, ogladnje.
{4:3} A davao mu  rece: "Ako si Sin Bozji, reci ovom kamenu da postane kruhom."
{4:4} Isus mu odgovori: "Pisano je: Ne zivi covjek samo o kruhu."
{4:5} I povede ga davao na visoko, pokaza mu odjednom sva kraljevstva  zemlje
{4:6} i rece mu: "Tebi cu dati svu ovu vlast i slavu njihovu  jer meni je dana i komu hocu, dajem je.
{4:7} Ako se dakle poklonis  preda mnom, sve je tvoje."
{4:8} Isus mu odgovori: "Pisano je: Klanjaj se Gospodinu, Bogu svomu, i njemu jedinomu sluzi!"
{4:9} Povede ga u Jeruzalem i postavi na vrh Hrama i rece mu:  "Ako si Sin Bozji, baci se odavde dolje!
{4:10} Ta pisamo je: Andelima ce svojim zapovjediti za tebe da te cuvaju.
{4:11} I: Na rukama ce te nositi da se gdje nogom ne spotaknes o kamen."
{4:12} Odgovori mu Isus: "Receno je: Ne iskusavaj Gospodina, Boga svojega!"
{4:13} Posto iscrpi sve kusnje, davao se udalji od njega do  druge prilike.
{4:14} A Isus se u snazi Duha vrati u Galileju te glas o njemu  puce po svoj okolici.
{4:15} I slavljen od sviju, naucavase po njihovim  sinagogama.
{4:16} I dode u Nazaret, gdje bijase othranjen. I ude po svom  obicaju na dan subotni u sinagogu te ustane citati.
{4:17} Pruze  mu Knjigu proroka Izaije. On razvije knjigu i nade mjesto gdje  stoji napisano:
{4:18} Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti suznjima oslobodenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlacene,
{4:19} proglasiti godinu milosti Gospodnje.
{4:20} Tada savi knjigu, vrati je posluzitelju i sjede. Oci  sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
{4:21} On im progovori: "Danas  se ispunilo ovo Pismo sto vam jos odzvanja u usima."
{4:22} I svi  su mu povladivali i divili se milini rijeci koje su tekle iz  njegovih usta. Govorahu: "Nije li ovo sin Josipov?"
{4:23} A on im rece: "Zacijelo cete mi reci onu prispodobu:  Lijecnice, izlijeci sam sebe! Sto smo culi da se dogodilo u Kafarnaumu, ucini i ovdje, u svom zavicaju."
{4:24} I nastavi: "Zaista, kazem  vam, nijedan prorok nije dobro dosao u svom zavicaju.
{4:25} Uistinu, kazem vam, mnogo bijase udovica u Izraelu u dane Ilijine kad  se na tri godine i sest mjeseci zatvorilo nebo pa zavladala velika  glad po svoj zemlji.
{4:26} I ni k jednoj od njih nije bio poslan  Ilija doli k zeni udovici u Sarfati sidonskoj.
{4:27} I mnogo bijase  gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne  ocisti doli Naaman Sirac."
{4:28} Cuvsi to, svi se u sinagogi napune gnjevom,
{4:29} ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagraden  njihov grad da ga strmoglave.
{4:30} No on prode izmedu njih i ode.
{4:31} I side u Kafarnaum, grad galilejski. I poucavase ih subotom
{4:32} te bijahu zaneseni njegovim naukom jer silna bijase rijec  njegova.
{4:33} A zatekao se u sinagogi covjek s duhom necistoga davla.  On povika u sav glas:
{4:34} "Hej, sto ti imas s nama, Isuse Nazarecanine?  Dosao si da nas unistis! Znam ja tko si ti: Svetac Bozji."
{4:35} Isus  mu zaprijeti: "Umukni i izidi iz njega!" Nato davao covjeka obori  u sredinu te izide iz njega ne naudiv mu nista.
{4:36} I nasta opce  zaprepastenje te se medu sobom razgovarahu: "Kakve li rijeci!  S vlascu i snagom zapovijeda necistim dusima te izlaze!"
{4:37} I  glas se o njemu sirio po svim okolnim mjestima.
{4:38} Ustavsi iz sinagoge, ude u kucu Simunovu. A Simunovu  je punicu mucila velika ognjica. I zamole ga za nju.
{4:39} On se  nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade  i posluzivase im.
{4:40} O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih  bolesti dovedose ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao  ruke i ozdravljao ih.
{4:41} A iz mnogih su izlazili i zlodusi vicuci:  "Ti si Sin Bozji!" On im se prijetio i nije im dao govoriti jer  su znali da je on Krist.
{4:42} Kad osvanu dan, izide i pode na samotno mjesto. I mnostvo  ga trazilo. Dodose k njemu i zadrzavahu ga da ne ode od njih.
{4:43} A on im rece: "I drugim gradovima treba da navjescujem evandelje  o kraljevstvu Bozjem. Jer za to sam poslan."
{4:44} I naucavase  po sinagogama judejskim.
{5:1} Dok se jednom oko njega gurao narod da cuje rijec Bozju, stajase  on pokraj Genezaretskog jezera.
{5:2} Spazi dvije lade gdje stoje  uz obalu; ribari bili izasli iz njih i ispirali mreze.
{5:3} Ude  u jednu od tih lada; bila je Simunova pa zamoli Simuna da malo  otisne od kraja. Sjedne te iz lade poucavase mnostvo.
{5:4} Kada dovrsi pouku, rece Simunu: "Izvezi na pucinu i bacite  mreze za lov."
{5:5} Odgovori Simun: "Ucitelju, svu smo se noc trudili  i nista ne ulovismo, ali na tvoju rijec bacit cu mreze."
{5:6} Ucinise  tako te uhvatise veoma mnogo riba; mreze im se gotovo razdirale.
{5:7} Mahnuse drugovima na drugoj ladi da im dodu pomoci. Oni dodose  i napunise obje lade, umalo im ne potonuse.
{5:8} Vidjevsi to, Simun Petar pade do nogu Isusovih govoreci:  "Idi od mene! Gresan sam covjek, Gospodine!"
{5:9} Zbog lovine riba  sto ih ulovise bijase se zapanjio on i svi koji bijahu s njime,
{5:10} a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Simunovi.  Isus rece Simunu: "Ne boj se! Odsada ces loviti ljude!"
{5:11} Oni  izvukose lade na kopno, ostavise sve i podose za njim.
{5:12} I dok bijase u jednom gradu, gle covjeka puna gube! Ugledavsi  Isusa, padne nicice i zamoli ga: "Gospodine, ako hoces, mozes  me ocistiti."
{5:13} Isus pruzi ruku i dotakne ga se govoreci: "Hocu, ocisti se!" I odmah nesta gube s njega.
{5:14} I zapovjedi mu:  "Nikome ni rijeci, nego otidi, pokazi se sveceniku i prinesi  za svoje ociscenje kako propisa Mojsije, njima za svjedocanstvo."
{5:15} Glas se o njemu sve vise sirio i silan svijet grnuo k  njemu da ga slusa i da ozdravi od svojih bolesti.
{5:16} A on se  sklanjao na samotna mjesta da moli.
{5:17} I jednog je dana on naucavao. A sjedahu ondje farizeji  i ucitelji Zakona koji bijahu dosli iz svih galilejskih i judejskih  sela i Jeruzalema. A sila ga je Gospodnja nukala da lijeci.
{5:18} I gle, ljudi donijese na nosiljci covjeka koji bijase  uzet. Trazili su da ga unesu i stave preda nj.
{5:19} Buduci da  zbog mnostva nisu nasli kuda bi ga unijeli, popnu se na krov  te ga izmedu crepova s nosiljkom spuste u sredinu pred Isusa.
{5:20} Vidjevsi njihovu vjeru rece on: "Covjece, otpusteni su ti  grijesi!"
{5:21} Pismoznanci i farizeji pocese mudrovati: "Tko je  ovaj sto huli? Tko moze grijehe otpustati doli Bog jedini?"
{5:22} Proniknuvsi  njihovo mudrovanje, upita ih Isus: "Sto mudrujete u sebi?
{5:23} Sto  je lakse? Reci: 'Otpusteni su ti grijesi' ili reci: 'Ustani i  hodi?'
{5:24} Ali da znate: Vlastan je Sin Covjecji na zemlji otpustati  grijehe!" I rece uzetomu: "Tebi zapovijedam: ustani, uzmi nosiljku  i idi kuci!"
{5:25} I on odmah usta pred njima, uze na cemu lezase  i ode kuci slaveci Boga.
{5:26} A sve obuze zanos te su slavili Boga i puni straha govorili:  "Danas vidjesmo nesto nevideno!"
{5:27} Nakon toga izide i ugleda carinika imenom Levija gdje  sjedi u carinarnici. I rece mu: "Podi za mnom!"
{5:28} On sve ostavi, usta i pode za njim.
{5:29} I Levi mu u svojoj kuci priredi veliku gozbu. A s njime  bijase za stolom veliko mnostvo carinika i drugih.
{5:30} Farizeji  i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim ucenicima:  "Zasto s carinicima i gresnicima jedete i pijete?"
{5:31} Isus im  odgovori: "Ne treba zdravima lijecnika, nego bolesnima.
{5:32} Nisam  dosao zvati pravedne, nego gresnike na obracenje."
{5:33} A oni mu rekose: "Ucenici Ivanovi, a tako i farizejski, pocesto poste i obavljaju molitve, tvoji pak jedu i piju."
{5:34} Rece  im Isus: "Ne mozete svatove prisiliti da poste dok je zarucnik  s njima.
{5:35} Doci ce vec dani: kad im se ugrabi zarucnik, tada  ce postiti, u one dane!"
{5:36} A kazivao im je i prispodobu: "Nitko nece otparati krpe  s novog odijela da je stavi na staro odijelo. Inace ce i novo  rasparati, a starom nece pristajati krpa s novoga."
{5:37} "I nitko ne ulijeva novo vino u stare mjesine. Inace  ce novo vino proderati mjesine pa ce se i ono proliti i mjesine  ce propasti.
{5:38} Nego, novo vino neka se ulijeva u nove mjesine!"
{5:39} "I nitko pijuc staro, ne zazeli novoga. Ta veli se: 'Valja  staro!'"
{6:1} Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Ucenici su njegovi trgali  klasje, trli ga rukama i jeli.
{6:2} A neki farizeji rekose: "Zasto  cinite sto subotom nije dopusteno?"
{6:3} Odgovori im Isus: "Zar  niste citali sto ucini David kad ogladnje on i njegovi pratioci?
{6:4} Kako ude u Dom Bozji, uze, pojede i svojim pratiocima dade  prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svecenici?"
{6:5} I govorase im: "Sin Covjecji gospodar je subote!"
{6:6} Druge subote ude u sinagogu i stane naucavati. Bio je  ondje covjek kome desnica bijase usahla.
{6:7} Pismoznanci i farizeji  vrebahu na nj da li subotom lijeci kako bi nasli u cemu da ga  optuze.
{6:8} A on je znao njihove namjere pa rece covjeku s usahlom  rukom: "Ustani i stani na sredinu!" On usta i stade.
{6:9} A Isus  im rece: "Pitam ja vas: je li subotom dopusteno ciniti dobro  ili ciniti zlo? Zivot spasiti ili upropastiti?"
{6:10} Sve ih osinu  pogledom pa rece covjeku: "Ispruzi ruku!" On ucini tako - i ruka  mu zdrava.
{6:11} A oni se, izbezumljeni, pocnu dogovarati sto da  poduzmu protiv Isusa.
{6:12} Onih dana izide na goru da se pomoli. I provede noc moleci  se Bogu.
{6:13} Kad se razdanilo, dozva k sebi ucenike te izmedu  njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima:
{6:14} Simuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja,
{6:15} i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Simuna zvanoga Revnitelj,
{6:16} i Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji posta izdajica.
{6:17} Isus side s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnostvo  njegovih ucenika i silno mnostvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog
{6:18} nagrnuse da ga slusaju i  da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mucili  necisti dusi.
{6:19} Sve je to mnostvo trazilo da ga se dotakne  jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.
{6:20} On podigne oci prema ucenicima i govorase: "Blago vama, siromasi: vase je kraljevstvo Bozje!
{6:21} Blago vama koji sada gladujete: vi cete se nasititi! Blago vama koji sada placete: vi cete se smijati!
{6:22} Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopce i pogrde te izbace ime vase kao zlocinacko zbog Sina Covjecjega!
{6:23} Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, placa vasa velika je na nebu. Ta jednako su cinili prorocima oci njihovi!"
{6:24} "Ali jao vama, bogatasi: imate svoju utjehu!
{6:25} Jao vama koji ste sada siti: gladovat cete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat cete i plakati!
{6:26} Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su cinili laznim prorocima oci njihovi."
{6:27} "Nego, velim vama koji slusate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro cinite svojim mrziteljima,
{6:28} blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju."
{6:29} "Onomu tko te udari po jednom obrazu pruzi i drugi, i  onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje.
{6:30} Svakomu  tko od tebe iste daji, a od onoga tko tvoje otima ne potrazuj."
{6:31} "I kako zelite da ljudi vama cine, tako cinite i vi njima."
{6:32} "Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje?  Ta i gresnici ljube ljubitelje svoje.
{6:33} Jednako tako, ako dobro  cinite svojim dobrociniteljima, kakvo li vam uzdarje? I gresnici  to isto cine.
{6:34} Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate  dobiti, kakvo li vam uzdarje? I gresnici gresnicima pozajmljuju  da im se jednako vrati."
{6:35} "Nego, ljubite neprijatelje svoje. Cinite dobro i pozajmljujte  ne nadajuc se odatle nicemu. I bit ce vam placa velika, i bit  cete sinovi Svevisnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima  i prema opakima."
{6:36} "Budite milosrdni kao sto je Otac vas milosrdan."
{6:37} "Ne sudite i necete biti sudeni. Ne osudujte i necete  biti osudeni. Prastajte i oprostit ce vam se.
{6:38} Dajite i dat  ce vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat ce  se u krilo vase jer mjerom kojom mjerite vama ce se zauzvrat  mjeriti."
{6:39} A kaza im i prispodobu: "Moze li slijepac slijepca voditi?  Nece li obojica u jamu upasti?
{6:40} Nije ucenik nad uciteljem.  Pa i tko je posve doucen, bit ce samo kao njegov ucitelj."
{6:41} "Sto gledas trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome  ne opazas?
{6:42} Kako mozes kazati bratu svomu: 'Brate, de da izvadim  trun koji ti je u oku', a sam u svom oku brvna ne vidis? Licemjere!  Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ces onda dobro vidjeti  izvaditi trun sto je u oku bratovu."
{6:43} "Nema dobra stabla koje bi radalo nevaljalim plodom niti  stabla nevaljala koje bi radalo dobrim plodom.
{6:44} Ta svako se  stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti  se s gloga grozde trga."
{6:45} "Dobar covjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore."
{6:46} "Sto me zovete 'Gospodine, Gospodine!', a ne cinite sto  zapovijedam?
{6:47} Tko god dolazi k meni te slusa moje rijeci i  vrsi ih, pokazat cu vam kome je slican:
{6:48} slican je covjeku  koji gradi kucu pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen.  A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kucu, ali je ne moze  uzdrmati jer je dobro sagradena.
{6:49} A koji cuje i ne izvrsi, slican je covjeku koji sagradi kucu na tlu bez temelja; nahrupi  na nju bujica i umah se srusi te bude od te kuce razvalina velika."
{7:1} Posto dovrsi sve te svoje besjede narodu, ude u Kafarnaum.
{7:2} Nekomu satniku bijase bolestan sluga, samo sto ne izdahnu, a bijase mu veoma drag.
{7:3} Kad je satnik cuo za Isusa, posla  k njemu starjesine zidovske moleci ga da dode i ozdravi mu slugu.
{7:4} Kad oni dodose Isusu, usrdno ga moljahu: "Dostojan je da mu  to ucinis
{7:5} jer voli nas narod, i sinagogu nam je sagradio."
{7:6} Isus se uputi s njima. I kad bijase vec kuci nadomak, posla  satnik prijatelje s porukom: "Gospodine, ne muci se. Nisam dostojan  da udes pod krov moj.
{7:7} Zato se i ne smatrah dostojnim doci  k tebi. Nego - reci rijec da ozdravi sluga moj.
{7:8} Ta i ja, premda  sam vlasti podreden, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu:  'Idi' - i ode, drugomu: 'Dodi' - i dode, a sluzi svomu: 'Ucini  to' - i ucini."
{7:9} Cuvsi to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnostvu koje  je islo za njim i rece: "Kazem vam, ni u Izraelu na nadoh tolike  vjere."
{7:10} Kad se oni koji su bili poslani vratise kuci, nadose  slugu zdrava.
{7:11} Nakon toga uputi se Isus u grad zvani Nain. Pratili ga  njegovi ucenici i silan svijet.
{7:12} Kad se priblizi gradskim  vratima, gle, upravo su iznosili mrtvaca, sina jedinca u majke, majke udovice. Pratilo ju mnogo naroda iz grada.
{7:13} Kad je  Gospodin ugleda, sazali mu se nad njom i rece joj: "Ne placi!"
{7:14} Pristupi zatim, dotace se nosila; nosioci stadose, a on rece:  "Mladicu, kazem ti, ustani!"
{7:15} I mrtvac se podize i progovori, a on ga dade njegovoj majci.
{7:16} Sve obuze strah te slavljahu  Boga govoreci: "Prorok velik usta medu nama! Pohodi Bog narod  svoj!"
{7:17} I prosiri se taj glas o njemu po svoj Judeji i po  svoj okolici.
{7:18} Sve to dojavise Ivanu njegovi ucenici. On dozva dvojicu  svojih ucenika
{7:19} i posla ih Gospodinu da ga pitaju: "Jesi li  ti Onaj koji ima doci ili drugoga da cekamo?"
{7:20} Dosavsi k njemu, rekose ti ljudi: "Ivan Krstitelj posla nas k tebi da pitamo:  'Jesi li ti Onaj koji ima doci ili drugoga da cekamo?'"
{7:21} Upravo u taj cas Isus je ozdravio mnoge od bolesti, muka  i zlih duhova i mnoge je slijepe podario vidom.
{7:22} Tada im odgovori:  "Podite i javite Ivanu sto ste vidjeli i culi: Slijepi progledaju,  hromi hode, gubavi se ciste, gluhi cuju, mrtvi ustaju, siromasima  se navjescuje evandelje.
{7:23} I blago onom tko se ne sablazni  o mene."
{7:24} Kad Ivanovi glasnici odose, poce Isus govoriti mnostvu  o Ivanu: "Sto ste izasli u pustinju gledati? Trsku koju vjetar  ljulja?
{7:25} Ili sto ste izasli vidjeti: Covjeka u mekusaste haljine  odjevena? Eno, oni u sjajnoj odjeci i raskosju po kraljevskim  su dvorima.
{7:26} Ili sto ste izasli vidjeti? Proroka? Uistinu, kazem vam, i vise nego proroka!
{7:27} On je onaj o kome je pisano: Evo, saljem glasnika svoga pred licem tvojim da pripravi put pred tobom.
{7:28} Kazem vam: medu rodenima od zene nitko nije veci od Ivana.  A ipak, i najmanji u kraljevstvu Bozjem veci je od njega."
{7:29} Sav narod koji ga je slusao, pa i carinici, uvidjese  pravednost Bozju: pokrstise se Ivanovim krstom.
{7:30} Naprotiv, farizeji i zakonoznanci ometose sto je Bog s njima naumio jer  ne htjedose da ih Ivan krsti.
{7:31} "S kime dakle da prispodobim ljude ovog narastaja? Komu  su nalik?
{7:32} Nalik su djeci sto sjede na trgu pa jedni drugima  po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo  i ne zaplakaste!'
{7:33} Doista, dosao je Ivan Krstitelj. Nije kruha  jeo ni vina pio, a velite: '?avla ima!'
{7:34} Dosao je Sin Covjecji  koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja  carinika i gresnika!'
{7:35} Ali opravda se Mudrost pred svom djecom  svojom."
{7:36} Neki farizej pozva Isusa da bi blagovao s njime. On ude  u kucu farizejevu i pride stolu.
{7:37} Kad eto neke zene koja bijase  gresnica u gradu. Dozna da je Isus za stolom u farizejevoj kuci  pa ponese alabastrenu posudicu pomasti
{7:38} i stade odostrag kod  njegovih nogu. Sva zaplakana poce mu suzama kvasiti noge: kosom  ih glave svoje otirala, cjelivala i mazala pomascu.
{7:39} Kad to vidje farizej koji ga pozva, pomisli: "Kad bi  ovaj bio Prorok, znao bi tko i kakva je to zena koja ga se dotice:  da je gresnica."
{7:40} A Isus, da mu odgovori, rece: "Simune, imam  ti nesto reci." A on ce: "Ucitelju, reci!" A on:
{7:41} "Neki vjerovnik  imao dva duznika. Jedan mu dugovase pet stotina denara, drugi  pedeset.
{7:42} Buduci da nisu imali odakle vratiti, otpusti obojici.  Koji ce ga dakle od njih vise ljubiti?"
{7:43} Simun odgovori: "Predmnijevam, onaj kojemu je vise otpustio." Rece mu Isus: "Pravo si prosudio."
{7:44} I okrenut zeni rece Simunu: "Vidis li ovu zenu? Udoh ti u  kucu, nisi mi vodom noge polio, a ona mi suzama noge oblila i  kosom ih svojom otrla.
{7:45} Poljupca mi nisi dao, a ona, otkako  ude, ne presta mi noge cjelivati.
{7:46} Uljem mi glave nisi pomazao, a ona mi pomascu noge pomaza.
{7:47} Stoga, kazem ti, oprosteni  su joj grijesi mnogi jer ljubljase mnogo. Komu se malo oprasta, malo ljubi."
{7:48} A zeni rece: "Oprosteni su ti grijesi."
{7:49} Sustolnici  poceli nato medu sobom govoriti: "Tko je ovaj da i grijehe oprasta?"
{7:50} A on rece zeni: "Vjera te tvoja spasila! Idi u miru!"
{8:1} Zatim zareda obilaziti gradom i selom propovijedajuci i navjescujuci  evandelje o kraljevstvu Bozjemu. Bila su s njim dvanaestorica
{8:2} i neke zene koje bijahu izlijecene od zlih duhova i bolesti:  Marija zvana Magdalena, iz koje bijase izagnao sedam davola;
{8:3} zatim Ivana, zena Herodova upravitelja Huze; Suzana i mnoge  druge. One su im posluzivale od svojih dobara.
{8:4} Kad se skupio silan svijet te iz svakoga grada nagrnuse  k njemu, prozbori u prispodobi:
{8:5} "Izide sijac sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz  put, bi pogazeno i ptice ga nebeske pozobase.
{8:6} Drugo pade na  kamen i, tek sto je izniklo, osusi se jer ne imase vlage.
{8:7} Drugo  opet pade medu trnje i trnje ga preraste i ugusi.
{8:8} Drugo napokon  pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom." Rekavsi  to, povika: "Tko ima usi da cuje, neka cuje!"
{8:9} Upitase ga ucenici kakva bi to bila prispodoba.
{8:10} A  on im rece: "Vama je dano znati otajstva kraljevstva Bozjega, a ostalima u prispodobama - da gledajuci ne vide i slusajuci ne razumiju."
{8:11} "A ovo je prispodoba: Sjeme je Rijec Bozja.
{8:12} Oni uz  put slusatelji su. Zatim dolazi davao i odnosi Rijec iz srca  njihova da ne bi povjerovali i spasili se.
{8:13} A na kamenu -  to su oni koji kad cuju, s radoscu prime Rijec, ali korijena  nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kusnje otpadnu.
{8:14} A sto pade u trnje - to su oni koji poslusaju, ali poneseni  brigama, bogatstvom i nasladama zivota, uguse se i ne dorode  roda.
{8:15} Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u plemenitu  i dobru srcu slusaju Rijec, zadrze je i donose rod u ustrajnosti."
{8:16} "Nitko ne uzize svjetiljke da je pokrije posudom ili  stavi pod postelju, nego je stavlja na svijecnjak da oni koji  ulaze vide svjetlost.
{8:17} Ta nista nije tajno sto se nece ocitovati;  nista skriveno sto se nece saznati i na vidjelo doci."
{8:18} "Pazite dakle kako slusate. Doista, onomu tko ima dat  ce se, a onomu tko nema oduzet ce se i ono sto misli da ima."
{8:19} A majka i braca njegova htjedose k njemu, ali ne mogose  do njega zbog mnostva.
{8:20} Javise mu: "Majka tvoja i braca tvoja  stoje vani i zele te vidjeti."
{8:21} A on im odgovori: "Majka moja, braca moja - ovi su koji rijec Bozju slusaju i vrse."
{8:22} Jednoga dana ude u ladu on i ucenici njegovi. I rece  im: "Prijedimo na onu stranu jezera." I otisnuse se.
{8:23} Dok  su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane  nadirati te bijahu u pogibli.
{8:24} Oni pristupise i probudise  ga govoreci: "Ucitelju, ucitelju, propadosmo!" On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha.
{8:25} A on ce im: "Gdje vam je vjera?" A oni se prestraseni u cudu  zapitkivahu: "Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?"
{8:26} Doplovise u gergezenski kraj koji je nasuprot Galileji.
{8:27} Cim izide na kopno, eto mu iz grada u susret nekog covjeka  koji imase zloduhe. Vec dugo vremena nije se uopce odijevao niti  stanovao u kuci, nego po grobnicama.
{8:28} Kad opazi Isusa, zastenja, pade nicice preda nj i u sav glas povika: "Sto ti imas sa  mnom, Isuse, Sine Boga Svevisnjega? Molim te, ne muci me!"
{8:29} Jer bijase zapovjedio necistom duhu da izide iz toga covjeka.  Da, dugo ga je vec vremena drzao u vlasti i makar su ga lancima  vezali i u verigama cuvali, on bi raskidao spone i zloduh bi  ga odagnao u pustinju.
{8:30} Isus ga nato upita: "Kako ti je ime?"  On rece: "Legija", jer u nj udose mnogi zlodusi.
{8:31} I zaklinjahu  ga da im ne naredi vratiti se u Bezdan.
{8:32} A ondje u gori paslo je poveliko krdo svinja. Zaklinjahu  ga dakle da im dopusti uci u njih. I on im dopusti.
{8:33} Tada  zlodusi izidose iz covjeka i udose u svinje. Krdo jurnu niz obronak  u jezero i podavi se.
{8:34} Vidjevsi sto se dogodilo, svinjari pobjegose i razglasise  gradom i selima.
{8:35} A ljudi izidose vidjeti sto se dogodilo.  Dodose Isusu i nadose covjeka iz kojega bijahu izasli zlodusi  gdje do nogu Isusovih sjedi, obucen i zdrave pameti. I prestrase  se.
{8:36} A ocevici im ispripovijedise kako je opsjednuti ozdravio.
{8:37} I zamoli ga sve ono mnostvo iz okolice gergezenske da  ode od njih jer ih strah velik spopade. On ude u ladu i vrati se.
{8:38} A moljase ga covjek iz koga izidose zlodusi da moze ostati  s njim, ali ga on otpusti govoreci:
{8:39} "Vrati se kuci i pripovijedaj  sto ti ucini Bog." On ode razglasujuci po svem gradu sto mu ucini  Isus.
{8:40} Na povratku Isusa doceka mnostvo jer su ga svi zeljno  iscekivali.
{8:41} I gle, dode covjek, ime mu Jair, koji bijase  predstojnik sinagoge. Baci se Isusu pred noge i stane ga moliti  da dode u njegovu kucu.
{8:42} Imase kcer jedinicu, otprilike od  dvanaest godina, koja umirase. Dok je onamo isao, mnostvo ga  guralo odasvud.
{8:43} A neka zena koja je vec dvanaest godina bolovala od krvarenja, sve svoje imanje potrosila na lijecnike i nitko je nije mogao  izlijeciti,
{8:44} pride odostrag i dotaknu se skuta njegove haljine  i umah joj se zaustavi krvarenje.
{8:45} I rece Isus: "Tko me se to dotaknu?" Svi se branili,  a Petar ce: "Ucitelju, mnostvo te gura i pritisce."
{8:46} A Isus:  "Netko me se dotaknuo. Osjetio sam kako snaga izlazi iz mene."
{8:47} A zena, vidjevsi da se ne moze kriti, sva u strahu pristupi  i baci se preda nj te pred svim narodom ispripovjedi zasto ga  se dotakla i kako je umah ozdravila.
{8:48} A on joj rece: "Kceri, vjera te tvoja spasila. Idi u miru!"
{8:49} Dok je on jos govorio, eto jednog od nadstojnikovih s  porukom: "Umrla ti kci, ne muci vise Ucitelja."
{8:50} Cuo to Isus  pa mu rece: "Ne boj se! Samo vjeruj i ona ce se spasiti!"
{8:51} Ude u kucu, ali nikomu ne dopusti da s njim ude osim  Petra, Ivana, Jakova i djetetova oca i majke.
{8:52} A svi plakahu  i zalovahu za njom. A on im rece: "Ne placite! Nije umrla, nego  spava!"
{8:53} No oni mu se podsmjehivahu znajuci da je umrla.
{8:54} On  je uhvati za ruku i povika: "Dijete, ustani!"
{8:55} I povrati joj  se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.
{8:56} Njezini  se roditelji zacudise, a on zapovjedi da nikome ne reknu sto  se dogodilo.
{9:1} Sazva dvanaestoricu i dade im moc i vlast nad svim zlodusima  i da lijece bolesti.
{9:2} I posla ih propovijedati kraljevstvo  Bozje i lijeciti bolesnike.
{9:3} I rece im: "Nista ne uzimajte  na put: ni stapa, ni torbe, ni kruha, ni srebra! I da niste imali  vise od dvije haljine!
{9:4} U koju god kucu udete, ondje ostanite  pa odande dalje podite.
{9:5} Gdje vas ne prime, izidite iz toga  grada i stresite prasinu s nogu za svjedocanstvo protiv njih."
{9:6} Oni krenuse: obilazili su po selima, navjescivali evandelje  i lijecili posvuda.
{9:7} Docuo Herod tetrarh sve sto se dogada te se nade u nedoumici  jer su neki govorili: "Ivan uskrsnu od mrtvih";
{9:8} drugi: "Pojavio  se Ilija"; treci opet: "Ustao je neki od drevnih proroka."
{9:9} A  Herod rece: "Ivanu ja odrubih glavu. Tko je onda ovaj o kom toliko  cujem?" I trazio je priliku da ga vidi.
{9:10} Apostoli se vrate i ispripovjede sto su ucinili. Isus  ih povede sa sobom i povuce se nasamo u grad zvani Betsaida.
{9:11} Saznalo to mnostvo po pode za njim. On ih primi te im govorase  o kraljevstvu Bozjem i ozdravljase sve koji su trebali ozdravljenja.
{9:12} Dan bijase na izmaku. Pristupe dakle dvanaestorica pa  mu reknu: "Otpusti svijet, neka podu po okolnim selima i zaseocima  da se sklone i nadu jela jer smo ovdje u pustu kraju."
{9:13} A  on im rece: "Podajte im vi jesti!" Oni rekose: "Nemamo vise od  pet kruhova i dvije ribe, osim da odemo kupiti hrane za sav ovaj  narod."
{9:14} A bijase oko pet tisuca muskaraca. Nato ce on svojim ucenicima: "Posjedajte ih po skupinama, otprilike  po pedeset."
{9:15} I ucine tako: sve ih posjedaju.
{9:16} A on uze  pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, blagoslovi ih i razlomi  pa davase ucenicima da posluze mnostvo.
{9:17} Jeli su i svi se nasitili. I od preteklih ulomaka nakupilo  se dvanaest kosara.
{9:18} Dok je jednom u osami molio, bijahu s njim samo njegovi  ucenici. On ih upita: "Sto govori svijet, tko sam ja?"
{9:19} Oni  odgovorise: "Da si Ivan Krstitelj, drugi: da si Ilija, treci  opet: da neki od drevnih proroka usta."
{9:20} A on im rece: "A  vi, sto vi kazete, tko sam ja?" Petar prihvati i rece: "Krist  - Pomazanik Bozji!"
{9:21} A on im zaprijeti da toga nikomu ne kazuju.
{9:22} Rece: "Treba da Sin Covjecji mnogo pretrpi, da ga starjesine, glavari svecenicki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i treci  dan da uskrsne."
{9:23} A govorase svima: "Hoce li tko za mnom, neka se odrekne  samoga sebe, neka danomice uzima kriz svoj i neka ide za mnom.
{9:24} Tko hoce zivot svoj spasiti, izgubit ce ga; a tko izgubi  zivot svoj poradi mene, taj ce ga spasiti.
{9:25} Ta sto koristi  covjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi  naudi?"
{9:26} "Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeci, toga ce  se i Sin Covjecji stidjeti kada dode u slavi svojoj i Ocevoj  i svetih andela."
{9:27} "A kazem vam uistinu: neki od nazocnih nece okusiti smrti  dok ne vide kraljevstva Bozjega."
{9:28} Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom  Petra, Ivana i Jakova te uzide na goru da se pomoli.
{9:29} I dok  se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeca sjajem zablista.
{9:30} I gle, dva covjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije  i Ilija.
{9:31} Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu  Izlasku, sto se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu.
{9:32} No Petra  i njegove drugove bijase svladao san. Kad se probudise, ugledase  njegovu slavu i dva covjeka koji stajahu uza nj.
{9:33} I dok su  oni odlazili od njega, rece Petar Isusu: "Ucitelju, dobro nam  je ovdje biti. Nacinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji." Nije znao sto govori.
{9:34} Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Usavsi  u oblak, oni se prestrasise.
{9:35} A glas se zacu iz oblaka: "Ovo  je Sin moj, Izabranik! Njega slusajte!"
{9:36} I upravo kad  se zacu glas, osta Isus sam. Oni su sutjeli i nikomu onih dana  nisu kazivali sto su vidjeli.
{9:37} A kad su sutradan sisli s gore, pohiti mu u susret silan  svijet.
{9:38} I gle, covjek neki iz mnostva povika: "Ucitelju,  molim te pogledaj mi sina: jedinac mi je,
{9:39} a gle, duh ga spopada  te on odmah udari u kriku; trza njime i on se pjeni te jedva  da od njega odstupi dok ga nije posve satro.
{9:40} Molio sam tvoje  ucenike da ga izagnaju, ali ne mogose."
{9:41} Isus odvrati: "O rode nevjerni i opaki, dokle mi je biti  s vama i podnositi vas? Dovedi ovamo svoga sina!"
{9:42} I dok je  prilazio, obori ga zloduh i potrese. A Isus zaprijeti necistom  duhu te izlijeci djecaka i preda ga njegovu ocu.
{9:43} Svi se zapanjise  zbog velicanstva Bozjega. Dok su se svi divili svemu sto je cinio, rece on ucenicima:
{9:44} "Uzmite k srcu ove rijeci: Sin Covjecji doista ima biti predan  ljudima u ruke."
{9:45} Ali oni nerazumjese te besjede, bijase im  skrivena te ne shvatise, a bojahu se upitati ga o tome.
{9:46} U njima se porodi misao tko bi od njih bio najveci.
{9:47} Znajuci  tu misao njihova srca, uzme Isus dijete, postavi ga uza se
{9:48} i  rece im: "Tko god primi ovo dijete u moje ime, mene prima. A  tko mene prima, prima onoga koji me je poslao. Doista, tko je  najmanji medu vama svima, taj je velik!"
{9:49} Prihvati Ivan i rece: "Ucitelju, vidjesmo jednoga koji  u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili, jer ne ide za  nama."
{9:50} Rece mu Isus: "Ne branite! Ta tko nije protiv vas, za vas je!"
{9:51} Kad su se navrsili dani da bude uznesen, krenu Isus sa  svom odlucnoscu prema Jeruzalemu.
{9:52} I posla glasnike pred sobom.  Oni odose i udose u neko samarijansko selo da mu priprave mjesto.
{9:53} No ondje ga ne primise jer je bio na putu u Jeruzalem.
{9:54} Kada  to vidjese ucenici Jakov i Ivan, rekose: "Gospodine, hoces li  da kazemo neka oganj side s neba i unisti ih?"
{9:55} No  on se okrenu i prekori ih.
{9:56} I odose u drugo selo.
{9:57} Dok su isli putom, rece mu netko: "Za tobom cu kamo god  ti posao."
{9:58} Rece mu Isus: "Lisice imaju jazbine, ptice nebeske  gnijezda, a Sin Covjecji nema gdje bi glavu naslonio."
{9:59} Drugomu nekom rece: "Podi za mnom!" A on ce mu: "Dopusti  mi da prije odem i pokopam oca."
{9:60} Rece mu: "Pusti neka mrtvi  pokapaju svoje mrtve, a ti idi i navjescuj kraljevstvo Bozje."
{9:61} I neki drugi rece: "Za tobom cu, Gospodine, ali dopusti  mi da se prije oprostim sa svojim ukucanima."
{9:62} Rece mu Isus:  "Nitko tko stavi ruku na plug pa se obazire natrag, nije prikladan  za kraljevstvo Bozje."
{10:1} Nakon toga odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu ucenika  i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo  je kanio doci.
{10:2} Govorio im je: "Zetva je velika, ali radnika  malo. Molite dakle gospodara zetve da radnike posalje u zetvu  svoju.
{10:3} Idite! Evo, saljem vas kao janjce medu vukove.
{10:4} Ne  nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuce. I nikoga putem ne  pozdravljajte.
{10:5} U koju god kucu udete, najprije recite: 'Mir kuci ovoj!'
{10:6} Bude li tko ondje prijatelj mira, pocinut ce na njemu mir  vas. Ako li ne, vratit ce se na vas.
{10:7} U toj kuci ostanite,  jedite i pijte sto se kod njih nade. Ta vrijedan je radnik place  svoje. Ne prelazite iz kuce u kucu."
{10:8} "Kad u koji grad udete pa vas prime, jedite sto vam se  ponudi
{10:9} i lijecite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im:  'Priblizilo vam se kraljevstvo Bozje!'
{10:10} A kad u neki grad  udete pa vas ne prime, izidite na njegove ulice i recite:
{10:11} 'I  prasinu vasega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam  sa sebe! Ipak znajte ovo: Priblizilo se kraljevstvo Bozje!'
{10:12} Kazem  vam: Sodomcima ce u onaj dan biti lakse negoli tomu gradu."
{10:13} "Jao tebi, Korozaine! Jao tebi, Betsaido! Da su se u  Tiru i Sidonu zbila cudesa koja su se dogodila u vama, odavna  bi vec, sjedec u kostrijeti i pepelu, cinili pokoru.
{10:14} Ali  Tiru i Sidonu bit ce na Sudu lakse negoli vama.
{10:15} I ti Kafarnaume! Zar ces se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ces se strovaliti.
{10:16} Tko vas slusa, mene slusa; tko vas prezire, mene prezire.  A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla."
{10:17} Vratise se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreci:  "Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!"
{10:18} A  on im rece: "Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade.
{10:19} Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i stipavcima i  po svoj sili neprijateljevoj i nista vam nece naskoditi.
{10:20} Ali  ne radujte se sto vam se duhovi pokoravaju, nego radujte se sto  su vam imena zapisana na nebesima."
{10:21} U taj isti cas uskliknu Isus u Duhu Svetom: "Slavim te, Oce, Gospodaru neba i zemlje, sto si ovo sakrio od mudrih i  umnih, a objavio malenima. Da, Oce! Tako se tebi svidjelo.
{10:22} Sve  mi preda Otac moj i nitko ne zna tko je Sin - doli Otac; niti  tko je Otac - doli Sin i onaj kome Sin hoce da objavi."
{10:23} Tada se okrene ucenicima pa im nasamo rece: "Blago ocima  koje gledaju sto vi gledate!
{10:24} Kazem vam: mnogi su proroci  i kraljevi htjeli vidjeti sto vi gledate, ali nisu vidjeli; i  cuti sto vi slusate, ali nisu culi!"
{10:25} I gle, neki zakonoznanac usta i, da ga iskusa, upita:  "Ucitelju, sto mi je ciniti da zivot vjecni bastinim?"
{10:26} A  on mu rece: "U Zakonu sto pise? Kako citas?"
{10:27} Odgovori mu  onaj: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i  svom dusom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim;  i svoga bliznjega kao sebe samoga!"
{10:28} Rece mu na to  Isus: "Pravo si odgovorio. To cini i zivjet ces."
{10:29} Ali hoteci se opravdati, rece on Isusu: "A tko je moj  bliznji?"
{10:30} Isus prihvati i rece: "Covjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao medu razbojnike  koji ga svukose i izranise pa odose ostavivsi ga polumrtva.
{10:31} Slucajno  je onim putem silazio neki svecenik, vidje ga i zaobide.
{10:32} A  tako i levit: prolazeci onuda, vidje ga i zaobide.
{10:33} Neki Samarijanac  putujuci dode do njega, vidje ga, sazali se
{10:34} pa mu pristupi  i povije rane zalivsi ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje  zivince, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj.
{10:35} Sutradan  izvadi dva denara, dade ih gostionicaru i rece: 'Pobrini se za  njega. Ako sto vise potrosis, isplatit cu ti kad se budem vracao.'"
{10:36} "Sto ti se cini, koji je od ove trojice bio bliznji onomu  koji je upao medu razbojnike?"
{10:37} On odgovori: "Onaj koji mu  iskaza milosrde." Nato mu rece Isus: "Idi pa i ti cini tako!"
{10:38} Dok su oni tako putovali, ude on u jedno selo. Zena neka, imenom Marta, primi ga u kucu.
{10:39} Imala je sestru koja se zvala  Marija. Ona sjede do nogu Gospodinovih i slusase rijec njegovu.
{10:40} A Marta bijase sva zauzeta posluzivanjem pa pristupi i rece:  "Gospodine, zar ne maris sto me sestra samu ostavila posluzivati?  Reci joj dakle da mi pomogne."
{10:41} Odgovori joj Gospodin: "Marta, Marta! Brines se i uznemirujes za mnogo,
{10:42} a jedno je potrebno.  Marija je uistinu izabrala bolji dio, koji joj se nece oduzeti."
{11:1} Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Cim presta, rece mu  jedan od ucenika: "Gospodine, nauci nas moliti kao sto je i Ivan  naucio svoje ucenike."
{11:2} On im rece: "Kad molite, govorite: 'Oce! Sveti se ime tvoje! Dodi kraljevstvo tvoje!
{11:3} Kruh nas svagdanji daji nam svaki dan!
{11:4} I otpusti nam grijehe nase: ta i mi otpustamo svakom duzniku svojem! I ne uvedi nas u napast!'"
{11:5} I rece im: "Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pode  k njemu o ponoci i rekne mu: 'Prijatelju, posudi mi tri kruha.
{11:6} Prijatelj mi se s puta svratio te nemam sto staviti preda  nj!'
{11:7} A onaj mu iznutra odgovori: 'Ne dosaduj mi! Vrata su  vec zatvorena, a djecica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da  ti dadnem...'
{11:8} Kazem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato  sto mu je prijatelj, ustat ce i dati mu sto god treba zbog njegove  bezocnosti."
{11:9} "I ja vama kazem: Istite i dat ce vam se! Trazite i naci  cete! Kucajte i otvorit ce vam se!
{11:10} Doista, tko god iste,  prima; i tko trazi, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit ce se."
{11:11} "A koji je to otac medu vama: kad ga sin zaiste ribu, zar ce mu mjesto ribe zmiju dati?
{11:12} Ili kad zaiste jaje, zar  ce mu dati stipavca?
{11:13} Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim  darima darivati djecu svoju, koliko li ce vise Otac s neba obdariti  Duhom Svetim one koji ga zaistu!"
{11:14} I istjerivase davla koji bijase nijem. Kad izide davao, progovori njemak. I mnostvo se divilo.
{11:15} A neki od njih rekose:  "Po Beelzebulu, poglavici davolskom, izgoni davle!"
{11:16} A drugi  su iskusavajuci ga, trazili od njega kakav znak s neba.
{11:17} Ali  on, znajuci njihove misli, rece im: "Svako kraljevstvo u sebi  razdijeljeno opustjet ce i kuca ce na kucu pasti.
{11:18} Ako je  dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako ce opstati kraljevstvo  njegovo? Jer vi kazete da ja po Beelzebulu izgonim davle.
{11:19} Ako  dakle ja po Beelzebulu izgonim davle, po kome ih vasi sinovi  izgone? Zato ce vam oni biti suci.
{11:20} Ali ako ja prstom Bozjim  izgonim davle, zbilja je doslo k vama kraljevstvo Bozje."
{11:21} "Dokle god jaki i naoruzani cuva svoj stan, u miru je  sav njegov posjed.
{11:22} Ali ako dode jaci od njega, svlada ga  i otme mu sve njegovo oruzje u koje se uzdao, a plijen razdijeli."
{11:23} "Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire, rasipa."
{11:24} "Kad necisti duh izide iz covjeka, luta bezvodnim mjestima  trazeci spokoja. Kad ga ne nade, rekne: 'Vratit cu se u kucu  odakle izidoh.'
{11:25} Dosavsi, nade je pometenu i uredenu.
{11:26} Tada  ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te udu  i nastane se ondje. Na kraju bude onomu covjeku gore nego na  pocetku."
{11:27} Dok je on to govorio, povika neka zena iz mnostva: "Blazena  utroba koja te nosila i prsi koje si sisao!"
{11:28} On odgovori:  "Jos blazeniji oni koji slusaju rijec Bozju i cuvaju je!"
{11:29} Kad je nagrnulo mnostvo, poce im Isus govoriti: "Narastaj  ovaj narastaj je opak. Znak trazi, ali mu se znak nece dati doli  znak Jonin.
{11:30} Doista, kao sto je Jona bio znak Ninivljanima, tako ce biti i Sin Covjecji ovomu narastaju."
{11:31} "Kraljica ce Juga ustati na Sudu s ljudima ovog narastaja  i osuditi ih jer je s krajeva zemlje dosla cuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i vise od Salomona!
{11:32} Ninivljani ce ustati na  Sudu s ovim narastajem i osuditi ga jer se obratise na propovijed  Joninu, a evo ovdje i vise od Jone!"
{11:33} "Nitko ne uzize svjetiljku da je stavi u zakutak ili  pod posudu, nego na svijecnjak da oni koji ulaze vide svjetlost.
{11:34} Oko je svjetiljka tvomu tijelu. Kad ti je oko bistro, sve  ti je tijelo svijetlo. A kad je ono nevaljalo, i tijelo ti je  tamno.
{11:35} Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna.
{11:36} Ako ti dakle sve tijelo bude svijetlo, bez djelica tame,  bit ce posve svijetlo, kao kad te svjetiljka svojim sjajem rasvjetljuje."
{11:37} Dok je on govorio, pozva ga neki farizej k sebi na objed.  On ude i pride k stolu.
{11:38} Vidjevsi to, farizej se zacudi sto  se Isus prije objeda ne opra.
{11:39} A Gospodin mu rece: "Da, vi  farizeji cistite vanjstinu case u zdjele, a nutrina vam je puna  grabeza i pakosti.
{11:40} Bezumnici! Nije li onaj koji nacini vanjstinu  nacinio i nutrinu.
{11:41} Nego, dajte za milostinju ono iznutra  i gle - sve vam je cisto."
{11:42} "Ali jao vama, farizeji! Namirujete desetinu od metvice  i rutvice i svake vrste povrca, a ne marite za pravednost i ljubav  Bozju. Ovo je trebalo ciniti, a ono ne zanemariti."
{11:43} "Jao vama farizeji! Volite prvo sjedalo u sinagogama  i pozdrave na trgovima.
{11:44} Jao vama! Vi ste kao nezamjetljivi  grobovi po kojima ljudi ne znajuci hode."
{11:45} Nato ce neki zakonoznanac: "Ucitelju, tako govoreci i  nas vrijedas."
{11:46} A on rece: "Jao i vama, zakonoznanci! Tovarite  na ljude terete nepodnosive, a sami ni da ih se jednim prstom  dotaknete."
{11:47} "Jao vama! Podizete spomenike prorocima, a vasi ih oci  ubise.
{11:48} Zato ste svjedoci i sumisljenici djela svojih otaca:  oni ih ubise, a vi spomenike podizete!
{11:49} Zbog toga i kaza Mudrost  Bozja: 'Poslat cu k njima proroke i apostole. Neke ce poubijati  i prognati -
{11:50} da se od ovog narastaja zatrazi krv svih proroka  prolivena od postanka svijeta,
{11:51} od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je pogubljen izmedu zrtvenika i svetista.' Da, kazem vam, trazit ce se od ovoga narastaja!"
{11:52} "Jao vama, zakonoznanci! Uzeste kljuc znanja: sami ne  udoste, a sprijeciste one koji htjedose uci."
{11:53} Kad Isus izade odande, stadose pismoznanci i farizeji  zestoko na nj navaljivati i postavljati mu mnoga pitanja
{11:54} vrebajuci  na nj, ne bi li stogod ulovili iz njegovih usta.
{12:1} Kad se uto skupilo mnostvo, tisuce i tisuce, te su jedni druge  gazili, poce Isus govoriti najprije svojim ucenicima: "Cuvajte  se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.
{12:2} Nista nije skriveno  sto se nece otkriti ni tajno sto se nece saznati.
{12:3} Naprotiv, sve sto u tami rekoste, na svjetlu ce se cuti; i sto ste po  skrovistima u uho saptali, propovijedat ce se po krovovima."
{12:4} "A kazem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji  ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju vise sto uciniti.
{12:5} Pokazat  cu vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji posto ubije, ima  moc baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte!
{12:6} Ne prodaje  li se pet vrapcica za dva novcica? Pa ipak ni jednoga od njih  Bog ne zaboravlja.
{12:7} A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene.  Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!"
{12:8} "A kazem vam: tko se god prizna mojim pred ljudima, i  Sin Covjecji priznat ce se njegovim pred andelima Bozjim.
{12:9} A  tko mene zanijece pred ljudima, bit ce zanijekan pred andelima  Bozjim."
{12:10} "I tko god rekne rijec na Sina Covjecjega, oprostit ce  mu se. Ali tko pohuli protiv Duha Svetoga, nece mu se oprostiti."
{12:11} "Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva  i vlasti, ne budite zabrinuti kako cete se ili cime braniti,  sto li reci!
{12:12} Ta Duh Sveti poucit ce vas u taj cas sto valja  reci."
{12:13} Tada mu netko iz mnostva rece: "Ucitelju, reci mome bratu  da podijeli sa mnom bastinu."
{12:14} Nato mu on rece: "Covjece,  tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?"
{12:15} I dometnu  im: "Klonite se i cuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, zivot mu nije u onom sto posjeduje."
{12:16} Kaza im i prispodobu: "Nekomu bogatu covjeku obilno urodi  zemlja
{12:17} pa u sebi razmisljase: 'Sto da ucinim? Nemam gdje  skupiti svoju ljetinu.'
{12:18} I rece: 'Evo sto cu uciniti! Srusit  cu svoje zitnice i podignuti vece pa cu ondje zgrnuti sve zito  i dobra svoja.
{12:19} Tada cu reci dusi svojoj: duso, evo imas u  zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Pocivaj, jedi, pij, uzivaj!'
{12:20} Ali Bog mu rece: 'Bezumnice! Vec nocas dusa ce se tvoja zaiskati  od tebe! A sto si pripravio, cije ce biti?'
{12:21} Tako biva s onim  koji sebi zgrce blago, a ne bogati se u Bogu."
{12:22} Zatim rece svojim ucenicima: "Zato vam kazem: ne budite  zabrinuti za zivot: sto cete jesti; ni za tijelo: u sto cete  se obuci.
{12:23} Ta zivot je vredniji od jela i tijelo od odijela.
{12:24} Promotrite gavrane! Ne siju niti zanju, nemaju spremista  ni zitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od  ptica!
{12:25} A tko od vas zabrinutoscu moze svojemu stasu dodati  lakat?
{12:26} Ako dakle ni ono najmanje ne mozete, sto ste onda  za ostalo zabrinuti?
{12:27} Promotrite ljiljane, kako niti predu  niti tkaju, a kazem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne  zaodjenu kao jedan od njih.
{12:28} Pa ako travu koja je danas u  polju, a sutra se u pec baca Bog tako odijeva, koliko li ce vise  vas, malovjerni!"
{12:29} "Zato i vi: ne trazite sto cete jesti, sto piti. Ne uznemirujte  se!
{12:30} Ta sve to traze pogani ovoga svijeta. Otac vas zna da  vam je sve to potrebno.
{12:31} Nego, trazite kraljevstvo njegovo, a to ce vam se nadodati!"
{12:32} "Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vasemu dati vam  Kraljevstvo."
{12:33} "Prodajte sto god imate i dajte za milostinju! Nacinite  sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo  se kradljivac ne priblizava i gdje moljac ne rastace.
{12:34} Doista, gdje vam je blago, ondje ce vam i srce biti."
{12:35} "Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke upaljene,
{12:36} a vi slicni ljudima sto cekaju gospodara kad se vraca sa  svadbe da mu odmah otvore cim stigne i pokuca.
{12:37} Blago onim  slugama koje gospodar, kada dode, nade budne! Zaista, kazem vam, pripasat ce se, posaditi ih za stol pa ce pristupiti i posluzivati  ih.
{12:38} Pa dode li o drugoj ili o trecoj strazi i nade ih tako, blago njima!"
{12:39} "A ovo znajte: kad bi domacin znao u koji cas kradljivac  dolazi, ne bi dao prokopati kuce.
{12:40} I vi budite pripravni jer  u cas kad i ne mislite Sin Covjecji dolazi."
{12:41} Nato ce Petar: "Gospodine, govoris li tu prispodobu samo  za nas ili i za sve?"
{12:42} Rece Gospodin: "Tko li je onaj vjerni  i razumni upravitelj sto ce ga gospodar postaviti nad svojom  poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?
{12:43} Blago onome sluzi  kojega gospodar kada dode, nade da tako radi.
{12:44} Uistinu, kazem  vam, postavit ce ga nad svim imanjem svojim."
{12:45} "No rekne li taj sluga u srcu: 'Okasnit ce gospodar moj'  pa stane tuci sluge i sluskinje, jesti, piti i opijati se,
{12:46} doci  ce gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u cas u koji  i ne sluti; rasjeci ce ga i dodijeliti mu udes medu nevjernicima."
{12:47} "I onaj sluga sto je znao volju gospodara svoga, a nije  bio spreman ili nije ucinio po volji njegovoj, dobit ce mnogo  udaraca.
{12:48} A onaj koji nije znao, ali je ucinio sto zasluzuje  udarce, dobit ce malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega  ce se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, vise ce se od njega  iskati."
{12:49} "Oganj dodoh baciti na zemlju pa sto hocu ako je vec  planuo!
{12:50} Ali krstom mi se krstiti i kakve li muke za me dok  se to ne izvrsi!"
{12:51} "Mislite li da sam dosao mir dati na zemlji? Niposto, kazem vam, nego razdjeljenje.
{12:52} Ta bit ce odsada petorica  u jednoj kuci razdijeljena: razdijelit ce se trojica protiv dvojice  i dvojica protiv trojice -
{12:53} otac protiv sina i sin protiv  oca, mati protiv kceri i kci protiv matere, svekrva  protiv snahe i snaha protiv svekrve."
{12:54} Zatim je govorio mnostvu: "Kad opazite da se oblak dize  na zapadu, odmah kazete: 'Kisa ce!' I bude tako.
{12:55} Kad zapuse  juznjak, kazete: 'Bit ce vrucine!' I bude.
{12:56} Licemjeri! Lice  zemlje i neba umijete rasuditi, kako onda ovo vrijeme ne rasudujete?"
{12:57} "Zasto sami od sebe ne sudite sto je pravo?
{12:58} Kad s  protivnikom ides glavaru, na putu sve ulozi da ga se oslobodis  pa te ne odvuce k sucu. Sudac ce te predati izvrsitelju, a izvrsitelj  baciti u tamnicu.
{12:59} Kazem ti: neces izici odande dok ne isplatis  do posljednjega novcica."
{13:1} Upravo u taj cas dodose neki te mu javise sto se dogodilo  s Galilejcima kojih je krv Pilat pomijesao s krvlju njihovih  zrtava.
{13:2} Isus im odgovori: "Mislite li da ti Galilejci, jer  tako postradase, bijahu gresniji od drugih Galilejaca?
{13:3} Niposto, kazem vam, nego ako se ne obratite, svi cete slicno propasti!
{13:4} Ili onih osamnaest na koje se srusila kula u Siloamu i ubila  ih, zar mislite da su oni bili veci duznici od svih Jeruzalemaca?
{13:5} Niposto, kazem vam, nego ako se ne obratite, svi cete tako  propasti."
{13:6} Nato im pripovjedi ovu prispodobu: "Imao netko smokvu  zasadenu u svom vinogradu. Dode trazec ploda na njoj i ne nade
{13:7} pa rece vinogradaru: 'Evo, vec tri godine dolazim i trazim  ploda na ovoj smokvi i ne nalazim. Posijeci je. Zasto da iscrpljuje  zemlju?'
{13:8} A on mu odgovori: 'Gospodaru, ostavi je jos ove godine  dok je ne okopam i ne pognojim.
{13:9} Mozda ce ubuduce ipak uroditi.  Ako li ne, posjeci ces je.'"
{13:10} Jedne je subote naucavao u nekoj sinagogi.
{13:11} Kad eto  zene koja je osamnaest godina imala duha bolesti. Bila je zgrbljena  i nikako se nije mogla uspraviti.
{13:12} Kad je Isus opazi, dozva  je i rece joj: "Zeno, oslobodena si svoje bolesti!"
{13:13} I polozi  na nju ruke, a ona se umah uspravi i poce slaviti Boga.
{13:14} Nadstojnik sinagoge - ozlovoljen sto je Isus u subotu  izlijecio - govorase mnostvu: "Sest je dana u koje treba raditi!  U te dakle dane dolazite i lijecite se, a ne u dan subotni!"
{13:15} Odgovori mu Gospodin: "Licemjeri! Ne drijesi li svaki od  vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu?
{13:16} Nije li dakle i ovu kcer Abrahamovu, koju Sotona sveza evo  osamnaest je vec godina, trebalo odrijesiti od tih spona u dan  subotni?"
{13:17} Na te njegove rijeci postidjese se svi protivnici njegovi, a sav se narod radovase zbog svega cime se on proslavio.
{13:18} Govorase dakle: "Cemu je slicno kraljevstvo Bozje? Cemu  da ga prispodobim?
{13:19} Ono je kao kad covjek uze gorusicino zrno  i baci ga u svoj vrt. Uzraste i razvi se u stablo te mu se ptice  nebeske gnijezde po granama."
{13:20} I opet im rece: "Cemu da prispodobim kraljevstvo Bozje?
{13:21} Ono je kao kad zena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere  brasna dok sve ne uskisne."
{13:22} Putujuci tako u Jeruzalem, prolazio je i naucavao gradovima  i selima.
{13:23} Rece mu tada netko: "Gospodine, je li malo onih  koji se spasavaju?" A on im rece:
{13:24} "Borite se da udete na  uska vrata jer mnogi ce, velim vam, traziti da udu, ali nece  moci."
{13:25} "Kada gospodar kuce ustane i zakljuca vrata, a vi stojeci  vani pocnete kucati na vrata: 'Gospodine, otvori nam!', on ce  vam odgovoriti: 'Ne znam vas odakle ste!'
{13:26} Tada cete poceti  govoriti: 'Pa mi smo s tobom jeli i pili, po nasim si trgovima  naucavao!'
{13:27} A on ce vam reci: 'Kazem vam: ne znam odakle ste.  Odstupite od mene, svi zlotvori!'"
{13:28} "Ondje ce biti plac i skrgut zubi kad ugledate Abrahama  i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Bozjem, a sebe vani, izbacene.
{13:29} I doci ce s istoka i zapada, sa sjevera i juga  i sjesti za stol u kraljevstvu Bozjem.
{13:30} Evo, ima posljednjih  koji ce biti prvi, ima i prvih koji ce biti posljednji."
{13:31} U taj cas pristupe neki farizeji i reknu mu: "Otidi,  otputuj odavde jer te Herod hoce ubiti."
{13:32} A on ce njima: "Idite  i kazite toj lisici: 'Evo, izgonim davle i lijecim danas i sutra, a treci dan dovrsujem.
{13:33} Ali danas, sutra i prekosutra moram  nastaviti put jer ne prilici da prorok pogine izvan Jeruzalema.'"
{13:34} "Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijas proroke i kamenujes  one sto su tebi poslani! Koliko li puta htjedoh skupiti djecu  tvoju kao kvocka pilice pod krila i ne htjedoste!
{13:35} Evo, napustena  vam kuca. A kazem vam, necete me vidjeti dok ne dode cas te reknete:  "Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!"
{14:1} Jedne subote dode on u kucu nekoga prvaka farizejskog na objed.  A oni ga vrebahu.
{14:2} Kad evo: pred njim neki covjek koji je imao  vodenu bolest.
{14:3} Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je  li dopusteno subotom lijeciti ili nije?"
{14:4} A oni mukom ponikose.  On ga dotaknu, izlijeci i otpusti.
{14:5} A njima rece: "Ako komu  od vas sin ili vol padne u bunar, nece li ga brze bolje izvuci  i u dan subotni?"
{14:6} I ne mogose mu na to odgovoriti.
{14:7} Promatrajuci kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im  prispodobu:
{14:8} "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo  mjesto da ne bi mozda bio pozvan koji casniji od tebe,
{14:9} te  ne dode onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi  mjesto ovome.' Tada ces, postiden, morati zauzeti posljednje  mjesto.
{14:10} Nego kad budes pozvan, idi i sjedni na posljednje  mjesto pa, kada dode onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se navise!' Bit ce ti to tada na cast pred svim sustolnicima,
{14:11} jer - svaki koji se uzvisuje, bit ce ponizen, a koji se  ponizuje, bit ce uzvisen."
{14:12} A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priredujes objed  ili veceru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni brace, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi mozda i oni tebe pozvali i tako  ti uzvratili.
{14:13} Nego kad priredujes gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.
{14:14} Blago tebi jer oni ti nemaju cime  uzvratiti. Uzvratit ce ti se doista o uskrsnucu pravednih."
{14:15} Kad je to cuo jedan od sustolnika, rece mu: "Blago onome  koji bude blagovao u kraljevstvu Bozjem!"
{14:16} A on mu rece: "Covjek neki priredi veliku veceru i pozva mnoge.
{14:17} I posla  slugu u vrijeme vecere da rekne uzvanicima: 'Dodite! Vec je pripravljeno!'
{14:18} A oni se odreda poceli ispricavati. Prvi mu rece: 'Njivu  sam kupio i valja mi poci pogledati je. Molim te, ispricaj me.'
{14:19} Drugi rece: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okusati  ih. Molim te, ispricaj me.'
{14:20} Treci rece: 'Ozenio sam se i  zato ne mogu doci.'"
{14:21} "Sluga se vrati i javi to domacinu. Tada domacin, gnjevan, rece sluzi: 'Izidi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi  ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'
{14:22} I sluga rece: 'Gospodaru, ucinjeno je sto si naredio i jos ima mjesta.'
{14:23} Rece gospodar  sluzi: 'Izidi na putove i medu ograde i prisili neka udu da mi  se napuni kuca.'
{14:24} A kazem vam: nijedan od onih pozvanih nece  okusiti moje vecere."
{14:25} S njim je zajedno putovalo silno mnostvo. On se okrene  i rece im:
{14:26} "Dode li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, zenu i djecu, bracu i sestre, pa i sam svoj zivot, ne moze biti  moj ucenik!
{14:27} I tko ne nosi svoga kriza i ne ide za mnom, ne  moze biti moj ucenik!"
{14:28} "Tko od vas, nakan graditi kulu, nece prije sjesti i  proracunati troskove ima li cime dovrsiti:
{14:29} da ga ne bi -  posto vec postavi temelj, a ne mogne dovrsiti - poceli ismjehivati  svi koji to vide:
{14:30} 'Ovaj covjek poce graditi, a ne moze dovrsiti!'
{14:31} Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem,  nece prije sjesti i promisliti da li s deset tisuca moze presresti  onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuca?
{14:32} Ako ne moze, dok  je onaj jos daleko, poslat ce poslanstvo da zaiste mir."
{14:33} "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega sto  posjeduje, ne moze biti moj ucenik."
{14:34} "Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, cime ce se ona  zaciniti?
{14:35} Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojiste. Van  se baca. Tko ima usi da cuje, neka cuje!"
{15:1} Okupljahu se oko njega svi carinici i gresnici da ga slusaju.
{15:2} Stoga farizeji i pismoznanci mrmljahu: "Ovaj prima gresnike, i blaguje s njima."
{15:3} Nato im Isus kaza ovu prispodobu:
{15:4} "Tko to od vas, ako  ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset  i devet u pustinji te pode za izgubljenom dok je ne nade?
{15:5} A  kad je nade, stavi je na ramena sav radostan
{15:6} pa dosavsi kuci, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom!  Nadoh ovcu svoju izgubljenu.'
{15:7} Kazem vam, tako ce na nebu biti  veca radost zbog jednog obracena gresnika nego li zbog devedeset  i devet pravednika kojima ne treba obracenja."
{15:8} "Ili koja to zena, ima li deset drahma pa izgubi jednu  drahmu, ne zapali svjetiljku, pomete kucu i brizljivo pretrazi  dok je ne nade?
{15:9} A kad je nade, pozove prijateljice i susjede  pa ce im: 'Radujte se sa mnom! Nadoh drahmu sto je bijah izgubila.'
{15:10} Tako, kazem vam, biva radost pred andelima Bozjim zbog jednog  obracena gresnika."
{15:11} I nastavi: "Covjek neki imao dva sina.
{15:12} Mladi rece  ocu: 'Oce, daj mi dio dobara koji mi pripada.' I razdijeli im  imanje.
{15:13} Nakon nekoliko dana mladi sin pokupi sve, otputova  u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra ziveci razvratno."
{15:14} "Kad sve potrosi, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on  poce oskudijevati.
{15:15} Ode i pribi se kod jednoga zitelja u onoj  zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.
{15:16} Zelio se  nasititi rogacima sto su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije  davao."
{15:17} "Dosavsi k sebi, rece: 'Koliki najamnici oca moga imaju  kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi!
{15:18} Ustat cu, poci  svomu ocu i reci mu: 'Oce, sagrijesih protiv Neba i pred tobom!
{15:19} Nisam vise dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog  od svojih najamnika.'"
{15:20} "Usta i pode svom ocu. Dok je jos bio daleko, njegov  ga otac ugleda, ganu se, potrca, pade mu oko vrata i izljubi  ga.
{15:21} A sin ce mu: 'Oce! Sagrijesih protiv Neba i pred tobom!  Nisam vise dostojan zvati se sinom tvojim.'
{15:22} A otac rece slugama:  'Brzo iznesite haljinu najljepsu i obucite ga! Stavite mu prsten  na ruku i obucu na noge!
{15:23} Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo
{15:24} jer sin mi ovaj bijase  mrtav i ozivje, izgubljen bijase i nade se!' I stadose se veseliti."
{15:25} "A stariji mu sin bijase u polju. Kad se na povratku  priblizio kuci, zacu svirku i igru
{15:26} pa dozva jednoga slugu  da se raspita sto je to.
{15:27} A ovaj ce mu: 'Dosao tvoj brat pa  otac tvoj zakla tele ugojeno sto sina zdrava doceka.'
{15:28} A on  se rasrdi i ne htjede uci. Otac tada izide i stane ga nagovarati.
{15:29} A on ce ocu: 'Evo toliko ti godina sluzim i nikada ne prestupih  tvoju zapovijed, a nikad mi ni jareta nisi dao da se s prijateljima  proveselim.
{15:30} A kada dode ovaj sin tvoj koji s bludnicama prozdrije  tvoje imanje, ti mu zakla ugojeno tele.'
{15:31} Nato ce mu otac:  'Sinko, ti si uvijek sa mnom i sve moje - tvoje je.
{15:32} No trebalo  se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijase mrtav i ozivje, izgubljen i nade se!'"
{16:1} Govorase i svojim ucenicima: "Bijase neki bogat covjek koji  je imao upravitelja.
{16:2} Ovaj je bio optuzen pred njim kao da  mu rasipa imanje. On ga pozva pa mu rece: 'Sto to cujem o tebi?  Polozi racun o svom upravljanju jer vise ne mozes biti upravitelj!'
{16:3} Nato upravitelj rece u sebi: 'Sto da ucinim kad mi gospodar  moj oduzima upravu? Kopati? Nemam snage. Prositi? Stidim se.
{16:4} Znam sto cu da me prime u svoje kuce kad budem maknut s uprave.'"
{16:5} "I pozva duznike svoga gospodara, jednog po jednog. Upita  prvoga: 'Koliko dugujes gospodaru mojemu?' On rece: 'Sto bata  ulja.'
{16:6} A on ce mu: 'Uzmi svoju zaduznicu, sjedni brzo, napisi  pedeset.'
{16:7} Zatim rece drugomu: 'A ti, koliko ti dugujes?' On  odgovori: 'Sto kora psenice.' Kaze mu: 'Uzmi svoju zaduznicu  i napisi osamdeset.'"
{16:8} "I pohvali gospodar nepostenog upravitelja sto snalazljivo  postupi jer sinovi su ovoga svijeta snalazljiviji prema svojima  od sinova svjetlosti."
{16:9} "I ja vama kazem: napravite sebi prijatelje od nepostena  bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vjecne satore."
{16:10} "Tko je vjeran u najmanjem, i u najvecem je vjeran; a  tko je u najmanjem neposten, i u najvecem je neposten.
{16:11} Ako  dakle ne bijaste vjerni u nepostenom bogatstvu, tko li ce vam  istinsko povjeriti?
{16:12} I ako u tudem ne bijaste vjerni, tko  li ce vam vase dati?"
{16:13} "Nijedan sluga ne moze sluziti dvojici gospodara. Ili  ce jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili ce uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne mozete sluziti Bogu i bogatstvu."
{16:14} Sve su to slusali farizeji, srebroljupci, i rugali mu  se.
{16:15} On im rece: "Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali  zna Bog srca vasa. Jer sto je ljudima uzviseno, odvratnost je  pred Bogom."
{16:16} "Zakon i Proroci do Ivana su, a otada se navjescuje kraljevstvo  Bozje i svatko se u nj silom probija.
{16:17} Lakse ce nebo i zemlja  proci, negoli propasti i jedan potezic Zakona."
{16:18} "Tko god otpusti svoju zenu pa se ozeni drugom, cini  preljub. I tko se god ozeni otpustenom, cini preljub."
{16:19} "Bijase neki bogatas. Odijevao se u grimiz i tanani lan  i danomice se sjajno gostio.
{16:20} A neki siromah, imenom Lazar, lezao je sav u cirevima pred njegovim vratima
{16:21} i prizeljkivao  nasititi se onim sto je padalo s bogataseva stola. Cak su i psi  dolazili i lizali mu cireve."
{16:22} "Kad umrije siromah, odnesose ga andeli u krilo Abrahamovo.  Umrije i bogatas te bude pokopan.
{16:23} Tada u teskim mukama u  paklu, podize svoje oci te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu  mu Lazara
{16:24} pa zavapi: 'Oce Abrahame, smiluj mi se i posalji  Lazara da umoci vrsak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik  jer se strasno mucim u ovom plamenu.'
{16:25} Rece nato Abraham:  'Sinko! Sjeti se da si za zivota primio dobra svoja, a tako i  Lazar zla. Sada se on ovdje tjesi, a ti se mucis.
{16:26} K tome  izmedu nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeci  odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'"
{16:27} "Nato ce bogatas: 'Molim te onda, oce, posalji Lazara  u kucu oca moga.
{16:28} Imam petero brace pa neka im posvjedoci  da i oni ne dodu u ovo mjesto muka.'
{16:29} Kaze Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslusaju!'
{16:30} A on ce: 'O ne, oce Abrahame! Nego dode li tko od mrtvih  k njima, obratit ce se.'
{16:31} Rece mu: 'Ako ne slusaju Mojsija  i Proroka, nece povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"
{17:1} I rece svojim ucenicima: "Nije moguce da ne dodu sablazni, no jao onome po kom dolaze;
{17:2} je li s mlinskim kamenom o vratu  strovaljen u more, korisnije mu je, nego da sablazni jednoga  od ovih malenih.
{17:3} Cuvajte se!" "Pogrijesi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti  mu.
{17:4} Pa ako se sedam puta na dan ogrijesi o tebe i sedam se  puta obrati tebi govoreci: 'Zao mi je!', oprosti mu."
{17:5} Apostoli zamole Gospodina: "Umnozi nam vjeru!"
{17:6} Gospodin  im odvrati: "Da imate vjere koliko je zrno gorusicino, rekli  biste ovom dudu: 'Iscupaj se s korijenom i presadi se u more!'  I on bi vas poslusao."
{17:7} "Tko ce to od vas reci sluzi svomu, oracu ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dodi brzo i sjedni za stol?'
{17:8} Nece  li mu naprotiv reci: 'Pripravi sto cu vecerati pa se pripasi  i posluzuj mi dok jedem i pijem; potom ces ti jesti i piti?'
{17:9} Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvrsio sto mu je naredeno?
{17:10} Tako i vi: kad izvrsite sve sto vam je naredeno, recite:  'Sluge smo beskorisne! Ucinismo sto smo bili duzni uciniti!'"
{17:11} Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je izmedu Samarije  i Galileje.
{17:12} Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset  gubavaca. Zaustave se podaleko
{17:13} i zavape: "Isuse, Ucitelju, smiluj nam se!"
{17:14} Kad ih Isus ugleda, rece im: "Idite, pokazite  se svecenicima!" I dok su isli, ocistise se.
{17:15} Jedan od  njih vidjevsi da je ozdravio, vrati se slaveci Boga u sav glas.
{17:16} Baci se nicice k Isusovim nogama zahvaljujuci mu. A to bijase  neki Samarijanac.
{17:17} Nato Isus primijeti: "Zar se ne ocistise  desetorica?
{17:18} A gdje su ona devetorica? Ne nade li se nijedan  koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tudinca?"
{17:19} A  njemu rece: "Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!"
{17:20} Upitaju ga farizeji: "Kad ce doci kraljevstvo Bozje?"  Odgovori im: "Kraljevstvo Bozje ne dolazi primjetljivo.
{17:21} Niti  ce se moci kazati: 'Evo ga ovdje!' ili: 'Eno ga ondje!' Ta evo  - kraljevstvo je Bozje medu vama!"
{17:22} Zatim rece ucenicima: "Doci ce dani kad cete zazeljeti  vidjeti i jedan dan Sina Covjecjega, ali ga necete vidjeti.
{17:23} Govorit  ce vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite  se!
{17:24} Jer kao sto munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne  na drugom, tako ce biti i sa Sinom Covjecjim u Dan njegov.
{17:25} No  prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj narastaj odbaci."
{17:26} "I kao sto bijase u dane Noine, tako ce biti i u dane  Sina Covjecjega:
{17:27} jeli su, pili, zenili se i udavali do dana  kad Noa ude u korablju. I dode potop i sve unisti.
{17:28} Slicno  kao sto bijase u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili.
{17:29} A onog dana kad Lot izide iz Sodome, zapljusti  s neba oganj i sumpor i sve unisti.
{17:30} Tako ce isto biti  u dan kad se Sin Covjecji objavi."
{17:31} "U onaj dan tko bude na krovu, a stvari mu u kuci, neka  ne side da ih uzme.
{17:32} I tko bude u polju, neka se ne okrece  natrag. Sjetite se zene Lotove!
{17:33} Tko god bude nastojao  zivot svoj sacuvati, izgubit ce ga; a tko ga izgubi, ziva ce  ga sacuvati."
{17:34} "Kazem vam, one ce noci biti dvojica u jednoj postelji:  jedan ce se uzeti, drugi ostaviti.
{17:35} Dvije ce mljeti zajedno:  jedna ce se uzeti, druga ostaviti."
{17:36} #
{17:37} Upitase ga na  to: "Gdje to, Gospodine?" A on im rece: "Gdje bude trupla, ondje  ce se okupljati i orlovi."
{18:1} Kaza im i prispodobu kako valja svagda moliti i nikada ne  sustati:
{18:2} "U nekom gradu bio sudac. Boga se nije bojao, za  ljude nije mario.
{18:3} U tom gradu bijase i neka udovica. Dolazila  k njemu i molila: 'Obrani me od mog tuzitelja!'
{18:4} No on ne htjede  zadugo. Napokon rece u sebi: 'Iako se Boga ne bojim nit za ljude  marim, ipak,
{18:5} jer mi udovica ova dodijava, obranit cu je da  vjecno ne dolazi muciti me.'"
{18:6} Nato rece Gospodin: "Cujte sto govori nepravedni sudac!
{18:7} Nece li onda Bog obraniti svoje izabrane koji dan i noc vape  k njemu sve ako i odgada stvar njihovu?
{18:8} Kazem vam, ustat ce  zurno na njihovu obranu. Ali kad Sin Covjecji dode, hoce li naci  vjere na zemlji?"
{18:9} Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, rece zatim ovu prispodobu:
{18:10} "Dva covjeka  uzidose u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik.
{18:11} Farizej  se uspravan ovako u sebi molio: 'Boze, hvala ti sto nisam kao  ostali ljudi: grabezljivci, nepravednici, preljubnici ili - kao  ovaj carinik.'
{18:12} Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od  svega sto steknem.'
{18:13} A carinik, stojeci izdaleka, ne usudi  se ni ociju podignuti k nebu, nego se udarase u prsa govoreci:  'Boze milostiv budi meni gresniku!'
{18:14} Kazem vam: ovaj side  opravdan kuci svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit  ce ponizen; a koji se ponizuje, bit ce uzvisen."
{18:15} A donosili mu i dojencad da ih se dotakne. Vidjevsi to, ucenici im branili.
{18:16} A Isus ih dozva i rece: "Pustite djecicu  neka dolaze k meni i ne prijecite im jer takvih je kraljevstvo  Bozje."
{18:17} "Zaista, kazem vam, tko ne primi kraljevstva Bozjega  kao dijete, ne, u nj nece uci."
{18:18} I upita ga neki uglednik: "Ucitelju dobri, sto mi je  ciniti da bastinim zivot vjecni?"
{18:19} Rece mu Isus: "Sto me zoves  dobrim? Nitko nije dobar, doli Bog jedini.
{18:20} Zapovijedi znas: Ne cini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoci lazno! Postuj oca svoga i majku!"
{18:21} A onaj ce: "Sve sam to cuvao od mladosti."
{18:22} Cuvsi  to, Isus mu rece: "Jos ti jedno preostaje: sve sto imas prodaj  i razdaj siromasima pa ces imati blago na nebu. A onda dodi i  idi za mnom."
{18:23} Kad je on to cuo, razalosti se jer bijase silno  bogat.
{18:24} Vidjevsi ga, rece Isus: "Kako li je tesko imucnicima  u kraljevstvo Bozje!
{18:25} Lakse je devi kroz usi iglene nego bogatasu  u kraljevstvo Bozje."
{18:26} Koji su to culi, rekose: "Pa tko se onda moze spasiti?"
{18:27} A on ce: "Sto je nemoguce ljudima, moguce je Bogu."
{18:28} Nato rece Petar: "Evo, mi ostavismo svoje i podosmo za  tobom."
{18:29} Isus ce im: "Zaista, kazem vam, nema ga tko bi ostavio  kucu, ili zenu, ili bracu, ili roditelje, ili djecu poradi kraljevstva  Bozjega,
{18:30} a da ne bi primio mnogostruko vec u ovom vremenu, i u buducem vijeku zivot vjecni."
{18:31} I uzevsi sa sobom dvanaestoricu, rece im: "Evo uzlazimo  u Jeruzalem i na Sinu Covjecjem ispunit ce se sve sto su napisali  proroci:
{18:32} doista, bit ce predan poganima, izrugan, zlostavljan  i popljuvan;
{18:33} i posto ga izbicuju, ubit ce ga, ali on ce treci  dan ustati."
{18:34} No oni nista od toga ne razumjese. Te im rijeci bijahu  skrivene i ne shvacahu sto bijase receno.
{18:35} A kad se priblizavao Jerihonu, neki slijepac sjedio kraj  puta i prosio.
{18:36} Cuvsi gdje mnostvo prolazi, raspitivao se  sto je to.
{18:37} Rekose mu: "Isus Nazarecanin prolazi."
{18:38} Tada  povika: "Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se!"
{18:39} Oni ga sprijeda  usutkivali, ali on je jos jace vikao: "Sine Davidov, smiluj mi  se!"
{18:40} Isus se zaustavi i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kad  se on priblizi, upita ga:
{18:41} "Sto hoces da ti ucinim?" A on  ce: "Gospodine, da progledam."
{18:42} Isus ce mu: "Progledaj! Vjera  te tvoja spasila."
{18:43} I umah progleda i uputi se za njim slaveci  Boga. I sav narod koji to vidje dade hvalu Bogu.
{19:1} I ude u Jerihon. Dok je njime prolazio,
{19:2} eto covjeka imenom  Zakej. Bijase on nadcarinik, i to bogat.
{19:3} Zelio je vidjeti  tko je to Isus, ali ne mogase od mnostva jer je bio niska stasa.
{19:4} Potrca naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda  imao proci.
{19:5} Kad Isus dode na to mjesto, pogleda gore i rece  mu: "Zakeju, zurno sidi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kuci."
{19:6} On zurno side i primi ga sav radostan.
{19:7} A svi koji to vidjese  stadose mrmljati: "Covjeku se gresniku svratio!"
{19:8} A Zakej usta  i rece Gospodinu: "Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem  siromasima! I ako sam koga u cemu prevario, vracam cetverostruko."
{19:9} Rece mu na to Isus: "Danas je doslo spasenje ovoj kuci jer  i on je sin Abrahamov!
{19:10} Ta Sin Covjecji dode potraziti  i spasiti izgubljeno!"
{19:11} Kako su oni to slusali, dometnu on prispodobu - zato  sto bijase nadomak Jeruzalemu i oni mislili da ce se umah pojaviti  kraljevstvo Bozje.
{19:12} Rece dakle: "Neki je ugledan covjek imao otputovati u daleku zemlju da  primi svoje kraljevstvo pa da se vrati.
{19:13} Dozva svojih deset  slugu, dade im deset mna i rece: 'Trgujte dok ne dodem.'
{19:14} A  njegovi ga gradani mrzili te poslase za njim poslanstvo s porukom:  'Necemo da se ovaj zakralji nad nama.'"
{19:15} "Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da  mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna sto su zaradili."
{19:16} "Pristupi prvi i rece: 'Gospodaru, tvoja mna donije deset  mna.'
{19:17} Rece mu: 'Valjas, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!'
{19:18} Dode i drugi govoreci: 'Mna je  tvoja, gospodaru, donijela pet mna.'
{19:19} I tomu rece: 'I ti budi  nad pet gradova!'"
{19:20} "Treci, opet dode govoreci: 'Gospodaru, evo ti tvoje  mne. Drzao sam je pohranjenu u rupcu.
{19:21} Bojao sam te se jer  si covjek strog: uzimas sto nisi pohranio, zanjes sto nisi posijao.'"
{19:22} "Kaze mu: 'Iz tvojih te usta sudim, zli slugo! Znao si  da sam covjek strog, da uzimam sto nisam pohranio i zanjem sto  nisam posijao?
{19:23} Zasto onda nisi ulozio moj novac u novcarnicu?  Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.'
{19:24} Nato rece nazocnima:  'Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.'
{19:25} Rekose  mu: 'Gospodaru, ta vec ima deset mna!'
{19:26} Kazem vam: svakomu  koji ima jos ce se dati, a od onoga koji nema oduzet ce se i  ono sto ima.
{19:27} A moje neprijatelje - one koji me ne htjedose  za kralja - dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim ocima!'"
{19:28} Rekavsi to, nastavi put uzlazeci u Jeruzalem.
{19:29} Kad se priblizi Betfagi i Betaniji, uz goru koja se zove  Maslinska, posla dvojicu ucenika
{19:30} govoreci: "Hajdete u selo  pred vama. Cim udete u nj, naci cete privezano magare koje jos  nitko nije zajahao. Odrijesite ga i dovedite.
{19:31} Upita li vas  tko: 'Zasto drijesite?', ovako recite: 'Gospodinu treba.'"
{19:32} Oni koji bijahu poslani otidose i nadose kako im bijase  rekao.
{19:33} I dok su drijesili magare, rekose im gospodari: "Sto  drijesite magare?"
{19:34} Oni odgovore: "Gospodinu treba."
{19:35} I  dovedose ga Isusu i stavise svoje haljine na magare te posjednuse  Isusa.
{19:36} I kuda bi on prolazio, prostirali bi po putu svoje haljine.
{19:37} A kad se vec bio priblizio obronku Maslinske gore, sve ono  mnostvo ucenika, puno radosti, poce iza glasa hvaliti Boga za  sva silna djela sto ih vidjese:
{19:38} "Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava  na visinama!"
{19:39} Nato mu neki farizeji iz mnostva rekose: "Ucitelju, prekori  svoje ucenike."
{19:40} On odgovori: "Kazem vam, ako ovi usute, kamenje  ce vikati!"
{19:41} Kad se priblizi i ugleda grad, zaplaka nad njim
{19:42} govoreci:  "O kad bi i ti u ovaj dan spoznao sto je za tvoj mir!
{19:43} Ali  sada je sakriveno tvojim ocima. Doci ce dani na tebe kad ce te  neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okruzit ce te i pritijesniti  odasvud.
{19:44} Smrskat ce o zemlju tebe i djecu tvoju  u tebi. I nece ostaviti u tebi ni kamena na kamenu zbog toga  sto nisi upoznao casa svoga pohodenja."
{19:45} Usavsi u Hram, stane izgoniti prodavace.
{19:46} Kaze im:  "Pisano je: Dom moj bit ce Dom molitve, a vi od njega  naciniste pecinu razbojnicku!"
{19:47} I danomice naucavase u Hramu. A glavari su svecenicki i pismoznanci trazili kako da ga  pogube, a tako i prvaci narodni,
{19:48} ali nikako naci sto da ucine  jer je sav narod visio o njegovoj rijeci.
{20:1} Jednog dana dok je naucavao narod u Hramu i navijestao evandelje, isprijece se glavari svecenicki i pismoznanci sa starjesinama
{20:2} pa mu dobace: "Reci nam kojom vlascu to cinis ili tko ti dade  tu vlast?"
{20:3} On odgovori: "Upitat cu i ja vas. Recite mi:
{20:4} krst  Ivanov bijase li od Neba ili od ljudi?"
{20:5} A oni smisljahu medu  sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit ce 'Zasto mu ne povjerovaste?'
{20:6} A reknemo li 'od ljudi', sav ce nas narod kamenovati. Ta uvjeren  je da je Ivan prorok."
{20:7} I odgovore da ne znaju odakle.
{20:8} I  Isus rece njima: "Ni ja vama necu kazati kojom vlascu ovo cinim."
{20:9} Zatim uze narodu kazivati ovu prispodobu: "Covjek posadi  vinograd, iznajmi ga vinogradarima i otputova na dulje vrijeme."
{20:10} "Kada dode doba, posla slugu vinogradarima da mu dadnu  od uroda vinogradskoga. No vinogradari ga istukose i otposlase  praznih ruku.
{20:11} Nato on posla drugoga slugu. Ali oni i toga  istukose, izruzise i otposlase praznih ruku.
{20:12} Posla i trecega.  A oni i njega izranise i izbacise."
{20:13} "Nato rece gospodar vinograda: 'Sto da ucinim? Poslat  cu im sina svoga ljubljenoga. Njega ce valjda postovati.'
{20:14} Ali  kada ga vinogradari ugledaju, stanu medu sobom umovati: 'Ovo  je bastinik. Ubijmo ga da bastina bude nasa.'
{20:15} Izbacise ga  iz vinograda i ubise." "Sto ce dakle uciniti s njima gospodar vinograda?
{20:16} Doci ce  i pogubiti te vinogradare i dati vinograd drugima." Koji ga slusahu  rekose: "Boze sacuvaj!"
{20:17} A on ih osinu pogledom i rece: "A  sto ono pise: Kamen sto ga odbacise graditelji postade kamen zaglavni?
{20:18} Tko god padne na taj kamen, smrskat ce se, a na koga  on padne, satrt ce ga."
{20:19} Pismoznanci i glavari svecenicki gledahu da istog casa  stave ruke na nj, ali se pobojase naroda. Dobro razumjese da  o njima kaza tu prispodobu.
{20:20} Vrebajuci na nj, poslase uhode koji su se pravili pravednicima  da ga uhvate u rijeci pa da ga predaju oblasti i vlasti upraviteljevoj.
{20:21} Upitase ga dakle: "Ucitelju, znamo da pravo zboris i naucavas  te nisi pristran, nego po istini ucis putu Bozjem.
{20:22} Je li  nam dopusteno dati porez caru ili nije?"
{20:23} Pronicuci njihovu  lukavost, rece im:
{20:24} "Pokazite mi denar." "Ciju ima sliku i  natpis?"
{20:25} A oni ce: "Carevu." On im rece: "Stoga dajte caru  carevo, a Bogu Bozje."
{20:26} I ne mogose ga uhvatiti u rijeci pred narodom, nego umuknuse  zadivljeni njegovim odgovorom.
{20:27} Pristupe mu neki od saduceja, koji nijecu uskrsnuce.  Upitase ga:
{20:28} "Ucitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez  djece ciji brat koji imase zenu, neka njegov brat uzme  tu zenu te podigne porod bratu svomu.
{20:29} Bijase tako sedmero  brace. Prvi se ozeni i umrije bez djece.
{20:30} Drugi uze njegovu  zenu,
{20:31} onda treci; i tako redom sva sedmorica pomrijese ne  ostavivsi djece.
{20:32} Naposljetku umrije i zena.
{20:33} Kojemu ce  dakle od njih ta zena pripasti o uskrsnucu? Jer sedmorica su  je imala za zenu."
{20:34} Rece im Isus: "Djeca se ovog svijeta zene i udaju.
{20:35} No  oni koji se nadose dostojni onog svijeta i uskrsnuca od mrtvih  niti se zene niti udaju.
{20:36} Zaista, ni umrijeti vise ne mogu:  andelima su jednaki i sinovi su Bozji jer su sinovi uskrsnuca."
{20:37} "A da mrtvi ustaju, naznaci i Mojsije kad u odlomku o  grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom  Jakovljevim.
{20:38} A nije on Bog mrtvih, nego zivih. Ta svi  njemu zive!"
{20:39} Neki pismoznanci primijete: "Ucitelju! Dobro si rekao!"
{20:40} I nisu se vise usudivali upitati ga bilo sto.
{20:41} A on im rece: "Kako kazu da je Krist sin Davidov?
{20:42} Ta  sam David veli u Knjizi psalama: Rece Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna
{20:43} dok ne polozim neprijatelje tvoje za podnozje nogama tvojim!'
{20:44} David ga dakle naziva Gospodinom. Kako mu je onda sin?"
{20:45} I pred svim narodom rece svojim ucenicima:
{20:46} "Cuvajte  se pismoznanaca, koji rado hodaju u dugim haljinama, vole pozdrave  na trgovima, prva sjedala u sinagogama i procelja na gozbama,
{20:47} prozdiru kuce udovicke, jos pod izlikom dugih molitava.  Stici ce ih to ostrija osuda."
{21:1} Pogleda i vidje kako bogatasi bacaju u riznicu svoje darove.
{21:2} A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novcica.
{21:3} I rece: "Uistinu, kazem vam: ova je sirota udovica ubacila  vise od sviju.
{21:4} Svi su oni zapravo medu darove ubacili od svog  suviska, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav zitak sto ga  imase."
{21:5} I dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno  kamenje i zavjetni darovi, rece:
{21:6} "Doci ce dani u kojima se  od ovoga sto motrite nece ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen."
{21:7} Upitase ga: "Ucitelju, a kada ce to biti? I na koji se  znak to ima dogoditi?"
{21:8} A on rece: "Pazite, ne dajte se zavesti.  Mnogi ce doista doci u moje ime i govoriti: 'Ja sam' i: 'Vrijeme  se priblizilo!' Ne idite za njima.
{21:9} A kad cujete za ratove  i pobune, ne prestrasite se. Doista treba da se to prije  dogodi, ali to jos nije odmah svrsetak."
{21:10} Tada im kaza: "Narod ce ustati protiv naroda i kraljevstvo  protiv kraljevstva.
{21:11} I bit ce velikih potresa i po raznim  mjestima gladi i posasti; bit ce strahota i velikih znakova s  neba."
{21:12} "No prije svega toga podignut ce na vas ruke i progoniti  vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vuci ce vas pred kraljeve  i upravitelje zbog imena mojega.
{21:13} Zadesit ce vas to radi svjedocenja."
{21:14} "Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smisljati obranu!
{21:15} Ta ja cu vam dati usta i mudrost kojoj se nece moci suprotstaviti  niti oduprijeti nijedan vas protivnik.
{21:16} A predavat ce vas  cak i vasi roditelji i braca, rodaci i prijatelji. Neke ce od  vas i ubiti."
{21:17} "Svi ce vas zamrziti zbog imena mojega.
{21:18} Ali ni vlas  vam s glave nece propasti.
{21:19} Svojom cete se postojanoscu spasiti."
{21:20} "Kad ugledate da vojska opkoljuje Jeruzalem, tada znajte:  priblizilo se njegovo opustosenje.
{21:21} Koji se tada zateknu u  Judeji, neka bjeze u gore; a koji u Gradu, neka ga napuste; koji  pak po poljima, neka se u nj ne vracaju
{21:22} jer to su dani  odmazde, da se ispuni sve sto je pisano."
{21:23} "Jao trudnicama i dojiljama u one dane jer bit ce jad  velik na zemlji i gnjev nad ovim narodom.
{21:24} Padat ce od ostrice  maca, odvodit ce ih kao roblje po svim narodima. I Jeruzalem  ce gaziti pogani sve dok se ne navrse vremena pogana."
{21:25} "I bit ce znaci na suncu, mjesecu i zvijezdama, a na  zemlji bezizlazna tjeskoba naroda zbog huke mora i valovlja.
{21:26} Izdisat ce ljudi od straha i iscekivanja onoga sto prijeti  svijetu. Doista, sile ce se nebeske poljuljati.
{21:27} Tada  ce ugledati Sina Covjecjega gdje dolazi u oblaku s velikom  moci i slavom.
{21:28} Kad se sve to stane zbivati, uspravite se  i podignite glave jer se priblizuje vase otkupljenje."
{21:29} I rece im prispodobu: "Pogledajte smokvu i sva stabla.
{21:30} Kad vec propupaju, i sami vidite i znate: blizu je vec ljeto.
{21:31} Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo  Bozje.
{21:32} Zaista, kazem vam, ne, nece uminuti narastaj ovaj  dok se sve ne zbude.
{21:33} Nebo ce i zemlja uminuti, ali moje rijeci  ne, nece uminuti."
{21:34} "Pazite na se da vam srca ne otezaju u prozdrljivosti, pijanstvu i u zivotnim brigama te vas iznenada ne zatekne onaj  Dan
{21:35} jer ce kao zamka nadoci na sve zitelje po svoj zemlji."
{21:36} "Stoga budni budite i u svako doba molite da uzmognete  umaci svemu tomu sto se ima zbiti i stati pred Sina Covjecjega."
{21:37} Danju je ucio u Hramu, a nocu bi izlazio i nocio na gori  zvanoj Maslinska.
{21:38} A sav bi narod rano hrlio k njemu u Hram  da ga slusa.
{22:1} Blizio se Blagdan beskvasnih kruhova zvan Pasha.
{22:2} Glavari  svecenicki i pismoznanci trazili su kako da Isusa smaknu jer  se bojahu naroda.
{22:3} A Sotona ude u Judu zvanog Iskariotski koji bijase iz  broja dvanaestorice.
{22:4} On ode i ugovori s glavarima svecenickim  i zapovjednicima kako da im ga preda.
{22:5} Oni se povesele i ugovore  da ce mu dati novca.
{22:6} On pristade. Otada je trazio priliku  da im ga preda mimo naroda.
{22:7} Kada dode Dan beskvasnih kruhova, u koji je trebalo zrtvovati  pashu,
{22:8} posla Isus Petra i Ivana i rece: "Hajdete, pripravite  nam da blagujemo pashu."
{22:9} Rekose mu: "Gdje hoces da pripravimo?"
{22:10} On im rece: "Evo, cim udete u grad, namjerit cete se na covjeka  koji nosi krcag vode. Podite za njim u kucu u koju unide
{22:11} i  recite domacinu te kuce: 'Ucitelj veli: Gdje je svratiste u kojem  bih blagovao pashu sa svojim ucenicima?'
{22:12} I on ce vam pokazati  na katu veliko blagovaliste prostrto: ondje pripravite."
{22:13} Oni  odu, nadu kako im je rekao i priprave pashu.
{22:14} Kada dode cas, sjede Isus za stol i apostoli s njim.
{22:15} I rece im: "Svom sam dusom ceznuo ovu pashu blagovati s vama  prije svoje muke.
{22:16} Jer kazem vam, necu je vise blagovati dok  se ona ne zavrsi u kraljevstvu Bozjem."
{22:17} I uze casu, zahvali i rece: "Uzmite je i razdijelite  medu sobom.
{22:18} Jer kazem vam, ne, necu vise piti od roda trsova  dok kraljevstvo Bozje ne dode."
{22:19} I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreci: "Ovo  je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo cinite meni na spomen."
{22:20} Tako i casu, posto vecerase, govoreci: "Ova casa novi  je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva."
{22:21} "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu.
{22:22} Sin  Covjecji, istina, ide kako je odredeno, ali jao covjeku onomu  koji ga predaje."
{22:23} I oni se pocese ispitivati tko bi od njih mogao takvo sto  uciniti.
{22:24} Uto nasta medu njima prepirka tko bi od njih bio najveci.
{22:25} A on im rece: "Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodrsci  nazivaju sebe dobrotvorima.
{22:26} Vi nemojte tako! Naprotiv, najveci  medu vama neka bude kao najmladi; i predstojnik kao posluzitelj.
{22:27} Ta tko je veci? Koji je za stolom ili koji posluzuje? Zar  ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji  posluzuje."
{22:28} "Da, vi ste sa mnom ustrajali u mojim kusnjama.
{22:29} Ja  vam stoga u bastinu predajem kraljevstvo sto ga je meni predao  moj Otac:
{22:30} da jedete i pijete za mojim stolom u kraljevstvu  mojemu i sjedite na prijestoljima sudeci dvanaest plemena Izraelovih."
{22:31} "Simune, Simune, evo Sotona zaiska da vas proreseta kao  psenicu.
{22:32} Ali ja sam molio za tebe da ne malakse tvoja vjera.  Pa kad k sebi dodes, ucvrsti svoju bracu."
{22:33} Petar mu rece: "Gospodine, s tobom sam spreman i u tamnicu  i u smrt."
{22:34} A Isus ce mu: "Kazem ti, Petre, nece se danas  oglasiti pijetao dok triput ne zatajis da me poznas."
{22:35} I rece: "Kad sam vas poslao bez kese i bez torbe i bez  sandala, je li vam sto nedostajalo?" Oni odgovore: "Nista."
{22:36} Nato  ce im: "No sada tko ima kesu, neka je uzme! Isto tako i torbu!  A koji nema, neka proda svoju haljinu i neka kupi sebi mac
{22:37} jer  kazem vam, ono sto je napisano treba se ispuniti na meni: Medu  zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve sto se odnosi na mene ispunja  se."
{22:38} Oni mu rekose: "Gospodine, evo ovdje dva maca!" Rece  im: "Dosta je!"
{22:39} Tada izide te se po obicaju zaputi na Maslinsku goru.  Za njim podose i njegovi ucenici.
{22:40} Kada dode onamo, rece im:  "Molite da ne padnete u napast!"
{22:41} I otrgnu se od njih koliko bi se kamenom dobacilo, pade  na koljena pa se molio:
{22:42} "Oce! Ako hoces, otkloni ovu casu  od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!"
{22:43} A ukaza mu se andeo s neba koji ga ohrabri. A kad je  bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio.
{22:44} I bijase znoj njegov  kao kaplje krvi koje su padale na zemlju.
{22:45} Usta od molitve, dode ucenicima i nade ih snene od zalosti
{22:46} pa im rece: "Sto spavate? Ustanite! Molite da ne padnete  u napast!"
{22:47} Dok je on jos govorio, eto svjetine, a pred njom jedan  od dvanaestorice, zvani Juda. On se priblizi Isusu da ga poljubi.
{22:48} Isus mu rece: "Juda, poljupcem Sina Covjecjeg predajes?"
{22:49} A oni oko njega, vidjevsi sto se zbiva, rekose: "Gospodine, da udarimo macem?"
{22:50} I jedan od njih udari slugu velikoga  svecenika i odsijece mu desno uho.
{22:51} Isus odgovori: "Pustite!  Dosta!" Onda se dotace uha i zacijeli ga.
{22:52} Nato Isus rece onima koji se digose na nj, glavarima  svecenickim, zapovjednicima hramskim i starjesinama: "Kao na  razbojnika izidoste s macevima i toljagama!
{22:53} Danomice bijah  s vama u Hramu i ne digoste ruke na me. No ovo je vas cas i vlast  Tmina."
{22:54} Uhvatise ga dakle, odvedose i uvedose u dom velikoga  svecenika. Petar je isao za njim izdaleka.
{22:55} A posred dvorista  nalozise vatru i posjedase uokolo. Medu njih sjedne Petar.
{22:56} Ugleda ga neka sluskinja gdje sjedi kraj vatre, ostro  ga pogleda i rece: "I ovaj bijase s njim!"
{22:57} A on zanijeka:  "Ne znam ga, zeno!"
{22:58} Malo zatim opazi ga netko drugi i rece:  "I ti si od njih!" A Petar rece: "Covjece, nisam!"
{22:59} I nakon  otprilike jedne ure drugi neki navaljivase: "Doista, i ovaj bijase  s njim! Ta Galilejac je!"
{22:60} A Petar ce: "Covjece, ne znam sto  govoris!"  I umah, dok je on jos govorio, oglasi se pijetao.
{22:61} Gospodin  se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu rijeci Gospodinove, kako mu ono rece: "Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit  ces me tri puta."
{22:62} I izide te gorko zaplaka.
{22:63} A ljudi koji su Isusa cuvali udarajuci ga poigravali  se njime
{22:64} i zastiruci mu lice, zapitkivali ga: "Proreci tko  te udario!"
{22:65} I mnogim se drugim pogrdama nabacivali na nj.
{22:66} A kad se razdanilo, sabra se starjesinstvo narodno, glavari  svecenicki i pismoznanci te ga dovedose pred svoje Vijece
{22:67} i  rekose: "Ako si ti Krist, reci nam!" A on ce im: "Ako vam reknem, necete vjerovati;
{22:68} ako vas zapitam, necete odgovoriti.
{22:69} No  od sada ce Sin Covjecji sjedjeti zdesna Sile Bozje."
{22:70} Nato svi rekose: "Ti si, dakle, Sin Bozji!" On im rece: "Vi  velite! Ja jesam!"
{22:71} Nato ce oni: "Sto nam jos svjedocanstvo  treba? Ta sami smo culi iz njegovih usta!"
{23:1} I ustade sva ona svjetina. Odvedose ga Pilatu
{23:2} i stadose  ga optuzivati: "Ovoga nadosmo kako zavodi nas narod i brani davati  caru porez te za sebe tvrdi da je Krist, kralj."
{23:3} Pilat ga upita: "Ti li si kralj zidovski?" On mu odgovori:  "Ti kazes!"
{23:4} Tada Pilat rece glavarima svecenickim i svjetini:  "Nikakve krivnje ne nalazim na ovom covjeku!"
{23:5} No oni navaljivahu:  "Buni narod naucavajuci po svoj Judeji, pocevsi od Galileje pa  dovde!"
{23:6} Cuvsi to, Pilat propita da li je taj covjek Galilejac.
{23:7} Saznavsi da je iz oblasti Herodove, posla ga Herodu, koji  i sam bijase onih dana u Jeruzalemu.
{23:8} A kad Herod ugleda Isusa, veoma se obradova jer ga je  vec odavna zelo vidjeti zbog onoga sto je o njemu slusao te se  nadao od njega vidjeti koje cudo.
{23:9} Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopce nije odgovarao.
{23:10} A stajahu ondje i glavari  svecenicki i pismoznanci optuzujuci ga zestoko.
{23:11} Herod ga  zajedno sa svojom vojskom prezre i ismija: obuce ga u bijelu  haljinu i posla natrag Pilatu.
{23:12} Onoga se dana Herod i Pilat  sprijateljise, jer prije bijahu neprijatelji.
{23:13} A Pilat dade sazvati glavare svecenicke, vijecnike i  narod
{23:14} te im rece: "Doveli ste mi ovoga covjeka kao da buni  narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nadoh na njemu ni jedne  krivice za koju ga optuzujete.
{23:15} A ni Herod jer ga posla natrag  nama. Evo, on nije pocinio nista cime bi zasluzio smrt.
{23:16} Kaznit  cu ga dakle i pustiti."
{23:17} #
{23:18} I povikase svi uglas: "Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!"
{23:19} A taj bijase bacen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva.
{23:20} Pilat im stoga ponovno progovori hoteci osloboditi Isusa.
{23:21} Ali oni vikahu: "Raspni, raspni ga!"
{23:22} On im treci put  rece: "Ta sto je on zla ucinio? Ne nadoh na njemu smrtne krivice.  Kaznit cu ga dakle i pustiti."
{23:23} Ali oni navaljivahu iza glasa  istuci da se razapne. I vika im bivala sve jaca.
{23:24} Pilat presudi da im bude sto istu.
{23:25} Pusti onoga koji  zbog pobune i ubojstva bijase bacen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju.
{23:26} Kad ga odvedose, uhvatise nekog Simuna Cirenca koji je  dolazio s polja i stave na nj kriz da ga nosi za Isusom.
{23:27} Za njim je islo silno mnostvo svijeta, napose zena, koje  su plakale i naricale za njim.
{23:28} Isus se okrenu prema njima  pa im rece: "Kceri Jeruzalemske, ne placite nada mnom, nego placite  nad sobom i nad djecom svojom.
{23:29} Jer evo idu dani kad ce se  govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodise i sisama  koje ne dojise.'
{23:30} Tad ce poceti govoriti gorama: 'Padnite  na nas!' i bregovima: 'Pokrijte nas!'
{23:31} Jer ako se tako  postupa sa zelenim stablom, sto li ce biti sa suhim?"
{23:32} A vodili su i drugu dvojicu, zlocince, da ih s njime pogube.
{23:33} I kada dodose na mjesto zvano Lubanja, ondje razapese  njega i te zlocince, jednoga zdesna, drugoga slijeva.
{23:34} A Isus je govorio: "Oce, oprosti im, ne znaju sto cine!"  I razdijelise medu se haljine njegove bacivsi kocke.
{23:35} Stajao je ondje narod i promatrao. A podrugivali  se i glavari govoreci: "Druge je spasio, neka spasi sam sebe  ako je on Krist Bozji, Izabranik!"
{23:36} Izrugivali ga i vojnici, prilazili mu i nudili ga octom
{23:37} govoreci: "Ako si ti kralj zidovski, spasi sam sebe!"
{23:38} A bijase i natpis ponad njega: "Ovo je kralj zidovski."
{23:39} Jedan ga je od objesenih zlocinaca pogrdivao: "Nisi li  ti Krist? Spasi sebe i nas!"
{23:40} A drugi ovoga prekoravase: "Zar  se ne bojis Boga ni ti, koji si pod istom osudom?
{23:41} Ali mi  po pravdi jer primamo sto smo djelima zasluzili, a on - on nista  opako ne ucini."
{23:42} Onda rece: "Isuse, sjeti me se kada dodes  u kraljevstvo svoje."
{23:43} A on ce mu: "Zaista ti kazem: danas  ces biti sa mnom u raju!"
{23:44} Bijase vec oko seste ure kad nasta tama po svoj zemlji  - sve do ure devete,
{23:45} jer sunce pomrca, a hramska se zavjesa  razdrije po sredini.
{23:46} I povika Isus iza glasa: "Oce, u ruke tvoje predajem duh  svoj!" To rekavsi, izdahnu.
{23:47} Kad satnik vidje sto se zbiva, stane slaviti Boga: "Zbilja, covjek ovaj bijase pravednik!"
{23:48} I kad je sav svijet koji  se zgrnuo na taj prizor vidio sto se zbiva, vracao se bijuci  se u prsa.
{23:49} Stajahu podalje i gledahu to svi znanci njegovi  i zene koje su za njim isle iz Galileje.
{23:50} I dode covjek imenom Josip, vijecnik, covjek cestit i  pravedan;
{23:51} on ne privoli njihovoj odluci i postupku. Bijase  iz Arimateje, grada judejskoga i iscekivase kraljevstvo Bozje.
{23:52} Taj dakle pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo.
{23:53} Zatim ga skinu, povi u platno i polozi u grob isklesan u  koji jos ne bijase nitko polozen.
{23:54} Bijase dan Priprave; subota je svitala.
{23:55} A pratile  to zene koje su s Isusom dosle iz Galileje: motrile grob i kako  je polozeno tijelo njegovo.
{23:56} Zatim se vrate i priprave miomirise  i pomasti. U subotu mirovahu po propisu.
{24:1} Prvoga dana u tjednu, veoma rano, dodose one na grob s miomirisima  sto ih pripravise.
{24:2} Kamen nadose otkotrljan od groba.
{24:3} Udose, ali ne nadose tijela Gospodina Isusa.
{24:4} I dok su stajale zbunjene  nad tim, gle, dva covjeka u blistavoj odjeci stadose do njih.
{24:5} Zastrasene obore lica k zemlji, a oni ce im: "Sto trazite  Zivoga medu mrtvima?
{24:6} Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se  kako vam je govorio dok je jos bio u Galileji:
{24:7} 'Treba da Sin  Covjecji bude predan u ruke gresnika, i raspet, i treci dan da  ustane.'"
{24:8} I sjetise se one rijeci njegovih,
{24:9} vratise se  s groba te javise sve to jedanaestorici i svima drugima.
{24:10} A bile su to: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva.  I ostale zajedno s njima govorahu to apostolima,
{24:11} ali njima  se te rijeci pricinise kao tlapnja, te im ne vjerovahu.
{24:12} A Petar usta i potrca na grob. Sagnuvsi se, opazi samo  povoje. I vrati se kuci cudeci se tome sto se zbilo.
{24:13} I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u  selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema sezdeset stadija.
{24:14} Razgovarahu medusobno o svemu sto se dogodilo.
{24:15} I dok  su tako razgovarali i raspravljali, priblizi im se Isus i pode  s njima.
{24:16} Ali prepoznati ga - bijase uskraceno njihovim ocima.
{24:17} On ih upita: "Sto to putem pretresate medu sobom?" Oni se  snuzdeni zaustave
{24:18} te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori:  "Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znas sto se u njemu  dogodilo ovih dana?"
{24:19} A on ce: "Sto to?" Odgovore mu: "Pa ono s Isusom Nazarecaninom, koji bijase prorok - silan na djelu i na rijeci pred Bogom i  svim narodom:
{24:20} kako su ga glavari svecenicki i vijecnici nasi  predali da bude osuden na smrt te ga razapeli.
{24:21} A mi se nadasmo  da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga  ovo je vec treci dan sto se to dogodilo.
{24:22} A zbunise nas i  zene neke od nasih: u praskozorje bijahu na grobu,
{24:23} ali nisu  nasle njegova tijela pa dodose te rekose da su im se ukazali  andeli koji su rekli da je on ziv.
{24:24} Odose nato i neki nasi  na grob i nadose kako zene rekose, ali njega ne vidjese."
{24:25} A  on ce im: "O bezumni i srca spora da vjerujete sto god su proroci  navijestili!
{24:26} Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te ude  u svoju slavu?"
{24:27} Pocevsi tada od Mojsija i svih proroka, protumaci  im sto u svim Pismima ima o njemu.
{24:28} Uto se priblize selu kamo  su isli, a on kao da htjede dalje.
{24:29} No oni navaljivahu: "Ostani  s nama jer zamalo ce vecer i dan je na izmaku!" I unide da ostane  s njima.
{24:30} Dok bijase s njima za stolom, uze kruh, izrece blagoslov, razlomi te im davase.
{24:31} Uto im se otvore oci te ga prepoznase, a on im isceznu s ociju.
{24:32} Tada rekose jedan drugome: "Nije  li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao  Pisma?"
{24:33} U isti se cas digose i vratise u Jeruzalem. Nadose  okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima.
{24:34} Oni im  rekose: "Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Simunu!"
{24:35} Nato  oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznase u lomljenju kruha.
{24:36} Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih  i rece im: "Mir vama!"
{24:37} Oni, zbunjeni i prestraseni, pomislise  da vide duha.
{24:38} Rece im Isus: "Zasto se prepadoste? Zasto vam  sumnje obuzimaju srce?
{24:39} Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja  sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao  sto vidite da ja imam."
{24:40} Rekavsi to, pokaza im ruke i noge.
{24:41} I dok oni od radosti  jos nisu vjerovali, nego se cudom cudili, on im rece: "Imate  li ovdje sto za jelo?"
{24:42} Oni mu pruze komad pecene ribe.
{24:43} On  uzme i pred njima pojede.
{24:44} Nato im rece: "To je ono sto sam vam govorio dok sam  jos bio s vama: treba da se ispuni sve sto je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano."
{24:45} Tada im otvori  pamet da razumiju Pisma
{24:46} te im rece: "Ovako je pisano: 'Krist  ce trpjeti i treci dan ustati od mrtvih,
{24:47} i u njegovo ce se  ime propovijedati obracenje i otpustenje grijeha po svim narodima  pocevsi od Jeruzalema.'
{24:48} Vi ste tomu svjedoci.
{24:49} I evo,  ja saljem na vas Obecanje Oca svojega. Ostanite zato u gradu  dok se ne obucete u Silu odozgor."
{24:50} Zatim ih izvede do Betanije, podize ruke pa ih blagoslovi.
{24:51} I dok ih blagoslivljase, rasta se od njih i uznesen bi na  nebo.
{24:52} Oni mu se nicice poklone pa se s velikom radosti vrate  u Jeruzalem
{24:53} te sve vrijeme u Hramu blagoslivljahu Boga.