{1:1} Prvu sam knjigu, Teofile, sastavio o svemu sto je Isus cinio  i ucio
{1:2} do dana kad je uznesen posto je dao upute apostolima  koje je izabrao po Duhu Svetome.
{1:3} Njima je poslije svoje muke mnogim dokazima pokazao da  je ziv, cetrdeset im se dana ukazivao i govorio o kraljevstvu  Bozjem.
{1:4} I dok je jednom s njima blagovao, zapovjedi im da ne napustaju  Jeruzalema, nego neka cekaju Obecanje Ocevo "koje custe od mene:
{1:5} Ivan je krstio vodom, a vi cete naskoro nakon ovih dana biti  krsteni Duhom Svetim."
{1:6} Nato ga sabrani upitase: "Gospodine, hoces li u ovo vrijeme  Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?"
{1:7} On im odgovori: "Nije  vase znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti.
{1:8} Nego primit cete snagu Duha Svetoga koji ce sici na vas i  bit cete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji  i sve do kraja zemlje."
{1:9} Kada to rece, bi uzdignut njima naocigled i oblak ga ote  njihovim ocima.
{1:10} I dok su netremice gledali kako on odlazi  na nebo, gle, dva covjeka stadose kraj njih u bijeloj odjeci
{1:11} i rekose im: "Galilejci, sto stojite i gledate u nebo? Ovaj  Isus koji je od vas uznesen na nebo isto ce tako doci kao sto  ste vidjeli da odlazi na nebo."
{1:12} Onda se vratise u Jeruzalem s brda zvanoga Maslinsko, koje je blizu Jeruzalema, udaljeno jedan subotni hod.
{1:13} I  posto udu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili: Petar  i Ivan i Jakov i Andrija, Filip i Toma, Bartolomej i Matej, Jakov  Alfejev i Simun Revnitelj i Juda Jakovljev -
{1:14} svi oni bijahu  jednodusno postojani u molitvi sa zenama, i Marijom, majkom Isusovom, i bracom njegovom.
{1:15} U one dane ustade Petar medu bracom - a bijase sakupljenog  naroda oko sto i dvadeset dusa - i rece:
{1:16} "Braco! Trebalo  je da se ispuni Pismo sto ga na usta Davidova prorece Duh Sveti  o Judi koji bijase voda onih sto uhvatise Isusa.
{1:17} A Juda se  ubrajao medu nas i imao udio u ovoj sluzbi.
{1:18} On, eto, stece  predio cijenom nepravednosti pa se stroposta, raspuce po sredini  i razli mu se sva utroba.
{1:19} I svim je Jeruzalemcima znano da  se onaj predio njihovim jezikom zove Akeldama, to jest Predio  smrti.
{1:20} Pisano je doista u Knjizi psalama: Njegova kuca nek opusti, nek ne bude stanovnika u njoj! Njegovo nadglednistvo nek dobije drugi!
{1:21} Jedan dakle od ovih ljudi sto bijahu s nama za sve vrijeme  sto je medu nama zivio Gospodin Isus -
{1:22} pocevsi od krstenja  Ivanova pa sve do dana kad bi uzet od nas - treba da bude svjedokom  njegova uskrsnuca.
{1:23} I postavise dvojicu: Josipa koji se zvao Barsaba a prozvao  se Just, i Matiju.
{1:24} Onda se pomolise: "Ti, Gospodine, poznavaoce svih srdaca, pokazi koga si od  ove dvojice izabrao
{1:25} da primi mjesto ove apostolske sluzbe  kojoj se iznevjeri Juda da ode na svoje mjesto."
{1:26} Onda bacise kocke i kocka pade na Matiju; tako bi pribrojen  jedanaestorici apostola.
{2:1} Kad je napokon dosao dan Pedesetnice, svi su bili zajedno na  istome mjestu.
{2:2} I eto iznenada suma s neba, kao kad se digne  silan vjetar. Ispuni svu kucu u kojoj su bili.
{2:3} I pokazu im  se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te side po jedan na svakoga  od njih.
{2:4} Svi se napunise Duha Svetoga i pocese govoriti drugim  jezicima, kako im vec Duh davase zboriti.
{2:5} A u Jeruzalemu su boravili Zidovi, ljudi pobozni iz svakog  naroda pod nebom.
{2:6} Pa kad nasta ona huka, strca se mnostvo  i smetAe jer ih je svatko cuo govoriti svojim jezikom.
{2:7} Svi  su bili izvan sebe i divili se govoreci: "Gle! Nisu li svi ovi  sto govore Galilejci?
{2:8} Pa kako to da ih svatko od nas cuje  na svojem materinskom jeziku?
{2:9} Parti, Medani, Elamljani, zitelji  Mezopotamije, Judeje i Kapadocije, Ponta i Azije,
{2:10} Frigije  i Pamfilije, Egipta i krajeva libijskih oko Cirene, pridoslice  Rimljani,
{2:11} Zidovi i sljedbenici, Krecani i Arapi - svi ih  mi cujemo gdje nasim jezicima razglasuju velicanstvena djela  Bozja."
{2:12} Svi su izvan sebe zbunjeno jedan drugog pitali: "Sto  bi to moglo biti?"
{2:13} Drugi su pak, podrugujuci se, govorili:  "Slatkog su se vina ponapili!"
{2:14} A Petar zajedno s jedanaestoricom ustade, podize glas  i prozbori: "Zidovi i svi sto boravite u Jeruzalemu, ovo znajte  i rijeci mi poslusajte:
{2:15} Nisu ovi pijani, kako vi mislite  - ta istom je treca ura dana -
{2:16} nego to je ono sto je receno  po proroku Joelu:
{2:17} "U posljednje dane, govori Bog: Izlit cu Duha svoga na svako tijelo i proricat ce vasi sinovi i kceri, vasi ce mladici gledati videnja, a starci vasi sne sanjati.
{2:18} Cak cu i na sluge i sluskinje svoje izliti Duha svojeg u dane one i proricat ce.
{2:19} Pokazat cu cudesa na nebu gore  i znamenja na zemlji dolje, krv i oganj i stupove dima.
{2:20} Sunce ce se prometnut u tminu, a mjesec u krv prije nego svane Dan Gospodnji velik i slavan.
{2:21} I tko god prizove ime Gospodnje bit ce spasen."
{2:22} "Izraelci, cujte ove rijeci: Isusa Nazarecanina, covjeka  kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, cudesima i znamenjima  koja, kao sto znate, po njemu ucini medu vama -
{2:23} njega, predana  po odlucenu naumu i promislu Bozjem, po rukama bezakonika razapeste  i pogubiste.
{2:24} Ali Bog ga uskrisi oslobodivsi ga grozote smrti  jer ne bijase moguce da ona njime ovlada.
{2:25} David doista za  nj kaze: Gospodin mi je svagda pred ocima jer mi je zdesna da ne posrnem.
{2:26} Stog mi se raduje srce i klice jezik, pa i tijelo mi spokojno pociva.
{2:27} Jer mi neces ostaviti dusu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj trulezi ugleda.
{2:28} Pokazat ces mi stazu zivota, ispuniti me radoscu lica svoga.
{2:29} Braco, dopustite da vam otvoreno kazem: praotac je David  umro, pokopan je i eno mu medu nama groba sve do danasnjeg dana.
{2:30} Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle  Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo,
{2:31} unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuce Kristovo: Nije ostavljen u Podzemlju niti mu tijelo trulezi ugleda.
{2:32} Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci.
{2:33} Desnicom  dakle Bozjom uzvisen, primio je od Oca Obecanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slusate.
{2:34} Ta David nije  bio uznesen na nebesa, a veli: Rece Gospodin Gospodinu mojemu: 'Sjedi mi zdesna'
{2:35} dok ne polozim neprijatelje tvoje za podnozje nogama tvojim!
{2:36} Pouzdano dakle neka znade sav dom Izraelov da je toga  Isusa kojega vi razapeste Bog ucinio i Gospodinom i Kristom."
{2:37} Kad su to culi, duboko potreseni rekose Petru i drugim  apostolima: "Sto nam je ciniti, braco?"
{2:38} Petar ce im: "Obratite  se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se  oproste grijesi i primit cete dar, Duha Svetoga.
{2:39} Ta za vas  je ovo obecanje i za djecu vasu i za sve one izdaleka, koje  pozove Gospodin Bog nas."
{2:40} I mnogim je drugim rijecima jos svjedocio i hrabrio ih:  "Spasite se od narastaja ovog opakog!"
{2:41} I oni prigrlise rijec  njegovu i krstise se te im se u onaj dan pridruzi oko tri tisuce  dusa.
{2:42} Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajednistvu,  lomljenju kruha i molitvama.
{2:43} Strahopostovanje obuzimase svaku  dusu: apostoli su cinili mnoga cudesa i znamenja.
{2:44} Svi koji  prigrlise vjeru bijahu zdruzeni i sve im bijase zajednicko.
{2:45} Sva  bi imanja i dobra prodali porazdijelili svima kako bi tko trebao.
{2:46} Svaki bi dan jednodusno i postojano hrlili u Hram, u kucama  bi lomili kruh te u radosti i prostodusnosti srca zajednicki  uzimali hranu
{2:47} hvaleci Boga i uzivajuci naklonost svega naroda.  Gospodin je pak danomice zajednici pridruzivao spasenike.
{3:1} Petar i Ivan uzlazili su u Hram na devetu molitvenu uru.
{3:2} Upravo  su donosili nekog covjeka, hroma od majcine utrobe; njega bi  svaki dan postavljali kod hramskih vrata, zvanih Divna, da prosi  milostinju od onih koji ulaze u Hram.
{3:3} On ugleda Petra i Ivana  upravo kad zakoracise u Hram te zamoli milostinju.
{3:4} Petar ga  zajedno s Ivanom prodorno pogleda i rece: "Pogledaj u nas!"
{3:5} Dok  ih je molecivo motrio ocekujuci od njih nesto dobiti,
{3:6} rece  mu Petar: "Srebra i zlata nema u mene, ali sto imam - to ti dajem:  u ime Isusa Krista Nazarecanina hodaj!"
{3:7} I uhvativsi ga za  desnu ruku, pridize ga: umah mu omocase noge i gleznjevi
{3:8} pa  skoci, uspravi se, stane hodati te ude s njima u Hram hodajuci, poskakujuci i hvaleci Boga.
{3:9} Sav ga narod vidje kako hoda  i hvali Boga.
{3:10} Razabrase da je to on - onaj koji je na Divnim  vratima Hrama prosio milostinju - i ostadose zapanjeni i izvan  sebe zbog onoga sto se s njim dogodilo.
{3:11} Kako se pak on drzao Petra i Ivana, sav se narod zapanjen  strca k njima u trijem zvani Salomonov.
{3:12} Kada to vidje Petar, obrati se narodu: "Izraelci, sto se ovomu cudite? Ili sto nas  gledate kao da smo svojom snagom ili poboznoscu postigli da ovaj  prohoda?
{3:13} Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, Bog otaca  nasih, proslavi slugu svoga, Isusa kojega vi predadoste i  kojega se odrekoste pred Pilatom kad vec bijase odlucio pustiti  ga.
{3:14} Vi se odrekoste Sveca i Pravednika, a izmoliste da vam  se daruje ubojica.
{3:15} Zacetnika zivota ubiste. Ali Bog ga uskrisi  od mrtvih, cemu smo mi svjedoci."
{3:16} "I po vjeri u njegovo ime, to je ime dalo snagu ovomu  kojega gledate i poznate: vjera u Njega vratila je ovomu potpuno  zdravlje naocigled vas sviju."
{3:17} "I sada, braco, znam da ste ono uradili iz neznanja kao  i glavari vasi.
{3:18} Ali Bog tako ispuni sto unaprijed navijesti  po ustima svih proroka: da ce njegov Pomazanik trpjeti.
{3:19} Pokajte  se dakle i obratite da se izbrisu grijesi vasi
{3:20} pa od Gospodina  dodu vremena rashlade te on posalje vama unaprijed namijenjenog  Pomazanika, Isusa."
{3:21} Njega treba da nebo pridrzi do vremena uspostave svega  sto obeca Bog na usta svetih proroka svojih odvijeka."
{3:22} "Mojsije tako rece: Proroka poput mene od vase brace  podignut ce vam Gospodin, Bog vas. Njega slusajte u svemu sto  vam god rece.
{3:23} I svaka dusa koja ne poslusa toga proroka, neka se iskorijeni iz naroda."
{3:24} "I svi Proroci koji su - od Samuela dalje - govorili, takoder su navijestili ove dane."
{3:25} "Vi ste sinovi proroka i Saveza koji sklopi Bog s ocima  vasim govoreci Abrahamu: Potomstvom ce se tvojim blagoslivljati  sva plemena zemlje.
{3:26} Vama najprije podize Bog Slugu svoga  i posla ga blagoslivljati vas da se svatko obrati od opacina  svojih."
{4:1} Dok su oni jos govorili narodu, pridu im svecenici, hramski  zapovjednik i saduceji,
{4:2} ozlovoljeni sto uce narod i navjescuju  - u Isusu - uskrsnuce od mrtvih;
{4:3} pograbe ih i bace u tamnicu  do sutra jer vec bijase vecer.
{4:4} Ipak mnogi od onih koji su  culi Rijec, povjerovase te broj vjernika poraste nekako do pet  tisuca.
{4:5} Sutradan se sastadose u Jeruzalemu glavari, starjesine  i pismoznanci -
{4:6} i veliki svecenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i  Aleksandar, i svi od roda velikosvecenickoga.
{4:7} Izvedose apostole  preda se pa ih stadose ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem  imenu vi to uciniste?"
{4:8} Onda Petar pun Duha Svetoga rece: "Glavari narodni i starjesine!
{4:9} Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela ucinjena bolesnu  covjeku? Po kome je ovaj spasen?
{4:10} Neka bude znano svima vama  i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazarecanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu  ovaj stoji pred vama zdrav!
{4:11} On je onaj kamen koji  vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.
{4:12} I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom  drugoga imena dana ljudima po kojemu se mozemo spasiti."
{4:13} Kad vidjese neustrasivost Petrovu i Ivanovu, a znajuci  da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u cudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali
{4:14} videci gdje s njima stoji izlijeceni  covjek, nisu mogli nista protusloviti.
{4:15} Stoga zapovjedise  da izadu iz vijecnice pa stadose raspravljati:
{4:16} "Sto cemo  s tim ljudima? Ta ucinili su ocit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne mozemo ga nijekati;
{4:17} ali da se jos vise ne razglasi u  narod, zaprijetimo im da nikomu zivom o tom Imenu vise ne govore."
{4:18} Pozvase ih i zapovjedise im da podniposto ne zbore niti  naucavaju u ime Isusovo.
{4:19} Ali im Petar i Ivan odgovorise:  "Sudite je li pred Bogom pravo slusati radije vas nego Boga.
{4:20} Mi doista ne mozemo ne govoriti sto vidjesmo i cusmo."
{4:21} Ali  oni ne nasavsi kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste  poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga sto se dogodilo.
{4:22} Jer covjeku na kom se dogodi cudo ozdravljenja bijase vise  od cetrdeset godina.
{4:23} Otpusteni, odose svojima i javise sto im rekose veliki  svecenici i starjesine.
{4:24} Kad su oni to culi, jednodusno podigose  glas k Bogu i rekose: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve sto je u njima!
{4:25} Ti si na usta oca nasega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zasto se bune narodi, zasto puci ludosti snuju?
{4:26} Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotAe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.
{4:27} RotAe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotAe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim
{4:28} da ucine sto tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.
{4:29} I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjeloscu navjescivati rijec tvoju!
{4:30} Pruzi ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i cudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."
{4:31} I posto se pomolise, potrese se mjesto gdje bijahu  sabrani, i svi se napunise Duha Svetoga te stanu navjescivati  rijec Bozju smjelo.
{4:32} U mnostva onih sto prigrlise vjeru bijase jedno srce  i jedna dusa. I nijedan od njih nije svojim zvao nista od onoga  sto je imao, nego im sve bijase zajednicko.
{4:33} Apostoli pak  velikom silom davahu svjedocanstvo o uskrsnucu Gospodina Isusa  i svi uzivahu veliku naklonost.
{4:34} Doista, nitko medu njima  nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljista ili kuce, prodavali bi ih i utrzak donosili
{4:35} i stavljali pred noge  apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.
{4:36} A Josip, od apostola prozvan Barnaba, sto znaci Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,
{4:37} posjedovase jednu njivu; proda je  pa donese novac i postavi pred noge apostolima.
{5:1} Neki pak covjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom zenom Safirom  proda imanje
{5:2} pa u dogovoru sa zenom odvoji nesto od utrska, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.
{5:3} Petar  mu rece: "Ananija, zasto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu  Svetomu i odvojio od utrska imanja?
{5:4} Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoc prodano, nije li u tvojoj vlasti?  Zasto si se na takvo sto odlucio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"
{5:5} Kako Ananija cu te rijeci, srusi se i izdahnu. I silan strah  spopade sve koji su to culi.
{5:6} Nato ustanu mladici, poviju ga, iznesu i pokopaju.
{5:7} Nakon otprilike tri sata ude njegova zena ne znajuci sto  se dogodilo.
{5:8} Petar joj rece: "Reci mi, jeste li za toliko  dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko."
{5:9} A Petar ce joj:  "Sto vam bi da se sloziste iskusati Duha Gospodnjega? Eto na  vratima nogu onih koji ti pokopase muza! I tebe ce iznijeti!"
{5:10} Ona se umah srusi do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladici  udu, nadu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muza.
{5:11} I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to culi.
{5:12} Po rukama se apostolskim dogadala mnoga znamenja i cudesa  u narodu. Svi su se jednodusno okupljali u Trijemu Salomonovu.
{5:13} Nitko se drugi nije usudivao pridruziti im se, ali ih je  narod velicao.
{5:14} I sve se vise povecavalo mnostvo muzeva i  zena sto vjerovahu Gospodinu
{5:15} tako da su na trgove iznosili  bolesnike i postavljali ih na lezaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od  njih.
{5:16} A slijegalo bi se i mnostvo iz gradova oko Jeruzalema:  donosili bi bolesnike i opsjednute od necistih duhova, i svi  bi ozdravljali.
{5:17} Onda se podize veliki svecenik i sve njegove pristase  - sljedba saducejska.
{5:18} Puni zavisti, pohvataju apostole i  strpaju ih u javnu tamnicu.
{5:19} Ali andeo Gospodnji nocu otvori  vrata tamnice, izvede ih i rece:
{5:20} "Podite i postojano u Hramu  navjescujte narodu sve rijeci Zivota ovoga."
{5:21} Poslusni, u  praskozorje su usli u Hram te naucavali. Uto stize veliki svecenik i njegove pristase, sazovu Vijece  i sve starjesinstvo sinova Izraelovih pa posalju u zatvor da  ih dovedu.
{5:22} Kad strazari stigose onamo, ne nadose ih u tamnici  pa se vrate i jave:
{5:23} "Zatvor smo nasli sa svom pomnjom zatvoren  i cuvare na strazi pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga  unutra ne nadosmo."
{5:24} Kad su hramski zapovjednik i veliki svecenici culi te  rijeci, u nedoumici su se pitali sto bi to moglo biti.
{5:25} Nato  netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uce narod."
{5:26} Tada zapovjednik sa strazarima  ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.
{5:27} Dovedose ih i privedose pred Vijece. Veliki ih svecenik  zapita:
{5:28} "Nismo li vam strogo zabranili uciti u to Ime? A  vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hocete na nas navuci  krv toga covjeka."
{5:29} Petar i apostoli odvrate: "Treba se vecma pokoravati  Bogu negoli ljudima!
{5:30} Bog otaca nasih uskrisi Isusa kojega  vi smakoste objesivsi ga na drvo.
{5:31} Njega Bog desnicom  svojom uzvisi za Zacetnika i Spasitelja da obracenjem podari  Izraela i oprostenjem grijeha.
{5:32} I mi smo svjedoci tih dogadaja  i Duh Sveti kojega dade Bog onima sto mu se pokoravaju."
{5:33} Nato se oni razgnjevise i htjedose ih ubiti.
{5:34} Ali  ustade u Vijecu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega  je postovao sav narod. On zapovjedi da ljude nacas izvedu
{5:35} pa  ce vijecnicima: "Izraelci, dobro promislite sto cete s tim ljudima.
{5:36} Ta prije nekog vremena podize se Teuda tvrdeci da je netko, i uza nj prista oko cetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu  se pristase razbjegose i netragom ih nesta.
{5:37} Nakon toga se  u dane popisa podize Juda Galilejac i odvuce narod za sobom.  I on propade i sve mu se pristase rasprsise.
{5:38} I sad evo kanite  se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum  ili to djelo od ljudi, propast ce;
{5:39} ako li je pak od Boga, necete ga moci unistiti - da se i s Bogom u ratu ne nadete."  Poslusaju ga
{5:40} pa dozovu apostole, isibaju ih, zapovjede im  da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.
{5:41} Oni pak odu ispred  Vijeca radosni sto bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.
{5:42} I  svaki su dan u Hramu i po kucama neprestance ucili i navjescivali  Krista, Isusa.
{6:1} U one dane, kako se broj ucenika mnozio, Zidovi grckog jezika  stadose mrmljati protiv domacih Zidova sto se u svagdanjem sluzenju  zanemaruju njihove udovice.
{6:2} Dvanaestorica nato sazvase mnostvo  ucenika i rekose: "Nije pravo da mi napustimo rijec Bozju da  bismo sluzili kod stolova.
{6:3} De pronadite, braco, izmedu sebe  sedam muzeva na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih cemo  postaviti nad ovom sluzbom,
{6:4} a mi cemo se posvetiti molitvi  i posluzivanju Rijeci."
{6:5} Prijedlog se svidje svemu mnostvu pa izabrase Stjepana, muza puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridoslicu Nikolu.
{6:6} Njih postave  pred apostole, a oni pomolivsi se, poloze na njih ruke.
{6:7} I rijec je Bozja rasla, uvelike se mnozio broj ucenika u Jeruzalemu  i veliko je mnostvo svecenika prihvacalo vjeru.
{6:8} Stjepan je pun milosti i snage cinio velika cudesa i znamenja  u narodu.
{6:9} Nato se digose neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa pocese  raspravljati sa Stjepanom,
{6:10} ali nisu mogli odoljeti mudrosti  i Duhu kojim je govorio.
{6:11} Onda podmetnuse neke ljude koji rekose: "Culi smo ga  govoriti pogrdne rijeci protiv Mojsija i Boga."
{6:12} Podjare i  narod, starjesine i pismoznance pa pridu, zgrabe ga i odvuku  u Vijece.
{6:13} Ondje namjestise lazne svjedoke koji rekose: "Ovaj  covjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona.
{6:14} Culi  smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarecanin razvalit ce ovo Mjesto  i izmijeniti obicaje koje nam predade Mojsije'."
{6:15} A svi koji  su sjedili u Vijecu uprijese pogled u Stjepana te opazise - lice  mu kao u andela.
{7:1} Veliki svecenik upita: "Je li to tako?"
{7:2} Stjepan odgovori:  "Braco i oci, cujte! Bog slave ukaza se ocu nasemu Abrahamu dok  bijase u Mezopotamiji, prije negoli se nastani u Haranu,
{7:3} i  rece mu: Izidi iz zemlje svoje, iz zavicaja svoga, hajde u zemlju koju cu ti pokazati.
{7:4} On nato izide iz zemlje kaldejske i nastani se u Haranu.  Odande ga nakon smrti oca njegova Bog preseli u ovu zemlju u  kojoj vi sada boravite.
{7:5} U njoj mu ne dade ni stope bastine,  nego obeca dati je u posjed njemu i potomstvu njegovu  nakon njega, premda jos nije imao djeteta.
{7:6} Bog  isto tako rece da ce potomci njegovi biti pridoslice u zemlji  tudoj, da ce ih porobljavati i tlaciti cetiri stotine  godina.
{7:7} Ali narod kojemu budu robovali ja cu suditi, rece  Bog. A nakon toga izici ce i iskazati mi stovanje na ovome  mjestu.
{7:8} Dade mu i Savez obrezanja. Tako rodi Izaka  i obreza ga osmi dan, Izak Jakova, Jakov dvanaest rodozacetnika."
{7:9} "Rodozacetnici pak, iz zavisti, Josipa predadose u  Egipat. Ali Bog bijase s njim
{7:10} te ga izbavljase iz svih  nevolja, podari ga naklonoscu i mudroscu pred faraonom, kraljem egipatskim koji ga postavi za upravitelja nad  Egiptom i nad cijelim dvorom svojim.
{7:11} Onda u cijeloj  zemlji egipatskoj i kanaanskoj nasta glad i nevolja velika:  oci nasi ne mogahu naci hrane.
{7:12} Kad Jakov docu da u Egiptu  ima zita, posla onamo najprije oce nase.
{7:13} Drugi se put  Josip ocitova braci svojoj pa faraon dozna za podrijetlo  Josipovo.
{7:14} Josip tada posla po Jakova, oca svoga, i svu rodbinu, sedamdeset i pet dusa.
{7:15} Jakov tako side u Egipat. I umrije  on i oci nasi.
{7:16} Preneseni su u Sihem i polozeni u grob  koji je Abraham za srebro kupio od sinova Hamorovih u Sihemu."
{7:17} "Kako se blizilo vrijeme obecanja koje Bog obrece Abrahamu, rastao je u Egiptu narod i mnozio se
{7:18} dok ondje  ne zavlada drugi kralj koji nije poznavao Josipa.
{7:19} Lukav  prema rodu nasemu, tlacio je on oce nase da bi djecu svoju izlagali  da ne ostanu na zivotu.
{7:20} U taj se cas rodi Mojsije.  Bijase bozanski lijep. Tri je mjeseca hranjen u kuci ocinskoj,
{7:21} a onda, kad je bio izlozen, prigrli ga kci faraonova  i othrani sebi za sina.
{7:22} Tako Mojsije, odgojen u svoj  mudrosti egipatskoj, bijase silan na rijecima i djelima."
{7:23} "Kad mu bijase cetrdeset godina, ponuka ga srce da pohodi  bracu svoju, sinove Izraelove.
{7:24} I kad vidje kako je jednomu  nanesena nepravda, suprotstavi se i osveti zlostavljenoga ubivsi  Egipcanina.
{7:25} Mislio je da ce braca njegova shvatiti kako  ce im Bog po njegovoj ruci pruziti spasenje, ali oni ne shvatise.
{7:26} Sutradan se pojavi pred onima koji su se tukli te ih stade  nagovarati da se izmire: 'Ljudi, braca ste! Zasto zlostavljate  jedan drugoga?'
{7:27} Ali ga onaj sto je zlostavljao svoga bliznjega  odbi rijecima: Tko te postavi glavarom i sucem nad nama?
{7:28} Kanis  li ubiti i mene kao sto si jucer ubio onog Egipcanina?
{7:29} Na  te rijeci pobjeze Mojsije i skloni se u zemlju midjansku,  gdje mu se rodise dva sina."
{7:30} "Nakon cetrdeset godina ukaza mu se Andeo u pustinji  brda Sinaja u rasplamtjeloj vatri jednoga grma.
{7:31} Opazivsi  to, zadivi se Mojsije videnju. Dok je prilazio da bolje promotri, eto glasa Gospodnjega:
{7:32} Ja sam Bog Otaca tvojih, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Sav preplasen, Mojsije se ne usudi pogledati.
{7:33} A Gospodin ce mu: Izuj obucu s nogu! Jer mjesto na kojem  stojis, sveto je tlo.
{7:34} Vidio sam, vidio nevolju naroda svoga  u Egiptu i uzdisaj mu cuo pa sidoh izbaviti ga. I sad hajde!  Saljem te u Egipat!"
{7:35} "Toga Mojsija - kojega su se odrekli rekavsi: Tko  te postavi glavarom i sucem? - toga im Bog kao glavara i  otkupitelja posla po Andelu koji mu se ukaza u grmu.
{7:36} On ih  izvede ucinivsi cudesa i znamenja u zemlji egipatskoj, u Crvenome  moru i u pustinji kroz cetrdeset godina.
{7:37} To je onaj Mojsije  koji rece sinovima Izraelovim: Proroka poput mene od vase  brace podici ce vam Bog.
{7:38} To je onaj koji za skupa u pustinji  bijase izmedu Andela sto mu govorase na brdu Sinaju i otaca nasih;  onaj koji je primio rijeci zivotne da ih nama preda.
{7:39} Njemu  se ne htjedose pokoriti oci nasi, nego ga odbise i u srcima se  svojima vratise u Egipat
{7:40} rekavsi Aronu: 'Napravi  nam bogove koji ce ici pred nama! Ta ne znamo sto se dogodi s  tim Mojsijem koji nas izvede iz zemlje egipatske.'
{7:41} Tele nacinise  u dane one, prinesose zrtvu tom kumiru i veseljahu se  djelima ruku svojih.
{7:42} Bog se pak odvrati i prepusti ih da  caste vojsku nebesku, kao sto pise u Knjizi prorockoj: Prinosiste li mi zrtve i prinose cetrdeset godina u pustinji, dome Izraelov?
{7:43} Poprimiste sator Molohov i zvijezdu boga Refana - likove koje napraviste da biste im se klanjali. Odvest cu vas stoga u progonstvo onkraj Babilona!"
{7:44} "Oci nasi imahu u pustinji Sator svjedocanstva kako odredi  Onaj koji rece Mojsiju da se on nacini po praliku koji  je vidio.
{7:45} Taj su Sator preuzeli oci nasi i pod Josuom ga  unijeli u posjed s kojega Bog pred licem njihovim rastjera narode.  Tako bijase sve do dana Davida,
{7:46} koji je nasao milost pred  Bogom te molio da nade boraviste Bogu Jakovljevu.
{7:47} Istom  Salomon izgradi mu Dom.
{7:48} Ali Svevisnji u rukotvorinama  ne prebiva, kao sto veli prorok:
{7:49} Nebesa su moje prijestolje, a zemlja podnozje nogama. Kakav dom da mi sagradite, govori Gospodin, i gdje da bude mjesto mog pocinka?
{7:50} Nije li ruka moja nacinila sve to?
{7:51} Tvrdovrati i neobrezanih srdaca i usiju, vi se uvijek opirete Duhu Svetomu: kako oci vasi tako i vi!
{7:52} Kojega  od proroka nisu progonili oci vasi? I pobise one koji su unaprijed  navijestili dolazak Pravednika ciji ste vi sada izdajice i ubojice,
{7:53} vi koji po andeoskim uredbama primiste Zakon, ali ga se  niste drzali."
{7:54} Kad su to culi, uskipjese u srcima i pocese skripati  zubima na njega.
{7:55} Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled  u nebo i ugleda slavu Bozju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu
{7:56} pa  rece: "Evo vidim nebesa otvorena i Sina Covjecjega gdje stoji  zdesna Bogu."
{7:57} Vicuci iza glasa, oni zatisnuse usi i navalise  jednodusno na njega.
{7:58} Izbacise ga iz grada pa ga kamenovahu.  Svjedoci odlozise haljine do nogu mladica koji se zvao Savao.
{7:59} I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: "Gospodine Isuse, primi duh moj!"
{7:60} Onda se baci na koljena i povika iza glasa:  "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!" Kada to rece, usnu.
{8:1} Savao je pristao da se Stjepan smakne. U onaj dan navali velik progon na Crkvu u Jeruzalemu. Svi  se osim apostola rasprsise po krajevima judejskim i samarijskim.
{8:2} Bogobojazni su ljudi pokopali Stjepana i odrzali veliko zalovanje  za njim.
{8:3} Savao je pak pustosio Crkvu: ulazio je u kuce, odvlacio  muzeve i zene i predavao ih u tamnicu.
{8:4} Oni dakle sto su se rasprsili obilazili su navjescujuci  Rijec.
{8:5} Filip tako side u grad samarijski i stade im propovijedati  Krista.
{8:6} Mnostvo je jednodusno prihvacalo sto je Filip govorio  slusajuci ga i gledajuci znamenja koja je cinio.
{8:7} Doista, iz  mnogih su opsjednutih izlazili necisti duhovi vicuci iza glasa, a ozdravljali su i mnogi uzeti i hromi.
{8:8} Nasta tako velika  radost u onome gradu.
{8:9} Covjek se neki, imenom Simun, u gradu vec duze bavio carobnjastvom  i opcaravao narod tvrdeci da je neki veliki.
{8:10} Priklanjalo  mu se sve, malo i veliko, te govorilo: "Ovaj je Snaga Bozja,  zvana Velika."
{8:11} A priklanjahu mu se jer ih je duze vremena  opcaravao svojim vradzbinama.
{8:12} Ali kad povjerovase Filipu  koji navjescivase evandelje o kraljevstvu Bozjemu i o imenu Isusa  Krista, krstavahu se - muzevi i zene.
{8:13} Povjerova i Simun te  se krsti i osta uz Filipa: bio je zanesen promatrajuci znamenja  i cudesa koja su se dogadala.
{8:14} Kad su apostoli u Jeruzalemu culi da je Samarija prigrlila  rijec Bozju, poslase k njima Petra i Ivana.
{8:15} Oni sidose i  pomolise se za njih da bi primili Duha Svetoga.
{8:16} Jer jos ni  na koga od njih ne bijase sisao; bijahu samo krsteni u ime Gospodina  Isusa.
{8:17} Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga.
{8:18} Kad Simun vidje da se polaganjem ruku apostolskih daje  Duh, ponudi apostolima novaca
{8:19} govoreci: "Dajte i meni tu  moc da svatko na koga polozim ruke primi Duha Svetoga."
{8:20} Petar mu odvrati: "Novac tvoj zajedno s tobom propao  kad si mislio dar Bozji novcima steci!
{8:21} Nema tebi ovdje dijela  ni udjela jer tvoje srce nije pravo pred Bogom!
{8:22} Obrati se  od te opakosti svoje i moli Gospodina ne bi li ti se kako oprostila  namisao srca tvoga.
{8:23} Ta gledam te: zucju si gorak i nepravdom  okovan."
{8:24} Simun odgovori: "Molite i vi za me Gospodina da me ne snade  nista od toga sto rekoste!"
{8:25} Oni pak posto posvjedocise i dorekose rijec Gospodnju, vratise se u Jeruzalem navjescujuci evandelje mnogim selima  samarijskim.
{8:26} Andeo se Gospodnji obrati Filipu: "Ustani i podi na jug  putom sto iz Jeruzalema silazi u Gazu; on je pust."
{8:27} On usta  i pode. Odjednom eto nekog Etiopljanina, dvoranina, visokog dostojanstvenika  kandake, kraljice etiopske koji bijase nad svom njezinom riznicom.
{8:28} Vracao se iz Jeruzalema, kamo je bio posao pokloniti se;  sjedase na svojim kolima i citase proroka Izaiju.
{8:29} Duh rece  Filipu: "Podi i pridruzi se tim kolima!"
{8:30} Filip pritrca i  cu gdje onaj cita Izaiju proroka pa ce mu: "Razumijes li sto  citas?"
{8:31} On odvrati: "Kako bih mogao ako me tko ne uputi?"  Onda zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj.
{8:32} A citao je  ovaj odlomak Pisma: Ko ovcu na klanje odvedose ga, ko janje nijemo pred onim sto ga strize on ne otvara svojih usta.
{8:33} U ponizenju sud mu je uskracen. Narastaj njegov tko da opise? Da, uklonjen je sa zemlje zivot njegov.
{8:34} Dvoranin se obrati Filipu pa ce mu: "Molim te, o kome  to prorok govori? O sebi ili o kome drugom?
{8:35} Filip prozbori  te mu, posavsi od toga Pisma, navijesti evandelje: Isusa.
{8:36} Putujuci tako, stigose do neke vode pa ce dvoranin: "Evo  vode! Sto prijeci da se krstim?"
{8:37} #
{8:38} Zapovjedi da kola  stanu pa obojica, Filip i dvoranin, sidose u vodu te ga Filip  krsti.
{8:39} A kad izidose iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa  te ga dvoranin vise ne vidje. On radosno nastavi svojim putom,
{8:40} a Filip se nade u Azotu. I kako je prolazio, navjescivase  evandelje svim gradovima dok ne stize u Cezareju.
{9:1} Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem prema ucenicima  Gospodnjim, pode k velikomu sveceniku,
{9:2} zaiska od njega pisma  za sinagoge u Damasku, da sve koje nade od ovoga Puta, muzeve  i zene, okovane dovede u Jeruzalem.
{9:3} Kad se putujuci priblizi Damasku, iznenada ga obasja svjetlost  s neba.
{9:4} Srusi se na zemlju i zacu glas sto mu govorase: "Savle, Savle, zasto me progonis?"
{9:5} On upita: "Tko si, Gospodine?" A on ce: "Ja sam Isus kojega ti progonis!
{9:6} Nego ustani, udi u grad i reci ce ti se sto ti je ciniti."
{9:7} Njegovi suputnici ostadose bez rijeci: culi su doduse  glas, ali ne vidjese nikoga.
{9:8} Savao usta sa zemlje. Otvorenih  ociju nije nista vidio pa ga povedu za ruku i uvedu u Damask.
{9:9} Tri dana nije vidio, nije jeo ni pio.
{9:10} U Damasku bijase neki ucenik imenom Ananija. Njemu u videnju  rece Gospodin: "Ananija!" On se odazva: "Evo me, Gospodine!"
{9:11} A Gospodin ce mu: "Ustani, podi u ulicu zvanu Ravna i  u kuci Judinoj potrazi Tarzanina imenom Savla. Eno, moli se;
{9:12} i u videnju vidje covjeka imenom Ananiju gdje ulazi i polaze  na nj ruke da bi progledao."
{9:13} Ananija odgovori: "Gospodine, od mnogih sam cuo o tom  covjeku kolika je zla tvojim svetima ucinio u Jeruzalemu.
{9:14} On  ima od velikih svecenika i punomoc okovati sve koji prizivlju  ime tvoje."
{9:15} Gospodin mu odvrati: "Podi jer on mi je orude izabrano  da ponese ime moje pred narode i kraljeve i sinove Izraelove.
{9:16} Ja cu mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti."
{9:17} Ananija ode, ude u kucu, polozi na nj ruke i rece: "Savle, brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si isao, posla me da progledas i napunis se Duha Svetoga."
{9:18} I odmah mu s ociju spade nesto kao ljuske te on progleda  pa usta, krsti se
{9:19} i uzevsi hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s ucenicima u Damasku.
{9:20} te odmah  stade po sinagogama propovijedati Isusa, da je on Sin Bozji.
{9:21} Koji ga god slusahu, izvan sebe govorahu: "Nije li ovo onaj  koji je u Jeruzalemu istrebljivao sve koji Ime ovo prizivlju, pa i ovamo zato dosao da ih okovane odvede pred velike svecenike?"
{9:22} Savao pak, sve silniji, zbunjivase Zidove koji prebivahu  u Damasku dokazujuci: "Ovo je Krist!"
{9:23} Posto je minulo podosta vremena, odluce Zidovi pogubiti  ga,
{9:24} ali Savao dozna za njihov naum. Nadzirahu i vrata danju  i nocu da bi ga pogubili,
{9:25} ali ga ucenici nocu uzese i preko  zidina oprezno spustise u kosari.
{9:26} Kad je Savao dosao u Jeruzalem, gledao se pridruziti  ucenicima, ali ga se svi bojahu: nisu vjerovali da je ucenik.
{9:27} Tada ga Barnaba uze i povede k apostolima te im pripovjedi  kako je Savao na putu vidio Gospodina koji mu je govorio i kako  je u Damasku smjelo propovijedao u ime Isusovo.
{9:28} Od tada se s njima slobodno kretao po Jeruzalemu i smjelo  propovijedao u ime Gospodnje.
{9:29} Govorio je i raspravljao sa  Zidovima grckog jezika pa i oni snovahu pogubiti ga.
{9:30} Saznala to braca pa ga odvedose u Cezareju i uputise u Tarz.
{9:31} Crkva je po svoj Judeji, Galileji i Samariji uzivala  mir, izgradivala se i napredovala u strahu Gospodnjem te rasla  utjehom Svetoga Duha.
{9:32} Jednom Petar, obilazeci posvuda, side i k svetima u Lidi.
{9:33} Ondje nade nekog covjeka imenom Eneja, koji je osam godina  lezao na postelji: bijase uzet.
{9:34} Rece mu Petar: "Eneja, ozdravlja  te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!" On umah usta.
{9:35} Vidjese  to svi zitelji Lide i Sarona te se obratise Gospodinu.
{9:36} U Jopi pak bijase ucenica imenom Tabita, sto prevedeno  znaci Kosuta. Bijase ona bogata dobrim djelima i milostinjama  sto ih je dijelila.
{9:37} Upravo u one dane obolje i umrije. Posto  je operu, izloze je u gornjoj sobi.
{9:38} A kako je Lida blizu  Jope, ucenici cuse da je Petar ondje i poslase k njemu dva covjeka  s molbom: "Dodi k nama, ne oklijevaj!"
{9:39} Petar usta i krenu s njima. Cim stize, odvedose ga u  gornju sobu. Okruzise ga sve udovice te mu placuci pokazivahu  haljine i odijela sto ih je Kosuta izradivala dok je jos bila  s njima.
{9:40} Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu  prema tijelu i rece: "Tabita, ustani!" Ona otvori oci, pogleda  Petra i sjede.
{9:41} On joj pruzi ruku i pridize je. Onda pozove  svete i udovice pa im je pokaza zivu.
{9:42} Dozna se za to po svoj  Jopi te mnogi povjerovase u Gospodina.
{9:43} Petar osta neko vrijeme u Jopi u nekog Simuna kozara.
{10:1} U Cezareji bijase neki covjek imenom Kornelije, satnik takozvane  italske cete,
{10:2} pobozan i bogobojazan sa svim svojim domom.  Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.
{10:3} U videnju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno andela  Bozjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!"
{10:4} Zagleda  se u nj pa mu prestrasen rece: "Sto je, Gospodine?" A on njemu:  "Molitve su tvoje i milostinje uzisle kao zrtva podsjetnica pred  Boga.
{10:5} Zato sada posalji ljude u Jopu i dozovi Simuna koji  se zove Petar.
{10:6} On je gost u nekog Simuna kozara cija je kuca  uz more."
{10:7} Cim ode andeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu  slugu i jednoga pobozna, privrzena vojnika,
{10:8} sve im ispripovjedi  i posla ih u Jopu.
{10:9} Sutradan, dok su oni putovali i priblizavali se gradu, oko seste ure uzide Petar na krov moliti.
{10:10} Ogladnje i zazelje  se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.
{10:11} Gleda on nebo  rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s cetiri  okrajka, silazi na zemlju.
{10:12} U njoj bijahu svakovrsni cetveronosci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.
{10:13} I glas ce mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!"
{10:14} Petar odvrati: "Niposto, Gospodine!  Ta nikad jos ne okusih nista okaljano i necisto".
{10:15} A glas  ce mu opet, po drugi put: "Sto Bog ocisti, ti ne zovi okaljanim!"
{10:16} To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.
{10:17} Dok se Petar dvoumio sto bi imalo znaciti videnje koje  vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: posto se raspitase  za Simunovu kucu, pojave se na vratima,
{10:18} zovnu te upitaju  je li ondje ugoscen neki Simun, nazvan Petar.
{10:19} Dok je Petar sveudilj razmisljao o videnju, rece mu Duh:  "Evo, neka te trojica traze.
{10:20} De ustani, sidi i podi s njima  ne skanjujuci se jer ja sam ih poslao."
{10:21} Petar side k ljudima  i rece: "Evo me! Ja sam onaj kojega trazite! Zbog cega ste dosli?"
{10:22} Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muz pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoci sav narod zidovski, primi od svetog andela  naputak da te dozove u dom svoj i cuje od tebe rijeci."
{10:23} Tada  ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braca iz Jope.
{10:24} Drugi dan stize u Cezareju. Kornelije ih je cekao sazvavsi  rodbinu i prisne prijatelje.
{10:25} Kad je Petar ulazio, pohrli  mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.
{10:26} Petar  ga pridigne govoreci: "Ustani! I ja sam covjek."
{10:27} I razgovarajuci  s njime, ude i nade sabrane mnoge
{10:28} te im rece: "Vi znate kako  je Zidovu zabranjeno druziti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili necistim.
{10:29} Stoga, pozvan, i dodoh bez pogovora. Da cujemo dakle zbog  cega me pozvaste!"
{10:30} Kornelije rece: "Prije cetiri dana bas u ovo doba, o  devetoj uri, molio sam se u kuci kad gle: covjek neki u sjajnoj  odjeci stane preda me
{10:31} i rece: 'Kornelije, uslisana ti je  molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!
{10:32} Posalji  dakle u Jopu i dozovi Simuna koji se zove Petar. On je gost u  kuci Simuna kozara uz more.'
{10:33} Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro ucinio sto si dosao. Evo nas dakle sviju pred  Bogom da cujemo sve sto ti zapovjedi Gospodin!"
{10:34} Petar tada prozbori i rece: "Sad uistinu shvacam da Bog  nije pristran,
{10:35} nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji  ga se boji i cini pravdu.
{10:36} Rijec posla sinovima Izraelovim  navjescujuci im evandelje: mir po Isusu Kristu; on je  Gospodar sviju.
{10:37} Vi znate sto se dogadalo po svoj Judeji,  pocevsi od Galileje, nakon krstenja koje je propovijedao Ivan:
{10:38} kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijase s njime, prosao zemljom cineci  dobro i ozdravljajuci sve kojima bijase ovladao davao."
{10:39} "Mi smo svjedoci svega sto on ucini u zemlji judejskoj  i Jeruzalemu. I njega smakose, objesivsi ga na drvo!
{10:40} Bog  ga uskrisi treci dan i dade mu da se ocituje -
{10:41} ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodredenima - nama koji smo s njime  zajedno jeli i pili posto uskrsnu od mrtvih."
{10:42} "On nam i nalozi propovijedati narodu i svjedociti: Ovo  je onaj kojega Bog postavi sucem zivih i mrtvih!"
{10:43} "Za nj svjedoce svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oprostenje grijeha."
{10:44} Dok je Petar jos govorio te rijeci, side Duh Sveti na  sve koji su slusali tu besjedu.
{10:45} A vjernici iz obrezanja,  koji dodose zajedno s Petrom, zacudise se sto se i na pogane  izlio dar Duha Svetoga.
{10:46} Jer culi su ih govoriti drugim jezicima  i velicati Boga. Tada Petar rece:
{10:47} "Moze li tko uskratiti vodu da se ne  krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?"
{10:48} I zapovjedi  da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje  nekoliko dana.
{11:1} Doculi apostoli i braca po Judeji da i pogani primise rijec  Bozju
{11:2} pa kad Petar uzide u Jeruzalem, uzese mu obrezanici  prigovarati:
{11:3} "Usao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima  i jeo s njima!"
{11:4} Onda zapoce Petar te im izlozi sve po redu:
{11:5} "Molio sam se, rece, u Jopi kadli u zanosu ugledam videnje:  posudu neku poput velika platna, uleknuta s cetiri okrajka, gdje  silazi s neba i dolazi do mene.
{11:6} Zagledah se, promotrih je  i vidjeh cetvoronosce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.
{11:7} Zacuh i glas koji mi govorase: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'
{11:8} Ja odvratih: 'Niposto, Gospodine! Ta nikad mi jos nista okaljano  ili necisto ne ude u usta.'
{11:9} A glas ce s neba po drugi put:  'Sto Bog ocisti, ti ne zovi necistim.'
{11:10} To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuce na nebo."
{11:11} "I odmah se, evo, pred kucom u kojoj bijah pojavise tri  covjeka poslana iz Cezareje k meni.
{11:12} A Duh mi rece da podem  s njima nista ne premisljajuci. Sa mnom podose i ova sestorica  brace te udosmo u kucu tog covjeka.
{11:13} On nam pripovjedi kako  je u svojoj kuci vidio andela koji je stao preda nj i rekao:  'Posalji u Jopu i dozovi Simuna nazvanog Petar;
{11:14} on ce ti  navijestiti rijeci po kojima ces se spasiti ti i sav dom tvoj.'"
{11:15} "I kad poceh govoriti, side na njih Duh Sveti kao ono  na nas u pocetku.
{11:16} Sjetih se tada rijeci Gospodnje: 'Ivan  je, govorase on, krstio vodom, a vi cete biti krsteni Duhom Svetim.'
{11:17} Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo  u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti  Bogu?"
{11:18} Kad su to culi, umirise se te stadose slaviti Boga govoreci:  "Dakle i poganima Bog dade obracenje na zivot!"
{11:19} Oni dakle sto ih rasprsi nevolja nastala u povodu Stjepana  doprijese do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuci  Rijeci doli samo Zidovima.
{11:20} Neki su od njih bili Ciprani i  Cirenci. Kad stigose u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navjescujuci  evandelje: Gospodina, Isusa.
{11:21} Ruka Gospodnja bijase s njima  te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.
{11:22} Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslase  Barnabu u Antiohiju.
{11:23} Kad on stize i vidje milost Bozju, obradova  se te potaknu sve da u odlucnosti srca ostanu uz Gospodina.
{11:24} Ta  bijase to muz cestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnostvo  prikloni Gospodinu.
{11:25} Barnaba se zatim zaputi u Tarz potraziti Savla.
{11:26} Kad  ga nade, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali  u toj Crkvi i poucavali povece mnostvo te se u Antiohiji ucenici  najprije prozvase krscanima.
{11:27} U one dane dodose u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.
{11:28} Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da ce  uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.
{11:29} Stoga ce svatko od ucenika, odlucise, koliko smogne poslati  da se posluzi braci u Judeji.
{11:30} To i ucinise te poslase starjesinama  po Barnabi i Savlu.
{12:1} U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve.
{12:2} Macem  pogubi Jakova, brata Ivanova.
{12:3} Kad vidje da je to drago Zidovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova).
{12:4} Uhiti  ga, baci u tamnicu i dade da ga cuvaju cetiri vojnicke cetverostraze, nakan izvesti ga nakon Pashe pred narod.
{12:5} Petra su dakle cuvali  u tamnici, a Crkva se svesrdno moljase Bogu za njega.
{12:6} One noci kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar  izmedu dva vojnika, okovan dvojim verigama, a strazari pred vratima  cuvahu strazu.
{12:7} Kad eto: pojavi se andeo Gospodnji te svjetlost  obasja celiju. Andeo udari Petra u rebra, probudi ga i rece:  "Ustaj brzo!" I spadose mu verige s ruku.
{12:8} Andeo mu rece: "Opasi  se i privezi obucu!" On ucini tako. Onda ce mu andeo: "Zaogrni  se i hajde za mnom!"
{12:9} Petar izade, pode za njim, a nije znao  da je zbilja sto se dogada po andelu: cinilo mu se da gleda videnje.
{12:10} Prosavsi prvu strazu, i drugu, dodose do zeljeznih vrata  koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izadu, produ jednu  ulicu, a onda andeo odjednom odstupi od njega.
{12:11} Petar pak, dosavsi k sebi, rece: "Sad uistinu znam da je Gospodin poslao  andela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega sto je  ocekivao zidovski narod."
{12:12} Kad je to uocio, zaputi se kuci Marije, majke Ivana nazvanog  Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili.
{12:13} Kad Petar  pokuca na dvorisna vrata, dode prisluhnuti sluskinja imenom Ruza.
{12:14} Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego  utrca i javi da je Petar pred vratima.
{12:15} Oni joj rekose: "Mahnitas!" Ali je ona uporno tvrdila  da je tako. Nato ce oni: "Bit ce njegov andeo!"
{12:16} Petar nastavi  kucati. Kad napokon otvorise i ugledase ga, ostadose izvan sebe.
{12:17} On im rukom mahnu neka sute pa im pripovjedi kako ga Gospodin  izvede iz tamnice te dometnu: "Javite to Jakovu i braci!" Onda  izade i ode u drugo mjesto.
{12:18} Kad se razdani, nasta medu vojnicima uzbuna nemalena  sto li se s Petrom dogodilo.
{12:19} Herod ga stade traziti, a kad  ga ne nade, saslusa strazare i naredi da se smaknu. Onda side  iz Judeje u Cezareju i ondje osta.
{12:20} A bio je u zestoku sukobu s Tircima i Sidoncima. Oni  zajednicki dodose k njemu i posto pridobise kraljevskoga komornika  Blasta, zaiskase mir, jer je njihova zemlja dobivala zivez od  kraljeve.
{12:21} U odredeni dan sjede Herod odjeven u kraljevsko  ruho na prijestol i stade im govoriti.
{12:22} Narod izvikivase:  "Bozji glas, a ne ljudski!"
{12:23} Umah ga, zbog toga sto ne dade  slavu Bogu, udari andeo Gospodnji te on rascrvotocen izdahnu.
{12:24} Rijec je pak Bozja rasla i sirila se.
{12:25} Barnaba i Savao, posto obavise sluzenje u Jeruzalemu, vratise se uzevsi sa sobom  Ivana zvanog Marko.
{13:1} U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i ucitelja: Barnaba,  Simun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda  cetverovlasnika, i Savao.
{13:2} Dok su jednom obavljali sluzbu Bozju  i postili, rece Duh Sveti: "De mi odlucite Barnabu i Savla za  djelo na koje sam ih pozvao."
{13:3} Onda su postili, molili, polozili  na njih ruke i otpustili ih.
{13:4} Poslani od Svetoga Duha sidu u Seleuciju, a odande odjedre  na Cipar.
{13:5} Kad se nadose u Salamini, navjescivahu rijec Bozju  u zidovskim sinagogama. Imali su i Ivana za posluzitelja.
{13:6} Posto  pak prodose sav otok do Pafa, nadose nekog vracara, nazoviproroka, Zidova, imenom Barjesu.
{13:7} On bijase uz namjesnika Sergija Pavla, covjeka razborita. Sergije dozva Barnabu i Savla te zaiska cuti  rijec Bozju,
{13:8} ali im se usprotivi Elim, Vracar - tako mu se  ime prevodi - nastojeci odvratiti namjesnika od vjere.
{13:9} Savao  pak, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, osinu ga pogledom
{13:10} i  rece: "Pun svake lukavosti i prevrtljivosti, sine davolski, neprijatelju  svake pravednosti, zar nikako da prestanes iskrivljavati ravne  putove Gospodnje?
{13:11} Evo stoga sada ruke Gospodnje na tebi:  oslijepljet ces i neko vrijeme neces gledati sunca!" Odmah pade  na nj mrak i tama te on glavinjajuci stade traziti ruke vodilje.
{13:12} Videci sto se dogodilo, povjerova tada namjesnik, zanesen  naukom Gospodnjim.
{13:13} Posto se Pavao i oni oko njega otisnuse od Pafa, stigose  u Pergu pamfilijsku. Ivan ih napusti te se vrati u Jeruzalem.
{13:14} Oni pak krenuse iz Perge i stigose u Antiohiju pizidijsku.  U dan subotni usli su u sinagogu i sjeli.
{13:15} Nakon citanja Zakona  i Proroka posalju nadstojnici sinagoge k njima: "Braco, rekose, ima li u vas koja rijec utjehe za narod, govorite!"
{13:16} Nato usta Pavao, dadne rukom znak i rece: "Izraelci i  vi koji se Boga bojite, cujte!
{13:17} Bog naroda ovoga, Izraela, izabra oce nase i uzdize narod za boravka u zemlji egipatskoj  te ga ispruzenom rukom izvede iz nje.
{13:18} Oko cetrdeset  ga je godina na rukama nosio u pustinji
{13:19} pa posto zatre  sedam naroda u zemlji kanaanskoj, ubastini ga u zemlji njihovoj
{13:20} za kakve cetiri stotine i pedeset godina. Nakon toga dade  im suce - do Samuela proroka.
{13:21} Onda zaiskase kralja pa im  Bog za cetrdeset godina dade Saula, sina Kiseva, iz plemena Benjaminova.
{13:22} Posto svrgnu njega, podize im za kralja Davida za kojega  posvjedoci: Nadoh Davida, sina Jisajeva, covjeka po  svom srcu, koji ce ispuniti sve moje zelje.
{13:23} Iz njegova  potomstva izvede Bog po svom obecanju Izraelu Spasitelja, Isusa.
{13:24} Pred njegovim je dolaskom Ivan propovijedao krstenje obracenja  svemu narodu izraelskomu.
{13:25} A kad je Ivan dovrsavao svoju trku, govorio je: 'Nisam ja onaj za koga me vi drzite. Nego za mnom  evo dolazi onaj komu ja nisam dostojan odrijesiti obuce na nogama.'"
{13:26} "Braco, sinovi roda Abrahamova, vi i oni koji se medu  vama Boga boje, nama je upravljena ova Rijec spasenja.
{13:27} Doista, zitelji Jeruzalema i glavari njihovi ne upoznase njega ni rijeci  prorockih sto se citaju svake subote pa ih, osudivsi ga, ispunise.
{13:28} Premda ne nadose nikakva razloga smrti, zatrazise od Pilata  da ga smakne.
{13:29} Posto pak izvrsise sve sto je o njemu napisano, skinuse ga s drveta i polozise u grob.
{13:30} Ali Bog ga uskrisi  od mrtvih.
{13:31} On se mnogo dana ukazivao onima koji s njim bijahu  uzasli iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci  pred narodom."
{13:32} "I mi vam navjescujemo evandelje: obecanje dano ocima
{13:33} Bog je ispunio djeci, nama, uskrisivsi Isusa, kao sto je  i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih.
{13:34} Da ga pak uskrisi od mrtvih te se on vise nikad nece vratiti  u trulez, rekao je ovime: Dat cu vama svetinje Davidove, pouzdane.
{13:35} Zato i na drugome mjestu kaze: Neces dati da Svetac tvoj  ugleda trulezi.
{13:36} David doista, posto u svom narastaju  posluzi volji Bozjoj, preminu, pridruzi se ocima svojim i vidje  trulez,
{13:37} a Onaj koga Bog uskrisi ne vidje trulezi.
{13:38} /
{13:39} Neka vam dakle braco, znano bude: po Ovome vam se navjescuje  oprostenje grijeha! Po Ovome se tko god vjeruje, opravdava od  svega od cega se po Mojsijevu zakonu niste mogli opravdati!
{13:40} Pazite  da se ne zbude sto je receno u Prorocima:
{13:41} Obazrite se, preziratelji, snebijte se i nestanite! Jer djelo cinim u dane vase, djelo u koje ne biste vjerovali da vam ga tko isprica."
{13:42} Na izlasku su ih molili da im iduce subote o tome govore.
{13:43} A posto se skup raspustio, mnogi Zidovi i bogobojazne pridoslice  podose za Pavlom i Barnabom koji su ih nagovarali ustrajati u  milosti Bozjoj.
{13:44} Iduce se subote gotovo sav grad zgrnu cuti rijec Gospodnju.
{13:45} Kad su Zidovi ugledali mnostvo, puni zavisti psujuci suprotstavljali  su se onomu sto je Pavao govorio.
{13:46} Na to im Pavao i Barnaba  smjelo rekose: "Trebalo je da se najprije vama navijesti rijec  Bozja. Ali kad je odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima  zivota vjecnoga, obracamo se evo poganima.
{13:47} Jer ovako nam  je zapovjedio Gospodin: Postavih te za svjetlost poganima, da budes na spasenje do nakraj zemlje.
{13:48} Pogani koji su slusali radovali su se i slavili rijec  Gospodnju te povjerovase oni koji bijahu odredeni za zivot vjecni.
{13:49} Rijec se pak Gospodnja pronese po svoj onoj pokrajini.
{13:50} Ali Zidovi potakose ugledne bogobojazne zene i prvake  gradske te zametnuse progon protiv Pavla i Barnabe pa ih izbacise  iz svoga kraja.
{13:51} Oni pak stresu prasinu s nogu protiv njih  pa odu u Ikonij.
{13:52} A ucenici su se ispunjali radoscu i Duhom  Svetim.
{14:1} U Ikoniju isto tako udose u zidovsku sinagogu i govorahu tako  da povjerova veliko mnostvo Zidova i Grka.
{14:2} Ali nepokorni Zidovi  razdrazise i podjarise pogane protiv brace.
{14:3} Oni se ipak zadrzase  duze vremena, smjeli u Gospodinu koji je svjedocio za Rijec milosti  svoje, davao da se po njihovim rukama dogadaju znamenja i cudesa.
{14:4} Mnostvo se gradsko podvoji: jedni bijahu za Zidove, drugi  za apostole.
{14:5} Pogani i Zidovi sa svojim glavarima navalise  da zlostave i kamenuju apostole.
{14:6} Kada to opazise, prebjegose  oni u likaonske gradove Listru i Derbu i okolicu.
{14:7} Ondje su  navjescivali evandelje.
{14:8} U Listri je sjedio neki covjek uzetih nogu, hrom od majcine  utrobe; nikada nije hodao.
{14:9} Cuo je Pavla gdje govori.
{14:10} Pavao  ga pronikne pogledom, vidje da ima vjeru u spasenje pa mu iza  glasa rece: "Uspravi se na noge!" On skoci i prohoda.
{14:11} Kad mnostvo ugleda sto ucini Pavao, povika likaonski:  "Bogovi u ljudskom oblicju sidose k nama!"
{14:12} I nazvase Barnabu  Zeusom, a Pavla Hermesom jer je Pavao vodio rijec.
{14:13} A svecenik  Zeusa Predgradskoga dovede pred vrata bikove i vijence te u zajednici  s narodom htjede zrtvovati.
{14:14} Kada su to doculi apostoli Barnaba  i Pavao, razdrijese haljine i uletjese u narod vicuci:
{14:15} "Ljudi, sto to radite? I mi smo smrtnici, bas kao i vi! Navjescujemo  vam da se od tih ispraznosti obratite k Bogu zivomu koji stvori  nebo i zemlju, more i sve sto je u njima.
{14:16} On je u proslim  narastajima pustio da svi pogani podu svojim putovima.
{14:17} Ipak  ne ostavi sebe neposvjedocena: dobrocinstva iskazuje, s neba  vam kisu daje i vremena plodonosna, napunja hranom i radoscu  srca vasa."
{14:18} I tako govoreci, jedva sklonuse mnostvo da im  ne zrtvuje.
{14:19} Uto iz Antiohije i Ikonija nadodu neki Zidovi, pridobiju  svjetinu te kamenuju Pavla i odvuku ga izvan grada misleci da  je mrtav.
{14:20} Kad ga pak okruzise ucenici, usta on i ude u grad.  Sutradan ode s Barnabom u Derbu.
{14:21} Posto navijestise evandelje tomu gradu i mnoge ucinise  ucenicima, vratise se u Listru, u Ikonij i u Antiohiju.
{14:22} Ucvrscivali  su duse ucenika bodreci ih da ustraju u vjeri jer da nam je kroz  mnoge nevolje uci u kraljevstvo Bozje.
{14:23} Postavljali su im  po crkvama starjesine te ih, nakon molitve i posta, povjeravahu  Gospodinu u kojega su povjerovali.
{14:24} Posto su presli Pizidiju, stigose u Pamfiliju.
{14:25} U  Pergi navijestise Rijec pa sidu u Ataliju.
{14:26} Odande pak odjedrise  u Antiohiju, odakle ono bijahu povjereni milosti Bozjoj za djelo  koje izvrsise.
{14:27} Kada stigose, sabrase Crkvu i pripovjedise sto sve ucini  Bog po njima: da i poganima otvori vrata vjere.
{14:28} I proveli  su nemalo vremena s ucenicima.
{15:1} Uto neki sidose iz Judeje i pocese uciti bracu: "Ako se ne  obrezete po obicaju Mojsijevu, ne mozete se spasiti."
{15:2} Kad  izmedu njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odredise da Pavao i Barnaba i jos neki drugi izmedu njih uzadu  u Jeruzalem k apostolima i starjesinama poradi tog pitanja.
{15:3} Oni su dakle, ispraceni od Crkve, prolazili kroz Feniciju  i Samariju pripovijedajuci o obracenju pogana i donoseci svoj  braci veliku radost.
{15:4} Kada pak stigose u Jeruzalem, primi ih  Crkva, apostoli i starjesine. Ispripovjedise sto sve Bog ucini  po njima.
{15:5} Onda ustanu neki od onih sto iz farizejske sljedbe bijahu  prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im  da opsluzuju Zakon Mojsijev."
{15:6} Nato se apostoli i starjesine sastanu da to razmotre.
{15:7} Nakon duge raspre ustade Petar i rece im: "Braco, vi znate  kako me Bog od najprvih dana izmedu vas izabra da iz mojih usta  pogani cuju rijec evandelja i uzvjeruju.
{15:8} I Bog, Poznavatelj  srdaca, posvjedoci za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama.
{15:9} Nikakve razlike nije pravio izmedu nas i njih: vjerom ocisti  njihova srca.
{15:10} Sto dakle sada iskusavate Boga stavljajuci  ucenicima na vrat jaram kojeg ni oci nasi ni mi nismo mogli nositi?
{15:11} Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spaseni, bas kao i oni."
{15:12} Nato sve mnostvo umuknu. Slusali su Barnabu i Pavla koji  pripovjedahu kolika je znamenja i cudesa Bog po njima ucinio  medu poganima.
{15:13} Kad oni usutjese, progovori Jakov: "Poslusajte me, braco!
{15:14} Simun je izlozio kako se Bog vec na pocetku pobrinu izmedu  pogana uzeti narod imenu svojemu.
{15:15} S time su u skladu rijeci  Proroka. Ovako je doista pisano:
{15:16} Nakon toga vratit cu se i opet podici pali sator Davidov, iz rusevina ga podici, opet ga sazidati
{15:17} da preostali ljudi potraze Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to
{15:18} obznanjuje odvijeka.
{15:19} Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva  obracaju k Bogu,
{15:20} nego im poruciti da se uzdrzavaju od mesa  okaljana idolima, od bludnistva, od udavljenoga i od krvi.
{15:21} Ta  Mojsije od pradavnih narastaja ima po gradovima propovjednike  koji ga u sinagogama svake subote citaju."
{15:22} Tad apostoli i starjesine zajedno sa svom Crkvom zakljuce  izabrati neke muzeve izmedu sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom  i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muzevi vodeci  medu bracom.
{15:23} Po njima posalju ovo pismo: "Apostoli i starjesine, braca, braci iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!"
{15:24} "Buduci da smo culi kako vas neki od nasih, ali bez nasega  naloga, nekakvim izjavama smetose i duse vam uznemirise,
{15:25} zakljucismo  jednodusno izabrati neke muzeve i poslati ih k vama zajedno s  nasim ljubljenim Barnabom i Pavlom,
{15:26} ljudima koji su svoje  zivote izlozili za ime Gospodina nasega Isusa Krista.
{15:27} Saljemo  vam dakle Judu i Silu. Oni ce vam i usmeno priopciti to isto.
{15:28} Zakljucismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta  osim onoga sto je potrebno:
{15:29} uzdrzavati se od mesa zrtvovana  idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludnistva. Budete li se  toga drzali, dobro cete uciniti. Zivjeli!"
{15:30} Oni su se dakle oprostili i sisli u Antiohiju; sabrali  su mnostvo i predali pismo.
{15:31} Kad ga procitase, svi se obradovase  zbog ohrabrenja.
{15:32} Juda i Sila, i sami proroci, mnogim rijecima  ohrabrise i utvrdise bracu.
{15:33} Neko se vrijeme zadrze pa se  onda s mirom od brace vrate onima koji ih poslase.
{15:34} #
{15:35} A  Pavao i Barnaba ostadose u Antiohiji naucavajuci i navjescujuci  zajedno s mnogima drugima rijec Gospodnju.
{15:36} Nakon nekog vremena rece Pavao Barnabi: "Vratimo se i  pohodimo bracu po svim gradovima u kojima smo navjescivali rijec  Gospodnju, da vidimo kako su!"
{15:37} Barnaba je htio povesti i  Ivana zvanog Marko.
{15:38} Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom  voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima  posao na djelo.
{15:39} Spopade ih takva ogorcenost da se razidose:  Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,
{15:40} a Pavao sebi izabra  Silu pa od brace povjeren milosti Gospodnjoj
{15:41} proputova Siriju  i Ciliciju, utvrdujuci Crkve.
{16:1} Stize tako u Derbu i Listru. Ondje, gle, bijase ucenik neki  imenom Timotej, sin neke pokrstene Zidovke i oca Grka.
{16:2} Uzivao  je dobar glas medu bracom u Listri i Ikoniju.
{16:3} Pavao htjede  da on pode s njime pa ga uze i obreza zbog Zidova koji bijahu  u onim mjestima. Jer svi su znali da mu je otac Grk.
{16:4} I kako su prolazili gradovima, predavali su im za opsluzivanje  odredbe koje su apostoli i starjesine utvrdili u Jeruzalemu.
{16:5} Tako se Crkve ucvrscivahu u vjeri i broj im se danomice povecavao.
{16:6} Prodose Frigiju i galacijski kraj jer ih je Duh Sveti  sprijecio propovijedati rijec u Aziji.
{16:7} Kad su dosli do Mizije, htjedose u Bitiniju, ali im ne dopusti Duh Isusov.
{16:8} Onda prodose  Miziju i sidose u Troadu.
{16:9} Nocu je Pavao imao videnje: Makedonac neki stajase i zaklinjase  ga: "Prijedi u Makedoniju i pomozi nam!"
{16:10} Nakon videnja nastojasmo  odmah otputovati u Makedoniju, uvjereni da nas Bog zove navjescivati  im evandelje.
{16:11} Otplovismo iz Troade i zaputismo se ravno u Samotraku  pa sutradan u Neapol,
{16:12} a odande u naseobinu Filipe - grad  prvog dijela Makedonije. U tom se gradu zadrzasmo nekoliko dana.
{16:13} U dan subotni izidosmo izvan gradskih vrata k rijeci, gdje  smo mislili da ce biti bogomolja. Sjedosmo i stadosmo govoriti  okupljenim zenama.
{16:14} Slusala je tako i neka bogobojazna zena  imenom Lidija, prodavacica grimiza iz grada Tijatire. Gospodin  joj otvori srce, te ona prihvati sto je Pavao govorio.
{16:15} Posto  se pak krsti ona i njezin dom, zamoli: "Ako smatrate da sam vjerna  Gospodinu, udite u moj dom i ostanite u njemu." I prisili nas.
{16:16} Jednom nas na putu u bogomolju sretne neka ropkinja koja  je imala duha vracarskoga i gatajuci donosila veliku dobit svojim  gospodarima.
{16:17} Posla je za Pavlom i za nama te vikala: "Ovi  su ljudi sluge Boga Svevisnjega; navjescuju vam put spasenja."
{16:18} To je cinila mnogo dana. Pavlu to napokon dodija pa se okrenu  i rece duhu: "Zapovijedam ti u ime Isusa Krista: izidi iz nje!"  I izide toga casa.
{16:19} Kad njezini gospodari vidjese da im nesta nade u dobit, pograbise Pavla i Silu te ih odvukose na trg pred glavare.
{16:20} Privedose  ih pretorima i rekose: "Ovi ljudi uznemiruju nas grad. Zidovi  su
{16:21} te sire obicaje kojih mi Rimljani ne smijemo ni prihvatiti  ni drzati."
{16:22} Nato svjetina nahrupi na njih, a pretori trgose  s njih odijelo i zapovjedise da se isibaju.
{16:23} Posto ih izudarase, bace ih u tamnicu i zapovjede tamnicaru da ih pomno cuva.
{16:24} Primivsi  takvu zapovijed, uze ih on i baci u nutarnju tamnicu, a noge  im stavi u klade.
{16:25} Oko ponoci su Pavao i Sila molili pjevajuci hvalu Bogu, a uznici ih slusali.
{16:26} Odjednom nasta potres velik te se poljuljase  temelji zatvora, umah se otvorise sva vrata, i svima spadose  okovi.
{16:27} Tamnicar se prenu oda sna pa kad ugleda tamnicka vrata  otvorena, trgnu mac i samo sto se ne ubi misleci da su uznici  pobjegli.
{16:28} Ali Pavao povika iza glasa: "Ne cini sebi nikakva  zla! Svi smo ovdje!"
{16:29} Onaj nato zaiska svjetlo, uleti i drscuci baci se pred  Pavla i Silu;
{16:30} izvede ih i upita: "Gospodo, sto mi je ciniti  da se spasim?"
{16:31} Oni ce mu: "Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit  ces se - ti i dom tvoj!"
{16:32} Onda navijestise rijec Gospodnju  njemu i svima u domu njegovu.
{16:33} Te iste nocne ure uze ih, opra im rane pa se odmah krsti  - on i svi njegovi.
{16:34} Onda ih uvede u dom, prostre stol te  se zajedno sa svim domom obradova sto je povjerovao Bogu.
{16:35} Kad se razdani, poslase pretori liktore s porukom: "Pusti  te ljude!"
{16:36} Tamnicar to priopci Pavlu: "Pretori, rece, porucise  da vas pustim. Izidite dakle sad i podite u miru!"
{16:37} Nato im  Pavao odvrati: "Javno su nas neosudene isibali, nas rimske gradane, i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Niposto, nego  neka oni sami dodu i izvedu nas!"
{16:38} Liktori to jave pretorima. Oni su se uplasili kada doznase  da su Rimljani.
{16:39} Zato dodu da ih nagovore pa ih izvedu i zamole  da odu iz grada.
{16:40} Izisavsi iz tamnice, oni podu k Lidiji,  pogledaju i obodre bracu pa odu.
{17:1} Prosavsi kroz Amfipol i Apoloniju, stigose u Solun, gdje bijase  zidovska sinagoga.
{17:2} Po obicaju ude Pavao onamo. Tri je subote  s njima raspravljao na temelju Pisama.
{17:3} Tumacio je i izlagao:  "Trebalo je da Krist trpi i uskrsne od mrtvih. Taj Krist jest  Isus koga vam ja navjescujem."
{17:4} Neki se od njih uvjerise pa  se pridruzise Pavlu i Sili; tako i veliko mnostvo bogobojaznih  Grka i nemalo uglednih zena.
{17:5} Zidove nato spopade zavist pa pridobise neke opake ulicnjake, potakose ih i pobunise grad te nahrupise u kucu Jasonovu trazeci  da se Pavao i Sila izvedu pred narod.
{17:6} Kako ih ne nadose, odvukose  Jasona i neke od brace pred gradske glavare vicuci: "Evo i ovdje  onih koji pobunise sav svijet.
{17:7} Jason ih je ugostio. Svi oni  rade protiv carskih odredaba: tvrde da postoji drugi kralj -  Isus."
{17:8} Time uzbunise svjetinu i glavare koji su to culi
{17:9} te  oni od Jasona i ostalih uzese jamcevinu pa ih pustise.
{17:10} Braca su pak brze-bolje nocu odaslala Pavla i Silu u  Bereju. Kad su stigli, odose u zidovsku sinagogu.
{17:11} Ovi su  Zidovi bili plemenitiji od solunskih: primili su Rijec sa svom  spremnoscu i danomice istrazivali Pisma, da li je to tako.
{17:12} Mnogi  od njih stoga povjerovase, a tako i nemalo uglednih grckih zena  i muzeva.
{17:13} Ali kad su solunski Zidovi doznali da Pavao i u Bereji  navjescuje rijec Bozju, odose te i ondje podjarise i uzbunise  svjetinu.
{17:14} Braca tada brze-bolje uputise Pavla k moru. Sila  pak i Timotej ostadose ondje.
{17:15} Pratioci dovedose Pavla do  Atene pa se vratise noseci Sili i Timoteju zapovijed da sto prije  dodu k njemu.
{17:16} Dok ih je u Ateni iscekivao, ogorci se Pavao u dusi promatrajuci  kako je grad pokumiren.
{17:17} Medutim raspravljase u sinagogi sa  Zidovima i bogobojaznima, a na trgu svaki dan s onima koji bi  se ondje zatekli.
{17:18} Dobacivahu mu i neki od epikurejskih i  stoickih filozofa. Jedni su govorili: "Sto bi htjela reci ta  cavka?" Drugi pak: "Navjescuje, cini se, neke tude bogove." Jer  navjescivase Isusa i uskrsnuce.
{17:19} Onda su ga uzeli i odveli na Areopag i upitali: "Bismo  li mogli znati kakav to nov nauk naucavas?
{17:20} Cudnovatim nam  nekim tvrdnjama usi punis. Zeljeli bismo stoga znati sto bi to  imalo biti."
{17:21} Nijedan Atenjanin ni doseljeni stranac ni na sto drugo  ne trati vrijeme nego na pripovijedanje i slusanje novosti.
{17:22} Tada Pavao stade posred Areopaga i rece: "Atenjani! U  svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni.
{17:23} Doista, prolazeci  i promatrajuci vase svetinje nadoh i zrtvenik s natpisom: Nepoznatom  Bogu. Sto dakle ne poznajete, a stujete, to vam ja navjescujem."
{17:24} "Bog koji stvori svijet i sve na njemu,  on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima;
{17:25} i ne posluzuju ga ljudske ruke, kao da bi sto trebao, on  koji svima daje zivot, dah i - sve.
{17:26} Od jednoga sazda cijeli  ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi odredena  vremena i mede prebivanja njihova
{17:27} da traze Boga, ne bi li  ga kako napipali i nasli. Ta nije daleko ni od koga od nas.
{17:28} U  njemu doista zivimo, micemo se i jesmo, kao sto i neki od vasih  pjesnika rekose: "Njegov smo cak i rod!"
{17:29} "Ako smo dakle rod Bozji, ne smijemo smatrati da je bozanstvo  slicno zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijecem i mastom  ljudskom."
{17:30} "I ne obaziruci se na vremena neznanja, nutka sada Bog  ljude da se svi i posvuda obrate
{17:31} jer ustanovi Dan u koji  ce suditi svijetu po pravdi, po Covjeku kojega odredi, pred svima ovjerovi uskrisivsi ga od mrtvih."
{17:32} Kad cuse "uskrsnuce od mrtvih", jedni se stadose rugati, a drugi rekose: "Jos cemo te o tom slusati!"
{17:33} Tako se Pavao  povuce od njih.
{17:34} Neki ipak prionuse uza nj i povjerovase;  medu njima i Dionizije Areopagit, neka zena imenom Damara i drugi  s njima.
{18:1} Nakon toga napusti Pavao Atenu i ode u Korint.
{18:2} Ondje nade  nekog Zidova imenom Akvilu, rodom iz Ponta, koji netom bijase  dosao iz Italije sa svojom zenom Priscilom jer je Klaudije naredio  da svi Zidovi napuste Rim. Pohodio ih je
{18:3} i, kako bijahu istog  zanimanja, ostao kod njih i radio. Po zanimanju bijahu satorari.
{18:4} Svake je pak subote raspravljao u sinagogi i uvjeravao Zidove  i Grke.
{18:5} Kad iz Makedonije pristigose Sila i Timotej, Pavao se  potpuno posveti Rijeci svjedoceci Zidovima da Isus jest Krist.
{18:6} Kako se pak oni stadose protiviti i huliti, otrese on haljine  i rece im: "Krv vasa na glave vase! Ja sam neduzan. Od sada idem  k poganima."
{18:7} I ode odande te prijede u kucu nekoga bogobojazna  covjeka, imenom Ticija Justa, cija kuca bijase tik do sinagoge.
{18:8} A nadstojnik sinagoge Krisp povjerova Gospodinu zajedno sa  svim svojim domom. I mnogi od Korincana koji su to slusali povjerovase  i pokrstise se.
{18:9} Jedne noci rece Gospodin Pavlu u videnju: "Ne boj se,  nego govori i ne daj se usutkati!
{18:10} Ta ja sam s tobom  i nitko se nece usuditi da ti naudi. Jer mnogo je naroda mojega  u ovome gradu."
{18:11} Tako se zadrza godinu i sest mjeseci naucavajuci  medu njima rijec Bozju.
{18:12} Ali dok je Galion bio prokonzul Ahaje, navalise Zidovi  jednodusno na Pavla, dovukose ga u sudnicu
{18:13} i rekose: "Ovaj  potice ljude da protiv zakona stuju Boga."
{18:14} Pavao samo sto  nije zaustio kadli Galion rece Zidovima: "Da je posrijedi zlocin  kakav ili nedjelo opako, saslusao bih vas, Zidovi, kako je pravo;
{18:15} je li pak raspra o rijeci i imenima i o nekom vasem zakonu, providajte sami; u tome ja ne zelim biti sudac."
{18:16} I otpremi  ih iz sudnice.
{18:17} A oni svi pograbise nadstojnika sinagoge Sostena  i stadose ga sibati pred sudnicom. Galion nije za to nista mario.
{18:18} Pavao osta jos podosta vremena, a onda se oprosti s bracom  pa posto se u Kenhreji osisa jer imase zavjet, zaplovi prema  Siriji, a s njime i Priscila i Akvila.
{18:19} Stigose u Efez. Tu  ih ostavi, a on ude u sinagogu i stade raspravljati sa Zidovima.
{18:20} Oni ga zamole da ostanu duze vremena, ali on ne pristade,
{18:21} nego se oprosti: "Jos cu se, rece, vratiti k vama, bude  li Bozja volja." I otplovi iz Efeza.
{18:22} Kad stize u Cezareju, uzide pozdraviti Crkvu pa onda side  u Antiohiju.
{18:23} Neko se vrijeme zadrza pa onda ode i zareda galacijskim  podrucjem i Frigijom utvrdujuci sve ucenike.
{18:24} Uto neki Zidov imenom Apolon, rodom Aleksandrijac, covjek  rjecit i upucen u Pisma, stize u Efez.
{18:25} On bijase upucen u  Put Gospodnji pa je vatrene duse govorio i naucavao pomno o Isusu, premda je znao samo za Ivanovo krstenje.
{18:26} Poce on tako smjelo  govoriti u sinagogi. Cuse ga Priscila i Akvila, uzese ga k sebi  i pomnije mu izlozise Put Bozji.
{18:27} A kad je nakanio otici u Ahaju, ohrabrise ga braca i  napisase ucenicima da ga prime. Kad je stigao onamo, uvelike  je koristio vjernicima po milosti
{18:28} jer je snazno pobijao Zidove  javno pokazujuci iz Pisama da Isus jest Krist.
{19:1} Dok je Apolon bio u Korintu, Pavao, posto prode gornje krajeve, dode u Efez, nade neke ucenike
{19:2} pa ih upita: "Jeste li primili  Duha Svetoga kad ste povjerovali?" Oni ce mu: "Ta ni culi nismo  da ima Duh Sveti."
{19:3} Nato ce on: "Kako ste onda krsteni?" "Krstenjem  Ivanovim", odvrate oni.
{19:4} Nato ce Pavao: "Ivan je krstio krstenjem  obracenja govoreci narodu da vjeruje u Onoga koji za njim dolazi, to jest u Isusa."
{19:5} Cuvsi to, krste se u ime Gospodina Isusa,
{19:6} pa kad Pavao polozi na njih ruke, dode Duh Sveti na njih  te stanu govoriti drugim jezicima i prorokovati.
{19:7} Bijase u  svemu dvanaestak muzeva.
{19:8} Onda Pavao ude u sinagogu te je tri mjeseca hrabro raspravljao  i uvjeravao o kraljevstvu Bozjem.
{19:9} Ali kako neki, okorjeli  i nepokorni, ocrnjivahu ovaj Put pred mnostvom, odstupi od njih, odvoji ucenike i danomice raspravljase u skoli nekog Tirana.
{19:10} Trajalo je to dvije godine, tako da su svi azijski zitelji, Zidovi i Grci, culi rijec Bozju.
{19:11} Bog je pak cinio cudesa nesvakidasnja po rukama Pavlovima
{19:12} tako da bi na bolesnike stavljali rupce ili rublje s Pavlova  tijela pa bi s njih nestajalo bolesti i zli duhovi iz njih izlazili.
{19:13} Zato i neki Zidovi zaklinjaoci-potukaci pokusase zazvati  ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili su:  "Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda."
{19:14} To cinjase  sedam sinova nekog Skeve, zidovskoga velikog svecenika.
{19:15} Zli  im duh odvrati: "Isusa poznajem i Pavla znam, ali tko ste vi?"
{19:16} I covjek u kome bijase zli duh, nasrnu na njih i nadjaca  ih te oni goli i izranjeni pobjegose iz one kuce.
{19:17} Doznase  to svi zitelji efeski, Zidovi i Grci, pa ih sve obuze strah te  se stade velicati ime Gospodina Isusa.
{19:18} Mnogi pak od onih koji su povjerovali dolazili su ispovijedati  i ocitovati svoja djela.
{19:19} I podosta onih koji su se bavili  praznovjerjem donosili su knjige i spaljivali ih pred svima.  Procijenise ih te nadose da vrijede pedeset tisuca srebrnjaka.
{19:20} TAko se snagom Gospodnjom Rijec sirila i jacala.
{19:21} Posto se to ispuni, naumi Pavao preko Makedonije i Ahaje  otici u Jeruzalem te rece: "Posto budem ondje, trebat ce da i  Rim vidim."
{19:22} Onda posla u Makedoniju dvojicu svojih posluzitelja, Timoteja i Erasta, a on provede jos neko vrijeme u Aziji.
{19:23} Nekako u ono doba nasta nemalena pobuna protiv ovog Puta.
{19:24} Neki srebrar, imenom Demetrije, izradivao je srebrne hramice  Artemidine i namicao obrtnicima nemalu dobit.
{19:25} Skupi on njih  i sve koji su se bavili takvim poslom te im rece: "Ljudi, vi  znate, u ovom je umijecu nase blagostanje.
{19:26} A vidite i cujete  da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u svoj Aziji uvjerio  i preokrenuo poveliko mnostvo govoreci da nema bogova rukama  izdjeljanih.
{19:27} Tako prijeti opasnost ne samo da na zao glas  dode nase zanimanje, nego i to da se nista nece drzati do hrama  velike bozice Artemide te ce nestati velicanstva one koju stuje  sva Azija i sav svijet."
{19:28} Cuvsi to, razgnjeve se pa povicu: "Velika je Artemida  efeska!"
{19:29} Sav se grad uskomesa; jednodusno nahrupe u kazaliste  vukuci sa sobom Makedonce Gaja i Aristarha, suputnike Pavlove.
{19:30} Kad je Pavao htio medu narod, ne dopustise mu ucenici.
{19:31} Cak  i neki azijarsi, njegovi prijatelji, poslase k njemu i zamolise  da ne dolazi u kazaliste.
{19:32} Jedni su izvikivali jedno, drugi drugo jer je skup bio  uskomesan te mnogi nisu ni znali zasto su se strcali.
{19:33} Neki  iz svjetine uputise nekog Aleksandra jer su ga Zidovi gurali  naprijed. Aleksandar pak mahnu rukom i htjede se obraniti pred  narodom.
{19:34} Ali kada doznase da je Zidov, udarahu gotovo dva  sata svi u jedan glas: "Velika je Artemida efeska!"
{19:35} Onda  tajnik umiri svjetinu pa rece: "Efezani! Tko to od ljudi ne zna  da je grad Efez cuvar hrama velike Artemide i kipa s neba palog?
{19:36} Buduci dakle da je to neporecivo, valja da budete mirni te  nista brzopleto ne cinite.
{19:37} Doveli ste ove ljude, a nisu ni  svetokradice ni hulitelji nase bozice.
{19:38} Ako pak Demetrije  i njegovi obrtnici imaju protiv koga kakvu tuzbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka se tuze!
{19:39} Istete li pak sto drugo, u zakonitu ce se skupu rijesiti.
{19:40} Ta izlazemo se opasnosti  da za ovo danasnje budemo optuzeni s pobune jer nema nikakva  razloga kojim bismo mogli opravdati ovu strku." To rekavsi, raspusti  skup.
{19:41} - - -
{20:1} Kad se sleze metez, posla Pavao po ucenike, ohrabri ih, pozdravi  i otputova u Makedoniju.
{20:2} Presavsi one krajeve, hrabreci bracu  besjedom mnogom, dode u Grcku
{20:3} i provede ondje tri mjeseca.  Upravo kad je htio otploviti u Siriju, postavise mu Zidovi zasjedu  pa odluci vratiti se preko Makedonije.
{20:4} Pratili su ga: Sopater  Pirov, Berejac, Solunjani Aristarh i Sekund, Gaj Derbanin, Timotej  i Azijci Tihik i Trofim.
{20:5} Oni odose prije te nas docekase u  Troadi.
{20:6} Mi pak nakon dana Beskvasnih kruhova otplovismo iz  Filipa i nakon pet dana dodosmo k njima u Troadu gdje proboravismo  sedam dana.
{20:7} U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao  im govorase i kako je sutradan kanio otputovati, probesjedi sve  do ponoci.
{20:8} U gornjoj sobi gdje smo se sabrali bijase dosta  svjetiljaka.
{20:9} Na prozoru je sjedio neki mladic imenom Eutih.  Kako je Pavao dulje govorio, utone on u dubok san. Svladan snom, pade s treceg kata dolje. Digose ga mrtva.
{20:10} Pavao side, nadnese  se nad djecaka, obujmi ga i rece: "Ne uznemirujte se! Dusa je  jos u njemu!"
{20:11} Zatim se pope pa posto razlomi kruh i blagova, dugo je jos zborio, sve do zore. Tad otputova.
{20:12} Mladica odvedose  ziva, neizmjerno utjeseni.
{20:13} Mi pak podosmo naprijed ladom: otplovismo u As. Odande  smo imali povesti Pavla - tako je odredio kad se spremao poci  pjesice.
{20:14} Kad nam se u Asu pridruzi, uzesmo ga i stigosmo  u Mitilenu.
{20:15} Odande odjedrismo sutradan i stigosmo nadomak  Hija, prekosutra krenusmo u Sam, a iduceg dana stigosmo u Milet.
{20:16} Jer Pavao je odlucio mimoici Efez da se ne bi zadrzao u Aziji:  zurio se da, uzmogne li, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu.
{20:17} Ipak iz Mileta posla u Efez po starjesine Crkve.
{20:18} Kad  stigose, rece im: "Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog  dana kada stupih u Aziju, ponasao medu vama:
{20:19} sluzio sam Gospodinu  sa svom poniznoscu u suzama i kusnjama koje me zadesise zbog  zasjeda zidovskih;
{20:20} nista korisno nisam propustio navijestiti  vam i nauciti vas - javno i po kucama;
{20:21} upozoravao sam Zidove  i Grke da se obrate k Bogu i da vjeruju u Gospodina nasega Isusa."
{20:22} "A sad, evo, okovan Duhom idem u Jeruzalem. Sto ce me  u njemu zadesiti, ne znam,
{20:23} osim sto mi Duh Sveti u svakom  gradu jamci da me cekaju okovi i nevolje.
{20:24} Ali ni najmanje  mi nije do zivota, samo da dovrsim trku svoju i sluzbu koju primih  od Gospodina Isusa: svjedociti za evandelje milosti Bozje."
{20:25} "I sad, evo, znam: necete vise vidjeti lica moga, svi  vi posred kojih prodoh propovijedajuci Kraljevstvo.
{20:26} Zato  vam u ovaj dan danasnji jamcim: cist sam od krvi sviju
{20:27} jer  nisam propustio navijestiti vam nista od svega nauma Bozjega."
{20:28} "Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti  postavi nadglednicima, da pasete Crkvu Bozju koju stece krvlju  svojom."
{20:29} "Ja znam da ce nakon mog odlaska medu vas uljesti vuci  okrutni koji ne stede stada,
{20:30} a izmedu vas ce samih ustati  ljudi koji ce iskrivljavati nauk da bi odvukli ucenike za sobom.
{20:31} Zato bdijte imajuci na pameti da sam tri godine bez prestanka  nocu i danju suze lijevajuci urazumljivao svakoga od vas."
{20:32} "I sada vas povjeravam Bogu i Rijeci milosti njegove  koja je kadra izgraditi vas i dati vam bastinu medu svima posvecenima."
{20:33} "Ni za cijim srebrom, zlatom ili ruhom nisam hlepio.
{20:34} Sami znate: za potrebe moje i onih koji su sa mnom zasluzivale  su ove ruke.
{20:35} U svemu vam pokazah: tako se trudeci treba se  zauzimati za nemocne i na pameti imati rijeci Gospodina Isusa  jer on rece: 'Blazenije je davati nego primati.'"
{20:36} Kada to dorece, klekne te se zajedno sa svima njima pomoli.
{20:37} Tad svi briznuse u velik plac, obisnuse Pavlu oko vrata i  stadose ga cjelivati,
{20:38} razalosceni nadasve rijecju koju im  rece: da vise nece vidjeti lica njegova. Zatim ga ispratise na  ladu.
{21:1} Posto se otrgosmo od njih, zaplovismo. Jedreci ravno, stigosmo  na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru.
{21:2} Kad nadosmo  ladu za Feniciju, popesmo se i otplovismo.
{21:3} Kad bijasmo napomol  Cipru, ostavismo ga slijeva jedreci prema Siriji. Pristadosmo  u Tiru jer je ondje lada imala iskrcati tovar.
{21:4} Pronadosmo  ucenike i ostadosmo ondje sedam dana. Oni po Duhu nagovarahu  Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.
{21:5} Ali kad nam istekose dani, ipak otputovasmo. Ispratise nas svi, sa zenama i djecom, do  izvan grada. Na zalu klekosmo i pomolismo se.
{21:6} Pozdravismo  se, popesmo se na ladu, a oni se vratise kuci.
{21:7} Tako dovrsismo plovidbu. Iz Tira stigosmo u Ptolemaidu.  Pozdravili smo bracu i ostali jedan dan u njih.
{21:8} Sutradan otputovasmo  i stigosmo u Cezareju. Udosmo u kucu Filipa evandelista, jednog  od sedmorice, i ostadosmo kod njega.
{21:9} On je imao cetiri kceri  djevice koje su prorokovale.
{21:10} Kako smo se zadrzali mnogo dana, side iz Judeje neki  prorok imenom Agab,
{21:11} dode k nama, uze Pavlov pojas, sveza  sebi noge i ruke te rece: "Ovo govori Duh Sveti: Covjeka ciji  je ovo pojas ovako ce svezati Zidovi u Jeruzalemu i predati u  ruke pogana."
{21:12} Kada smo to culi, stadosmo mi i mjestani zaklinjati  Pavla da ne uzlazi u Jeruzalem.
{21:13} Nato on odvrati: "Sto placete  i parate mi srce? Ta spreman sam ne samo biti svezan nego i umrijeti  u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa."
{21:14} A kako se nije dao  nagovoriti, usutjesmo rekavsi: "Gospodnja budi volja!"
{21:15} Nakon tih dana spremismo se i uzadosmo u Jeruzalem.
{21:16} S  nama podose i ucenici iz Cezareje pa nas odvedose k nekomu Mnasonu  Cipraninu, starom uceniku, da u njega odsjednemo.
{21:17} Kad stigosmo u Jeruzalem, primise nas braca radosno.
{21:18} Sutradan ode Pavao zajedno s nama k Jakovu. Nadose se ondje  i sve starjesine.
{21:19} Posto ih pozdravi, stade im potanko izlagati  sto ucini Bog medu poganima po njegovoj sluzbi.
{21:20} Posto su  ga oni poslusali, dadose slavu Bogu pa mu rekose: "Vidis, brate:  deseci su tisuca Zidova povjerovali i svi su revnitelji Zakona.
{21:21} A o tebi im je dojavljeno da sve Zidove koji su medu poganima  upucujes na otpad od Mojsija uceci ih da ne obrezuju djece i  ne zive po obicajima.
{21:22} Sto dakle? Cut ce svakako da si dosao.
{21:23} Ucini stoga sto ti kazemo. U nas su cetiri covjeka koji imaju  zavjet.
{21:24} Njih uzmi, s njima se zajedno posveti, plati za njih  da se osisaju pa ce svi spoznati da nema nista od onoga sto im  je o tebi dojavljeno, nego da si i ti na pravu putu i da opsluzujes  Zakon.
{21:25} A sto se tice pogana koji povjerovase - poslali smo  sto odlucismo: da se klone mesa zrtvovana idolima, krvi, udavljenoga  i bludnistva."
{21:26} Nato Pavao uze one ljude, sutradan se s njima zajedno  posveti, ude u Hram, oglasi svrsetak dana posvecenja nakon kojih  ce se za svakoga od njih prinijeti prinos.
{21:27} Kad se upravo navrsavalo tih sedam dana, neki ga Zidovi  iz Azije opaze u Hramu, uzbune sav narod pa podignu na nj ruke
{21:28} vicuci: "Izraelci, u pomoc! Evo covjeka koji sve posvuda  poucava protiv naroda, Zakona i ovoga mjesta pa je jos i Grke  uveo u Hram i oskvrnuo ovo sveto mjesto."
{21:29} Jer prije su s  njime u Gradu vidjeli Trofima Efezanina i mislili da je Pavao  njega uveo u Hram.
{21:30} Sav se grad uskomesa, nasta strka naroda. Pograbe Pavla  i odvuku ga izvan Hrama pa odmah pozatvaraju vrata.
{21:31} Dok su  mu o glavi radili, dode do tisucnika cete glas da je sav Jeruzalem  uzavreo.
{21:32} On odmah uze vojnike i satnike pa otrca dolje k  njima. Oni pak kako ugledase tisucnika i vojnike, prestadose  udarati Pavla.
{21:33} Onda se tisucnik priblizi, uhvati ga, zapovjedi  da ga okuju dvojim verigama pa stade ispitivati tko je i sto  je ucinio.
{21:34} Iz svjetine su jedni izvikivali ovo, drugi ono.  Kako zbog graje nije mogao saznati nista pouzdano, zapovjedi  da se odvede u vojarnu.
{21:35} Kad se Pavao pojavi na stubama, morali su ga vojnici  nositi zbog silovitosti svjetine.
{21:36} Jer mnostvo je naroda islo  za njima i vikalo: "Smakni ga!"
{21:37} Upravo na ulazu u vojarnu rece Pavao tisucniku: "Smijem  li nesto reci?" On ga upita: "Zar znas grcki?
{21:38} Ti dakle nisi  onaj Egipcanin koji je prije nekoliko dana pobunio i u pustinju  odveo one cetiri tisuce bodezara?"
{21:39} Pavao odvrati: "Ja sam  Zidov iz Tarza cilicijskoga, gradanin grada znamenitoga. Molim  te, dopusti mi progovoriti narodu."
{21:40} Kad mu on dopusti, Pavao  stojeci na stubama mahnu rukom narodu pa kad nasta velika tisina, prozbori hebrejskim jezikom:
{22:1} "Braco i oci, poslusajte sto cu vam sad u svoju obranu reci."
{22:2} Kad cuse da im govori hebrejskim jezikom, jos vecma utihnuse.  On nastavi:
{22:3} "Ja sam Zidov, roden u Tarzu cilicijskom, ali  odrastao u ovom gradu, do nogu Gamalielovih odgojen tocno po  otackom Zakonu; bijah revnitelj Bozji kao sto ste svi vi jos  danas.
{22:4} Ovaj sam Put na smrt progonio, u okove bacao i predavao  u tamnice muzeve i zene,
{22:5} kako mi to moze posvjedociti i veliki  svecenik i sve starjesinstvo. Od njih sam i pisma dobio za bracu  u Damasku pa se zaputio da i one ondje okovane dovedem u Jeruzalem  da se kazne."
{22:6} "Dok sam tako putovao i priblizavao se Damasku, s neba  me oko podneva iznenada obasja svjetlost velika.
{22:7} Srusih se  na tlo i zacuh glas sto mi govorase: 'Savle, Savle, zasto me  progonis?'
{22:8} Ja odgovorih: 'Tko si, Gospodine?' Rece mi: 'Ja  sam Isus Nazarecanin koga ti progonis.'
{22:9} Oni koji bijahu sa  mnom svjetlost doduse primijetise, ali ne cuse glasa Onoga koji  mi govorase.
{22:10} Rekoh nato: 'Sto mi je ciniti, Gospodine?' Gospodin  ce mi: 'Ustani, podi u Damask i ondje ce ti se reci sto ti je  odredeno uciniti.'
{22:11} Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedose za ruku te stigoh u Damask."
{22:12} "Neki Ananija, covjek po Zakonu pobozan i na dobru glasu  u Zidova ondje nastanjenih -
{22:13} dode k meni, pristupi mi i rece:  'Savle, brate, progledaj!' I ja se u taj cas zagledah u nj.
{22:14} A  on ce: 'Bog otaca nasih predodredi te da upoznas volju njegovu, da vidis Pravednika i cujes glas iz usta njegovih
{22:15} jer bit  ces mu pred svim ljudima svjedokom onoga sto si vidio i cuo.
{22:16} I sto sad oklijevas? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje, prizivljuci Ime njegovo!'"
{22:17} "Posto se vratih u Jeruzalem, dok sam se jednom molio  u Hramu, padoh u zanos
{22:18} i vidjeh Gospodina gdje mi govori:  'Pohiti, zurno izadi iz Jeruzalema jer nece primiti tvoga svjedocanstva  o meni.'
{22:19} Ja rekoh: 'Gospodine, oni znaju da sam ja u tamnice  bacao i bicevao po sinagogama one koji vjeruju u te.
{22:20} I dok  se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao  i odobravao te cuvao haljine onih koji ga ubijahu.'
{22:21} Nato  mi rece: 'Podi jer cu te poslati daleko k poganima!'
{22:22} Slusali su ga sve do te rijeci, a tada podigose glas:  "Ukloni takva sa zemlje! Nije pravo da zivi!"
{22:23} Kako oni stadose  buciti, odbacivati haljine i vitlati prasinu u zrak,
{22:24} zapovjedi  tisucnik da Pavla uvedu u vojarnu pa odredi da ga bicevima ispitaju  kako bi doznao zasto tako vicu protiv njega.
{22:25} Kad ga remenjem  rastegose, rece on nazocnom satniku: "Rimskoga gradanina, i jos  neosudena, smijete bicevati?"
{22:26} Kad je to cuo satnik, pride tisucniku i dojavi mu: "Sto  si to nakanio? Ovaj je covjek Rimljanin!"
{22:27} Tisucnik tada pride Pavlu pa mu rece: "Reci mi, jesi  li Rimljanin!" On odvrati: "Da."
{22:28} Tisucnik dometnu: "Ja stekoh  to gradanstvo za skupe novce." Pavao nato rece: "Ja sam se pak  s njim i rodio."
{22:29} Brze stoga odstupe od njega oni koji su ga imali ispitivati.  I tisucnik se preplasi kad sazna da je Pavao Rimljanin, a on  ga bijase okovao.
{22:30} Sutradan pak kad je htio tocno saznati za sto ga Zidovi  optuzuju, odrijesi ga pa zapovjedi da se sastanu veliki svecenici  i sve Vijece te privede Pavla i postavi ga pred njih.
{23:1} Pavao uprije pogled u Vijece i rece: "Braco, ja sam posve  mirne savjesti zivio pred Bogom sve do dana danasnjega."
{23:2} Nato  veliki svecenik Ananija naredi onima sto stajahu uza nj da ga  udare po ustima.
{23:3} Onda mu Pavao rece: "Udarit ce Bog tebe,  zide obijeljeni! Ti li sjedis da me po Zakonu sudis, a protuzakonito  zapovijedas da me biju?"
{23:4} Oni sto su ondje stajali rekose nato:  "Zar velikog svecenika Bozjega da pogrdujes?"
{23:5} Pavao odvrati:  "Nisam znao, braco, da je veliki svecenik. Ta pisano je: Glavara  naroda svoga ne proklinji."
{23:6} Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji  pa povika u Vijecu: "Braco, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi  mi se zbog nade, uskrsnuca mrtvih."
{23:7} Tek sto je on to rekao, nasta razmirica izmedu farizeja  i saduceja i mnostvo se razdijeli.
{23:8} Jer saduceji vele da nema  uskrsnuca, ni andela, ni duha, a farizeji sve to priznaju.
{23:9} Nasta  velika graja te ustadose neki pismoznanci farizejske stranke  i zaostre boj govoreci: "Nista zlo ne nalazimo na tom covjeku!  A sto ako mu je duh govorio, ili andeo?"
{23:10} Kad razmirica posta  jos vecom, poboja se tisucnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi  da vojska side, otme ga ispred njih i povede u vojarnu.
{23:11} Iduce noci pristupi mu Gospodin i rece: "Hrabro samo!  Jer kao sto si za me svjedocio u Jeruzalemu tako treba da i u  Rimu posvjedocis!"
{23:12} Kad osvanu dan, skovase Zidovi urotu i zaklese se da  nece ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla.
{23:13} Bilo je vise od  cetrdeset onih koji su skovali tu zavjeru.
{23:14} Oni odu k velikim  svecenicima i starjesinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo nista  ne okusiti dok ne ubijemo Pavla.
{23:15} Stoga vi sada zajedno s  Vijecem predocite tisucniku neka vam ga dovede kao da kanite  tocnije razaznati njegov slucaj. A mi smo spremni pogubiti ga  prije negoli se i priblizi."
{23:16} Ali sin Pavlove sestre docu za zavjeru, priblizi se i  ude u vojarnu dojaviti Pavlu.
{23:17} Pavao pak pozove jednog satnika  i rece mu: "Ovog mladica odvedi k tisucniku: ima mu nesto dojaviti."
{23:18} On ga uze, odvede k tisucniku i rece mu: "Uznik me Pavao  pozva i zaiska da ovog mladica privedem k tebi; ima ti nesto  reci."
{23:19} Tisucnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga  upita: "Sto mi imas dojaviti?"
{23:20} "Zidovi su se, rece on, dogovorili  da te zamole da im sutra Pavla dovedes u Vijece kao da se kane  tocnije raspitati o njemu.
{23:21} Ne vjeruj im! U zasjedi ga ceka  vise od cetrdeset onih koji se zaklese da nece jesti ni piti  dok ga ne smaknu. Vec su spremni, samo cekaju tvoju privolu."
{23:22} Tisucnik onda otpusti mladica i zapovjedi mu: "Nikomu ne  kazuj da si mi to dojavio."
{23:23} Zatim dozva dva satnika i rece im: "Pripravite dvjesta  vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon trece  nocne ure podu u Cezareju.
{23:24} Neka se pripravi zivina na koju  ce se posaditi Pavao te ziv i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu."
{23:25} Napisa i pismo ovoga sadrzaja:
{23:26} "Klaudije Lizija vrlom  upravitelju Feliksu - pozdrav!
{23:27} Ovoga covjeka Zidovi uhvatise  i tek sto ga ne smakose kadli s vojskom pritrcah i istrgoh im  ga kada doznah da je Rimljanin.
{23:28} Htjedoh saznati za sto ga  okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijece.
{23:29} Utvrdih da ga  okrivljuju za nesto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve  krivnje kojom bi zasluzio smrt ili okove.
{23:30} Kad mi pak dojavise  da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tuzitelje  uputih neka se tebi obrate protiv njega."
{23:31} Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzese Pavla i odvedose  ga nocu u Antipatridu.
{23:32} Sutradan ostave konjanike da s njime  podu dalje, a oni se vratise u vojarnu.
{23:33} Kad konjanici stigose  u Cezareju, urucise upravitelju pismo i privedose mu Pavla.
{23:34} Posto  upravitelj procita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna  da je iz Cilicije:
{23:35} "Saslusat cu te, rece, kad pristignu i  tuzitelji tvoji." Onda zapovjedi cuvati ga u dvoru Herodovu.
{24:1} Nakon pet dana side veliki svecenik Ananija s nekim starjesinama  i odvjetnikom, nekim Tertulom te iznijese upravitelju tuzbu protiv  Pavla.
{24:2} Posto dozvase Pavla, poce ga Tertul optuzivati: "Veliki  mir sto ga po tebi, vrli Felikse, uzivamo i boljitak sto tvojom  providnoscu narodu ovomu nastaje,
{24:3} u svemu i posvuda primamo  sa svom zahvalnoscu.
{24:4} Ali, da ti dulje ne dodijavam, molim  te da nas u svojoj blagonaklonosti ukratko poslusas.
{24:5} Utvrdismo  da je ovaj covjek kuga, da pokrece bune medu svim Zidovima po  svijetu, da je kolovoda nazaretske sljedbe,
{24:6} da je cak i Hram  pokusao oskvrnuti pa ga uhitismo.
{24:7} #
{24:8} Od njega, ako ga  o svemu tomu ispitas, mozes saznati za sto ga mi optuzujemo."
{24:9} Podrzase ga i Zidovi tvrdeci da je tako.
{24:10} Nato Pavao odvrati posto mu upravitelj kimnu da govori: "Kako znam da si vec mnogo godina sudac narodu ovomu, mirne se  duse branim.
{24:11} Ta mozes se osvjedociti da nema vise od dvanaest  dana otkad uzadoh u Jeruzalem da se poklonim.
{24:12} A nisu me nasli  ni u Hramu da s kim raspravljam ili bunu podizem, ni u sinagogama, ni po gradu.
{24:13} I ne mogu ti dokazati ono za sto me sada optuzuju."
{24:14} "Jamcim ti, naprotiv, ovo: Putom koji nazivaju sljedbom  sluzim otackom Bogu vjerujuci u sve sto je u Zakonu i u Prorocima  napisano,
{24:15} uzdajuci se u Boga da ce uskrsnuti pravednici i  nepravednici, sto oni i sami ocekuju.
{24:16} Zato se i ja trudim  uvijek imati savjest besprijekornu pred Bogom i pred ljudima."
{24:17} "Nakon vise godina dodoh da donesem milostinju za svoj  narod i prinose;
{24:18} dok sam ih prinosio, nadose me posvecena  u Hramu, a ne sa svjetinom ni u metezu.
{24:19} Ali neki Zidovi iz  Azije - da, trebalo bi da se oni pojave pred tobom i optuze me  ako sto imaju protiv mene.
{24:20} Ili neka ovi sami kazu: koji su  zlocin na meni nasli kad sam stajao pred Vijecem,
{24:21} osim mozda  one jedne rijeci koju doviknuh medu njima stojeci: Zbog uskrsnuca  mrtvih sudi mi se danas pred vama!"
{24:22} Nato Feliks, koji je tocno znao sve o ovom Putu, odgodi  njihovu parnicu rekavsi: "Kada dode tisucnik Lizija, rijesit  cu vas spor."
{24:23} Satniku pak naredi da se Pavao cuva, ali da  uziva olaksice i da se nikomu od njegovih ne brani posluzivati  ga.
{24:24} Nakon nekoliko dana stigne i Feliks sa svojom zenom Druzilom  koja bijase Zidovka; posla po Pavla i poslusa ga o vjeri u Isusa  Krista.
{24:25} Kad Pavao stade raspravljati o pravednosti, uzdrzljivosti  i buducem Sudu, Feliks uplasen rece: "Zasad idi, a kad nadem  vremena, pozvat cu te."
{24:26} Ujedno se nadao da ce mu Pavao dati  novaca. Zato ga je cesce pozivao i s njim razgovarao.
{24:27} Nakon dvije godine dobi Feliks za nasljednika Porcija  Festa. Hoteci ugoditi Zidovima, ostavi Feliks Pavla u okovima.
{25:1} Fest dakle tri dana nakon dolaska u provinciju uzide iz Cezareje  u Jeruzalem.
{25:2} Veliki mu svecenici i prvaci zidovski iznijese  tuzbu protiv Pavla te ga zaklinjahu
{25:3} istuci milost protiv Pavla:  da ga posalje u Jeruzalem. Jer spremali su zasjedu da ga putom  smaknu.
{25:4} Ali Fest odvrati kako Pavao treba da ostane zatvoren  u Cezareji, a i on da ce uskoro onamo.
{25:5} "Ovlasteni dakle medu  vama, rece, neka sa mnom sidu pa ako na tom covjeku ima krivnje, neka ga tuze."
{25:6} Posto se u njih zadrzi najvise osam ili deset dana, side  u Cezareju. Sutradan sjede na sudacku stolicu i zapovjedi da  se dovede Pavao.
{25:7} Kad se on pojavi, okruzise ga Zidovi koji  su sisli iz Jeruzalema i iznijese protiv njega mnoge i teske  optuzbe kojih ne mogahu dokazati.
{25:8} Pavao se branio: "Nicim  se nisam ogrijesio ni o zidovski Zakon, ni o Hram, ni o cara."
{25:9} Nato Fest hoteci ugoditi Zidovima, odvrati Pavlu: "Hoces li  u Jeruzalem da ti se ondje za to sudi preda mnom?"
{25:10} A Pavao  ce: "Stojim pred sudom carevim, gdje treba da mi se sudi. Zidovima  nista ne skrivih, kao sto i ti veoma dobro znas.
{25:11} Ako sam  pak doista sto skrivio i ucinio stogod sto zavreduje smrt, ne  izmicem smrti; ako li pak ne stoji ono za sto me ovi tuze, nitko  me ne moze njima izruciti. Na cara se prizivljem!"
{25:12} Tada se  Fest posavjetova s vijecem pa odgovori: "Na cara si se prizvao, pred cara ces ici!"
{25:13} Nekoliko dana poslije dodu kralj Agripa i Berenika u  Cezareju da pozdrave Festa.
{25:14} Kako se ondje zadrzase nekoliko  dana, izlozi Fest kralju to o Pavlu: "Ima neki covjek, rece,  sto ga je Feliks ostavio uznikom.
{25:15} Kad bijah u Jeruzalemu, iznijese veliki svecenici i starjesine protiv njega tuzbu i  zatrazise osudu.
{25:16} Odgovorih im da u Rimljana nije obicaj izrucivati  kojega covjeka prije negoli se, optuzen, suoci s tuziteljima  i dobije prigodu da se brani od optuzbe.
{25:17} Posto zajedno dodosmo  ovamo, bez ikakva odgadanja sjedoh ja sutradan na sudacku stolicu  i zapovjedih dovesti toga covjeka.
{25:18} Tuzitelji ga okruzise, ali ne iznijese tuzbe ni za jedno od zlodjela koja sam ja naslucivao,
{25:19} nego su protiv njega imali nesto prijeporno o svojoj vjeri  i o nekom Isusu koji je umro, a Pavao tvrdi da je ziv.
{25:20} Ne  snalazeci se u takvoj raspravi, upitah bi li htio u Jeruzalem  da mu se ondje za to sudi.
{25:21} Buduci da se Pavao prizivom podlozio  presudi njegova Velicanstva, zapovjedih da ga cuvaju dok ga ne  posaljem caru."
{25:22} Na to ce Agripa Festu: "Htio bih i ja cuti  toga covjeka." "Sutra ces ga, rece, cuti."
{25:23} Sutradan dakle dodu Agripa i Berenika s velikim sjajem  te udu u dvoranu zajedno s tisucnicima i najuglednijim gradskim  muzevima. Kad na zapovijed Festovu dovedu Pavla,
{25:24} rece Fest:  "Agripa, kralju, i vi svi ovdje s nama nazocni, gledajte ovoga  covjeka! Zbog njega me sav narod zidovski salijetao i u Jeruzalemu  i ovdje vicuci da on ne smije vise zivjeti.
{25:25} Ali ja nadoh  da nije ucinio nista cime bi zasluzio smrt pa kad se on sam prizvao  na njegovo Velicanstvo, odlucih poslati mu ga.
{25:26} Ja nemam nista  pouzdano o njemu napisati Gospodaru. Zato ga izvedoh pred vas, ponajpace preda te, kralju Agripa, da bih nakon ove istrage  imao sto napisati.
{25:27} Cini mi se doista besmislenim poslati  uznika, a ne naznaciti optuzbu protiv njega."
{26:1} Nato Agripa rece Pavlu: "Dopusta ti se o sebi govoriti." Pavao  ispruzi ruku i stade se braniti:
{26:2} "Smatram se sretnim sto se u svemu za sto me Zidovi optuzuju  mogu, evo, danas braniti pred tobom, kralju Agripa,
{26:3} jer ti  najbolje poznajes zidovske obicaje i zadjevice. Zato me, molim, velikodusno poslusaj."
{26:4} "Dakle, zivot moj od najranije mladosti proveden u narodu  mojem, u Jeruzalemu, znaju svi Zidovi.
{26:5} Poznaju me odavna te  mogu, ako samo hoce, svjedociti da sam po najstrozoj sljedbi  nase vjere zivio kao farizej.
{26:6} I sada stojim pred sudom zbog  nade u obecanje koje Bog dade ocima nasim
{26:7} i kojemu se dovinuti  nada dvanaest plemena nasih, svesrdno nocu i danju sluzeci Bogu.  Za tu me nadu, kralju, tuze Zidovi.
{26:8} Zasto nevjerojatnim smatrate  da Bog mrtve uskrisuje?"
{26:9} "Pa i ja sam nekoc smatrao da mi se svim silama boriti  protiv imena Isusa Nazarecanina.
{26:10} To sam i cinio u Jeruzalemu:  mnoge sam svete, posto od velikih svecenika dobih punomoc, u  tamnice zatvorio, dao svoj glas kad su ih ubijali
{26:11} i po svim  ih sinagogama cesto mucenjem prisiljavao psovati i, prekomjerno  bijesan na njih, progonio sam ih cak i u tudim gradovima."
{26:12} "Radi toga podoh u Damask s punomoci i ovlastenjem velikih  svecenika
{26:13} kadli u pol bijela dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost od sunca sjajnija obasja mene i moje suputnike.
{26:14} Posto popadasmo na zemlju, zacuh glas sto mi govorase hebrejskim  jezikom: 'Savle, Savle, zasto me progonis? Tesko ti se protiv  ostana pracakati.'
{26:15} Ja odvratih: 'Tko si, Gospodine?' Gospodin  ce mi: 'Ja sam Isus koga ti progonis!
{26:16} Nego ustani, na  noge se jer zato ti se ukazah da te postavim za posluzitelja  i svjedoka onoga sto si vidio i sto cu ti pokazati.
{26:17} Izbavit  cu te od naroda i od pogana kojima te saljem
{26:18} da im  otvoris oci pa se obrate od tame k svjetlosti, od  vlasti Sotonine k Bogu te po vjeri u mene prime oprostenje grijeha  i bastinu medu posvecenima.'"
{26:19} "Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlusan nebeskom videnju.
{26:20} Nego najprije onima u Damasku pa onda i u Jeruzalemu, svoj  zemlji zidovskoj i poganima navjescivah da se pokaju i obrate  k Bogu i cine djela dostojna obracenja.
{26:21} Zbog toga me Zidovi  uhvatise u Hramu i pokusase ubiti.
{26:22} Ali s pomocu Bozjom sve  do dana danasnjega svjedocim, evo, malu i veliku, ne govoreci  nista osim onoga sto Proroci govorahu i Mojsije da se ima zbiti:
{26:23} da ce Krist trpjeti i da ce on, prvouskrsli od mrtvih, svjetlost  navjescivati narodu i poganima."
{26:24} Dok se on tako branio, Fest ce mu u sav glas: "Mahnitas, Pavle! Veliko ti znanje mozgom zavrnulo."
{26:25} "Ne mahnitam,  vrli Feste, odvrati Pavao, nego rijeci istine i razbora kazujem.
{26:26} Ta znade za to kralj komu s pouzdanjem govorim. Nista mu  od toga, uvjeren sam, nije nepoznato; jer nije se to dogodilo  u kakvu zakutku.
{26:27} Vjerujes li, kralju Agripa, Prorocima? Znam  da vjerujes!"
{26:28} Agripa ce Pavlu: "Zamalo pa me uvjeri te krscaninom  postah!"
{26:29} Pavao pak: "Dao Bog te i za malo i za mnogo, ne  samo ti nego i svi koji me danas slusaju postali ovakvima kakav  sam ja, osim ovih okova!"
{26:30} Nato usta kralj, upravitelj, Berenika i oni koji su s  njima zasjedali.
{26:31} Udaljujuci se govorili su medu sobom: "Ovaj  covjek ne cini nista cime bi zasluzio smrt ili okove."
{26:32} Agripa  pak rece Festu: "Ovaj bi covjek mogao biti pusten da se nije  prizvao na cara."
{27:1} Kad je odluceno da odjedrimo u Italiju, predadose i Pavla  i neke druge uznike satniku carske cete, imenom Juliju.
{27:2} Popesmo  se na neku adramitsku ladu koja je imala ploviti u azijska mjesta  pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin.
{27:3} Sutradan doplovismo u Sidon. Julije, koji je s Pavlom covjecno  postupao, dopusti mu poci k prijateljima da se pobrinu za nj.
{27:4} Odande smo otplovili, jedrili uz Cipar - jer su nam vjetrovi  bili protivni -
{27:5} pa preplovili more duz Cilicije i Pamfilije  i stigli u Miru licijsku.
{27:6} Ondje satnik nade neku aleksandrijsku  ladu za Italiju i ukrca nas na nju.
{27:7} Vise smo dana plovili sporo i jedva doprli do Knida. Kako  nam vjetar ne dade pristati, doplovismo pod Kretu kod Salmone
{27:8} pa jedva jedvice ploveci uza nju, stigosmo na neko mjesto  zvano Dobra pristanista, blizu kojega je grad Laseja.
{27:9} Kad je nakon duljeg vremena plovidba vec postala pogibeljna  jer je Post vec bio izminuo, opominjase Pavao:
{27:10} "Ljudi, govorio  im je, vidim da ce plovidba biti nezgodna i na veliku stetu ne  samo za tovar i ladu nego i za nase zivote."
{27:11} Ali je satnik  vise vjerovao kormilaru i brodovlasniku negoli Pavlovim rijecima.
{27:12} A kako luka nije bila prikladna za zimovanje, vecina je predlagala  da odande otplove ne bi li kako doprli do kretske luke Feniksa, sto gleda prema jugozapadu i sjeverozapadu, pa ondje prezimili.
{27:13} Uto duhne blagi juznjak i oni, misleci da bi mogli ostvariti  naum, digose sidro i zaplovise tik uz Kretu.
{27:14} Ali nedugo zatim  razbjesni se zestok vjetar zvan sjeveroistocnjak.
{27:15} Zahvati  ladu te mu nije mogla odoljeti pa se prepustismo da nas nosi.
{27:16} Prolazeci ispod nekog otocica zvanog Kauda, jedva uspjesmo  dohvatiti camac.
{27:17} Podigose ga pa upotrijebise snast da potpasu  ladu. Bojeci se pak da se ne nasucu u Sirti, spustise prvenjacu.  Tako ih je nosilo.
{27:18} Buduci da nas je oluja silovito udarala, sutradan se rijesise tovara,
{27:19} a treci dan svojim rukama izbacise  brodsku opremu.
{27:20} Kako se pak vise dana nije pomaljalo ni sunce  ni zvijezde, a oluja bjesnjela nemalena, bila je vec propala  svaka nada da cemo se spasiti.
{27:21} Ni jelo se vec dugo nije. Onda usta Pavao posred njih  i rece: "Trebalo je, ljudi, poslusati me, ne se otiskivati od  Krete i izbjeci ovu nepogodu i stetu.
{27:22} Sada vas pak opominjem:  razvedrite se jer ni ziva dusa izmedu vas nece stradati, nego  samo lada.
{27:23} Nocas mi se ukaza andeo Boga ciji sam i komu sluzim
{27:24} te rece: 'Ne boj se, Pavle! Pred cara ti je stati i evo Bog  ti daruje sve koji plove s tobom.'
{27:25} Zato razvedrite se, ljudi!  Vjerujem Bogu: bit ce kako mi je receno.
{27:26} Ali treba da se  nasucemo na neki otok."
{27:27} Bijase vec cetrnaesta noc sto smo bili tamo-amo gonjani  po Jadranu kad oko ponoci naslutise mornari da im se primice  neka zemlja.
{27:28} Bacivsi olovnicu, nadose dvadeset hvati dubine;  malo poslije bacise je opet i nadose ih petnaest.
{27:29} Kako se bojahu da ne naletimo na grebene, bacise s krme  cetiri sidra iscekujuci da se razdani.
{27:30} Kad su mornari bili  naumili uteci iz lade i poceli spustati camac u more pod izlikom  da s pramca kane spustiti sidra,
{27:31} rece Pavao satniku i vojnicima:  "Ako ovi ne ostanu na ladi, vi se spasiti ne mozete!"
{27:32} Nato  vojnici presjekose uzad camca i pustise da padne.
{27:33} Do pred svanuce nutkao je Pavao sve da uzmu hrane: "Cetrnaesti  je danas dan, rece, sto bez jela cekate, nista ne okusivsi.
{27:34} Stoga  vas molim: zalozite nesto jer to je za vas spas. Ta nikome od  vas ni vlas s glave nece propasti."
{27:35} Rekavsi to, uze kruh, pred svima zahvali Bogu, razlomi i stade jesti.
{27:36} Svi se razvedre  te i oni uzmu hrane.
{27:37} A svih nas je u ladi bilo dvjesta sedamdeset  i sest dusa.
{27:38} Jednom nasiceni, stanu rasterecivati ladu bacajuci  zito u more.
{27:39} Kad osvanu, mornari ne prepoznase zemlje; razabrase  neki zaljev ravne obale pa odluce, bude li moguce, u nj zavesti  ladu.
{27:40} Odrijese sidra i ostave ih u moru. Istodobno popuste  i spone kormila, razapnu prvenjacu prema vjetru pa udare k obali.
{27:41} Ali naletjese na plicak i nasukase brod: pramac, nasaden, osta nepomican, a krmu razdirase zestina valova.
{27:42} Tada vojnici naumise poubijati suznje da ne bi koji isplivao  i pobjegao,
{27:43} ali im satnik, hoteci spasiti Pavla, omete naum:  zapovjedi da oni koji znaju plivati najprvi poskacu i izadu na  kraj,
{27:44} a ostali ce, tko na daskama, tko na olupinama lade.  Tako svi zivi i zdravi prispjese na kopno.
{28:1} Jednom spaseni, doznasmo da se otok zove Malta.
{28:2} Urodenici  nam iskazivahu nesvakidasnje covjekoljublje. Zapalise krijes  i okupise nas oko njega jer je pocela kisa i bilo zima.
{28:3} Pavao  nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vrucine izade  zmija i pripije mu se za ruku.
{28:4} Kad su urodenici vidjeli gdje  mu zivotinja visi o ruci, govorili su medu sobom: "Ovaj je covjek  zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da zivjeti."
{28:5} Ali on otrese zivotinju u vatru i ne bi mu nista;
{28:6} a oni  ocekivahu da ce oteci i umah se srusiti mrtav. Posto su dugo  cekali i vidjeli da mu se nista neobicno nije dogodilo, promijenise  misljenje te stadose govoriti da je bog.
{28:7} U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom  Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio.
{28:8} A Publijeva  je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je lezao. Pavao ude k  njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeci ga.
{28:9} Nakon toga  su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali.
{28:10} Oni nas mnogim pocastima pocastise i na odlasku nam priskrbise  sto je potrebno.
{28:11} Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom ladom koja  je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure.
{28:12} Doplovismo  u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana.
{28:13} Odande ploveci uz  obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu juznjak te za dva dana  stigosmo u Puteole.
{28:14} Ondje nadosmo bracu koja nas zamolise  da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim.
{28:15} Kada su tamosnja braca cula za nas, izidose nam u susret  do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali  Bogu i ohrabri se.
{28:16} A kad udosmo u Rim, Pavlu su dopustili  stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je cuvao.
{28:17} Nakon tri dana sazva on zidovske prvake. Kad se sabrase, rece im: "Ja, braco, ne ucinih nista protiv naroda ni obicaja  otackih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadose u ruke Rimljana.
{28:18} Oni me nakon istrage htjedose pustiti jer nije na meni bilo  nista cime bih bio zasluzio smrt.
{28:19} Kako se Zidovi tome oprijese, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga sto bih  imao bilo za sto tuziti svoj narod.
{28:20} S toga dakle razloga  zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove  nosim ove verige."
{28:21} Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma  iz Judeje niti nam je tko od pristigle brace o tebi sto zlo javio  ili rekao.
{28:22} Nego htjeli bismo od tebe cuti sto mislis jer  o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturjeci."
{28:23} Nato urekose dan pa dodose mnogi k njemu u stan. Izlagao  im je i svjedocio o kraljevstvu Bozjemu te ih od jutra do veceri  iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.
{28:24} I jedne  uvjerise njegove rijeci, a drugi nisu vjerovali.
{28:25} Neslozni  tako medu sobom, stadose se razilaziti kadli im Pavao rece jos  jednu rijec: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku rece ocima vasim:
{28:26} Idi k tomu narodu i reci mu: Slusat cete, slusati - i necete razumjeti; gledat cete, gledati - i necete vidjeti!
{28:27} Jer usalilo se srce naroda ovoga: usi zacepise, oci zatvorise da ocima ne vide, usima ne cuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijecim.
{28:28} Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo  spasenje Bozje; oni ce poslusati!"
{28:29} #
{28:30} Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu  gdje je primao sve koji su dolazili k njemu,
{28:31} propovijedao  kraljevstvo Bozje i naucavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom  slobodom, nesmetano.